Bolesna mrsavost-bolnica

Raisa

Iskusan
Poruka
5.465
Ja inace imam problema sa tezinom,kad pauziram sa treninzima onda smrsam josh vishe,al sad je kriticno. bila sam pod stresom neka tri meseca,jako sam smrsala,do te mere da hoce da me vode u bolnicu zbog anoreksije. vidim svoje kosti,skroz sam se stanjila,ne mogu da jedem jer mi bude muka od svakog zalogaja,ako uzmem hranu i kad sam gladna bude mi teshko da jedem,pa...molim vas pomozite mi,jer mi treba savet,necu da idem u bolnicu,plasim se sebe kako izgledam,nikad nisam bila ovako mrsava,zbog treniranja imam ja lep oblik tela i misice,ali ne znam..ne znam kako da objasnim,sad je kriticno,dosta sam slaba,to mi je uticalo i na psihu,mnogo sam vishe razdrazljiva,nervozna,cesto imam promene raspolozenja, negativna sam jako,imam jako taman ten,pobledela sam dosta,imam 164cm a imam 38-37 kg i ici ce josh na dole,ako ne uradim neshto...danas mi je tata skrenuo paznju na to,da moram da pocnem da jedem inace ce me nositi u bolnicu
nikad nisam bila ovako mrsava,uvek sam bila vitka,i ako izgubim kile onda je to maxium dve,tri ali ovo,..najvishe mi sveta shto je nacin na koji izgledam uticao na moju psihu...Od plakanja,do besa,do osetljvosti,do nerviranja oko najbanalnijih stvari,pa opet do plakanja,ja nisam takva osoba...
 
Poslednja izmena:
Ja sam naglo rasla kad sam bila u pubertetu. 10-12 cm godisnje. Uvek sam volela da jedem, u to vreme krkala i pod silu, ali nisam mogla da pojedem toliko da bude srazmerno rastu, tako da je razlika izmedju potrebne i stvarne tezine bila u nekim momentima i po 15-20 ak kg. Od 15 g je to pocelo polako da se regulise i posle su mogle da mi zavide sve one koje su, dok sam ja bila kao sajla, izgledale razvijeno i zanosno :lol:. Situacija se obrnula, al' u moju korist :D.

Mozda je i kod tebe samo faza, a ako mislis da nije, posavetuj se sa dr o.p da te uputi na pravog lekara koji ce ti prepisati rezim ishrane. Mozda nije lose da porazgovaras i sa psihologom jer promene tezine hoce da se desavaju i zbog raznih stresova kojima smo izlozeni, a ti vec imas situaciju razvedenih roditelja i maminog ne bas sjajnog decka (ako se ne varam), sigurno i druge probleme (kao i svi mi), a to su sve stvari koje na nama ostavljaju traga.

Dobro je da prepoznajes da nesto ne stima. Sad treba da krenes da se boris da se vratis u normalu, otkrijes sta te je dovelo do ove situacije i onda pocnes da sklanjas od sebe uzroke, ukoliko nema sanse da ih promenis ili neces u to da se upustas.
 
Nemoj da si neozbiljna. Tebi je potrebna stručna pomoć. Ja ti verujem da ne možeš da jedeš i baš zbog toga ti treba pomoć psihijatra. Sa toliko malo kg i ne unošenja hrane možeš da iskomplikuješ i poremetiš ceo metabolizam. Znam devojku koja je prestala da menstruira zbog anoreksije. Ispod anoreksije joj je bila teška depresija koja je morala da se leči farmakoterapijom. I ona se posle 4 meseca lepo oporavila, dobila na težini, hormoni se stabilizovali. Samo hrabro. Nije bolnica bauk.
 
@ Nancy

bash to,...depresija. a nisma htela da napishem to,malo me je bilo sramota.... ''depresivna sam'',jer ja ne volim da priznajem svoje slabosti...ali jesam,i to jako,pogotovo u proteklih mesec dana samo se pojacala,svaki dan placem po nekoliko puta,svajdam se sa meni bliskim ljudima koji mi nishta nisu skrivili,zbog obicnih sitnica izgubim pamet i u stanju sam da vristim, ja nisam takva, a nemam ni razloga prema bliskima tako da se ponasham...


