"Duh ovoga svijeta" - Što je to ?

vorki

Iskusan
Poruka
5.032
To je pokretačka sila koja utječe na ljudsko društvo sačinjeno od ljudi koji ne služe Stvoritelju Bogu. Ona ih potiče da govore ili postupaju na karakterističan način. Premda svaki pojedinac živi onako kako želi, onima koji odražavaju duh svijeta zajednička su neka temeljna obilježja, način postupanja i ciljevi u životu koji su uobičajeni u današnjem svijetu.

Postupanje po vlastitim željama, bez obzira na Božju volju :rtfm:

Sotona je poticao Evu da sama odlučuje što je dobro, a što zlo. Mnogi koji postupaju poput Eve uopće ne znaju što Bog namjerava učiniti za ljudski rod niti im je stalo do toga da to saznaju. Takve osobe kažu da žele “živjeti po svom”. Oni koji znaju što Bog zahtijeva od njih i koji nastoje udovoljiti tim zahtjevima trebaju paziti da pod utjecajem duha svijeta ne bi namjerno zanemarili savjete iz Božje Riječi koji se odnose na nešto što možda smatraju “sitnicama”.

Reagiranje na temelju ponosa :rtfm:

Sotona je prvi dopustio da mu previsoko mišljenje o sebi iskvari srce. Ponos je moćna sila koja razjedinjuje svijet kojim vlada Sotona, jer potiče ljude da sebe smatraju boljima od ljudi druge rase, nacije, jezika ili ekonomskog položaja. Čak se i oni koji služe Bogu možda moraju boriti da iskorijene i najmanji trag takvih osjećaja. Osim toga, trebaju paziti da zbog ponosa ne prave od sitnica velike probleme ili da ne žele priznati svoje pogreške i prihvatiti savjet.

Buntovnički stav prema autoritetu :rtfm:

Začetnik pobune bio je Sotona, a njegovo ime dolazi od hebrejske riječi koja znači “protivnik”. Nimrod, čije ime možda znači “pobunimo se”, prkosio je Bog pokazujući tako da je pravi Sotonin sljedbenik. Ukoliko ne dopuste da ih obuzme takav duh, bogobojazne osobe bit će podložne vlastima, neće podržavati one, koji ne poštuju osobe kojima je Bog povjerio vodstvo, a djeca će poštivati autoritet svojih roditelja, koji je njima dao sam Bog.

Prepuštanje željama palog tijela :rtfm:

Svuda oko nas može se primijetiti kako takav način postupanja utječe na ljude. Stoga trebamo stalno biti na oprezu. Stavovi i želje koji su odraz duha svijeta, a mogu dovesti do još ozbiljnijih grijeha dolaze do izražaja u razgovorima, šalama koje čovjek priča, stihovima pjesama koje sluša, plesovima koje pleše ili nemoralnim filmovima koje gleda. Ovo obilježje svjetovnog duha očituje se u zloupotrebi droge, alkoholizmu, preljubu, bludu i homoseksualnosti. Ono dolazi do izražaja i kad se netko bez biblijskog razloga rastane od bračnog druga i sklopi brak s drugom osobom, bez obzira na to što je rastava zakonski valjana.

Stil života kojim dominira želja za posjedovanjem onoga što čovjek vidi :rtfm:

Upravo je tu želju Sotona poticao kod Eve te ju je naveo da učini nešto što je uništilo njen odnos s Bogom. Isus se odlučno odupro takvom iskušenju. Osobe koje žele ugoditi Stvoritelju ne smiju dopustiti da se pod utjecajem trgovačkog svijeta u njima počne razvijati takav duh. Oni koji su upali u tu zamku doživjeli su puno boli i duhovno su propali.

Polaganje nada u ljude i strah od onoga što bi ljudi mogli učiniti :rtfm:

Tjelesan čovjek smatra da je važno samo ono što može vidjeti i dodirnuti. Njegove nade i strahovi utemeljeni su na ljudskim obećanjima i prijetnjama. Takav čovjek očekuje pomoć od ljudskih vladara i razočaran je kad je ne dobije. Za njega je ovaj život sve što postoji. Lako će pokleknuti pred prijetnjama smrću. Nasuprot tome, um onih koji poznaju Boga, koji su svoje misli i srce ispunili njegovim obećanjima te su naučili obraćati mu se za pomoć kad god je to potrebno pokreće nova sila.

Idoliziranje ljudi i neživih stvari :rtfm:

Bog je u ljude usadio potrebu da ga obožavaju, a “bog ovoga svijeta”, Sotona Ðavo, navodi ljude da tu želju iskazuju na krivi način. Ljudi se prema nekim vladarima odnose kao prema bogovima. Milijuni se klanjaju idolima. Milijuni drugih obožavaju glumce i slavne sportaše. Na raznim svečanostima ljudima se često odaje pretjerana čast. Takav duh prisutan je svuda oko nas, pa oni koji iskreno ljube Jehovu i žele biti odani isključivo njemu trebaju svaki dan biti na oprezu kako ne bi potpali pod utjecaj takvog duha.

Razmetanje imetkom i navodnim postignućima :rtfm:

Takvo razmetanje “potječe od svijeta”, pa bi oni koji su postali Božji sluge trebali s tim prestati. Korijen tog problema leži u ponosu. Takvim postupanjem druge se ne izgrađuje u duhovnom pogledu, nego ih se mami da se i oni posvete materijalnim postignućima i ostvarenju uspjeha u ovom svijetu.

Davanje oduška osjećajima u prostačkom govoru i nasilnim postupcima :rtfm:

To su “djela tijela” i mnogi se moraju jako boriti da bi ih svladali. Uz čvrstu vjeru i pomoć Božjeg duha čovjek može pobijediti svijet ne dopuštajući da njime ovlada duh svijeta.

Jakov 4:4 - Preljubnici, ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo s Bogom? Tko god, dakle, želi biti prijatelj svijetu postaje neprijatelj Bogu. :heart: :bye:
 
To je pokretačka sila koja utječe na ljudsko društvo sačinjeno od ljudi koji ne služe Stvoritelju Bogu. Ona ih potiče da govore ili postupaju na karakterističan način. Premda svaki pojedinac živi onako kako želi, onima koji odražavaju duh svijeta zajednička su neka temeljna obilježja, način postupanja i ciljevi u životu koji su uobičajeni u današnjem svijetu.
Ko je taj ko ima vlast i moć da sudi o tome šta je to?

Postupanje po vlastitim željama, bez obzira na Božju volju :rtfm:
Zar to ne bi bila slobodna volja?

Sotona je poticao Evu da sama odlučuje što je dobro, a što zlo. Mnogi koji postupaju poput Eve uopće ne znaju što Bog namjerava učiniti za ljudski rod niti im je stalo do toga da to saznaju. Takve osobe kažu da žele “živjeti po svom”.
Prvo, nismo iščačkali da li je to Sotona zver poljska koja je osuđena da puzi po trbuhu ili ipak nije.
Drugo, pre nego što su probali sporni plod, Adam i Eva nisu znali šta je dobro, a šta zlo, što se može jasno pročitati u Biblijskom opisu stvarnja.

Dakle, dve greške u koracima.

