Koliko profesora bi ovo moglo da stavi u svoj CV

U nasoj skoli, maturanti najvise vole dva profesora: jednog penzionisanog koji je davao pluseve za super cistu tablu i minuseve ako nije dobro obrisana i nazivao djake glupima cemu su se od srca smejali :roll:;tri plusa su bila petica, a tri minusa kec...iz strucnog predmeta.:dash: Na kraju je svima bez ikakve razlike poklanjao prolazne ocene pa su se nki vredniji daci pitali cemu uopste njihov trud u toku skolske godine. Ovog drugog, koji jos radi, vole zato sto psuje ko kochijas (ali bas bas vulgarno se izrazava) i zato sto ih pusti sa casa, ali da niko ne zna (a sazna se kad nastane buka u hodnicima i opet ne snosi nikakve sankcije jer je ortak sa direktorom i rostiljaju zajedno i sl.). U oba slucaja, kazu maturanti, vole ih zato "sto umeju da ostvare kontakt sa ucenicima". Kad ih covek pita kakav je to kontakt, navode ovo gore napisano i nista vise.:eek:

Sad se nesto mislim da, mozda bi trebalo da prestanemo i mi ostali da radimo svoj posao, mislim, lepo, ostanemo kod kuce umesto sto odlazimo u skolu (ali pre toga treba da se slizhemo sa dishom i da menjamo sa njim sadnice i ubijamo kile mesa i shpricera u njegovom drustvu :sad2:...horor :bljak:) da bi nam djaci svirali i pevali kad odlaze, ali opet, sve mi nesto zhao sto posle takve svirke i mladalackog loodila, posle vise godina kukaju na lose predznanje koje im se pokaze tek na fakultetu.

Zato je bolje za same djake da budemo onakvi kakve ne vole dok su maturanti, ali kojih ce se secati po stecenom znanju i poukama kasnije kad postanu malo mudriji.
 
Dok sam studirala, na drugoj i trećoj godini sam imala profesora, koji je stvarno znao da napravi kontakt sa studentima, tako da su ga voleli čak i studenti kojima nikad nije predavao.Razlika u godinama između moje generacije i njega je bila otprilike nekih 15 godina, naravno svi smo se prema njemu odnosili sa poštovanjem, ali je uvek bio raspoložen za druženje i naše probleme, gledao je svima da izađe u susret.Ispiti kod njega nikada nisu bili problem, sva literatura nam je bila dostupna, kopirali smo njegove skripte, dok smo kod pojedinih skupo plaćali kojekakve kupusare, jer oni navodno naplaćuju svoja autorska prava, bez knjige nije bio dozvoljen izlazak na ispit!:dash:Kada smo to rekli ovom našem profesoru, već na sledećoj nastavničkoj sednici je javno prozvao tog kolegu i to pitanje je jednom rešeno za sva vremena.
 
Не знам шта си хтела овом темом, појасни мало...

...sva istrazivanja govore da je najvazniji faktor uspeha jednog skolskog sistema nalazenje odgovarajucih ljudi za posao nastavnika...sledi kvalitet medjuljudskih odnosa i motivacija i ako to izostane nezadovoljstvo i negativni stavovi se interaktivno sire i osim smanjene uspesnosti uzrokuju i psihogene probleme...najuspesniji skolski sistemi trude se da visokim platama regrutuju najbolje i najtalentovanije studente za nastavnike ali uprkos velikom ulaganju i reformama uspesnost mnogih skolskih sistema u svetu nije se znacajno popravila...cak zemlje koje su (po PISA-i) pri vrhu uspesnosti ulazu mnogo manje novca u obrazovanje od nekih zemalja koje mnogo vise ulazu a rezultati izostaju

...od kvaliteta medjuljudskih odnosa i motivacije zavisi uspeh ne samo obrazovnih ustanova nego i svih organizacija u kojima ljudi rade...vrtim film i ne mogu da se setim ni 1 profesora koji bi ovako nesto zasluzio a ko zna sta me tek ceka kad pocnem da radim
 
