Rasrbljivanje Crnogoraca

Serdar Scepan Radojevic

Serdar Scepan Radojevic

Domaćin
Poruka
3.617
Rasrbljivanje Crnogoraca (1)

Preci se u grobu prevrću[/COLOR]

Svedočenja predaka današnjih Crnogoraca o svom srpskom nacionalnom osećanju u vreme dinastije Petrović Njegoša

Mitropolit Danilo, rodonačelnik dinastije Petrović Njegoš, napisao je svojom rukom na rukopisnom jevanđelju, izrađenom na pergamentu, sledeće:
"Danilo, vladika cetinjski, Njegoš, vojevodič srpskoj zemlji, kupi ovo svetoje jevangelije cenoju zlatnu 5 u Ivana Kaluđerovića s Risna, preneseno od zemlji moldavskije njekotorim kupcem. I semu mi od našega truda upravismo srebro - obraz Hritov i 4 jevanđelista i s druge strane počeh od srebra pet - u sve pečah 10 i priložih ga u Patrijaršiji pećkoj hramu Voznesenija Hristova..." (Ljubomir Stojanović, Stari srpski zapisi i natpisi, Beograd, knjiga úú, strana 91).

U cetinjskim "Zapisima", za oktobar 1939, objavljen je prepis sledećeg teksta, pisanog rukom mitropolita Danila:
"Va ljeto 7207 (1698) mjeseca julija 17 na neđelju Svetih otec, da jet vjedomo kako kupih siju duše spasniju knjigu Žitije Svetogo Savi, prvago arhiepiskopa i učitelja srbskago az grešni i smireni Danil, narečeni vladika cetinjski..."

Na Mitrovdan 1714. godine, mitropolit Danilo je uputio ovu poruku Crnogorskom zboru i glavarima:
"Mila bi mi bila smrt da ste vi htjeli da svi ujedinjeni izginemo časno i slavno, kao što je to učinio sam Knez Lazar i Miloš Obilić koji ubi cara na Kosovu, pa najzad i sam pogibe sa svojim gospodarom i svih sedam hiljada boraca - što nas Crnogorce dovelo u ove krše - ostavivši poslije sebe slavu i čast... Kao što sami znate, u vaše vrijeme, za teškog bečkog rata, koliko je hrabrih Srba, Grka i Bugara, Ugara i Njemaca propalo.." (Gligor Stanojević, Crna Gora u doba Vladike Danila, Cetinje, 1955).

Mitropolit Danilo piše u Beču, 2. decembra 1714, Gavrilu Golovkinu, predstavniku ruskog cara Petra Velikog, kod cara Austrije:
"A sada mene su ovdje zaustavili... Ne znam šta će biti od mog života u tuđem carstvu, jer bih ja prvo sebe obeščastio, a zatim naša srpska plemena, kada bih molio pomoć od drugih država, i rugale bi nam se druge vjere..." (Gligor Stanojević, Crna Gora u doba Vladike Danila, Cetinje, 1955).

Mitropoliti Sava i Vasilije. U pismu patrijarha srpskog Atanasija i crnogorskog mitropolita Save Petrovića Njegoša, datiranom 25. maja 1752, na Cetinju u "Rezidenciji cetinjskih mitropolita", koje je u Rusiju nosio arhimandrit (potonji mitropolit) Vasilije Petrović Njegoš, uz ostalo, piše:
"... Naročito je svakog saučešća dostojna srpska zemlja koja ne samo da je svakog svog prava lišena, nego i stalno leži pod nogama protivnika, i njena stradanja i uzdahe teško je opisati...

Jedina slobodna knjaževina crnogorska koja je svoju vjeru i hrabrost, kao i ranije, uvjek gotova pokazati cijelom našem slovenosrpskom narodu..." (Politički i kulturni odnosi Rusije sa jugoslovenskim zemljama u XVII veku, Moskva, 1984, str. 159).

Mitropolit Vasilije Petrović Njegoš, u svojoj "Istoriji o Crnoj Gori", koja je odštampana u Moskvi, na ruskom jeziku, 1754, uz ostalo, kaže:
"Za velike grijehove naše, a osobito za ubistvo mladoga cara Uroša, Bog se je razgnjevio i dopuštio te su Turci zavladali gotovo cijelijem srpskim carstvom...

