Kako preboleti?

FairyUltra

Zainteresovan član
Poruka
248
Uh, treba mi pomoc. U stvari znam da mi niko ne moze pomoci ali trebam nekome da se izjadam... Pre oko cetiri meseca sam raskinuo sa devojkom, svadjali smo se svaki dan i to vise nisam mogao da trpim. Kada sam raskinuo nisam osecao nista, nikakvo zaljenje, nikakav bol, ali sam pre nekoliko dana nasao njenu sliku u mom starom novcaniku, e tu pocinje haos... Danima ne jedem skoro nista smrsao sam cetiri kile, lezim u krevetu, u stomaku mi je konstantno osecaj mucnine, desi mi se i da hiperventiliram. Pokusao sam da uzmem bromazepam, nista mi nije pomogao... alkohol necu da pijem jer znam da cu je nazvati ako se napijem, a to je neprihvatljivo. Bio sam kod frizera , on me je pitao da li sam doziveo neki stres jer mi je nasao tonu sedih dlaka u kosi, koji tu nisu bili pre par nedelja...

Ne znam kako da je izbacim iz glave... i pre sam izlazio iz veza i nikada nije bilo ovako, ne znam sta mi je... sav se tresem.

Je li neko od vas imao ovakvo iskustvo pre? Koliko dugo treba ovome da prodje? Osecam se uzasno.


I molim bez neukusnih komentara, stvarno mi je tesko dok ovo pisem. Hvala svima koji su izdvojili svoje vreme da procitaju ovo.
 
Ја sam se slično osećala... Tu noć sam bila ok malo tužna ali ok - izašla sam, od narednog jutra nije mi bilo dobro mesec dana - imala sam jake aritmije, mučninu,povraćala sam i imala sam jak bol u grudima. Posle mesec dana sam ga nazvala i lepo smo se ispričali, za mene je to bilo jedino rešenje! Ali nas dvoje se nismo svađali, imali smo jedan nesporazum pred kraj i to je sve (nismo od onih koji se svađaju).
Popričali smo lepo i kulturno, čak je ostala i mala nada da ćemo se pomiriti! Ja bih to jako volela, ali videćemo...nikad se ne zna! :bye:
ps. Zašto je telefonski poziv neprihvatljiv? :roll: Inatiš se i ponosan si? :roll:

Ps. Hvala Bogu da kucnem u drvo nisam osedela! Daleko bilo još uvek, pu pu pu :manikir:
 
Pomalo cudno zvuci da skoro 4 meseca nisi osecao maltene nista, nikakav problem vezan za rastanak sa devojkom. Nakon toga dolazi do tako radikalnog preokreta u tvojim sentimentima?
Mozda nije u pitanju konkretno ona, vec zelja za nekom emotivnom stabilnoscu, imati nekoga kraj sebe?
Mene je svaki put bolelo od prvog trenutka, a najvise i posebno onda kada mi je do nekoga bilo zaista stalo, ili sam barem mislio da jeste.

U svakom slucaju, u jednom trenutku ce proci...ne znam kako i kada, ali u zivotu sve prolazi. Odjednom, najednom, neprimetno i nadasve mirno.
 
Za pocetak : VJERUJEM da ti nije lako .
Lako je rec meni : bavi se sa sobom .
Razrijesi u glavi dal postoji sansa da obnovite vezu , sto bi ta odluka nosila .
Ako si odlucio prebolit, upisi nesto ( teretana , ples , nesto trece )
Promijeni tok standard dana , sve fizicke uspomene na nju makni od sebe , i puno se druzi s prijateljima .
 
Uh, treba mi pomoc. U stvari znam da mi niko ne moze pomoci ali trebam nekome da se izjadam... Pre oko cetiri meseca sam raskinuo sa devojkom, svadjali smo se svaki dan i to vise nisam mogao da trpim. Kada sam raskinuo nisam osecao nista, nikakvo zaljenje, nikakav bol, ali sam pre nekoliko dana nasao njenu sliku u mom starom novcaniku, e tu pocinje haos... Danima ne jedem skoro nista smrsao sam cetiri kile, lezim u krevetu, u stomaku mi je konstantno osecaj mucnine, desi mi se i da hiperventiliram. Pokusao sam da uzmem bromazepam, nista mi nije pomogao... alkohol necu da pijem jer znam da cu je nazvati ako se napijem, a to je neprihvatljivo. Bio sam kod frizera , on me je pitao da li sam doziveo neki stres jer mi je nasao tonu sedih dlaka u kosi, koji tu nisu bili pre par nedelja...

