Istoricar1389
Početnik
- Poruka
- 11
"Komesar za obnovu Smedereva" Ljotić i Premijer tj.Predsednik "Vlade Nacionalnog spasa" Nedić su radili sve vreme da
objedine sve "nacionalne"(u stvarnosti kvislinške) snage u borbi protiv Jugoslovenskih partizana, i pored
ne retkih žestokih sukoba između dobrovoljaca,stražara i četnika na terenima Srbije.Saradnja će kulminirati septembra 1944.godine,
u jeku najžešćih borbi u Srbiji.Odnosi između Dimitrija Ljotića
i Dragoljuba Mihailovića uspostavljeni su u leto 1941. godine.
Osoba preko koje su Ljotić i Mihailović uspostavljali međusobnu vezu bio je
Ilija Mihajlović, bivši predsednik Narodne skupštine i
potpredsednik JNS.Mihailović je uspostavu odnosa
sa Komesarskom upravom smatrao nužnom radi nabavke hrane,odeće i oružja.
Iako su pregovori između Beograda i pokreta na Ravnoj Gori bili
načelno prekinuti, česta su pojava bile zajedničke akcije ovih
formacija na terenu, a protiv Jugoslovenskih partizana.Kada je počela ofanziva protiv Užičke republike SDK je i tu dao svoj borbeni doprinos.
U borbama protiv partizana učestvovale su zajedno sa Nedićevim oružanim odredima i dražinovačke grupe majora Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića i poručnika Predraga Rakovića.
Za vreme ove borbene akcije Mušicki se i lično sastao sa Dražom Mihailovićem.
Ova zajednička borbena saradnja između Nedićevih odreda i dražinovaca imala je za posledicu i to, da je četnicima i od strane srpskih dobrovoljaca ukazivana različita pomoć.
General Kosta Mušicki koji je komandovao Srpskim dobrovoljcima,jednim četnicima je davao oružje, drugim municiju, trećim odeću i obuću.
Jedna od najupečatljivijih akcija bila je izvedena u okolini sela
Koštunići, kada su protiv partizana na tome terenu
sadejstvovali pripadnici Petog dobrovoljačkog odreda pod
komandom Marisava Petrovića i vojnici Drugog ravnogorskog
korpusa pod komandom Predraga Rakovića.
Odmah po okončanju operacija protiv partizanskih jedinica na
teritoriji Zapadne Srbije nemačka vojna sila napala je jedinice
pod kontrolom Dragoljuba Mihailovića. Samoga Mihailovića je o
tome obavestio komandant SDK Kosta Mušicki, pa je
"Vožd Trećeg Srpskog Ustanka" za momenat izbegao zarobljavanje.
Na teritoriji Zapadne Srbije kvislinške ljoticevske(SDK) jedinice su, u
sadejstvu sa pećančevcima,nedićevcima i četnicima Dragoljuba
Mihailovića napali na Valjevski, Posavski, Suvoborski i
Kosmajski partizanski odred, koji su se iz Bosne po naređenju
Glavnog partizanskog Štaba za Srbiju vratili na svoje terene. U
ovoj akciji uništeni su svi partizanski odredi osim Valjevskog.
Dolaskom proleća 1944. godine,velikom zaslugom Nedića i Ljotića, došlo je do saradnje SDK,SDS i dražinovaca. Svi su imali zajednički štab,u njemu su ljoticevski komandanti
imali vrhovnu komandu.Za "odbranu" "Nedićeve Srbije" od napada Jugoslovenskih partizana obrazovaće se zajedničke borbene grupe od SDK, SDS i četnika.Potpukovnik Radoslav Tatalović iz SDK biće glavni načelnik zajedničkog operativnog štaba.
SDK je ujedno i žestoko potukao 2. i 5. komunističku diviziju na Ibru, krajem marta.1944. Ljotić je tek 17. maja 1944. godine uspeo da se sastane u selu
Brđane kod Gornjeg Milanovca sa generalom Miroslavom
Trifunovićem Dronjom, Mihailovićevim komandantom za Srbiju.