... Crna Gora naseljena je većinom doseljenicima, koji u ove gore dobježaše poslije propasti carstva srpskoga. Svako takvo pleme pamti i svog rodonačelnika koji se je preselio u Crnu Goru, svako pleme ima, u narodnom predanju, svoju istoriju; svako priča kad su se doselili u Crnu Goru njegovi stari, ko su oni bili, odakle su se doselili itd. Privešću nekoliko primjera. Njegoš na primjer pričaju kako su ispod Njegoša planine, iz Hercegovine (to je sada nikšićki kraj - B.J.), došla dva brata - Erak i Raič, pa se naselili u Njeguše od kojijeh se je i prozvalo mjesto Njeguši, a od ova dva brata postala su dva jaka sela: Erakovići i Raičevići...

... Pri izboru knjaza Lazara za cara srpskoga, bili su svi srpske velmože, osim zetskoga i crnogorskoga ercoga, koji je u to vrijeme bio Balša, sin Stracimirov, koji je naslijedio ercogstvo, poslije Jovana I ercoga, koji je proizilazio od familije knjaza Vukana, Simeona Nemanje sina, i zvao se Jovan I Crnojević...

Balša, kojega sam prije spomenuo, došao je na Kosovo treći dan poslije one nesrećne bitke 897. od stvorena svijeta, od rođenja Hristova 1389. junija 15. Balša je bio odveć žalostan što nije stigao da bude u boju na Kosovu..."

Posle toga se u ovoj istoriji govori da je mitropolit Vasilije "stupio u političku i bratsku svezu sa okolnijema Crnoj Gori srpskijema plemenima. On je stupio u bratsku svezu sa Srbima Boke Kotorske, nekijema plemenima Hercegovine, sa junačkijema Brđanima...

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Pismo carici Mariji Tereziji

http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2003/10/14/srpski/F03101301.shtml
 
Poslednja izmena od moderatora:
Rasrbljivanje Crnogoraca (2)

Pismo carici Mariji Tereziji

Na srpskom nebu uvek je Crna Gora bila jedna svetla tačka

Odmah kad su glavari okolnih srpskih plemena primili ovu knjigu od vladike i glavara crnogorskijeh, skočili su na noge junačke te počeli vojsku okupljati, da hitaju u pomoć Crnoj Gori, svojoj uzdanici, na koju gledahu svi Srbi kao na zemlju odakle će im zasijati sunce, kao na svjetilnik koji svijetljaše u tami, koja bješe pokrila srpske zemlje, i kazivaše im da još nije sve nebo srpsko pokriveno tamom, da nije sve sunce srpsko oblak pritisnuo, no da ima još na nebu srpskome jedna svijetla točka koja svemu srpskome narodu ulivaše zračak nadežde na opšte narodno oslobođenje.

Braća se braći bratski odazvaše i pritekoše im u pomoć u muci i nevolji ljutoj.." (Marko Dragović, Mitropolit crnogorski Vasilije Petrović Njegoš ili istorija Crne Gore od 1750. do 1766. godine, Cetinje, 1884).
Mitropolit Vasilije je u posveti svoje "Istorije o Crnoj Gori" grofu M. Voroncovu, ruskom državniku, napisao:

"Nalazeći se pri najsvetlijem dvoru Njegovog Imperatorskog Veličanstva, ja smireni pastir slovenosrpskog crnogorskoga naroda, očekujući najmilostiviji otpust u svoju otadžbinu i odlazak duhovnom stadu, uzeh smjelost ovaj opis položaja i ranijih vladalaca černogorske zemlje i s prilogom o svetim carevim a srpskim i despotima, ko su oni i otkuda su oni bili, podnijeti vašoj grofovskoj svjetloti kao trudoljubivom i za strane narode zainteresovanom ministru". (Gligor Stanojević, Mitropolit Vasilije Petrović Njegoš i njegovo doba, strane 123, i 124).

Mitropolit Vasilije je izjavio ruskom knjazu Aleksandru Galjicinu, 1765, da je u vezi sa zahtevom Turaka da im Crna Gora plati harač, rekao ovima da je Crna Gora odveć siromašna. "Vi ste, Turci, uzeli Crnogorcima i ostalim Srbima carstvo, prostrane zemlje i gradove, šta hoćete od nas koji živimo u ovim gorama". (Gligor Stanojević, n. djelo, str. 126).