Ne znam kako da je izbacim iz glave... i pre sam izlazio iz veza i nikada nije bilo ovako, ne znam sta mi je... sav se tresem.

Je li neko od vas imao ovakvo iskustvo pre? Koliko dugo treba ovome da prodje? Osecam se uzasno.


I molim bez neukusnih komentara, stvarno mi je tesko dok ovo pisem. Hvala svima koji su izdvojili svoje vreme da procitaju ovo.

Sigurno ti nije lako, ali ti niko ne moze pomoci dok to ne resis sam sa sobom.Vidi sta zelis i idi ka tome, ako je volis, pomirite se....tj bori se za vas.....Srecno. :D
 
Uh, treba mi pomoc. U stvari znam da mi niko ne moze pomoci ali trebam nekome da se izjadam... Pre oko cetiri meseca sam raskinuo sa devojkom, svadjali smo se svaki dan i to vise nisam mogao da trpim. Kada sam raskinuo nisam osecao nista, nikakvo zaljenje, nikakav bol, ali sam pre nekoliko dana nasao njenu sliku u mom starom novcaniku, e tu pocinje haos... Danima ne jedem skoro nista smrsao sam cetiri kile, lezim u krevetu, u stomaku mi je konstantno osecaj mucnine, desi mi se i da hiperventiliram. Pokusao sam da uzmem bromazepam, nista mi nije pomogao... alkohol necu da pijem jer znam da cu je nazvati ako se napijem, a to je neprihvatljivo. Bio sam kod frizera , on me je pitao da li sam doziveo neki stres jer mi je nasao tonu sedih dlaka u kosi, koji tu nisu bili pre par nedelja...

Ne znam kako da je izbacim iz glave... i pre sam izlazio iz veza i nikada nije bilo ovako, ne znam sta mi je... sav se tresem.

Je li neko od vas imao ovakvo iskustvo pre? Koliko dugo treba ovome da prodje? Osecam se uzasno.


I molim bez neukusnih komentara, stvarno mi je tesko dok ovo pisem. Hvala svima koji su izdvojili svoje vreme da procitaju ovo.


Je l bilo para u tom novcaniku? :)

i ja sam to skorije prozivljavao. Oko dva meseca patnje, tuge, bola. Slabo sam jeo, ucio, druzio se... konacno me je proslo, ali me je identicno stanje opet stiglo,ali za drugu devojku.

Moj savet ti je da se isplaces koliko mozes. Kad god ti krenu suze, isplaci se ili ces puci.
 
Uh, treba mi pomoc. U stvari znam da mi niko ne moze pomoci ali trebam nekome da se izjadam... Pre oko cetiri meseca sam raskinuo sa devojkom, svadjali smo se svaki dan i to vise nisam mogao da trpim. Kada sam raskinuo nisam osecao nista, nikakvo zaljenje, nikakav bol, ali sam pre nekoliko dana nasao njenu sliku u mom starom novcaniku, e tu pocinje haos... Danima ne jedem skoro nista smrsao sam cetiri kile, lezim u krevetu, u stomaku mi je konstantno osecaj mucnine, desi mi se i da hiperventiliram. Pokusao sam da uzmem bromazepam, nista mi nije pomogao... alkohol necu da pijem jer znam da cu je nazvati ako se napijem, a to je neprihvatljivo. Bio sam kod frizera , on me je pitao da li sam doziveo neki stres jer mi je nasao tonu sedih dlaka u kosi, koji tu nisu bili pre par nedelja...

Ne znam kako da je izbacim iz glave... i pre sam izlazio iz veza i nikada nije bilo ovako, ne znam sta mi je... sav se tresem.

Je li neko od vas imao ovakvo iskustvo pre? Koliko dugo treba ovome da prodje? Osecam se uzasno.