@ papkar

nisam josh,zbog para :) planiram ovaj mesec,sad kad uplatim svoje redovne treninge pa onda i teretanu :)

samo se bojim da ce dupli treninzi biti mali shok za moj organizam,ali moram sebe nekako da nateram,jer kad treniram i jedino kad treniram imam apetit.
 
@ Nancy

bash to,...depresija. a nisma htela da napishem to,malo me je bilo sramota.... ''depresivna sam'',jer ja ne volim da priznajem svoje slabosti...ali jesam,i to jako,pogotovo u proteklih mesec dana samo se pojacala,svaki dan placem po nekoliko puta,svajdam se sa meni bliskim ljudima koji mi nishta nisu skrivili,zbog obicnih sitnica izgubim pamet i u stanju sam da vristim, ja nisam takva, a nemam ni razloga prema bliskima tako da se ponasham...

Pa, zašto se onda i dalje mučiš i patiš? Za tvoj problem postoji široka lepeza antidepresiiva i još malo suporativne terapije i život će opet imati boje :).
Možda i ne moraš da ležiš u bolnici. Postoje i dnevne bolnice.
Sa depresijom se nije šaliti. Malo guglaj na tu temu. Depresija uzima maha i prognoziraju da će 2020. godine biti bolest na 2. mestu po zastupljenosti. Mislim i da je depresija jedina minimalno stigmatizovana u odnosu na ostale poremećaje. Čemu stid?
 
Ali meni ne trebaju antidepresivi :) ja sam jaka osoba,ja nikad ne pokazujem u javnosti kad sam tuzna,ili kad imam neki problem..ja nisam takva osoba da se na meni to vidi,ja se tako osecam kad ostanem sama izmedju cetiri zida,kad pricam sa bliskim ljudima,dakle,ukucanima ili nekim ko mi je bash blizak,i zbog toga mi je krivo..Nisam znala da psiha moze toliko da zavisi od tezine/izgleda,ali bash od kad sam pocela da mrsavim primetila sam te promene kod sebe. Ja nisam ''ravna'' :) naprotiv,i imam oblik tela,to nisam nishta izgubila,vec sam se samo dosta stanjila....prvo smo se dogovorili sa mojima da probam sama bolje da jedem i josh malo da pokushavam,a ukoliko ne mogu,onda smo se dogovorili kod doktora da idem.

to i pitam jednim delom :) jer sam htela da se na ovoj temi i konsultujem oko ishrane i na shta da obratim paznju i shta da unosim u sebe,da ne j.edem samo junk food :)

u vezi bolnice,pa,ukoliko ne uspem sama da poboljsam ishranu,verovatno cu otici..
 
ali to u vezi bolnice,ne zele mene moji da vode tamo zbog anoreksije vec jer misle da bih se mogla razboleti zbog nje. Mada,najveci problem s te psihicke strane su jake promene raspolozenja,i zbog toga ispashtaju i drugi.cas sam na nekog besna i izderem se,pa posle budem osetljiva pa se izvinjavam,pa sam cas puna mrznje,cas tuzna,cas sasvim stabilna i vesela..jednostavno,ne zelim da budem problem drugim ljudima :(
ja izbegavam da mislim o lekovima jer ja uvek zelim da verujem da je to samo snaga volje da treba sebe da izvadish iz tog stanja,ali vishe nisam sigurna..
 