Oni koji znaju što Bog zahtijeva od njih i koji nastoje udovoljiti tim zahtjevima trebaju paziti da pod utjecajem duha svijeta ne bi namjerno zanemarili savjete iz Božje Riječi koji se odnose na nešto što možda smatraju “sitnicama”.
Ko je taj ko sme da kaže da zna šta to Bog zahteva od njega? Čovek može samo da se pomoli Bogu: "Neka bude volja Tvoja...".

Reagiranje na temelju ponosa :rtfm:

Sotona je prvi dopustio da mu previsoko mišljenje o sebi iskvari srce. Ponos je moćna sila koja razjedinjuje svijet kojim vlada Sotona, jer potiče ljude da sebe smatraju boljima od ljudi druge rase, nacije, jezika ili ekonomskog položaja. Čak se i oni koji služe Bogu možda moraju boriti da iskorijene i najmanji trag takvih osjećaja. Osim toga, trebaju paziti da zbog ponosa ne prave od sitnica velike probleme ili da ne žele priznati svoje pogreške i prihvatiti savjet.
S ovim se slažem. Još da primeniš ovo na realan život, i pokušaš da sagledaš pre svega sebe...

Buntovnički stav prema autoritetu :rtfm:

Začetnik pobune bio je Sotona, a njegovo ime dolazi od hebrejske riječi koja znači “protivnik”. Nimrod, čije ime možda znači “pobunimo se”, prkosio je Bog pokazujući tako da je pravi Sotonin sljedbenik. Ukoliko ne dopuste da ih obuzme takav duh, bogobojazne osobe bit će podložne vlastima, neće podržavati one, koji ne poštuju osobe kojima je Bog povjerio vodstvo, a djeca će poštivati autoritet svojih roditelja, koji je njima dao sam Bog.
Dakle, nema opozicije, sektaštva, kritike naših duhovnih i svetovnih vođa....

Prepuštanje željama palog tijela :rtfm:

Svuda oko nas može se primijetiti kako takav način postupanja utječe na ljude. Stoga trebamo stalno biti na oprezu. Stavovi i želje koji su odraz duha svijeta, a mogu dovesti do još ozbiljnijih grijeha dolaze do izražaja u razgovorima, šalama koje čovjek priča, stihovima pjesama koje sluša, plesovima koje pleše ili nemoralnim filmovima koje gleda. Ovo obilježje svjetovnog duha očituje se u zloupotrebi droge, alkoholizmu, preljubu, bludu i homoseksualnosti. Ono dolazi do izražaja i kad se netko bez biblijskog razloga rastane od bračnog druga i sklopi brak s drugom osobom, bez obzira na to što je rastava zakonski valjana.
Kakav je to "Biblijski razlog" razvoda?
Zar Biblija ne podržava poligamiju?

Stil života kojim dominira želja za posjedovanjem onoga što čovjek vidi :rtfm:

Upravo je tu želju Sotona poticao kod Eve te ju je naveo da učini nešto što je uništilo njen odnos s Bogom. Isus se odlučno odupro takvom iskušenju. Osobe koje žele ugoditi Stvoritelju ne smiju dopustiti da se pod utjecajem trgovačkog svijeta u njima počne razvijati takav duh. Oni koji su upali u tu zamku doživjeli su puno boli i duhovno su propali.
Osnova "neželjenja" stvari koje nemaš je iskrena zahvalnost Bogu za sve ono što imaš.
Ako postigneš takvo duhovno stanje u kojem ti ne treba ništa više od onoga što u tom trenutku imaš (nisi gladan, žedan, željan bilo kakve stvari), u tom trenutku si dosegao "nebeski život".


Polaganje nada u ljude i strah od onoga što bi ljudi mogli učiniti :rtfm:

Tjelesan čovjek smatra da je važno samo ono što može vidjeti i dodirnuti. Njegove nade i strahovi utemeljeni su na ljudskim obećanjima i prijetnjama. Takav čovjek očekuje pomoć od ljudskih vladara i razočaran je kad je ne dobije. Za njega je ovaj život sve što postoji. Lako će pokleknuti pred prijetnjama smrću. Nasuprot tome, um onih koji poznaju Boga, koji su svoje misli i srce ispunili njegovim obećanjima te su naučili obraćati mu se za pomoć kad god je to potrebno pokreće nova sila.
Za ovo bih mogao napisati skoro isto kao i ono prethodno.
No, sa jednom razlikom.
Ako nemam nade u ljude i njihovu suštinsku dobrotu, da li sam ja zaista dobar?

Idoliziranje ljudi i neživih stvari :rtfm:

Bog je u ljude usadio potrebu da ga obožavaju, a “bog ovoga svijeta”, Sotona Ðavo, navodi ljude da tu želju iskazuju na krivi način. Ljudi se prema nekim vladarima odnose kao prema bogovima. Milijuni se klanjaju idolima. Milijuni drugih obožavaju glumce i slavne sportaše. Na raznim svečanostima ljudima se često odaje pretjerana čast. Takav duh prisutan je svuda oko nas, pa oni koji iskreno ljube Jehovu i žele biti odani isključivo njemu trebaju svaki dan biti na oprezu kako ne bi potpali pod utjecaj takvog duha.
Čekaj... Šta bi sa onom pričom o autoritetu?

Razmetanje imetkom i navodnim postignućima :rtfm:

Takvo razmetanje “potječe od svijeta”, pa bi oni koji su postali Božji sluge trebali s tim prestati. Korijen tog problema leži u ponosu. Takvim postupanjem druge se ne izgrađuje u duhovnom pogledu, nego ih se mami da se i oni posvete materijalnim postignućima i ostvarenju uspjeha u ovom svijetu.
Sav imetak koji čovek ima na ovom svetu poješće jednog dana ilovača.
Čovek je istinski bogat samo ako mu ništa ne nedostaje, već je iskreno zadovoljan i zahvalan onim što već ima.

Davanje oduška osjećajima u prostačkom govoru i nasilnim postupcima :rtfm:

To su “djela tijela” i mnogi se moraju jako boriti da bi ih svladali. Uz čvrstu vjeru i pomoć Božjeg duha čovjek može pobijediti svijet ne dopuštajući da njime ovlada duh svijeta.

Jakov 4:4 - Preljubnici, ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo s Bogom? Tko god, dakle, želi biti prijatelj svijetu postaje neprijatelj Bogu. :heart: :bye:
:amen:
 
Odgovorit ću ti trenutno samo na dva pitanja, pošto ima previše pitanja i konstatacija.

Na pitanje: Koji je to biblijski razlog razvoda braka ? i Zar Bog ne podržava poligamiju ?

1.) Jehova nije uspostavio poligamiju. Adamu je dao samo jednu ženu. Kasnije je Kajinov potomak Lamek uzeo dvije žene. S vremenom su po uzoru na njega i drugi počeli uzimati više žena, a neki su počeli ropkinje uzimati za inoče (zakonite žene s nižim statusom od prave supruge). Bog je to dopuštao, pa je u sklopu Mojsijevog zakona čak dao odredbe kojima se pobrinuo za to da se dolično postupa sa ženama u takvom braku. Dopuštao je to sve dok nije bila uspostavljena kršćanska skupština, a otad zahtijeva da se njegovi sluge ponovno pridržavaju načela koja je on sam postavio u Edenu.

