kako izgraditi poverenje

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
Eto nesto mislim koliko sam citala videla i cula da zene ili muskarci imaju problema da izgrade i sacuvaju poverenje i time imaju slobodu da normalno zive...ne kaze se dzabe da se poverenje gradi godinama a izgubi u jednom sekundu...Ko ga srusi suocava se sa velikim problemima koji se odrazavaju na celu porodicu...Vise puta su me poznanici prijatelji komsije pitali kako ja uspevam da napravim takvu sliku svog zivota da sam bezgranicno opustena kad negde krenem, da nisam sputana da ne gledam na sat i brinem sta ce mi reci ko kad zakasnim kad se ne javim...Mozda ce nekom biti korisno da kazem da sam jos kao dete uspevala da svojim ponasanjem pokazem roditeljima da mogu da me puste bilo gde slobodno da ih ne´cu razocarati ili osramotiti...Znaci od pocetka su mi verovali i ja sam za razliku od mojih prijateljica imala apsolutnu slobodu kretanja po svim tim mestima za mlade za razliku od mnogih koji nisu smeli ni da pomisle na to...Putovala sam od svoje 16. god upoznala mnogo ljudi, i shvatila neka pravila zivota...Nisam nikad imala razlog da teram inat u bilo cemu...Sad kad sam vec dugo u vezi imam istu situaciju...Moj covek me svuda pusta gde se ne ide njemu, prihvatio je da imam i prijatelje a ne samo prijateljice, ja mu svojim ponasanjem pokazujem da nema sta da brine...Nisam se nikad klonila ljubomornih i posesivnih osoba, oni su se mene klonili kad su videli da to svoje bolesno ponasanje ne mogu da primene na meni...Mislim da tu lezi cela poenta...Ako pokazete slabost i da se s vama moze manipulisati oni tu nalaze odlicno mesto za svoje bolesne ideje i konstatacije...Kad negde treba da idem idem...jer to se samo po sebi podrazumeva...ne dajte da vas neko vrati nazad i pocne da postavlja pitanja...onda ste se predali totalno...
 
od prvog dana mora znati s kim ima posla, dakle traži poštovanje ali ga i pruži; traži povvjerenja ali ga i imaj; ako ti se nešto ne dopada, odmah reaguj.Ne prelazi nikad preko stvari koje su ti važne; nađite bar kompromis i to RAZUMAN.

Volim često govoriti rečenicu: KO PRELAZI PREKO SVEGA, BRZO SE UKALJA.

znači, pređeš jednom preko nečeg, pa drugi put, pa to postane navika...i ode i smaopoštovanje i poštovanje od strane drugih...
 
Poslednja izmena:
:dontunderstand: stvarno, zar bi bilo normalno da ti partner odredjuje do koliko sati moras da ostanes negde?
Ili da te ne pusta? :eek: Pa nisi na lancu.
Inat je za klinku od 15- 16 g, a ne za odraslu zenu.
Poverenje se zasluzuje.
Verovati nekome, za mene barem, je prilicno krupna stvar.
Ipak, ne spadam u one zene koje moraju po svaku cenu da znaju svaki korak svog partnera. Nikada ga ne bih nazvala tek tako, bez opravdanog povoda, kada znam da je sa drustvom u gradu i sl.
Jednostavno ne pravim pitanje od toga.
Sloboda je u ljudskoj prirodi, i zasto bi je iko gusio? To je nemoguca misija.
Kako se ponasas prema nekome - ocekuj isto.
Moj partner svakako treba da zna da ni sama ne podnosim ogranicenja. Cuj, da me "pusta" negde :roll: Pa nije mi gazda. :eek:
Niti sam ja njemu. :) Na tome se zasniva dobra veza, to je poverenje. Da ti je dovoljno stalo do te osobe, da razmisljas o njoj i njenim osecanjima.:)
Osim toga, jedinica sam, tesko bi tako moglo samnom :mrgreen:
 
Pa nesto bas i ne mislim da su potrebne godine za nadogradnju poverenja..vidi se to posle par nedelja a moze se i duzi vremenski period gubiti ako se odnosi hlade..ako je neko ljubomoran nikad ne moze steci poverenje..a ko je siguran u sebe nece sumnjati nikad
 
Eto nesto mislim koliko sam citala videla i cula da zene ili muskarci imaju problema da izgrade i sacuvaju poverenje i time imaju slobodu da normalno zive...ne kaze se dzabe da se poverenje gradi godinama a izgubi u jednom sekundu...Ko ga srusi suocava se sa velikim problemima koji se odrazavaju na celu porodicu...Vise puta su me poznanici prijatelji komsije pitali kako ja uspevam da napravim takvu sliku svog zivota da sam bezgranicno opustena kad negde krenem, da nisam sputana da ne gledam na sat i brinem sta ce mi reci ko kad zakasnim kad se ne javim...Mozda ce nekom biti korisno da kazem da sam jos kao dete uspevala da svojim ponasanjem pokazem roditeljima da mogu da me puste bilo gde slobodno da ih ne´cu razocarati ili osramotiti...Znaci od pocetka su mi verovali i ja sam za razliku od mojih prijateljica imala apsolutnu slobodu kretanja po svim tim mestima za mlade za razliku od mnogih koji nisu smeli ni da pomisle na to...Putovala sam od svoje 16. god upoznala mnogo ljudi, i shvatila neka pravila zivota...Nisam nikad imala razlog da teram inat u bilo cemu...Sad kad sam vec dugo u vezi imam istu situaciju...Moj covek me svuda pusta gde se ne ide njemu, prihvatio je da imam i prijatelje a ne samo prijateljice, ja mu svojim ponasanjem pokazujem da nema sta da brine...Nisam se nikad klonila ljubomornih i posesivnih osoba, oni su se mene klonili kad su videli da to svoje bolesno ponasanje ne mogu da primene na meni...Mislim da tu lezi cela poenta...Ako pokazete slabost i da se s vama moze manipulisati oni tu nalaze odlicno mesto za svoje bolesne ideje i konstatacije...Kad negde treba da idem idem...jer to se samo po sebi podrazumeva...ne dajte da vas neko vrati nazad i pocne da postavlja pitanja...onda ste se predali totalno...

Zanimljivo.:confused:
 
Na moju zalost moj suprug je za svo vreme naseg braka imao poverenje u mene.
Verovala sam i ja njemu...Dok nije poceo sa lazima:rumenko:
Sta vredi sto sam ja ostala dosledna tome da je brak svetinja kad je on posle 30 god odmaglio.:rtfm:Neka mu je sa srecom jer samo to mozete reci za coveka sa kojim ste proveli tolike god.Ali ne verujem vise nikom :worth:
 

Back
Top