Пресретач
Buduća legenda
- Poruka
- 36.527
SPOLJNI DUG SRBIJE
Narkomanska zavisnost od stranog kapitala
Kada se govori o spoljnom dugu Republike Srbije, može se konstatovati da je ona nepotrebno, i tragično postala narkomanski zavisna od priliva stranog kapitala. Ona je sad dužna više od 33,2 milijarde dolara, zbog čega je osetno smanjen suverenitet u vođenju ekonomske i spoljne politike
Ukupan spoljni dug Srbije dostigao je 33,2 milijarde dolara, dok je na početku 2009. godine iznosio 30 milijardi dolara. Na početku demokratskih promena taj dug je bio 10,8 milijardi dolara, ali je u vremenu od 2001. do 2006. godine kod Pariskog i Londonskog kluba otpisano 4,5 milijardi dolara, kako bi se taj nivo sveo na rang nisko zaduženih zemalja. Dodajmo da je na početku demokratskih promena svaki žitelj Srbije na osnovu ukupnog duga zemlje bio dužan 1.444 dolara, a da je na početku 2009. godine taj dug iznosio 4.000 dolara! I dok se zemlja i dalje zadužuje, u međunarodnim finansijskim institucijama prihvaćeno je gledište da je zemlja visoko zadužena ako iznos dospelih godišnjih otplata glavnice i kamata pređe 25 odsto bruto društvenog proizvoda (BDP). U Srbiji je taj nivo u 2007. godini bio 33,4 odsto, a u 2008. čak 34,5 odsto!
Takođe, u tim institucijama smatra se da je zemlja visoko zadužena ako je iznos otplata veći od iznosa prirasta BDP. U slučaju Srbije, taj odnos je u 2007. godini bio veći za 9,8, a godinu dana kasnije čak za 10,4 odsto! S obzirom na to da je u 2008. godini realan rast BDP iznosio samo pet odsto, proizlazi da njegov prirast nije mogao pokriti ni polovinu pristiglih anuiteta po osnovu servisiranja spoljnog duga. Da i ne govorimo za 2009. godinu, kada je Srbija imala pad BDP za 2,8 odsto!
U uslovima kada je u pitanju velika zavisnost od kapitala MMF, kao što je sad slučaj sa Srbijom, dolazi do osetnog smanjenja suvereniteta zemlje u vođenju ekonomske politike
Prof. dr Mlađen Kovačević
Dakle, Srbija je u 2010. godinu ušla sa dospelim, a neizmirenim obavezama po osnovu servisiranja spoljnog duga od čak 2,5 milijardi evra, što je činilo 24,6 odsto izvoza robe i usluga u 2008. godini. Uz sve to, Srbija je prvi put od 2000. godine zabeležila negativan ukupan devizni bilans od čak 2,35 milijardi dolara. Sve ovo govori da se Srbija ipak nalazi među visoko zaduženim zemljama, posebno ako se uzme u obzir kriza (svetska i unutrašnja) koja je zahvatila zemlju, kao i činjenica da će oporavak znatno sporije ići nego što to obećavaju zvanični kreatori ekonomske politike. Naime, u ovoj godini očekuje se rast BDP od 1,5 odsto.
KRIZA POVEĆALA ZADUŽENOST
I pored izražene ekonomske i društvene krize koja je krajem osamdesetih godina prošlog veka zahvatila SFRJ, pa i Srbiju, njen spoljni dug i stepen zaduženosti bili su niski, navodi redovni član Akademije ekonomskih nauka dr Mlađen Kovačević. „Čak je zemlja tada bila poznata u svetu kao država koja uredno vraća dugove. Naime, u 1990. godini spoljni dug Srbije iznosio je oko 6,4 milijarde dolara, dok je BD bio oko 20, a izvoz robe i usluga gotovo veći od sedam milijardi dolara. Po kriterijumu Svetske banke, Srbija je i po osnovu kvantitativnog odnosa spoljnog duga i BDP, kao i po osnovu odnosa duga i izvoza robe i usluga, bila nisko zadužena zemlja“, navodi Kovačević.
Prema njegovim rečima, sa uvođenjem sankcija UN prema SFRJ i jednostranim prekidom ekonomsko-finansijskih odnosa od strane razvijenih zemalja, spoljni dug Srbije je krajem 2000. bio 10,8 milijardi dolara. Zbog raspada zemlje i svega ostalog što se dešavalo na tim prostorima, objašnjava on, dug je na kraju 2000. bio 20 odsto veći od BDP, a čak pet puta veći od izvoza i usluga u toj godini, što je zemlju svrstalo među visoko zadužene države.