U nasoj skoli, maturanti najvise vole dva profesora: jednog penzionisanog koji je davao pluseve za super cistu tablu i minuseve ako nije dobro obrisana i nazivao djake glupima cemu su se od srca smejali :roll:;tri plusa su bila petica, a tri minusa kec...iz strucnog predmeta.:dash: Na kraju je svima bez ikakve razlike poklanjao prolazne ocene pa su se nki vredniji daci pitali cemu uopste njihov trud u toku skolske godine. Ovog drugog, koji jos radi, vole zato sto psuje ko kochijas (ali bas bas vulgarno se izrazava) i zato sto ih pusti sa casa, ali da niko ne zna (a sazna se kad nastane buka u hodnicima i opet ne snosi nikakve sankcije jer je ortak sa direktorom i rostiljaju zajedno i sl.). U oba slucaja, kazu maturanti, vole ih zato "sto umeju da ostvare kontakt sa ucenicima". Kad ih covek pita kakav je to kontakt, navode ovo gore napisano i nista vise.:eek:

Sad se nesto mislim da, mozda bi trebalo da prestanemo i mi ostali da radimo svoj posao, mislim, lepo, ostanemo kod kuce umesto sto odlazimo u skolu (ali pre toga treba da se slizhemo sa dishom i da menjamo sa njim sadnice i ubijamo kile mesa i shpricera u njegovom drustvu :sad2:...horor :bljak:) da bi nam djaci svirali i pevali kad odlaze, ali opet, sve mi nesto zhao sto posle takve svirke i mladalackog loodila, posle vise godina kukaju na lose predznanje koje im se pokaze tek na fakultetu.

Zato je bolje za same djake da budemo onakvi kakve ne vole dok su maturanti, ali kojih ce se secati po stecenom znanju i poukama kasnije kad postanu malo mudriji.

...verovatno ima i takvih....ovaj primer sam navela zbog komentara onog ucenika "full...profa je najjaci...cak je i mikija uspio da natjera da procita par knjiga za ovih god dana...covjek ima kontakt sa ucenicima"...interesovalo me kako je uspeo i dobila odgovor : "pozvao ga je i pitao da li hoce da ucini nesto za njega ...ucenik je mislio da treba da ode po sendvic nestavniku ili nesto slicno i pristao a ovaj ga je zamolio da procita knjigu koju su imali za lektiru...nije mogao da odbije" :)
 
.
vrtim film i ne mogu da se setim ni 1 profesora koji bi ovako nesto zasluzio a ko zna sta me tek ceka kad pocnem da radim

То што не можеш у свом школовању да нађеш такве људе - зависи мало и од тебе саме, знаш.;)

Ја сам у току свог школовања имала бар десетак таквих учитеља-наставника-професора...:)...а верујем да неки моји другари из разреда не могу ни имена да им се сете....:roll:
 
.

То што не можеш у свом школовању да нађеш такве људе - зависи мало и од тебе саме, знаш.;)

Ја сам у току свог школовања имала бар десетак таквих учитеља-наставника-професора...:)...а верујем да неки моји другари из разреда не могу ни имена да им се сете....:roll:

Ja sam imala nekoliko odličnih profesora, nastavnika malo manje, valjda je i vreme bilo ludo pa nisu ni stigli da kažu šta su imali :confused:
 
.

То што не можеш у свом школовању да нађеш такве људе - зависи мало и од тебе саме, знаш.;)

Ја сам у току свог школовања имала бар десетак таквих учитеља-наставника-професора...:)...а верујем да неки моји другари из разреда не могу ни имена да им се сете....:roll:

I ja...
Pamtim bar 7-8 divnih nastavnika/profesora... :aha: I dan danas se desi da citiram neke njihove "misli"...
 
ja sam imala jednog brku. predavao nam je matematiku u osnovnoj skoli. ljudi, pa vi ne mozete da verujete koliko smo gotivli matematiku uz njega. bio je jako strog, ali ipak omiljen. kod njega nije bilo pricanja na casu, zvakanja zvake i ostalog. odmah letis napolje i pise ti neopravdani. sta sve nije izvodio da nas priblizi svom predmetu, i ne samo svom, uvek nam je napominjao vaznost svega sto u skoli ucimo. govorio je i o bogatstvu knjiga i o lepoti izrazavanja, pa bi pri kraju govora krenuo i u zezanje sa nama, salio se i na svoj racun, jednom recju bio je tako veliki u nasim ocima.
nedavno cujem da je preminuo :(
 
Ja sam imala nastavnika srpskog za koga su svi govorili da je cudak, ali me je naucio srpski tako detaljno da sam sa malim dodacima prosla i srednju skolu i cetvorosemestralni ispit na faksu. Tek na faksu sam zapravo shvatila kakav je on predavac bio jer sam uporedila svoje znanje sa studentima iz cele zemlje. I jeste cudak, imao je cudne provale i sale, ali posle osnovne skole, nikada nisam mogla da pisem one klasicne pateticne i sablonske sastave kakve su pisali ostali.

