U Srbiji je lako ziveti dobro

Kada sam zadnji put bio u Srbiji, posetio sam jednu moju staru prijateljicu.

Ona je zavrsila fakultet, radila je u jednoj velikoj drzavnoj firmi, a kada je pocelo privatno, zakupila je jedan omanji lokal u Novom Sadu i tamo pocela da prodaje sijalice, kablove i elektricnu opremu.

Posao joj je tako dobro isao da je posle zakupila mnogo veci lokal (blizu autobuske stanice) i veoma lepo zivi i izdrzava porodicu i unuke od svoje radnje.

Zasto to i drugi ne mogu?

Novi Sad recimo vapije za radnjom zaptivaca i kuglicnih lezaja koju ja nigde nisam video.

Zasto se niko ne prihvata posle vec svi samo kukaju?



Zato sto verovatno svu tu elktro opermu prodaje tom Javnon preduzecu na veliko preko javnih nabavki malih vrenosti...............
Svo poslovanje u Srbiji se zasniva na poslovanju sa drzavom tj. na "surenju budzeta"......i na uzimanju inostranih kredita gde pare zavrsavaju u privatnim dzepovima............
Nije svako u Srbiji privilegovan za takav nacin poslovanja........
 
I nepismen covek se moze baviti poljoprivredom(povrtarstvo,vocarstvo i stocarstvo) a neobradjene zemlje ima na pretek.Svi ti proizvodi se uglavnom prodaju bez problema,a u velikoj meri se i izvoze.Za ove poslove nije potreban neki narociti kapital,ali se mora mnogo raditi!
Ima dosta posla i u zanatstvu,a knjigovodje malo naplacuju svoje usluge.
Istina je da u Srbiji mnogi ne zele da rade vec godinama biraju posao ili sanjaju o nekim visokim zaradama odmah i sad!
Istina je da i drzava daje razne stimulacije za napred navedene delatnosti.
Srbi ne shvataju da trzisna ekonomija trazi preduzimljivost,mnogo rada i spremnost na rizik.
Premnogo ocekujemo od stranog kapitala a sve je to daleko od stvarnosti!

Gosn Milovanoviću, bojim se da za konkurentnu poljoprivrednu proizvodnju koja bi bila plasirana i na inostrano tržište treba itekako veliki novac....Nije to više hektar, dva u arendu, motiku u šake i udri....Ovo o pismenosti potencijalnog polj. proizvođača ne bih da komentarišem:neutral:...Stvar je postala mnogo sofisticiranija nego što vi koji kupujete paprike u merkatoru, možete i da zamislite...
Naravno, ako od te proizvodnje očekujete više od pukog preživljavanja, u egzistencijalnom smislu a ne tržišnom. Kao što rekoh, za ovo drugo vam je potrebno malo više od motike:cool:
 
Poslednja izmena:
Posla ima, prilika ima ali nisu svi sposobni da ih pronađu. Ima ljudi koji su jednostavno ceo život radili u nekoj firmi za fiksnu platu i nemaju sposobnosti da samostalno vode biznis ili možda nisu dovoljno kreativni da nešto pokrenu, da komuniciraju sa ljudima, da vode knjige itd.


Odakle da krenu...s kojim kapitalom...sa kakvom garancijom...u slucaju nekog nesporazuma kom Sudu da se obrate kada miljenici vlasti krenu da ih ucenjuju i reketiraju ...mrzi me i nemam vremena da pisem o svemu , a imala bih ihaj koliko i to iz svog primera i meni blizih ljudi , tako da nije lepo potcenjivati , ponizavati i olako ruzno okarakterisati i ljude i situaciju koju licno ne poznajete?:roll:

Bilo bi dobro da se prvo obavestite o stvarnom zivotu , a foliskule i parole ...toga smo se svi mi naslusali za sledeca tri zivota:roll:
 
Kada sam zadnji put bio u Srbiji, posetio sam jednu moju staru prijateljicu.

Ona je zavrsila fakultet, radila je u jednoj velikoj drzavnoj firmi, a kada je pocelo privatno, zakupila je jedan omanji lokal u Novom Sadu i tamo pocela da prodaje sijalice, kablove i elektricnu opremu.

Posao joj je tako dobro isao da je posle zakupila mnogo veci lokal (blizu autobuske stanice) i veoma lepo zivi i izdrzava porodicu i unuke od svoje radnje.

Zasto to i drugi ne mogu?

Novi Sad recimo vapije za radnjom zaptivaca i kuglicnih lezaja koju ja nigde nisam video.

Zasto se niko ne prihvata posle vec svi samo kukaju?