Poslednja izmena:
E znash shta,idi u ***** budalo jedna


tu sam na ovom forumu dve j.,ebene godine NIAKD NIJEDNU USRANU TEMU O SEBI POSTAVILA NISAM NIKAD,NIKAD I JEDNOM,JEDNOM POKRENEM DVE I TI KOJA SI MENI NIKO I NISHTA NAPADASH ME DA SE SEREM, TERAJ SE U K.URAC,AKO TREBAJU DA MI ZATVORE I OVU TEMU ZBIG IDIOTA POPUT TEBE,ONDA NEK ZATVORE
 
ali to u vezi bolnice,ne zele mene moji da vode tamo zbog anoreksije vec jer misle da bih se mogla razboleti zbog nje. Mada,najveci problem s te psihicke strane su jake promene raspolozenja,i zbog toga ispashtaju i drugi.cas sam na nekog besna i izderem se,pa posle budem osetljiva pa se izvinjavam,pa sam cas puna mrznje,cas tuzna,cas sasvim stabilna i vesela..jednostavno,ne zelim da budem problem drugim ljudima :(
ja izbegavam da mislim o lekovima jer ja uvek zelim da verujem da je to samo snaga volje da treba sebe da izvadish iz tog stanja,ali vishe nisam sigurna..

znas kako, moda nije losa ideja da...generalno odes porazgovarati s nekim psihologom..o svemu; promjenama raspolozenja, apetitu...
u osjetljivim si godinama, imas specificnu situaciju kod kuce...jedna stvar vuce drugu..
mozda bi ti pomoglo da te netko malcice usmjeri i pomogne ti da se...organiziras bolje...
 
sta bi sa gym/om,jesi pocela da treniras?
i jesi li se konsult. sa lekarem,to nije nista strasno,***,bar ces znati do cega je.
i jedi covece moj,jedi :)
ako nemas apetita,probaj sa nekim otvaracima istog :)

nije strashno? to iz iskustva ili?

Raisa, imash problem. nije pitanje dal cesh ''dobiti'' anorexiju, ti vec jesi anorexichna.
prvi problem je shto ti to ne mozzesh odmah skapirati.
drugo, kad kilazza padne ispod normale, u mozgu se deshavaju neki hemij.procesi, promene .. kazzesh gadi ti se hrana? al ti bi jela kad ista ta hrana ne bi gojila?
prestala si s treninzima, sedish, kapirash ako krenesh da jedesh bice uzzas. depresija, sve je crno! nemash svetlu tachku.
tvoj mozak je rekao ne hrani,zato ne mozzesh.
pre nekoliko godina/tachnije pre 9-10 god/ sam sa svojih 50 kg, pala na 35. znam o chemu pricham.
btw.nisam priznavala da sam bolesna.
i naravno tu ni bolnica ne pomazze.
ako te zanima neshto pitaj.
 
nije strashno? to iz iskustva ili?

Raisa, imash problem. nije pitanje dal cesh ''dobiti'' anorexiju, ti vec jesi anorexichna.
prvi problem je shto ti to ne mozzesh odmah skapirati.
drugo, kad kilazza padne ispod normale, u mozgu se deshavaju neki hemij.procesi, promene .. kazzesh gadi ti se hrana? al ti bi jela kad ista ta hrana ne bi gojila?
prestala si s treninzima, sedish, kapirash ako krenesh da jedesh bice uzzas. depresija, sve je crno! nemash svetlu tachku.
tvoj mozak je rekao ne hrani,zato ne mozzesh.
pre nekoliko godina/tachnije pre 9-10 god/ sam sa svojih 50 kg, pala na 35. znam o chemu pricham.
btw.nisam priznavala da sam bolesna.
i naravno tu ni bolnica ne pomazze.
ako te zanima neshto pitaj.
Iz iskustva!:rtfm:
 
Nisam dovoljno stara da bih davala savete... Ali moja rodjaka je u 15 godini obolela od anoreksije. Isla sam da je posetim i tano znam kako joj je tad bilo... Ono je bila tuga za gledati. Isto je veoma brzo gubila tezinu i pala u depresiju. Jedva se izlecila od te uzasne bolesti i jos uvek ima posledice.