I molim bez neukusnih komentara, stvarno mi je tesko dok ovo pisem. Hvala svima koji su izdvojili svoje vreme da procitaju ovo.

a sto je ne pozoves...ko zna mozda te i ona jos voli pa bude nesto ... probaj
 
Telefonski poziv ili bilo kakav kontakt sa njom ne dolazi u obzir zato sto je ona sada sa boljim covekom od mene, uspesnijim, lepsim, stabilnijim, ona to zasluzuje i smatram da ne treba vise da gubi vreme sa mnom, vec da treba da potrazi srecu na drugom mestu, kao sto je i ucinila. Volim je, zato ne zelim da je pozovem.

Da, meni je isto tako bilo cudno, za ta cetiri meseca se nisam libio da prilazim drugim devojkama u klubovima, sada me te iste devojke zovu da se vidim sa njima, ali ja ne mogu ni da ih smislim. Svaku uporedjujem sa njom i nalazim im mane, nijedna vise nije kao ona.

Isplakao sam se vec bezbroj puta, i jos bih...

Uklonio sam sve sto bi moglo da me podseca na nju, ali je svuda vidim, svuda osetim njen miris... Lezim na krevetu i setim se kako je ona nekada lezala pored mene na njemu, prolazim ulicom i setim se kako samo tu prolazili drzeci se za ruke. Zivim u malom gradu, za toliko godina veze svuda smo bili, u svakoj ulici, u svakom kafeu, sada gde god da odem setim se nje, a ako ostanem kuci... tu je jos gore. Svake se noci prosetam do njene zgrade, vidim da je u njenoj sobi upaljno svetlo i stojim i zurim u taj prozor.

Dajem sve od sebe da se sto vise bavim nekim fizickim aktivnostima, vozim bicikl, ali ni to mi ne pomaze da je zaboravim. Nadjem se sa prijateljima, ali oni primecuju da se nesto cudno desava, vide da se gubim u mislima i da "nisam sa njima".

Da mi je pre par meseci neko rekao da se ovako oseca ismejao bih ga, ali sada se je osecam tako uzasno, nista mi ne pomaze da prestanem da mislim na nju, sa njom na umu se budim, sa njom na umu odlazim na spavanje...
 
Uh, treba mi pomoc. U stvari znam da mi niko ne moze pomoci ali trebam nekome da se izjadam... Pre oko cetiri meseca sam raskinuo sa devojkom, svadjali smo se svaki dan i to vise nisam mogao da trpim. Kada sam raskinuo nisam osecao nista, nikakvo zaljenje, nikakav bol, ali sam pre nekoliko dana nasao njenu sliku u mom starom novcaniku, e tu pocinje haos... Danima ne jedem skoro nista smrsao sam cetiri kile, lezim u krevetu, u stomaku mi je konstantno osecaj mucnine, desi mi se i da hiperventiliram. Pokusao sam da uzmem bromazepam, nista mi nije pomogao... alkohol necu da pijem jer znam da cu je nazvati ako se napijem, a to je neprihvatljivo. Bio sam kod frizera , on me je pitao da li sam doziveo neki stres jer mi je nasao tonu sedih dlaka u kosi, koji tu nisu bili pre par nedelja...

Ne znam kako da je izbacim iz glave... i pre sam izlazio iz veza i nikada nije bilo ovako, ne znam sta mi je... sav se tresem.

Je li neko od vas imao ovakvo iskustvo pre? Koliko dugo treba ovome da prodje? Osecam se uzasno.


I molim bez neukusnih komentara, stvarno mi je tesko dok ovo pisem. Hvala svima koji su izdvojili svoje vreme da procitaju ovo.

Samosugestija. Duge setnje - gledaj zgrade - one se ne pomeraju - stagod ti uradio (sem ako nisi urbanista) ili stagod ti se desilo. Gledaj ljude i nasmejana lica. Posveti se nekom umno zaposljavajucem poslu...

Cim si дамп д бич znaci da je to bash, bash trebalo tako - onda ne razumem racio - koji popusta pred onim drugim delom tvoje podsvesti...
 
Telefonski poziv ili bilo kakav kontakt sa njom ne dolazi u obzir zato sto je ona sada sa boljim covekom od mene, uspesnijim, lepsim, stabilnijim, ona to zasluzuje i smatram da ne treba vise da gubi vreme sa mnom, vec da treba da potrazi srecu na drugom mestu, kao sto je i ucinila. Volim je, zato ne zelim da je pozovem.