Evo sad kad si nam otvorio oci ima da bukne trziste zaptivaca u NS :D
 
ovo moze da tvrdi samo neko ko nema dana radnog staza u realnoj privredi tj u privatnom sektoru.

posla u srbiji ima najmanje od svih zemalja u evropi.

ne mozemo svi d se bavimo trgovinom.

ono sto vi kao ljudi bez dana radnog staza u realnom sektoru privrede ne znate jesu ogromni porezi, veliki troskovi, nemogucnost naplate potrazivanja i realizovanog posla i tako dalje...

i naravno kao slag na tortu ogromna birokratija.

Upravo tako....drugarica od moje devojke je knjigovodja i radi za neku firmu koja gomili preduzeca vodi knjige. Kaze da u zadnjih godinu dana pola firmi se zatvorilo a i ovo sto jos radi da je na ivici.
 
Hm.....

A vidis druge zemlje: Madjarska, Poljska, Ceska, Rumunija.....I te zemlje su zivile u jos crnjem socijalizmu, pa su se relativno brzo snasle...

Pre 6 meseci sam video grupe Bugara u hotelima sa 5 zvezdica na Karibima! Zamisli - Bugara! :eek:

Zasto se mi ne snalazimo, a mnogo smo nekako inteligentniji od njih?

Ili nam se samo cini?

To su bugarski mafijasi, inace bugarska stvarnost je mnogo sumornija, u demografskoj su katastrofi, sa turskom od 100 miliona na svojim granicama, sofija je prakticno bordel gde biznismene sa zapada dobijaju za male pare bugarke, to se sprema i srbiji, da postane javni wc za uriniranje.......
 
Jeste! evo primer; moj drug iz obdanista jos,dosao sa Kipra sa zenom(uciteljica) i decom koja trebalo da podju ovde u skolu.Zaposli on zenu u obliznjem selu, kupi kucu sa bazenom,krene da skuplja papire da otvori lokal da radi nesto i od saltera do saltera ..drzalo ga to sve nekih 4meseca..Skupio se ponovo,kuca je na prodaju,zena dala otkaz i opet Kipar. Tamo toci benzin,cele godine na maicu,i mirna mu glava,osiguran,deca tamo posla u skolu...Ne vraca se vise ovamo.
 
Kada sam zadnji put bio u Srbiji, posetio sam jednu moju staru prijateljicu.

Ona je zavrsila fakultet, radila je u jednoj velikoj drzavnoj firmi, a kada je pocelo privatno, zakupila je jedan omanji lokal u Novom Sadu i tamo pocela da prodaje sijalice, kablove i elektricnu opremu.

Posao joj je tako dobro isao da je posle zakupila mnogo veci lokal (blizu autobuske stanice) i veoma lepo zivi i izdrzava porodicu i unuke od svoje radnje.

Zasto to i drugi ne mogu?

Novi Sad recimo vapije za radnjom zaptivaca i kuglicnih lezaja koju ja nigde nisam video.

Zasto se niko ne prihvata posle vec svi samo kukaju?

Ne mogu baš svi da prodaju njivu poput tvoje prijateljice
da bi otvorili radnju ili snimili CD.
 
Sopocanac, ja zivim u gradu koji je malo manji od Novog Sada.

Ima gvozdjara, velikih i malih vise nego Novi Sad...

I ima bar jedno 10 radnji koje prodaju srafove i matice.

Ima tri radnje koje prodaju SAMO EKSERE. Svih vrsta.

I NIKO NE ZATVARA! SVI ZIVE!

Zasto si pesimista u startu i kazes traznja ce biti minimalna...?

Ne treba tako da razmisljas, jer tada se to i desi.

Misli da neces moci da nabavis robe koliko ces prodavati.

Budi za dlaku jeftiniji od konkurencije, zaradi malo manje, ali prodaj mnogo vise.

Imaj SIRI IZBOR nego ostali..

Pocni od SITNOG KA KRUPNIJEM.

To je pravi put.

Ali u Novom Sadu ima dosta gvozdjara i vecina njih lose posluje.
 
Kada sam zadnji put bio u Srbiji, posetio sam jednu moju staru prijateljicu.

Ona je zavrsila fakultet, radila je u jednoj velikoj drzavnoj firmi, a kada je pocelo privatno, zakupila je jedan omanji lokal u Novom Sadu i tamo pocela da prodaje sijalice, kablove i elektricnu opremu.

Posao joj je tako dobro isao da je posle zakupila mnogo veci lokal (blizu autobuske stanice) i veoma lepo zivi i izdrzava porodicu i unuke od svoje radnje.

Zasto to i drugi ne mogu?

Novi Sad recimo vapije za radnjom zaptivaca i kuglicnih lezaja koju ja nigde nisam video.

Zasto se niko ne prihvata posle vec svi samo kukaju?