2.) 1. Kor. 7:10-16: “Onima koji su u braku zapovijedam, ali ne ja, nego Gospodin, da žena ne odlazi od muža — ako ipak ode, neka ostane neudata ili neka se pomiri s mužem — i da muž ne ostavlja ženu. A drugima kažem ja, a ne Gospodin [no, kao što pokazuje 40. redak, Pavao je pisao pod nadahnućem svetog duha]: ako koji brat ima ženu koja nije vjernica i ona pristane živjeti s njim, neka je ne ostavlja, a tako i žena koja ima muža koji nije vjernik i on pristane živjeti s njom, neka ne ostavlja muža. Jer muž koji nije vjernik posvećen je svojom ženom i žena koja nije vjernica posvećena je bratom. Inače bi vaša djeca bila nečista, a sada su sveta. Ali ako onaj tko nije vjernik želi otići, neka ode. Brat ili sestra u tom slučaju nisu vezani, jer Bog vas je pozvao da živite u miru. Jer kako znaš, ženo, da nećeš spasiti muža? Ili kako znaš, mužu, da nećeš spasiti ženu?” (Zašto bi vjernik trebao podnositi teške okolnosti i iskreno se truditi da sačuva brak? Iz poštovanja prema bračnom uređenju koje je osnovao Bog i zbog nade da će s vremenom moći pomoći svom bračnom drugu koji nije vjernik da postane sluga pravog Boga.)

Mat. 19:8, 9: “[Isus] im je odgovorio: ‘Mojsije vam je zbog okorjelosti srca vašega učinio ustupak da se razvodite od žena svojih, ali u početku nije bilo tako. Kažem vam, tko se god razvede od žene svoje, osim zbog bluda [izvanbračnog spolnog odnosa], i oženi se drugom, čini preljub.’” (Dakle, nedužni bračni drug ima pravo razvesti se od bračnog druga koji je počinio “blud”, ali nije dužan to učiniti.)
 
Odgovorit ću ti trenutno samo na dva pitanja, pošto ima previše pitanja i konstatacija.
A uvodni post je baš kratak... ?

1.) Jehova nije uspostavio poligamiju. Adamu je dao samo jednu ženu. Kasnije je Kajinov potomak Lamek uzeo dvije žene.
Koje dve žene? Otkud? Jesu li bile sestre?

S vremenom su po uzoru na njega i drugi počeli uzimati više žena, a neki su počeli ropkinje uzimati za inoče (zakonite žene s nižim statusom od prave supruge). Bog je to dopuštao, pa je u sklopu Mojsijevog zakona čak dao odredbe kojima se pobrinuo za to da se dolično postupa sa ženama u takvom braku. Dopuštao je to sve dok nije bila uspostavljena kršćanska skupština, a otad zahtijeva da se njegovi sluge ponovno pridržavaju načela koja je on sam postavio u Edenu.
Nigde u Bibliji ne piše da je to praksa koja je eto privremeno data čoveku.

2.) 1. Kor. 7:10-16: “Onima koji su u braku zapovijedam, ali ne ja, nego Gospodin, da žena ne odlazi od muža — ako ipak ode, neka ostane neudata ili neka se pomiri s mužem — i da muž ne ostavlja ženu. A drugima kažem ja, a ne Gospodin [no, kao što pokazuje 40. redak, Pavao je pisao pod nadahnućem svetog duha]: ako koji brat ima ženu koja nije vjernica i ona pristane živjeti s njim, neka je ne ostavlja, a tako i žena koja ima muža koji nije vjernik i on pristane živjeti s njom, neka ne ostavlja muža. Jer muž koji nije vjernik posvećen je svojom ženom i žena koja nije vjernica posvećena je bratom. Inače bi vaša djeca bila nečista, a sada su sveta. Ali ako onaj tko nije vjernik želi otići, neka ode. Brat ili sestra u tom slučaju nisu vezani, jer Bog vas je pozvao da živite u miru. Jer kako znaš, ženo, da nećeš spasiti muža? Ili kako znaš, mužu, da nećeš spasiti ženu?” (Zašto bi vjernik trebao podnositi teške okolnosti i iskreno se truditi da sačuva brak? Iz poštovanja prema bračnom uređenju koje je osnovao Bog i zbog nade da će s vremenom moći pomoći svom bračnom drugu koji nije vjernik da postane sluga pravog Boga.)
Kakve ovo veze ima sa bilo kojim od ta dva pitanja?

Mat. 19:8, 9: “[Isus] im je odgovorio: ‘Mojsije vam je zbog okorjelosti srca vašega učinio ustupak da se razvodite od žena svojih, ali u početku nije bilo tako. Kažem vam, tko se god razvede od žene svoje, osim zbog bluda [izvanbračnog spolnog odnosa], i oženi se drugom, čini preljub.’” (Dakle, nedužni bračni drug ima pravo razvesti se od bračnog druga koji je počinio “blud”, ali nije dužan to učiniti.)
Ovo već jeste odgovor na jedno pitanje.
 
A uvodni post je baš kratak... ?

Koje dve žene? Otkud? Jesu li bile sestre?


Nigde u Bibliji ne piše da je to praksa koja je eto privremeno data čoveku.


Kakve ovo veze ima sa bilo kojim od ta dva pitanja?

Ovo već jeste odgovor na jedno pitanje.

1. Mojsijeva 4:17-19 - I Kajin je legao sa ženom svojom, i ona je zatrudnjela i rodila Henoka. Tada je počeo graditi grad i nazvao ga je imenom sina svojega Henoka. 1Poslije se Henoku rodio Irad. Iradu se rodio Mehujael, Mehujaelu se rodio Metušael, a Metušaelu se rodio Lamek. Lamek je uzeo sebi dvije žene. Prvoj je ime bilo Ada, a drugoj je ime bilo Sila.

Kao što vidiš, od Kaina do Lameka bilo je 5 generacija, što znači da su te žene mogle biti iz šireg spektra"koljena".

1. Kor. 7:2: “Budući da je blud vrlo raširen, neka svaki muškarac ima svoju ženu i neka svaka žena ima svojega muža.”

Ovaj redak pokazuje da ni muškarcu ni ženi nije dozvoljeno imati više bračnih drugova. Znači, rana kršćanska skupština je vratila brak na prvobitni Božji naum.
 
1. Mojsijeva 4:17-19 - I Kajin je legao sa ženom svojom, i ona je zatrudnjela i rodila Henoka. Tada je počeo graditi grad i nazvao ga je imenom sina svojega Henoka. 1Poslije se Henoku rodio Irad. Iradu se rodio Mehujael, Mehujaelu se rodio Metušael, a Metušaelu se rodio Lamek. Lamek je uzeo sebi dvije žene. Prvoj je ime bilo Ada, a drugoj je ime bilo Sila.

Kao što vidiš, od Kaina do Lameka bilo je 5 generacija, što znači da su te žene mogle biti iz šireg spektra"koljena".
Moglo je biti, ali ne deluje baš smisleno, a ne piše nigde.