Da, meni je isto tako bilo cudno, za ta cetiri meseca se nisam libio da prilazim drugim devojkama u klubovima, sada me te iste devojke zovu da se vidim sa njima, ali ja ne mogu ni da ih smislim. Svaku uporedjujem sa njom i nalazim im mane, nijedna vise nije kao ona.

Isplakao sam se vec bezbroj puta, i jos bih...

Uklonio sam sve sto bi moglo da me podseca na nju, ali je svuda vidim, svuda osetim njen miris... Lezim na krevetu i setim se kako je ona nekada lezala pored mene na njemu, prolazim ulicom i setim se kako samo tu prolazili drzeci se za ruke. Zivim u malom gradu, za toliko godina veze svuda smo bili, u svakoj ulici, u svakom kafeu, sada gde god da odem setim se nje, a ako ostanem kuci... tu je jos gore. Svake se noci prosetam do njene zgrade, vidim da je u njenoj sobi upaljno svetlo i stojim i zurim u taj prozor.

Dajem sve od sebe da se sto vise bavim nekim fizickim aktivnostima, vozim bicikl, ali ni to mi ne pomaze da je zaboravim. Nadjem se sa prijateljima, ali oni primecuju da se nesto cudno desava, vide da se gubim u mislima i da "nisam sa njima".

Da mi je pre par meseci neko rekao da se ovako oseca ismejao bih ga, ali sada se je osecam tako uzasno, nista mi ne pomaze da prestanem da mislim na nju, sa njom na umu se budim, sa njom na umu odlazim na spavanje...
jojjj :sad2::sad2::sad2: uspeo si da ganes i zlu modlu

pod hitno nadji zanimaciju, posao, neka rekreacija, zovi drustvo na silu da se vidjate i ako ti se ne bleji sa njima...nema druge osim vremena....vremenom ce to proci....samo polako....a svim silama se trudi da se zanimas svim i svacim...a noc je najgora :(... al nemam nista pametno da ti kazem osim da ce proci
 
pa znam al ne jjebe lutku nego zvo bice...to mu dodje veza, seks, avantura iz koristi...skoro pa tako...odakle pravo da se igra sa tudjim emocijama...sta ako se ta devojcica koja njemu sluzi za praznjenje zaljubi u njega...uzas

jedino da fura sex varijante svako vece druga i te fore
al meni to deluje malo bljak....al dobro kome odgovara nek se ebe...bitno je obe strane znaju sta rade
 
pa znam al ne jjebe lutku nego zvo bice...to mu dodje veza, seks, avantura iz koristi...skoro pa tako...odakle pravo da se igra sa tudjim emocijama...sta ako se ta devojcica koja njemu sluzi za praznjenje zaljubi u njega...uzas

jedino da fura sex varijante svako vece druga i te fore
al meni to deluje malo bljak....al dobro kome odgovara nek se ebe...bitno je obe strane znaju sta rade

Polazis od pp da ne postoji sex, radi sexa ili prijateljski sex... Romaticno jeste, ali ne i tacno.
 
A sta ako se maybe on zaljubi u sledecu:lol:pa ne kazem da ide redom iskljucivo da bi zaboravio ovu nego da nastavi normalan zivot sto je pre moguce kao i da mu nije frka

Mislim da imas pravo.
Treba da nastavi. I mozda se zaljubi u sledecu. Ali zaljubice se tek kad se bude resio fantazme iz proslosti.
Sve mi deluje kao izmastana ljubav. Nije mu bilo tesko 4 meseca i sada odjednom pati. Mnogo cudna stvar.
Zaljubljenost je uvek omadjijanost i obmana koju sebi namecemo, ali uzivamo u njoj i blagotovorna je, cini nas srecnima, pa je zato dobra obmana. Ali obmana je teska da samo sa jednomosobom mozemo da budemo srecni.
Postoji druga u koju on moze da se zaljubi i bude opet veseo. Treba da smogne snage da nadje put do nje.
To nece uspeti povlacenjem u sebe i stalnim podsecanjem na bivsu, obilazenjem njene zgrade i gledanjem u svetlo u njenoj sobi.
Svestan je da je njoj sada dobro i neka mu to za pocetak bude uteha.
Sve sto su ljudi predlozili je dobro. Da izlazi, bavi se nekim sportom, da ispuni dan nekim sadrzajima koji ce ga okupirati.
A prvo da sa sobom rascisti zasto su raskinuli, sta u vezi nije valjalo i da zbog necega ona nije bila prava.
Malo ce vreme uciniti svoje, malo on treba aktivno da utice na sredjivanje svojih misli i moze da bude dobro.
A moze i da ne bude, ako nastavi da se grcevito drzi za nesto sto je otislo, nestalo.