Ovo sam sve ispricala da bi ti reagovala jer ako mislis da je to anoreksija najbolje bi bilo da odes kod lekara. Spreci to na vreme. Nemoj i ti da prodjes ovako...
:heart::heart:
 
raisa moras da uradis nesto po tom pitanju
imas problem i nemoj da dozvolis da potones
jedi na silu po malo,vise puta dnevno(da vidsis kako ce da pocne da ti se otvara apetit posle nekog vremena)
uzmi neki kompleks vitamina i minerala da pijes....oni znaju da otvore apetit

a sto se bolnice tice...neko vec rece,ona nije bauk
ako ne mozes sama da resis problem,idi u bolnicu
oni znaju kako da ti pomognu
 
a ti si imao anorexiju ili neko iz tvoje okoline? to je bitno..ako je tako, onda ok.
bash me zanima shta josh imash da kazzesh na tu temu :)
Neko meni jako blizak je svojevremeno imao problem sa ishranom,koji je eventually
doveo do jako teskog stanja anoreksije.
Nemam nameru da se pravim pametan ovde,nije mesto za tako nesto,rekao sam joj
samo da nije ''strasno'' da ne bi jos vise potonula.U biti i nije tako strasno,ali ona
prvo mora da shvati i prizna da ima problem,lecenje je sasvim normalna stvar i
nije sramota,ma od cega bolovao/la.
Sve i da ima depresivna stanja (a kako i ne bi?!),ni to nije nista cega se treba kriti
i stideti :)
Raisa,go for it :mrgreen:
A ti gdjice i gdiine Srećković-ka,imate li jos koje pitanjce?
 
ok, znash i sam da nije isto kad osoba sama prozzivi to i neko iz njene okoline. jeste teshko svima naravno, ali najtezze je obolelom.
naravno ne treba josh vishe da se bedachi, sve je za ljude..samo ne treba da dozvoli da sve krene nizbrdo..a situacija nije nimalo laka. kad sam ja bila u bolnici, devojka je bukvalno zrno grashka seckala i to jela..zrno grashka ljudi...drugu su hranili tako shto su joj probushili vrat i sipali technost, zaboravih kako se zove to..treba da zna da ce pocheti da otiche ..ja sam znala da imam i po 5 l vode u organizmu, vishka vode..ti edemi su surovi, ne zezam se.jedva sam hodala, sve me bolelo.
josh ja kad sam bila u bolnici nisam imala problema josh uvek s oticanjem.. pakao je sve to..a i doshla sam u stanje kad je moj nutricionista rekao da ne dolazim vishe, jedno 3 meseca, jer ne zzeli da bude odgovoran za moj zzivot..nisam slushala nikoga..a kako sam izashla iz bolnice? /u pitanju je Klinichki centar, institut za endokrinologiju, tamo imaju odeljenje, u stvari imali su, za anorexichne/ popila sam kutiju bensedina koju sam ukrala iz kuce+sam tamo ukrala ..samo su me otpustili, jer sam u bolnici autodestruktivna..eto..mogu svi da te maze, paze, igraju oko tebe, ali ako ti necesh, ne zzelish..dzaba sve.

btw zashto je Raisa banovana?
 
Poslednja izmena:
Ban je popila izgleda jer se tu s nekim kacila,nekim ko je suvise mocan :)

Hepines,kapiram sve.Bio sam svojevremeno na KCS ENDO klinici,zbog drugih
problema,i nagledao se svega i svacega.
Zato kazem,sta sam sve video i doziveo,svako moze da pregura hospital period,
i da mu (nadam se) bude bolje :)
Samo malo strpljenja treba i mnogo volje :)
Secam se lika pored mene koji je nocu setao po sobi,padao,cepao glavu 3x,
pokusao da se rokne u klonji,i tako 00--24h :) A on je bio mirniji od cimera
drugih :) Gde sve covek upadne,pa prezivi.
Raisa,u bolnaju,kod doktora,pred tanjir,kasiku u ruke,trening,zelim ti sve naj.

A Hepines,za to zrno GRASHKA sam se najezio:eek:
 

Back
Top