Iste godine stručnjaci OECD zaključili su da je tadašnja SR Jugoslavija ,,prezadužena’’ zemlja, te da primarni uzrok zabrinutosti predstavlja visina spoljnog duga, odnosno visina sredstava za njegovo servisiranje. Zbog svega toga, ali i zbog očekivanja da će izvoz robe i usluga rasti brže od njihovog uvoza, kao da će devizni priliv po osnovnu stranih direktnih investicija biti visok, oni su zaključili da će u drugoj polovini prve decenije 21. veka neto zaduživanje SRJ preći u duboku negativnu sferu.
U 2003. godini MMF je kreirao nove projekcije svih makroekonomskih agregata iz sfere ekonomsko-finansijskih odnosa SRJ za period 2009-2010. godine. U 2003. godini pod okriljem Džeferson instituta, a uz finansijsku podršku NBS, objavljen je rad „Konkurentnost privrede Srbije“. U tom radu date su dve projekcije spoljnog duga Srbije, njegovog odnosa prema BDP i izvozu robe i usluga, kao i iznosa servisiranja duga i njegovog odnosa prema BDP i prema izvozu robe i usluga.
Na osnovu podataka iz prve tabele vidi se da bi Srbija, da su se ostvarile navedene ambiciozne projekcije, bila manje zadužena - bez obzira da li se to posmatra na bazi kvantitativnog odnosa spoljnog duga i BDP, bilo na bazi odnosa spoljnog duga i izvoza robe i usluga, ili na bazi iznosa anuiteta po osnovu servisiranja duga prema BDP.
ZABRINJAVAJUĆI SCENARIO
Sad je već izvesno da će dug Srbije i dalje rasti, kao i neizmirene obaveze iz godine u godinu. Prema zvaničnim podacima od donacija koje su preko NBS stizale u zemlju, inokredita, privatizacije i direktnih stranih investicija od 2000. godine do prošle godine u zemlju se slilo neverovatnih 37 milijardi evra! Za dobar deo novca ne zna se gde je utrošen! Posledica svega toga je da će Srbija ući u dugotrajnu dužničku krizu, a relativno brzo, već u 2011. godini, mogao bi se ponoviti scenario koji je pogodio Rusiju (1998), Argentinu (2001) i Island (2009), i kada bi moglo doći do sloma deviznog kursa, odnosno jednokratne drastične devalvacije dinara. Da bi se to izbeglo, potrebna je dugoročna strategija izlaska iz ekonomske i društvene krize, kao i niz pratećih dokumenata. Uz to, mora se dosledno sprovoditi i strategija upravljanja spoljnim dugom.
Narkomanska zavisnost od stranog kapitala
Ukupan spoljni dug Srbije dostigao je 33,2 milijarde dolara, dok je na početku 2009. godine iznosio 30 milijardi dolara. Na početku demokratskih promena taj dug je bio 10,8 milijardi dolara, ali je u vremenu od 2001. do 2006. godine kod Pariskog i Londonskog kluba otpisano 4,5 milijardi dolara, kako bi se taj nivo sveo na rang nisko zaduženih zemalja. Dodajmo da je na početku demokratskih promena svaki žitelj Srbije na osnovu ukupnog duga zemlje bio dužan 1.444 dolara, a da je na početku 2009. godine taj dug iznosio 4.000 dolara! I dok se zemlja i dalje zadužuje, u međunarodnim finansijskim institucijama prihvaćeno je gledište da je zemlja visoko zadužena ako iznos dospelih godišnjih otplata glavnice i kamata pređe 25 odsto bruto društvenog proizvoda (BDP). U Srbiji je taj nivo u 2007. godini bio 33,4 odsto, a u 2008. čak 34,5 odsto!
U uslovima kada je u pitanju velika zavisnost od kapitala MMF, kao što je sad slučaj sa Srbijom, dolazi do osetnog smanjenja suvereniteta zemlje u vođenju ekonomske politike
Prof. dr Mlađen Kovačević
Dakle, Srbija je u 2010. godinu ušla sa dospelim, a neizmirenim obavezama po osnovu servisiranja spoljnog duga od čak 2,5 milijardi evra, što je činilo 24,6 odsto izvoza robe i usluga u 2008. godini. Uz sve to, Srbija je prvi put od 2000. godine zabeležila negativan ukupan devizni bilans od čak 2,35 milijardi dolara. Sve ovo govori da se Srbija ipak nalazi među visoko zaduženim zemljama, posebno ako se uzme u obzir kriza (svetska i unutrašnja) koja je zahvatila zemlju, kao i činjenica da će oporavak znatno sporije ići nego što to obećavaju zvanični kreatori ekonomske politike. Naime, u ovoj godini očekuje se rast BDP od 1,5 odsto.