1. Kor. 7:2: “Budući da je blud vrlo raširen, neka svaki muškarac ima svoju ženu i neka svaka žena ima svojega muža.”

Ovaj redak pokazuje da ni muškarcu ni ženi nije dozvoljeno imati više bračnih drugova. Znači, rana kršćanska skupština je vratila brak na prvobitni Božji naum.
Citirani tekst kaže da svaki muškaraci treba imati svoju ženu, i svaka žena svog muškarca. Ne kaže da svaki muškarac treba imati samo jednu ženu.

No, ako Novi Zavet podržava monogamiju (mada nešto klimavo), pre svega pod uticajem tadašnjeg rimsko-grčkog okruženja, Stari Zavet podržava poligamiju, pa čak i kaže da čovek kome brat umre treba uzeti za ženu udovicu svoga brata. Novi Zavet ovakvu praksu nijednom rečju nije ukinuo.
 
Poslednja izmena:
Što se tiče tvog pitanja: Dali je zmija ustvari bio Sotona ?

U izvještaju u kojem se opisuje Božji sudbeni postupak protiv te zmije u Edenskom vrtu, čitamo: ”I Jehova Bog je rekao potom zmiji: I ja ću staviti neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njena. Ono će ti glavu zgnječiti, a ti ćeš mu zgnječiti petu‘“ (1. Mojsijeva 3:15 ,NS).

Ovdje se govori o proročanstvu koje govori o dolasku "sjemena", Isusa Krista, te o njegovom sukobu sa "zmijom" i njezinim "sjemenom". Prema tome, sasvim je jasno da se ne odnosi na doslovnu zmiju, nego na Sotonu.

Otkrivenje 12:9 - I bio je zbačen veliki zmaj, prazmija, koji se zove Ðavo i Sotona, koji zavodi sav svijet. Bio je zbačen na zemlju, a s njim su bili zbačeni i anđeli njegovi.

Ovdje se uspoređuje Sotona sa prazmijom, što asocira na Đavla koji se koristio sa materjalnim bićem, kako bi mogao učiniti što je zamislio.
 
Moglo je biti, ali ne deluje baš smisleno, a ne piše nigde.


Citirani tekst kaže da svaki muškaraci treba imati svoju ženu, i svaka žena svog muškarca. Ne kaže da svaki muškarac treba imati samo jednu ženu.

No, ako Novi Zavet podržava monogamiju (mada nešto klimavo), pre svega pod uticajem tadašnjeg rimsko-grčkog okruženja, Stari Zavet podržava poligamiju, pa čak i kaže da čovek kome brat umre treba uzeti za ženu udovicu svoga brata. Novi Zavet ovakvu praksu nijednom rečju nije ukinuo.

Ne piše striktno da je Lamak uzeo žene koje su bile iz šireg rodbinskog spektra, međutim daje se mogućnost, jer se govori već o većoj zajednici ljudi i osnivanju prvoga grada.

Kada se kaže da svaki muškarac treba imati svoju ženi, a ne kaže se svoje žene u množini, onda se jasno radi o jednoj ženi i jednom muškarcu.

Upravo se radi o dobu kada se ustanovaljavao novi oblik, sa jednom ženom, što znači da u toj prelaznoj fazi je bilo još mnoštvo obitelji sa više žena, međutim ima dosta primjera i obitelji sa jednom ženom.

Matej 8:14 - Ušavši u Petrovu kuću, Isus je vidio njegovu punicu kako leži u vrućici.

Djela apostolska 18:2 - I našao je nekog Židova po imenu Akvila, rodom iz Ponta, koji je nedavno došao iz Italije, i njegovu ženu Priscilu...

Znači, u tom turbulentnom razdoblju promijena, bilo je još onih koji su upražnjavali mogučnost poligamije, no bilo je i onih, pretežno kršćana, koji su se počeli temeljiti po Božjem prvobitnom naumu o jednoj ženi i muškarcu, kao jednom tijelu.
 
Što se tiče tvog pitanja: Dali je zmija ustvari bio Sotona ?

U izvještaju u kojem se opisuje Božji sudbeni postupak protiv te zmije u Edenskom vrtu, čitamo: ”I Jehova Bog je rekao potom zmiji: I ja ću staviti neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njena. Ono će ti glavu zgnječiti, a ti ćeš mu zgnječiti petu‘“ (1. Mojsijeva 3:15 ,NS).

Ovdje se govori o proročanstvu koje govori o dolasku "sjemena", Isusa Krista, te o njegovom sukobu sa "zmijom" i njezinim "sjemenom". Prema tome, sasvim je jasno da se ne odnosi na doslovnu zmiju, nego na Sotonu.
Nije jasno, jer se postavlja logičko pitanje zašto je onda zmija kažnjena za nešto što je uradio Sotona?
Isus Hrist seme Evino? Da li to znači da je i Isus Hrist seme greha?

A da ti ispričam i jednu staroslovesnku priču (legendi) o neprijateljstvu zmije i čoveka.
Zmija i čovek su bili dobri prijatelji, i svuda gde su išli išli su zajedno. Zmija se potpuno odomaćila kod čoveka i imala je svoje mesto u čovekovoj kući.
Jednoga dana čovekov sin se igrao sekirom, i u toj igri udari zmiju i odseče joj rep. Zmija instiktivno ujede dečaka i dečak umre.
Čovek koji je video svog mrtvog sina krenuo je da juri da ubije zmiju, a zmija je uspela da pobegne i sakrije se u rupu. Čovek je dugo obilazio oko rupe, pokušavajući da dođe do zmije i ubije je.
Kako je vreme prolazilo, čoveka je ljutnja splašnjavala, a jednog trenutka oseti nedostatak svog prijatelja zmije. Ode do rupe pa reče: "Prijatelju, hajde izađi da budemo prijatelji kao pre. Šta je bilo bilo je.".
Na to zmija reče: "E moj prijatelju, dok ja gledam svoj rep, a ti svoga sina grob, nema prijateljstva među nama.", pa šmugnu dublje u rupu.
I eto, od tog vremena ide neprijateljstvo između zmije i čoveka. Zmija ujeda čoveka za nogu, a čovek gde god vidi zmiju trči da je ubije.

Nisu samo Jevreji imali legendu o neprijateljstvu zmije i čoveka.

Otkrivenje 12:9 - I bio je zbačen veliki zmaj, prazmija, koji se zove Ðavo i Sotona, koji zavodi sav svijet. Bio je zbačen na zemlju, a s njim su bili zbačeni i anđeli njegovi.

Ovdje se uspoređuje Sotona sa prazmijom, što asocira na Đavla koji se koristio sa materjalnim bićem, kako bi mogao učiniti što je zamislio.
Upoređuje. Kao kada kažeš za nekog čoveka: "Opasan je on. Pravi lisac.", ili za ženu: "Ona je prava zmija.", što ne znači da se tim poređenjema zaista kaže da je dotični čovek lisac, a dotična žena zmija.
U svakom slučaju, znamo da zmija danas puže po trbuhu...
 
Nije jasno, jer se postavlja logičko pitanje zašto je onda zmija kažnjena za nešto što je uradio Sotona?
Isus Hrist seme Evino? Da li to znači da je i Isus Hrist seme greha?