Posle trodnevnih pregovora došlo je do sporazuma u kome je
dogovorena zajednička borba protiv komunizma i dogovor o
međusobnoj saradnji.Takođe sredinom 1944. Dragi Jovanović,Milan,Nedić i Draža Mihailović tajno su se sastali u selu Ražani..
Saradnja će kulminirati septembra 1944.
godine, u jeku najžešćih borbi u Srbiji.Nakon pritiska partizanskih snaga iz Bosne, general Mušicki odlazi na sastanak sa generalom Mihailovićem u Koceljevu 17. septembra 1944. godine..
Pavle Đurišić, sa stotinama svojih boraca, 14.maja 1943. godine pao je u nemačko zarobljeništvo.Zarobljeništva ga oslobađa Premijer Nedić.
Po izlasku iz zatvora, Pavle Đurišić se sa Nedićem dogovorio da svoje snage u Crnoj Gori preformira u tri puka,koji će ući u sastav "Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa" (SDK).
Po dolasku u Crnu Goru,Đurišić je odmah formirao tri puka sa sedištemu Mileševi, Pljevljima i Podgorici.Posle ovoga, Nedić je počeo da šalje pomoć odredima Pavla Đurišića Uskoro je u Crnu Goru stigao i
Drugi bataljon Petog puka Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa sa oko 900 boraca..
Srpska državna straža(nedićevci) koncentrisala se tokom oktobra 1944. godine u
Jagodini, gde je promenila naziv u Srpski udarni korpus (SUK) i
priznala vrhovnu komandu Dragoljuba Mihailovića. Sa njegovim
formacijama SUK je učestvovao u neuspešnom napadu na Tuzlu.Zajedno sa grupacijom četnika iz Srbije tokom novembra 1944.
SDS učestvuje kao leva pomoćna kolona prilikom prodora Armijske grupe "E" u Sandžak i istočnu Bosnu.
Presudna bitka za Srbiju između "VČ JVO" i NOP odigrala se
9. septembra na Jelovoj Gori kod Čačka. U ovom dvoboju
partizanske jedinice nanele su potpun poraz kvislinškim
snagama, čime je sudbina Srbije bila rešena. Šta više, u gonjenju
dražinovaca, partizani su 13.septembra opkolili njihovu Vrhovnu
Komandu. Nju je od zarobljavanja spasao Treći bataljon Prvog puka
SDK.Dobrovoljci(SDK) su pre Bitke na Jelovoj Gori nudili četnicima topove, ali ih je "lakomisleni i gordi" Major Račić odbio s obrazloženjem,
da može pobediti i bez artiljerije.Neumešnim vođenjem operacija,
iako su bili u velikoj nadmoćnosti nad partizanima, koje su sasvim bili opkolili na Jelovoj Gori, četnici su pretrpeli strahoviti poraz.
Partizani su ih najpre, zbunili strašnom vatrom iz pratećih oružđa, naročito iz bacača, a zatim su izvršili divljački juriš.
I partizani ne samo da su razbili četnički obruč i nagnali ih u bekstvo, već su im zadali toliki strah, da se 9. septembra 1944. godine odigravala ovakva slika u Valjevu
četnici su u buljucima, potpuno dezorganizovano, bez ikakve discipline i kontrole starešina, panično bežali valjevsko-šabačkim drumom u pravcu Koceljeve, gde i je, za slučaj neuspeha, bilo određeno zbirno mesto,
Dimitrije Ljotić se početkom decembra obratio Hermanu Nojbaheru
u nameri da izdejstvuje prolaz jedinica Dinarske četničke divizije u
Sloveniju. Ova divizija pod komandom Popa Đujića,
nalazila se u užasnoj situaciji, opkoljena od partizana.Izvlačenje Dinarske divizije
izvršeno je 03. decembra, da bi se do kraja godine u Sloveniju
koncentrisalo oko 6.000 boraca ove divizije.Od samog svog dolaska u Sloveniju, Ljotić je pokušavao da Mihailovića nagovori na prelazak na teritoriju Slovenije
U Sloveniji pored SDK nalazio se i Lički četnički korpus
pod komandom vojvode Dobrosava Jevđevića, i nekoliko četničkih
slovenačkih odreda Plave garde. Sve ove kvislinške formacije u Sloveniji
brojale su oko 40.000 vojnika.U jednu Operativnu grupu SDK u Sloveniji sredinom aprila 1945. ušli su Drugi, Treći i Četvrti puk SDK i oko
500 četnika Dobrosava Jevđevića.27. marta 1945. godine, general Damjanović je zamenio generala Mušickog na mestu komandanta Srpskog dobrovoljačkog korpusa.