KRIZA POVEĆALA ZADUŽENOST
I pored izražene ekonomske i društvene krize koja je krajem osamdesetih godina prošlog veka zahvatila SFRJ, pa i Srbiju, njen spoljni dug i stepen zaduženosti bili su niski, navodi redovni član Akademije ekonomskih nauka dr Mlađen Kovačević. „Čak je zemlja tada bila poznata u svetu kao država koja uredno vraća dugove. Naime, u 1990. godini spoljni dug Srbije iznosio je oko 6,4 milijarde dolara, dok je BD bio oko 20, a izvoz robe i usluga gotovo veći od sedam milijardi dolara. Po kriterijumu Svetske banke, Srbija je i po osnovu kvantitativnog odnosa spoljnog duga i BDP, kao i po osnovu odnosa duga i izvoza robe i usluga, bila nisko zadužena zemlja“, navodi Kovačević.
Prema njegovim rečima, sa uvođenjem sankcija UN prema SFRJ i jednostranim prekidom ekonomsko-finansijskih odnosa od strane razvijenih zemalja, spoljni dug Srbije je krajem 2000. bio 10,8 milijardi dolara. Zbog raspada zemlje i svega ostalog što se dešavalo na tim prostorima, objašnjava on, dug je na kraju 2000. bio 20 odsto veći od BDP, a čak pet puta veći od izvoza i usluga u toj godini, što je zemlju svrstalo među visoko zadužene države.
Iste godine stručnjaci OECD zaključili su da je tadašnja SR Jugoslavija ,,prezadužena’’ zemlja, te da primarni uzrok zabrinutosti predstavlja visina spoljnog duga, odnosno visina sredstava za njegovo servisiranje. Zbog svega toga, ali i zbog očekivanja da će izvoz robe i usluga rasti brže od njihovog uvoza, kao da će devizni priliv po osnovnu stranih direktnih investicija biti visok, oni su zaključili da će u drugoj polovini prve decenije 21. veka neto zaduživanje SRJ preći u duboku negativnu sferu.
U 2003. godini MMF je kreirao nove projekcije svih makroekonomskih agregata iz sfere ekonomsko-finansijskih odnosa SRJ za period 2009-2010. godine. U 2003. godini pod okriljem Džeferson instituta, a uz finansijsku podršku NBS, objavljen je rad „Konkurentnost privrede Srbije“. U tom radu date su dve projekcije spoljnog duga Srbije, njegovog odnosa prema BDP i izvozu robe i usluga, kao i iznosa servisiranja duga i njegovog odnosa prema BDP i prema izvozu robe i usluga.
Na osnovu podataka iz prve tabele vidi se da bi Srbija, da su se ostvarile navedene ambiciozne projekcije, bila manje zadužena - bez obzira da li se to posmatra na bazi kvantitativnog odnosa spoljnog duga i BDP, bilo na bazi odnosa spoljnog duga i izvoza robe i usluga, ili na bazi iznosa anuiteta po osnovu servisiranja duga prema BDP.
ZABRINJAVAJUĆI SCENARIO
Sad je već izvesno da će dug Srbije i dalje rasti, kao i neizmirene obaveze iz godine u godinu. Prema zvaničnim podacima od donacija koje su preko NBS stizale u zemlju, inokredita, privatizacije i direktnih stranih investicija od 2000. godine do prošle godine u zemlju se slilo neverovatnih 37 milijardi evra! Za dobar deo novca ne zna se gde je utrošen! Posledica svega toga je da će Srbija ući u dugotrajnu dužničku krizu, a relativno brzo, već u 2011. godini, mogao bi se ponoviti scenario koji je pogodio Rusiju (1998), Argentinu (2001) i Island (2009), i kada bi moglo doći do sloma deviznog kursa, odnosno jednokratne drastične devalvacije dinara. Da bi se to izbeglo, potrebna je dugoročna strategija izlaska iz ekonomske i društvene krize, kao i niz pratećih dokumenata. Uz to, mora se dosledno sprovoditi i strategija upravljanja spoljnim dugom.