Matematiku mi je utuvio tata, kao i vecini djaka iz mog odeljenja, jer je bio takav profesor da je najobicnije pijenje kafice kad mi dodje drustvo, pretvarao u toliko zanimljive casove matematike da smo nekoliko puta ladno zaboravili da izadjemo uvece iako smo se zapravo sastali zbog izlaska.:lol: Profesorka matematike u skoli je bila takva da ispise dve table jednog zadatka, pogresi negde na sredini i kad vise nema mesta na tabli, kaze da zavrsimo kod kuce.:roll:
 
Ima dobrih profesora, to ne sporim. I u skoli koju pohadjam, zaista ima ljudi kod kojih mi milo da idem na casove. Nije mi preterano zanimljiva Poslovna Ekonomija, ali mi milo da idem, jer je profesorka totalno fer, pa sam se i ja postavio fer prema njoj.
Isto sa pravom.

Dok sa druge strane, ima profesora koji se izivljavaju, i oko kojih se ponekad upitam.. Kako li su oni zavrsili faks?
 
Pamtim puno dobrih nastavnika i profesora. Oni "losi" si bili izuzeci.

Na primer, zaljubila sam se u istoriju zahvaljujuci nastavnici iz istorije u osnovnoj skoli. :D

Imali smo nastavnicu iz biologije koja je pricala kao Sojic iz Bele ladje :lol:, al i dalje pamtim njene price i nisam zaboravila nista sto smo ucili kod nje.
Svi su nekako bili OK.

Srednju skolu sam zavrsavala u periodu od 91 do 95.
S obzirom na nedostatak para u tom periodu, a samim tim i udzbenika i svesaka, pa i olovaka, pravo je cudo kako zavrsismo skolu. Ali svi profesori su se trudili da sto bolje predaju, diktirali su tamo gde nije bilo knjiga, hvatali smo beleske i sl.

Zaista imam lepa secanja na moje skolovanje. Naravno, ako uporno trazimo mane i tamo gde ih nema i pamtimo samo lose, onda je problem u nama a ne u profesorima.
 
Постоје такви наставници и постоје такви догађаји којима ученици исказују дивљење и поштовање тим наставницима.
Само нису снимљени и стављени на интернет. :)

Ovo je potpuno tačno. Ja to osećam već 20 godina, bez lažne skromnosti. Da nije tako, davno bih promenila profesiju. Uskoro ću ispratiti petu generaciju osmaka. Svaki rastanak je bio dirljiv za obe strane. Nikada neću zaboraviti moje prve dve radne godine, kada sam pre dvadeset godina primljena na određeno, na po šest meseci, četiri puta ( direktor je čuvao radno mesto za sebe). Kako se približavao datum prestanka radnog odnosa, jedna devojčica je sanjala da odlazim zauvek, dok svi učenici plaču. Tada smo i zaista svi plakali, a ja sam prosto osećala da je to bilo iskreno. Deca uglavnom vole mlade profesore, ali ne sve. Vole one koji se ne prave da su popili svu mudrost sveta, ne vređaju i omalovažavaju učenike, već pokazuju poštovanje prema njima kao mladim ličnostima, i to im se vraća.
Imala sam koleginicu mojih godina, zajedno smo počele da radimo, koja nikada nije deci odgovarala na :"Dobar dan." Nosila je uvek naočare za sunce i pravila se da ih ne primećuje. Oni bi, naravno demonstrativno, prestali da joj se javljaju, što je nju strašno vređalo. Onda je histerisala kako su nevaspitani, i kako ni dobar dan ne znaju da kažu.
 

Back
Top