Mitropolit Vasilije u svojoj "Odi Nemanji" piše:
"Serbski sveti kralji vastanite,
Caru Hristu molbu satvorite,
Muhamedsku vjeru izložite,
Ot vašego otačestva iždenite!
Hristijanskom caru pomognite,
Otačestvo vaše obnovite!
Arhijereji serbski ne lezite,
No svu nošt Boga Molite,
Carstvo serbsko paki vastavite,
Pravdaju i blagočetvji proslavite

(Milorad Pavić, Istorija srpske barokne književnosti, Beograd, 1970).
Mitropolit Petar I Petrović Njegoš (Sveti Petar Cetinjski)

Arhimandrit Petar Petrović (potonji mitropolit Petra I), guvernadur Ivan Radonjić, i serdar Ivan Petrović, pišu austrijskoj carici Mariji Tereziji, 1779:
"Želimo da Mitropolit crnogorski zavisi od pećkoga Patrijarha u Srbiji. Kad sadašnji Mitropolit umre, pristajemo zasad da njegov nasljednik bude rukopoložen u Karlovcima, ali da uvijek bude izabran po starom običaju, tj. da ga biraju: guvernaduri, potčinjeni glavari i cio narod crnogorski, ali samo dotle dokle Turci budu vladali Srbijom, te ne možemo da ga slobodno pošaljemo u Peć." ("Zapisi", za mart 1939, Cetinje).

Uoči boja na Martinićima protiv Turaka, 1796, Petar ú poziva Crnogorce i Brđane da dokažu da "u nama neugašeno srbsko srce kuca, srbska krvca vrije", a pred boj na Krusama, takođe 1796, traži od svojih ratnika da udare na Turke, neprijatelja "našeg predragog imena srbskog i naše drage slobode". (Dr Đoko Pejović u debati o Kulišićevom radu "O etnogenezi Crnogoraca", juna 1981, u Podgorici).

U poslanici Belicama, iz Manastira Stanjevići, 20. decembra 1807, Petar ú, uz ostalo kaže:
"... Ja mislim, da nijesu ovi Ozrinići u to djelo sdogovornici i ništa više ne žalim nego sramni glas, koji po svijetu ide, da Crnogorci pomagaju Turcima klati i daviti hristijane. U Vrijeme, kada je Bog sojedinio srpski narod, da se od turskog jarma oslobodi... Ali se nadam da ostali Crnogorci neće to ime i sramotu na sebe nositi nego da će biti što i ostali pošteni junaci srbski, koji su sebe oslobodili, pak idu da i druge Srblje pomognu osloboditi..." ("Zapisi", 1935).

U pismu Petra ú beogradskom mitropolitu Melentiju, od 5. avgusta 1812, pored ostalog, kaže se:
"... Podvizajte se i u napredak, brate moj, o polzi ljubeznjejšeg otečestva, a najviše radite svojim blagorazumnim sovjetami i naukami na saždat na srca gospode srbske prežde pomenutu ljubav i soglasje, da bi oni ne pustili sebe rod čelovječeskago neprijateljnicu zavist, koja ne zna predpočitati poleznaja i koja silna i prostrana carstva obraća u poroboščenije i u nevolju pod tuđi jaram, kao što je i naše carstvo obratila. Ja znam kako je u grečeskom narodu carstvuje gordost i kičenije tako u našemu, za nesreću svojih, zavist i pamjkatozlobije, na kojih kada pomislim ništa me oveseliti ne mo, bojeći se ove neprijateljnice, jerbo ona svako zlo i nesreću i pogibelj ne povremenu, već vječnu, proizvodi. Mi znamo šta je učinila nesloga od našega carstva, a vidimo šta je proizvela sloga. Ima ne mali dio naroda, koji se naziva Srbin, a ne veseli se srbskoj slozi, nego ga ona muči i grize više nego jaram, pod kojim se nahodimo, iako koji iz takvoga naroda dođe i prilijepi se pri kojemu gospodinu srbskome trudno bih povjerovao da će polezan biti opštemu blagopolučiju naroda srbskog..." ("Zapisi", jul 1938).