Na Zapadu uzduž linije Idrija-Reka-Grahovo-Podbrdo, borbena grupa “BLANK” se između ostalog sastojala od glavnih elemenata 1.SDK puka,4.SDK puka,
Ovim snagama su se 4. aprila pridružili 2. i 3. SDK pukovi kao i 500 ljudi iz četničkog 502. ličkog korpusa.
Korišćeni izvori:
Zbornik dokumenata NOP
Aleksandar Stamatović-Istina o četnicima
Nikola Živković-Srbi u ratnom dnevniku Vermahta
Herman Nojbaher-Memoari
Ratko Parežanin-Građanski rat i revolucija 1941-1945
Boško Kostić-Za istoriju naših dana
Đoko Slijepčević-Ko su bili dobrovoljci
Dimitrije Najdanović-Ravna Gora-Zabluda
IaN fond VARIA—prepis nemačkih dokumenata iz AVII, MF.Minhen
Miloljub Racić- Knjiga sećanja
Stanislav Krakov-General Nedić
Borivoj Karapandžić-Građanski rat u Srbiji 1945-1945
MiloslavSamardžić-Istina o Kalabiću,
Slaviša Perić-Aktivnosti SDK 1941-1945
Momčilo Dobrić-Beograd u Drugom svetskom ratu
N.D.Zeng-Istorijat kolaboracije u Jugoslaviji 1941-1945
P.S. Pozdrav nov sam na forumu,ovu temu sam otvorio videvši da postoje mnoge druge teme o saradnji ostalih vojnih formacija u Jugoslovenskom Građanskom ratu 1941-1945.
Očekujem konstruktivu i argumentovanu diskusiju.
objedine sve "nacionalne"(u stvarnosti kvislinške) snage u borbi protiv Jugoslovenskih partizana, i pored
ne retkih žestokih sukoba između dobrovoljaca,stražara i četnika na terenima Srbije.Saradnja će kulminirati septembra 1944.godine,
u jeku najžešćih borbi u Srbiji.Odnosi između Dimitrija Ljotića
i Dragoljuba Mihailovića uspostavljeni su u leto 1941. godine.
Osoba preko koje su Ljotić i Mihailović uspostavljali međusobnu vezu bio je
Ilija Mihajlović, bivši predsednik Narodne skupštine i
potpredsednik JNS.Mihailović je uspostavu odnosa
sa Komesarskom upravom smatrao nužnom radi nabavke hrane,odeće i oružja.
Iako su pregovori između Beograda i pokreta na Ravnoj Gori bili
načelno prekinuti, česta su pojava bile zajedničke akcije ovih
formacija na terenu, a protiv Jugoslovenskih partizana.Kada je počela ofanziva protiv Užičke republike SDK je i tu dao svoj borbeni doprinos.
U borbama protiv partizana učestvovale su zajedno sa Nedićevim oružanim odredima i dražinovačke grupe majora Manojla Koraća, majora Glišića, kapetana Vučka Ignjatovića i poručnika Predraga Rakovića.
Za vreme ove borbene akcije Mušicki se i lično sastao sa Dražom Mihailovićem.
Ova zajednička borbena saradnja između Nedićevih odreda i dražinovaca imala je za posledicu i to, da je četnicima i od strane srpskih dobrovoljaca ukazivana različita pomoć.
General Kosta Mušicki koji je komandovao Srpskim dobrovoljcima,jednim četnicima je davao oružje, drugim municiju, trećim odeću i obuću.
Jedna od najupečatljivijih akcija bila je izvedena u okolini sela
Koštunići, kada su protiv partizana na tome terenu
sadejstvovali pripadnici Petog dobrovoljačkog odreda pod
komandom Marisava Petrovića i vojnici Drugog ravnogorskog
korpusa pod komandom Predraga Rakovića.