A da ti ispričam i jednu staroslovesnku priču (legendi) o neprijateljstvu zmije i čoveka.
Zmija i čovek su bili dobri prijatelji, i svuda gde su išli išli su zajedno. Zmija se potpuno odomaćila kod čoveka i imala je svoje mesto u čovekovoj kući.
Jednoga dana čovekov sin se igrao sekirom, i u toj igri udari zmiju i odseče joj rep. Zmija instiktivno ujede dečaka i dečak umre.
Čovek koji je video svog mrtvog sina krenuo je da juri da ubije zmiju, a zmija je uspela da pobegne i sakrije se u rupu. Čovek je dugo obilazio oko rupe, pokušavajući da dođe do zmije i ubije je.
Kako je vreme prolazilo, čoveka je ljutnja splašnjavala, a jednog trenutka oseti nedostatak svog prijatelja zmije. Ode do rupe pa reče: "Prijatelju, hajde izađi da budemo prijatelji kao pre. Šta je bilo bilo je.".
Na to zmija reče: "E moj prijatelju, dok ja gledam svoj rep, a ti svoga sina grob, nema prijateljstva među nama.", pa šmugnu dublje u rupu.
I eto, od tog vremena ide neprijateljstvo između zmije i čoveka. Zmija ujeda čoveka za nogu, a čovek gde god vidi zmiju trči da je ubije.

Nisu samo Jevreji imali legendu o neprijateljstvu zmije i čoveka.

Upoređuje. Kao kada kažeš za nekog čoveka: "Opasan je on. Pravi lisac.", ili za ženu: "Ona je prava zmija.", što ne znači da se tim poređenjema zaista kaže da je dotični čovek lisac, a dotična žena zmija.
U svakom slučaju, znamo da zmija danas puže po trbuhu...

To što smatraš i taj izvještaj legendom, je tvoje pravo, no u svakoj legendi ima korijen istine, što znači da su slične priče nastale iz zajedničkog izvora.

Prema 1. Mojsijevoj 3:14, zmiji koja je prevarila Evu u edenskom vrtu Jehova Bog je rekao: “Kad si to učinila, da si prokleta među svom stokom i među svim divljim životinjama poljskim! Po trbuhu ćeš puzati i prah ćeš jesti sve dane života svojega.” Biblija ne govori da je zmija putem koje je Eva bila zavedena najprije imala noge, ali da je kasnije ostala bez njih. Iako netko može takvo što pomisliti na temelju 1. Mojsijeve 3:14, ne bismo trebali automatski zaključiti da su zmije prije tog prokletstva imale noge.

Prvenstveno zato što je Jehovina osuda zapravo bila upućena Sotoni — nevidljivom duhovnom stvorenju koje se koristilo tom životinjom nižeg životnog stupnja. Biblija za Sotonu kaže da je “otac laži” i ‘prazmija’. Ta se dva izraza, po svemu sudeći, odnose na to što se Sotona poslužio doslovnom zmijom kako bi naveo Evu da prekrši Božju zapovijed (Ivan 8:44; Otkrivenje 20:2).

Bog je stvorio zmije i Adam im je vjerojatno dao ime prije nego što je Sotona pomoću jedne od njih zaveo Evu. Zmija, stvorenje bez razuma, nije kriva što je Eva bila prevarena. Zmija nije bila svjesna da je Sotona koristi za ostvarenje svog cilja i nije mogla razumjeti osudu koju je Bog donio nad tim neposlušnim osobama.

Zašto je onda Bog govorio o fizičkom poniženju zmije ?

Ponašanje zmije u njenom prirodnom okruženju, to što puže na trbuhu i izgleda kao da liže zemlju dok paluca jezikom, predočava Sotonino poniženje. On je prije imao uzvišeni položaj kao jedan od Božjih anđela, no tada je bio doveden u stanje poniženja koje Biblija naziva tartar (2. Petrova 2:4).

Osim toga, kao što doslovna zmija može čovjeka ugristi za petu, tako je i Sotona u svom stanju poniženja ‘ranio petu’ Božjem ‘potomku’ (1. Mojsijeva 3:15). Glavni Potomak bio je Isus Krist, kojega su Sotonini zastupnici privremeno pogubili. No Krist i njegovi uskrsnuli pomazani suradnici na koncu će satrti simboličnu glavu zmije jednom za sva vremena (Rimljanima 16:20). Dakle, prokletstvo koje je Bog izrekao doslovnoj zmiji prikladno predočava poniženje i konačno uništenje nevidljive “prazmije”, Sotone Ðavla.
 
Ne piše striktno da je Lamak uzeo žene koje su bile iz šireg rodbinskog spektra, međutim daje se mogućnost, jer se govori već o većoj zajednici ljudi i osnivanju prvoga grada.
Kada se za nešto kaže: "Daje se mogućnost.", to je svakako daleko od tvrdnje: "Tako je bilo.".

Kada se kaže da svaki muškarac treba imati svoju ženi, a ne kaže se svoje žene u množini, onda se jasno radi o jednoj ženi i jednom muškarcu.
Ako kažem: "Čovek treba da vodi ljubav sa ženom.", nisam kazao: "Čovek treba da vodi ljubav sa ženama.", a nisam kazao ni: "Čovek ne treba da vodi ljubav sa ženama.".
Preciznost jezika u zavisnosti od konteksta je jako bitna.
S obzirom da u Starom Zavetu postoje Božija naređenja da čovek ima više žena, onda je ako se to Novim Zavetom ukida potrebno da se to jasno kaže. No, citata koji bi to kazao nema.

Upravo se radi o dobu kada se ustanovaljavao novi oblik, sa jednom ženom, što znači da u toj prelaznoj fazi je bilo još mnoštvo obitelji sa više žena, međutim ima dosta primjera i obitelji sa jednom ženom.

Matej 8:14 - Ušavši u Petrovu kuću, Isus je vidio njegovu punicu kako leži u vrućici.

Djela apostolska 18:2 - I našao je nekog Židova po imenu Akvila, rodom iz Ponta, koji je nedavno došao iz Italije, i njegovu ženu Priscilu...

Znači, u tom turbulentnom razdoblju promijena, bilo je još onih koji su upražnjavali mogučnost poligamije, no bilo je i onih, pretežno kršćana, koji su se počeli temeljiti po Božjem prvobitnom naumu o jednoj ženi i muškarcu, kao jednom tijelu.
No, ima li negde da se poligamija osuđuje?
 
Kada se za nešto kaže: "Daje se mogućnost.", to je svakako daleko od tvrdnje: "Tako je bilo.".


Ako kažem: "Čovek treba da vodi ljubav sa ženom.", nisam kazao: "Čovek treba da vodi ljubav sa ženama.", a nisam kazao ni: "Čovek ne treba da vodi ljubav sa ženama.".
Preciznost jezika u zavisnosti od konteksta je jako bitna.
S obzirom da u Starom Zavetu postoje Božija naređenja da čovek ima više žena, onda je ako se to Novim Zavetom ukida potrebno da se to jasno kaže. No, citata koji bi to kazao nema.

No, ima li negde da se poligamija osuđuje?

1. Kor. 7:2: “Budući da je blud vrlo raširen, neka svaki muškarac ima svoju ženu i neka svaka žena ima svojega muža.”

Radi se o jasnim riječima : SVOJU ŽENU = jednina , SVOJE ŽENE = množina

1. Tim. 3:2, 12: “Nadglednik treba biti besprijekoran, imati samo jednu ženu. (...) Sluge pomoćnici neka imaju samo jednu ženu.”