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Pda slavnom Karađorđu

http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2003/10/15/srpski/F03101401.shtml
 
Poslednja izmena od moderatora:
Rasrbljivanje Crnogoraca (3)

Oda slavnom Karađorđu

Likom Miloša Obilića mogu se dičiti srpski rodoljupci

U pismu Mitropolita Petra ú ruskom caru Aleksandru, iz maja 1828, piše:
"Cijelo hrišćanstvo, sav slovenski narod, sljedstveno tome i Srbi Crnogorci čajut blagopriznateljnago ozarejnija Materi svojoj i pokroviteljnici moćnoj Rusiji i nadjeljutsja s davni vremen jeju Bogom hranimoju i vozvišajemoju ulučit svoje suščestvovanije na zemlji...

Po upadeniji Serboskogo Gosudarstva ninješnaja Crna Gora s predjelom sosjednom Zetoju imjela sopstvenogo knjazija iz familiji Čarnojevvičev..." ("Zapisi", avgust 1940).

U svome testamentu, od kraja oktobra 1830. godine, Petar I je zapisao da je novac iz Rusije "trošio na polzu svega naroda srbskoga". (Dr Đoko Pejović u debati o Kulišićevom pamfletu "O etnogenezi Crnogoraca.)

Mitropolita Petra II narodu u Crnoj Gori je zvao Vladika Rade (po svetovnom imenu Radivoje). Uobičajeno je da se za Mitropolita Petra II upotrebljava naziv Njegoš.

Njegoš piše, 1833, iz Petrograda, Vuku Karadžiću:
"... Imadem i Homera na ruskom jeziku Gnjedićem prevedena. Srpski je Homer u narodnoj poeziji ko ju hoće razumjeti i kome je Srpskot mila, a ko neće, zalud mu sva dobra kačestva prave poezije u narodnim pjesmama, u kojima se nalaze".

U pismu knjazu Aleksandru Karađorđeviću, sinu Karađorđevom, 3. januara 1841, Njegoš zahvaljuje na portretu "viteza i oca jednoplemene meni Srbije, kojega su slavili podvizi još kada sam ja mlijeko maternje posao, jako na tablici duše moje napisati i koji će vječno ostati ogledalo viteštva, ne samo među malijem narodom srpskim i nego i među velikijema narodima i u vsemirnoj istoriji". Njegoš kaže da "nikakav dar na ovome svijetu ne bi meni prijatniji bio". Knjaz Aleksandar je tada bio vladar Srbije; portret je bio Karađorđev.

U pismu knjazu Aleksandru, 27. oktobr 1843, Njegoš veli:
"O kako mi je dobro došlo Tvoje pismo od 27. septembra ove godine. Opšta naroda srpskoga radost, moja je radost. Slavna i besmrtna djela Karađorđa oduševljavaće Srbe dovijeka. Tvoje je, srećni i dragi knjaže, narodu srpskome na prijestol knjaževski praznik najdraži njihovim dušama - bez isključenija cijelome Srpstvu, od maloga do velikoga, a meni draže i milije od ijednog srpskog sina. Božije su sudbe neispovijedime. Njegova je pravda nad Tvojom glavom knjaževskom zablistala za sreću i slavu cijelog Srpstva".

Pismo knjazu Aleksandru od 2. februara 1844, Njegoš završava stihovima:
"Kakav će to Srbin biti, koji neće Tebe ljubiti".

U pismu Simu Milutinoviću, od 25. septembra 1844, Njegoš uz ostalo kaže:
"Fala Ti za svagdanju Tvoju naklonost, k ovome tvrdome i krvavome kraju, no srpskome od iskona. Mnogi su Srbi izlepršali na literarno poprište, no gotovo svi oni prebiraju tuđe posle, u tuđe atare žežu srpski tamjan, klanjaju se i udivljavaju tuđinstvu, a srpsko sve prenebrežu - srpsko, koje je sjajnije, bez ikakve basnoslovne primjese no mnogijeh drugijeh s njinima basnama. Ti gotovo sam dičiš se sa Srpstvom i Srpstvo s Tobom. Šta će ovo reći te Srbi svoje prenebrežu? Ovo je što mi nemamo jošt blagorodne gordosti narodne, a ona se imati ne može bez pravoga prosveštenija..." Na kraju pisma Njegoš moli Milutinovića da "preporuči pokroviteljstvu knjaza (Aleksandra - B. J.) i njegovom praviteljstvu naš narod koji se iseljava iz Crne Gore u Srbiju, da budu kako braća Srbi primljeni i da ih blagovole naseliti na onijem mjestima koja su fizičeski i klimatom prilična njinom otečestvu..."