Odmah po okončanju operacija protiv partizanskih jedinica na
teritoriji Zapadne Srbije nemačka vojna sila napala je jedinice
pod kontrolom Dragoljuba Mihailovića. Samoga Mihailovića je o
tome obavestio komandant SDK Kosta Mušicki, pa je
"Vožd Trećeg Srpskog Ustanka" za momenat izbegao zarobljavanje.
Na teritoriji Zapadne Srbije kvislinške ljoticevske(SDK) jedinice su, u
sadejstvu sa pećančevcima,nedićevcima i četnicima Dragoljuba
Mihailovića napali na Valjevski, Posavski, Suvoborski i
Kosmajski partizanski odred, koji su se iz Bosne po naređenju
Glavnog partizanskog Štaba za Srbiju vratili na svoje terene. U
ovoj akciji uništeni su svi partizanski odredi osim Valjevskog.
Dolaskom proleća 1944. godine,velikom zaslugom Nedića i Ljotića, došlo je do saradnje SDK,SDS i dražinovaca. Svi su imali zajednički štab,u njemu su ljoticevski komandanti
imali vrhovnu komandu.Za "odbranu" "Nedićeve Srbije" od napada Jugoslovenskih partizana obrazovaće se zajedničke borbene grupe od SDK, SDS i četnika.Potpukovnik Radoslav Tatalović iz SDK biće glavni načelnik zajedničkog operativnog štaba.
SDK je ujedno i žestoko potukao 2. i 5. komunističku diviziju na Ibru, krajem marta.1944. Ljotić je tek 17. maja 1944. godine uspeo da se sastane u selu
Brđane kod Gornjeg Milanovca sa generalom Miroslavom
Trifunovićem Dronjom, Mihailovićevim komandantom za Srbiju.
Posle trodnevnih pregovora došlo je do sporazuma u kome je
dogovorena zajednička borba protiv komunizma i dogovor o
međusobnoj saradnji.Takođe sredinom 1944. Dragi Jovanović,Milan,Nedić i Draža Mihailović tajno su se sastali u selu Ražani..
Saradnja će kulminirati septembra 1944.
godine, u jeku najžešćih borbi u Srbiji.Nakon pritiska partizanskih snaga iz Bosne, general Mušicki odlazi na sastanak sa generalom Mihailovićem u Koceljevu 17. septembra 1944. godine..
Pavle Đurišić, sa stotinama svojih boraca, 14.maja 1943. godine pao je u nemačko zarobljeništvo.Zarobljeništva ga oslobađa Premijer Nedić.
Po izlasku iz zatvora, Pavle Đurišić se sa Nedićem dogovorio da svoje snage u Crnoj Gori preformira u tri puka,koji će ući u sastav "Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa" (SDK).
Po dolasku u Crnu Goru,Đurišić je odmah formirao tri puka sa sedištemu Mileševi, Pljevljima i Podgorici.Posle ovoga, Nedić je počeo da šalje pomoć odredima Pavla Đurišića Uskoro je u Crnu Goru stigao i
Drugi bataljon Petog puka Srpskog Dobrovoljačkog Korpusa sa oko 900 boraca..
Srpska državna straža(nedićevci) koncentrisala se tokom oktobra 1944. godine u
Jagodini, gde je promenila naziv u Srpski udarni korpus (SUK) i
priznala vrhovnu komandu Dragoljuba Mihailovića. Sa njegovim
formacijama SUK je učestvovao u neuspešnom napadu na Tuzlu.Zajedno sa grupacijom četnika iz Srbije tokom novembra 1944.
SDS učestvuje kao leva pomoćna kolona prilikom prodora Armijske grupe "E" u Sandžak i istočnu Bosnu.