(Osim što su tim ljudima bili povjereni odgovorni zadaci, oni su trebali biti i uzor u koji su se članovi kršćanske skupštine trebali ugledati.)

Nema striktne osude, međutim na temelju Kristovih riječi možemo zaključiti namjeru promjene. Isus je pokazao da je Bog postavio mjerila za bračnu zajednicu kad je prvom ljudskom paru rekao: “Čovjek će ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje bit će jedno tijelo” (Matej 19:5). Brak je trebao biti trajna zajednica dviju osoba.
 
To što smatraš i taj izvještaj legendom, je tvoje pravo, no u svakoj legendi ima korijen istine, što znači da su slične priče nastale iz zajedničkog izvora.
Priče su u suštini potpuno različite, a opisuju isti problem. Kao dve potpuno različite matematičke metode koje vode do istog rezultata.

Prema 1. Mojsijevoj 3:14, zmiji koja je prevarila Evu u edenskom vrtu Jehova Bog je rekao: “Kad si to učinila, da si prokleta među svom stokom i među svim divljim životinjama poljskim! Po trbuhu ćeš puzati i prah ćeš jesti sve dane života svojega.” Biblija ne govori da je zmija putem koje je Eva bila zavedena najprije imala noge, ali da je kasnije ostala bez njih. Iako netko može takvo što pomisliti na temelju 1. Mojsijeve 3:14, ne bismo trebali automatski zaključiti da su zmije prije tog prokletstva imale noge.
Biblija jasno govori da je zmija poljska životinja. Znači zmija je životinja, a ne nekakav pali anđeo.

Prvenstveno zato što je Jehovina osuda zapravo bila upućena Sotoni — nevidljivom duhovnom stvorenju koje se koristilo tom životinjom nižeg životnog stupnja. Biblija za Sotonu kaže da je “otac laži” i ‘prazmija’. Ta se dva izraza, po svemu sudeći, odnose na to što se Sotona poslužio doslovnom zmijom kako bi naveo Evu da prekrši Božju zapovijed (Ivan 8:44; Otkrivenje 20:2).
Ako je to bio Sotona koji se poslužio zmijom, i ako je Bog to znao, zašto je Bog kaznio zmiju?
Pa hajde zmiju, ali zašto je kaznio slepiće, crve, gliste i mnoge druge vrste koje se takođe kreću puzanjem po trbuhu?
Ili ih nije ni kaznio, već su to životinje koje su savršeno prilagođene svojoj životnoj sredini, a Biblijska priča o tome je samo legenda, jedna od mnogobrojnih legendi, jer čovekovom umu to puzanje po trbuhu liči na kaznu????

Zašto je onda Bog govorio o fizičkom poniženju zmije ?

Ponašanje zmije u njenom prirodnom okruženju, to što puže na trbuhu i izgleda kao da liže zemlju dok paluca jezikom, predočava Sotonino poniženje. On je prije imao uzvišeni položaj kao jedan od Božjih anđela, no tada je bio doveden u stanje poniženja koje Biblija naziva tartar (2. Petrova 2:4).
U stihu koji si naveo piše: ". Јер кад Бог не поштеде анђела који сагрешише, него их метну у окове мрака пакленог, и предаде да се чувају за суд;".
Šta je to tartar?

Osim toga, kao što doslovna zmija može čovjeka ugristi za petu, tako je i Sotona u svom stanju poniženja ‘ranio petu’ Božjem ‘potomku’ (1. Mojsijeva 3:15). Glavni Potomak bio je Isus Krist, kojega su Sotonini zastupnici privremeno pogubili. No Krist i njegovi uskrsnuli pomazani suradnici na koncu će satrti simboličnu glavu zmije jednom za sva vremena (Rimljanima 16:20). Dakle, prokletstvo koje je Bog izrekao doslovnoj zmiji prikladno predočava poniženje i konačno uništenje nevidljive “prazmije”, Sotone Ðavla.
Na ovo zaista nemam komentar.
 
1. Kor. 7:2: “Budući da je blud vrlo raširen, neka svaki muškarac ima svoju ženu i neka svaka žena ima svojega muža.”

Radi se o jasnim riječima : SVOJU ŽENU = jednina , SVOJE ŽENE = množina

1. Tim. 3:2, 12: “Nadglednik treba biti besprijekoran, imati samo jednu ženu. (...) Sluge pomoćnici neka imaju samo jednu ženu.”

(Osim što su tim ljudima bili povjereni odgovorni zadaci, oni su trebali biti i uzor u koji su se članovi kršćanske skupštine trebali ugledati.)
Oni su morali biti uzorni i imati "samo" jedno ženu, što ukazuje da poligamija nije zabranjena.

Nema striktne osude, međutim na temelju Kristovih riječi možemo zaključiti namjeru promjene. Isus je pokazao da je Bog postavio mjerila za bračnu zajednicu kad je prvom ljudskom paru rekao: “Čovjek će ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje bit će jedno tijelo” (Matej 19:5). Brak je trebao biti trajna zajednica dviju osoba.
Kada su dvoje jedno telo, šta je zapravo to?
 
Oni su morali biti uzorni i imati "samo" jedno ženu, što ukazuje da poligamija nije zabranjena.

Kada su dvoje jedno telo, šta je zapravo to?

Bog u početku o bračnoj vezi nije govorio kao o nečem privremenom. U 1. Mojsijevoj 2:21-24 izvještava se o tome kako je združio prvog muškarca i ženu, no ovdje nema spomena o mogućnosti razvoda ili razdvajanja. Naprotiv, 24. redak kaže: ”Zato će ostaviti čovjek oca svojega i majku svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.“

Što ovaj redak znači ?

Razmotrimo ljudsko tijelo, kako su različita tkiva u njemu isprepletena bez ikakvih šavova koji bi ih držali zajedno, a kosti međusobno spojene čvrstim, gipkim zglobovima. Kakvog li jedinstva! Kakve li trajnosti! No koliko je samo bolno kad taj jedinstveni organizam zadobije tešku ozljedu! Doista, izraz ”jedno tijelo“ iz 1. Mojsijeve 2:24 naglašava bliskost i trajnost bračne zajednice. Ujedno jasno upozorava i na ogromnu bol koja nastaje ako se ta veza raskine.
 
Priče su u suštini potpuno različite, a opisuju isti problem. Kao dve potpuno različite matematičke metode koje vode do istog rezultata.

Biblija jasno govori da je zmija poljska životinja. Znači zmija je životinja, a ne nekakav pali anđeo.


Ako je to bio Sotona koji se poslužio zmijom, i ako je Bog to znao, zašto je Bog kaznio zmiju?
Pa hajde zmiju, ali zašto je kaznio slepiće, crve, gliste i mnoge druge vrste koje se takođe kreću puzanjem po trbuhu?
Ili ih nije ni kaznio, već su to životinje koje su savršeno prilagođene svojoj životnoj sredini, a Biblijska priča o tome je samo legenda, jedna od mnogobrojnih legendi, jer čovekovom umu to puzanje po trbuhu liči na kaznu????