Ja raskid dozivljavam kao sansu za novi pocetak. Mozda bolji pocetak. Sa nekim drugim, naravno. Neka proba tako.
 
Време ће да учини своје...
А што су ти сви ови људу већ и написали-окупирај се нечим, онако 27 сати дневно. Па макар то биле и те ХХХ комбинације, данас то одговара многима, шта ја знам :eek:
Мада пре сам за неки интересантнији и кориснији хоби типа спорта да истераш буве, а још ако си ученик или студент-посвети се мало више томе... МОРАШ ТАКО, А ВРЕМЕ ЋЕ ДА ТИ ПОМОГНЕ! А када ти се плаче, па ти плачи. Престаћеш.
Срећно...!:zag:
 
Poslednja izmena:
Seks ne dolazi u obzir... kao da sam impotentan, a i da nisam ne bih podneo to da kreshem neku drugu devojku, znam da bih mislio na nju u toku tog seksa, a to bi samo pogorsalo stvari. Sport i aktivnosti... ruke mi se tresu, jedva stojim a trebam da dizem tegove i trcim, mislim da ne mogu.

Uspevam nekako da sakrijem sve ovo od roditelja, lezim u krevetu i kada udju uzmem knjigu u ruke i glumim da ucim, za sada nisu nista primetili.

Spremam prijemni za upis na fakultet (inace imam 23 godine, batalio sam jedan fax, sada bih da pokusam sa drugim), to sada do neke mere uspevam, ali jedina stvar koja me pokrece je misao na to kako bi ona bila ponosna na mene da ponovo upisem fakultet i cinim nesto od svog zivota.

Raskinuli smo i zbog mene i zbog nje, ona je inace malo teska za saradnju, ali kvaliteti definitivno pobijaju mane. Ja sam se poneo kao potpuni kreten, kao da sam 45-ogodisnjak u krizi srednjih godina. U vezu smo usli kada sam ja jos bio klinja, a ona je vec onda bila dosta zrelija od mene. Nisam stigao da se "istresem" i nakon nekoliko godina veze moja devojka mi je dosadila (znam da zvuci grozno, i jeste). Zeleo sam da se iskacem, izivim i izyebem pun kamion zena. Odlucio sam da je ostavim jer smo se svaki dan svadjali (istina to su bile sitne svadje, dobar deo njih ja sam zapoceo, a brzo bi smo se i pomirili).

Potpuno se slazem sa onima kojima je cudno sto u prva cetiri meseca nisam osecao nikakvo zaljenje. I mene je cudila moja bezosecajnost. Ona je jadna pokusala jos par puta da me kontaktira, ali ja nisam hteo ni da cujem za nju. I onda pre nekoliko dana nadjem njenu sliku i dozivim... nekakav nervni slom. Ne znam kako da opisem sta sam u tom trenutku osetio... fizicki hiperventilacija, tresenje ruku, neverovatno brz rad srca, znojenje... mislio sam da cu pasti u nesvest. Prisetio sam se svih trenutaka koje sam proveo sa njom i toga kako sam se poneo kao idiot, u delu sekunde sam shvatio kakvu sam zivotnu gresku napravio... od onda ne mogu da se osvestim, kao da sam u nekom ruznom snu iz kojeg ne mogu da se probudim. Telo kao da mi je utrnulo, ljudi pricaju sa mnom a njihove reci prolaze kroz mene.

Kako da nastavim dalje kada u svakoj devojci vidim nju? U svim ocima vidim njene, u svakom osmehu vidim njen.

Zao mi se ako pocinjem da vas smaram mojim jadikovkama, ako pocinjem da vas smaram ne obracajte paznju na moje poruke, ali osetim potrebu da nekome sve ovo kazem... a drugovi su mi jebivetri, ne bi razumeli da im sve ovo pricam, oni su uvek imali samo devojke koje su im sluzile za seks, mozda su oni nekako indirektno uticali na to da je ostavim... ne znam.

I hvala svima koji mi daju savete, to mi puno znaci u ovom trenutku.
 
Poslednja izmena:

Back
Top