Presudna bitka za Srbiju između "VČ JVO" i NOP odigrala se
9. septembra na Jelovoj Gori kod Čačka. U ovom dvoboju
partizanske jedinice nanele su potpun poraz kvislinškim
snagama, čime je sudbina Srbije bila rešena. Šta više, u gonjenju
dražinovaca, partizani su 13.septembra opkolili njihovu Vrhovnu
Komandu. Nju je od zarobljavanja spasao Treći bataljon Prvog puka
SDK.Dobrovoljci(SDK) su pre Bitke na Jelovoj Gori nudili četnicima topove, ali ih je "lakomisleni i gordi" Major Račić odbio s obrazloženjem,
da može pobediti i bez artiljerije.Neumešnim vođenjem operacija,
iako su bili u velikoj nadmoćnosti nad partizanima, koje su sasvim bili opkolili na Jelovoj Gori, četnici su pretrpeli strahoviti poraz.
Partizani su ih najpre, zbunili strašnom vatrom iz pratećih oružđa, naročito iz bacača, a zatim su izvršili divljački juriš.
I partizani ne samo da su razbili četnički obruč i nagnali ih u bekstvo, već su im zadali toliki strah, da se 9. septembra 1944. godine odigravala ovakva slika u Valjevu
četnici su u buljucima, potpuno dezorganizovano, bez ikakve discipline i kontrole starešina, panično bežali valjevsko-šabačkim drumom u pravcu Koceljeve, gde i je, za slučaj neuspeha, bilo određeno zbirno mesto,
Dimitrije Ljotić se početkom decembra obratio Hermanu Nojbaheru
u nameri da izdejstvuje prolaz jedinica Dinarske četničke divizije u
Sloveniju. Ova divizija pod komandom Popa Đujića,
nalazila se u užasnoj situaciji, opkoljena od partizana.Izvlačenje Dinarske divizije
izvršeno je 03. decembra, da bi se do kraja godine u Sloveniju
koncentrisalo oko 6.000 boraca ove divizije.Od samog svog dolaska u Sloveniju, Ljotić je pokušavao da Mihailovića nagovori na prelazak na teritoriju Slovenije
U Sloveniji pored SDK nalazio se i Lički četnički korpus
pod komandom vojvode Dobrosava Jevđevića, i nekoliko četničkih
slovenačkih odreda Plave garde. Sve ove kvislinške formacije u Sloveniji
brojale su oko 40.000 vojnika.U jednu Operativnu grupu SDK u Sloveniji sredinom aprila 1945. ušli su Drugi, Treći i Četvrti puk SDK i oko
500 četnika Dobrosava Jevđevića.27. marta 1945. godine, general Damjanović je zamenio generala Mušickog na mestu komandanta Srpskog dobrovoljačkog korpusa.
Na Zapadu uzduž linije Idrija-Reka-Grahovo-Podbrdo, borbena grupa “BLANK” se između ostalog sastojala od glavnih elemenata 1.SDK puka,4.SDK puka,
Ovim snagama su se 4. aprila pridružili 2. i 3. SDK pukovi kao i 500 ljudi iz četničkog 502. ličkog korpusa.
Korišćeni izvori:
Zbornik dokumenata NOP
Aleksandar Stamatović-Istina o četnicima
Nikola Živković-Srbi u ratnom dnevniku Vermahta
Herman Nojbaher-Memoari
Ratko Parežanin-Građanski rat i revolucija 1941-1945
Boško Kostić-Za istoriju naših dana
Đoko Slijepčević-Ko su bili dobrovoljci
Dimitrije Najdanović-Ravna Gora-Zabluda
IaN fond VARIA—prepis nemačkih dokumenata iz AVII, MF.Minhen
Miloljub Racić- Knjiga sećanja
Stanislav Krakov-General Nedić
Borivoj Karapandžić-Građanski rat u Srbiji 1945-1945
MiloslavSamardžić-Istina o Kalabiću,
Slaviša Perić-Aktivnosti SDK 1941-1945
Momčilo Dobrić-Beograd u Drugom svetskom ratu
N.D.Zeng-Istorijat kolaboracije u Jugoslaviji 1941-1945
P.S. Pozdrav nov sam na forumu,ovu temu sam otvorio videvši da postoje mnoge druge teme o saradnji ostalih vojnih formacija u Jugoslovenskom Građanskom ratu 1941-1945.
Očekujem konstruktivu i argumentovanu diskusiju.