U stihu koji si naveo piše: ". Јер кад Бог не поштеде анђела који сагрешише, него их метну у окове мрака пакленог, и предаде да се чувају за суд;".
Šta je to tartar?

Na ovo zaista nemam komentar.

Grčki: tartarósas; latinski: detractos in Tartarum; sirijski: ‛agen ’enun beThachtayatha’

Izraz “tartar” nalazi se samo u 2Pe 2:4. Javlja se u sklopu grčkog glagola tartaróo, pa je taj glagol preveden izrazom ‘baciti u tartar’.

Antički pjesnik Homer u Ilijadi riječju tártaros naziva podzemnu tamnicu koja se nalazi toliko duboko ispod Hada koliko je zemlja daleko ispod neba. U njemu nisu bile zatočene ljudske duše, nego niži bogovi, duhovi, naime Kron i drugi Titani koji su se pobunili protiv Zeusa (Jupitera). Tu su tamnicu mitski bogovi namijenili duhovima koje su prognali s neba. Nalazila se ispod Hada u kojem su nakon smrti navodno bile zatočene ljudske duše. U mitologiji je tártaros bio najmračniji i najdublji dio podzemnog svijeta. Okruživao je sav podzemni svijet kao što nebo okružuje sve što se nalazi iznad zemlje. Stoga je u poganskoj grčkoj mitologiji tártaros slovio kao tamnica u kojoj su zatočeni i poniženi Titani, to jest duhovi, a ne ljudske duše.

U Jobu 40:20 u prijevodu Septuaginta o vodenkonju (behemotu) piše: “Kad se na strmu goru popne, razveseli stvorenja četveronožna u dubini [ἐν τῷ ταρτάρῳ (“u tartaru”)].“ A u Jobu 41:23, 24 (u prijevodu Novi svijet to je 41:31, 32) o krokodilu (levijatanu) piše: “Dubina od njega vrije kao lonac mjedeni; more je njemu kao lonac pomasti, a dubina najdublja [τὸν δὲ τάρταρον τῆς ἀβύσσου (“tartar bezdanski”)] kao zatočenik: dubinu svojom smatra.” Način na koji se u Septuaginti u ovim recima koristi izraz tártaros jasno pokazuje da je ta riječ označavala dubinu, to jest najdublji dio bezdana.

Nadahnuti biblijski tekst u tártaros ne smješta ljudske duše, nego samo duhovna stvorenja, naime “anđele koji su sagriješili”. Bacanje u tártaros označava stanje njihova najdubljeg poniženja, u kojem se nalaze dok su još živi. To je kazna za njihovu pobunu protiv Svevišnjeg Boga. Apostol Petar povezuje tamu s njihovim poniženjem kad kaže da ih je Bog “predao u mračne jame da ih se čuva za sud” (2Pe 2:4).

Pogani su u svojim mitskim predajama o Kronu i buntovnim titanskim bogovima zapravo iznijeli iskrivljen opis poniženja buntovnih duhova. Nasuprot tome, Petar glagolom tartaróo (‘baciti u tartar’) nije želio reći da su ‘anđeli koji su zgriješili’ bačeni u Tartar kakav prikazuje poganska mitologija, nego da ih je Svemogući Bog zbacio s neba i oduzeo im časnu službu koju su imali, te ih bacio u simbolični bezdan potpune duševne tame gdje do njihovog uma ne dopire duhovno svjetlo niti razumiju Božje naume. Njih čeka mračan kraj, jer Biblija pokazuje da će zauvijek biti uništeni zajedno sa svojim vođom Sotonom Ðavlom. Prema tome, tartar predočava stanje najdubljeg poniženja tih buntovnih anđela.
U nadahnutom biblijskom tekstu tartar se ne povezuje s hadom, to jest simboličnim zajedničkim mjestom (grobom) u koje odlaze umrli ljudi. Biblija ne govori da se grešni anđeli i duše umrlih ljudi zajedno nalaze u tartaru, kao mjestu gdje stvorenja pate u vječnim mukama. Tartar će nestati kad Vrhovni Sudac uništi buntovne anđele koji se sada nalaze u tom stanju poniženja.
 
Bog u početku o bračnoj vezi nije govorio kao o nečem privremenom. U 1. Mojsijevoj 2:21-24 izvještava se o tome kako je združio prvog muškarca i ženu, no ovdje nema spomena o mogućnosti razvoda ili razdvajanja. Naprotiv, 24. redak kaže: ”Zato će ostaviti čovjek oca svojega i majku svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.“

Što ovaj redak znači ?

Razmotrimo ljudsko tijelo, kako su različita tkiva u njemu isprepletena bez ikakvih šavova koji bi ih držali zajedno, a kosti međusobno spojene čvrstim, gipkim zglobovima. Kakvog li jedinstva! Kakve li trajnosti! No koliko je samo bolno kad taj jedinstveni organizam zadobije tešku ozljedu! Doista, izraz ”jedno tijelo“ iz 1. Mojsijeve 2:24 naglašava bliskost i trajnost bračne zajednice. Ujedno jasno upozorava i na ogromnu bol koja nastaje ako se ta veza raskine.
Neka neko objasni čoveku. Ja se stidim.
 
Grčki: tartarósas; latinski: detractos in Tartarum; sirijski: ‛agen ’enun beThachtayatha’

Izraz “tartar” nalazi se samo u 2Pe 2:4. Javlja se u sklopu grčkog glagola tartaróo, pa je taj glagol preveden izrazom ‘baciti u tartar’.

Antički pjesnik Homer u Ilijadi riječju tártaros naziva podzemnu tamnicu koja se nalazi toliko duboko ispod Hada koliko je zemlja daleko ispod neba. U njemu nisu bile zatočene ljudske duše, nego niži bogovi, duhovi, naime Kron i drugi Titani koji su se pobunili protiv Zeusa (Jupitera). Tu su tamnicu mitski bogovi namijenili duhovima koje su prognali s neba. Nalazila se ispod Hada u kojem su nakon smrti navodno bile zatočene ljudske duše. U mitologiji je tártaros bio najmračniji i najdublji dio podzemnog svijeta. Okruživao je sav podzemni svijet kao što nebo okružuje sve što se nalazi iznad zemlje. Stoga je u poganskoj grčkoj mitologiji tártaros slovio kao tamnica u kojoj su zatočeni i poniženi Titani, to jest duhovi, a ne ljudske duše.

U Jobu 40:20 u prijevodu Septuaginta o vodenkonju (behemotu) piše: “Kad se na strmu goru popne, razveseli stvorenja četveronožna u dubini [ἐν τῷ ταρτάρῳ (“u tartaru”)].“ A u Jobu 41:23, 24 (u prijevodu Novi svijet to je 41:31, 32) o krokodilu (levijatanu) piše: “Dubina od njega vrije kao lonac mjedeni; more je njemu kao lonac pomasti, a dubina najdublja [τὸν δὲ τάρταρον τῆς ἀβύσσου (“tartar bezdanski”)] kao zatočenik: dubinu svojom smatra.” Način na koji se u Septuaginti u ovim recima koristi izraz tártaros jasno pokazuje da je ta riječ označavala dubinu, to jest najdublji dio bezdana.