Zato sto ne mogu svi da prodaju sijalice i kablove :mrgreen:
 
Moj ujak ima firmu gde pravi masine za sito shtampu i mashine za pravljenje sveca,vodi firmu vec vise od 15 godina,ali nikad nije uspeo da zgrne nekih para,on proba sve to na posteno,a neke njegove kolege koje su takodje otvorili svoje firme i koji su uclanili u neke stranke sljakaju samo tako,dobijaju kredite itd.
Takodje najveci problem je ako poslujes sa drzavom,na primer imao je narudzbinu da pravi neke mashine za neku firmu shto pravi nesto za vojsku,masine gotove i isporucene toj firmi,ali ta firma nema pare da plati mashine jer joj vojska nije platila,vojska je deo drzave a drzava opet trazi da se plate kojekakve dazbine.To je sve jedan zacarani krug iz kog se ne moze izaci.
 
I nepismen covek se moze baviti poljoprivredom(povrtarstvo,vocarstvo i stocarstvo) a neobradjene zemlje ima na pretek.Svi ti proizvodi se uglavnom prodaju bez problema,a u velikoj meri se i izvoze.

Gde si ti to cuo?

Pa poljoproivrednici godinama muku muce sto su male cene otkpua poljoprovrednih proizvoda.

Sta mislis da se poljoprivreda isplati, da bi zemlja stajala neobradjena? ;)
 
Gosn Milovanoviću, bojim se da za konkurentnu poljoprivrednu proizvodnju koja bi bila plasirana i na inostrano tržište treba itekako veliki novac....Nije to više hektar, dva u arendu, motiku u šake i udri....Ovo o pismenosti potencijalnog polj. proizvođača ne bih da komentarišem:neutral:...Stvar je postala mnogo sofisticiranija nego što vi koji kupujete paprike u merkatoru, možete i da zamislite...
Naravno, ako od te proizvodnje očekujete više od pukog preživljavanja, u egzistencijalnom smislu a ne tržišnom. Kao što rekoh, za ovo drugo vam je potrebno malo više od motike:cool:
Proizvodnja malina,jagoda,borovnica,povrca... moze otpoceti na manjim povrsinama sa nevelikim ulaganjem,ali se moze neograniceno siriti koriscenjem sopstvenih sadnica.Sve to moze da se odgaja i bez hemijskih sredstava.Ne sporim da je znanje potrebno posto treba citati odgovarajuce knjizice i casopise.
Drzava daje i odredjene podsticaje i povoljne kredite.
Istrajnoscu i velikim radom se moze mnogo postici!
Proizvodim jednu vrstu voca u manjoj meri i sve sto imam prodajem bez problema.Cele zime sam sadio sadnice posto imam svoje,prakticno u neogranicenim kolicinama.Srbija zadovoljava svoje potrebe kod ovog voca samo sa 7 ili 8 %.
Treba slediti Holandjane.Oni pod plastenicima i staklenicima imaju po nekoliko hektara.Normalno,nasi poljoprivrednici ih ne mogu dostici za jednu godinu,ali treba da krenu njihovim putem.
Siromah ne treba da proizvodi psenicu niti da radi za platu od 10.000 dinara.Hektar maline i borovnice donosi od pet do 25.ooo evra godisnje.
 
Proizvodnja malina,jagoda,borovnica,povrca... moze otpoceti na manjim povrsinama sa nevelikim ulaganjem,ali se moze neograniceno siriti koriscenjem sopstvenih sadnica.Sve to moze da se odgaja i bez hemijskih sredstava.Ne sporim da je znanje potrebno posto treba citati odgovarajuce knjizice i casopise.
Drzava daje i odredjene podsticaje i povoljne kredite.
Istrajnoscu i velikim radom se moze mnogo postici!
Proizvodim jednu vrstu voca u manjoj meri i sve sto imam prodajem bez problema.Cele zime sam sadio sadnice posto imam svoje,prakticno u neogranicenim kolicinama.Srbija zadovoljava svoje potrebe kod ovog voca samo sa 7 ili 8 %.
Treba slediti Holandjane.Oni pod plastenicima i staklenicima imaju po nekoliko hektara.Normalno,nasi poljoprivrednici ih ne mogu dostici za jednu godinu,ali treba da krenu njihovim putem.
Siromah ne treba da proizvodi psenicu niti da radi za platu od 10.000 dinara.Hektar maline i borovnice donosi od pet do 25.ooo evra godisnje.

А, подсети ме шта је оно скоро било - прошле, претпрошле године, када држава није гарантовала малинарима цену малина а онда су се још скупили и ови мангупи - хладњачари, који су на крају однели сав "кајмак".
Подсети ме, молим те (али тачном причом, не оном којом браниш власт ;))
 

Back
Top