Nadahnuti biblijski tekst u tártaros ne smješta ljudske duše, nego samo duhovna stvorenja, naime “anđele koji su sagriješili”. Bacanje u tártaros označava stanje njihova najdubljeg poniženja, u kojem se nalaze dok su još živi. To je kazna za njihovu pobunu protiv Svevišnjeg Boga. Apostol Petar povezuje tamu s njihovim poniženjem kad kaže da ih je Bog “predao u mračne jame da ih se čuva za sud” (2Pe 2:4).

Pogani su u svojim mitskim predajama o Kronu i buntovnim titanskim bogovima zapravo iznijeli iskrivljen opis poniženja buntovnih duhova. Nasuprot tome, Petar glagolom tartaróo (‘baciti u tartar’) nije želio reći da su ‘anđeli koji su zgriješili’ bačeni u Tartar kakav prikazuje poganska mitologija, nego da ih je Svemogući Bog zbacio s neba i oduzeo im časnu službu koju su imali, te ih bacio u simbolični bezdan potpune duševne tame gdje do njihovog uma ne dopire duhovno svjetlo niti razumiju Božje naume. Njih čeka mračan kraj, jer Biblija pokazuje da će zauvijek biti uništeni zajedno sa svojim vođom Sotonom Ðavlom. Prema tome, tartar predočava stanje najdubljeg poniženja tih buntovnih anđela.
U nadahnutom biblijskom tekstu tartar se ne povezuje s hadom, to jest simboličnim zajedničkim mjestom (grobom) u koje odlaze umrli ljudi. Biblija ne govori da se grešni anđeli i duše umrlih ljudi zajedno nalaze u tartaru, kao mjestu gdje stvorenja pate u vječnim mukama. Tartar će nestati kad Vrhovni Sudac uništi buntovne anđele koji se sada nalaze u tom stanju poniženja.
Koliki tekst kao odgovor na jedno pitanje... A bila je dovljna jedna rečenica, eventualno dve.

No, na suštinska pitanja ostasmo bez odgovora, pa ćemo i dalje tvrditi da zmija koja je dala Evi "jabuku" zapravo i nije bila zmija, već zver poljska po imenu Sotona....
Pa će još da kaže da ga ismevam, da ga mrzim i slično...
 
Koliki tekst kao odgovor na jedno pitanje... A bila je dovljna jedna rečenica, eventualno dve.

No, na suštinska pitanja ostasmo bez odgovora, pa ćemo i dalje tvrditi da zmija koja je dala Evi "jabuku" zapravo i nije bila zmija, već zver poljska po imenu Sotona....
Pa će još da kaže da ga ismevam, da ga mrzim i slično...

Ja sam ti dao logične odgovore, koje ti možeš a i nemoraš da prihvatiš.
 
Ja sam ti dao logične odgovore, koje ti možeš a i nemoraš da prihvatiš.
Ne, nego sam ja tebi dao logične odgovore, koje ti možeš da prihvatiš, a i ne moraš, već možeš potpuno da ih ignorišeš.

Jedan od glavnih likova o Adamu i Evi je zmija, životinja. Legenda objašnjava neprijateljstvo između čoveka i zmije, i traži objašnjenje zašto je zmija (po čovekovom mišljenu) kažnjena da puzi na trbuhu. I to je samo jedna od mnogobrojnih legendi.

Istina je da je zmija životinjska vrsta čije je kretanje prilagođeno njenoj životnoj sredini i načinu života, što je daleko do nekakve kazne. I istina je da je zmija životinjska vrsta koje se zbog njenog načina života plašimo, jer susret sa njom može biti po nas fatalan, i da smo zbog tog straha proglasili rat toj (i na žalost ne samo toj) životinjskoj vrsti.
 
Poslednja izmena:
Ne, nego sam ja tebi dao logične odgovore, koje ti možeš da prihvatiš, a i ne moraš, već možeš potpuno da ih ignorišeš.

Jedan od glavnih likova o Adamu i Evi je zmija, životinja. Legenda objašnjava neprijateljstvo između čoveka i zmije, i traži objašnjenje zašto je zmija (po čovekovom mišljenu) kažnjena da puzi na trbuhu. I to je samo jedna od mnogobrojnih legendi.

Istina je da je zmija životinjska vrsta čije je kretanje prilagođeno njenoj životnoj sredini i načinu života, što je daleko do nekakve kazne.

Ma u redu, kako ti kažeš.

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=13540811&postcount=11

Postavio sam ti objašnjenje, kojega ne možeš prihvatiti.

Ja sam to objašnjenje prihvatio za logično i smisleno.

I u čemu je sad problem ?
 
Bog u početku o bračnoj vezi nije govorio kao o nečem privremenom. U 1. Mojsijevoj 2:21-24 izvještava se o tome kako je združio prvog muškarca i ženu, no ovdje nema spomena o mogućnosti razvoda ili razdvajanja. Naprotiv, 24. redak kaže: ”Zato će ostaviti čovjek oca svojega i majku svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.“

Što ovaj redak znači ?

Razmotrimo ljudsko tijelo, kako su različita tkiva u njemu isprepletena bez ikakvih šavova koji bi ih držali zajedno, a kosti međusobno spojene čvrstim, gipkim zglobovima. Kakvog li jedinstva! Kakve li trajnosti! No koliko je samo bolno kad taj jedinstveni organizam zadobije tešku ozljedu! Doista, izraz ”jedno tijelo“ iz 1. Mojsijeve 2:24 naglašava bliskost i trajnost bračne zajednice. Ujedno jasno upozorava i na ogromnu bol koja nastaje ako se ta veza raskine.

Nije rečeno jedna duša, već jedno telo... znači, ne radi se o trajnosti bračne zajednice, niti o trajnosti, uopšte... već o onome što je i mene sramota da pojasnim. :rumenka:
 
Ma u redu, kako ti kažeš.

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=13540811&postcount=11

Postavio sam ti objašnjenje, kojega ne možeš prihvatiti.

Ja sam to objašnjenje prihvatio za logično i smisleno.

I u čemu je sad problem ?
Šta je tu logično i smisleno?
To što se kaže da je zmija zver poljska logično i smisleno znači da je u pitanju Sotona?
To što se kaže da je kazna puzanje po trbuhu nije logično i smisleno tvrditi da su kažnjeni slepići, crvi, gliste, puževi....????

Ako se oslobodiš stega dogmi i uključiš logiku na koju se pozivaš, videćeš šta jeste, a šta nije logično i smisleno.
 
Šta je tu logično i smisleno?
To što se kaže da je zmija zver poljska logično i smisleno znači da je u pitanju Sotona?
To što se kaže da je kazna puzanje po trbuhu nije logično i smisleno tvrditi da su kažnjeni slepići, crvi, gliste, puževi....????

Ako se oslobodiš stega dogmi i uključiš logiku na koju se pozivaš, videćeš šta jeste, a šta nije logično i smisleno.

Jesi dobio objašnjenje ? Jesi ! A to što ga ne možeš prihvatiti kao adekvatno, je tvoj, a ne moj, problem.

I zato nema potrebe da govoriš kako sam ja zbog svoga prihvaćanja ovakav ili onakav.

Ako te još što zanima pitaj ili prokomentiraj, no nemoraš lijepiti etikete nekome ako se ne slaže sa tvojim razmišljanjem.
 

Back
Top