Sestriću Stevanu Petroviću, Njegoš u pismu skreće pažnju da uvek ima na umu da je "od onoga plemena gorskoga" koje se, otkako su Turci u Evropu došli, istaklo "svojim muževstvom" i koje se "u pjesmama srpskijema" slavi.

Njegoš obaveštava, 8. novembra 1848, Đorđa Stratimirovića, da mu šalje dar:
"Ovo je lik Obilića, lik najvećega junaka koji se dosad na zemlji pojavio. Kojim se znakom mogu toliko dičiti srpski rodoljupci vitezovi koliko ovim".

Njegoš piše, 14. januara 1849, vojvodi Stevanu Knićaninu:
"Diko roda našega! Ti mi potpuno opravda ime vojnika Dušanovih i Karađorđevih. Moja i svakog pravoga Srbina velika je priznateljnost k tebi...

Iz čiste priznateljnosti tvojim podvizima šaljem ti na dar lik besmrtnoga Obilića. zato ga primi, mladi vojvodo vitezova srbijanskih s onom iskrenosti i ushićenjem s kojim ti ga pošalje uz najsrdačniji bratski pozdrav, Vladika crnogorski P. P. Njegoš

Medu Puciću Njegoš piše, 23. aprila 1849:
"... Ej, kukavni Srbi, svačija ih sablja siječe, istrijebiti ih ne moga, nikakvi tirjanski lanci ne mogoše održati da robuju, a glupi ih misionari sa vojim lažima okužiše i utriješe: razlučiše Srbe puke i nevine, svaki na svoju stranu, otuđiše brata bratu, krvavu sablju među Srbima izvadiše i otiskoše rijeke bratske krvi... Bog znade hoće li se Srbi ikada od ove smrtne rane izliječiti..."

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Prepiska Njegoša i Ilije Garašanina


http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2003/10/16/srpski/F03101501.shtml
 
Poslednja izmena od moderatora:
Rasrbljivanje Crnogoraca (4)

Prepiska Njegoša i Ilije Garašanina

Pesnik zahvaljuje političaru što se interesuje za srpski krš

U pismu knjazu Aleksandru, verovatno 1849, Njegoš uz ostalo kaže:
"... Da jednom može buknuti entuzijazam silnoga našega naroda u Turskoj, s podobnim mjestopoloženijem, Srbima ne bi niko mogao vrha glavadoći. Meni se vidi da mi ovo svagda možemo raditi kada šćeti bude Vaša Svjetlost i Vaša Srbija. Ja sam o ovom poslu govorio i sa g-n Jankovićem, koji će Vam moje namjerenije raskazati, koliko ga je mogao razumjeti..."

U drugom pismu knjazu Aleksandru, 1849, Njegoš pored ostalog kaže:
"Vaša blagorodna požrtvovanija i velika pomoć našoj braći u Vojvodstvu (Vojvodini - B.J.) Vama su pred Srpstvom osvjetlali obraz i besmrtno ime u povjesnici ostaviše. I to mi je drago bilo čuti da ste sve one grdne partije koje kuže Srbiju spovršili. I u najprosveštenijema narodima ne smije se čovjek sasvijem odati i u raspoloženije baciti a kamoli neotesanima prostacima, koji najblagorodnije postupke i ophoždenija znaju krivo tolkovati i na zlo upotrebiti. Po volji Vaše Svjetlosti naznačio je g-n popečitelj Garašanin g-na Matiju Bana da se njim mogu sporazumijevati i Vama dovoditi do znanja o našoj opštoj stvari. Meni se ovaj način dopada i smijem se ispovijedati pred Bogom i Srptvom, kako malo sporazumjenije bude i čim tome i koliko blagoprijatno vrijeme dođe da ćemo mnogo lakše nego što nam se čini želajemu cjel postići."

U pismu Iliji Garašaninu, 5. jula 1850, Njegoš kaže:
Burna katedra
"Fala svijetlome knjazu i gospodaru i Vama, njegovim sovjetnicima, što se, ako i katkad sjetite ovoga srpskoga krvavoga krša...
Dragi i počitajemi g-ne Garašaninu, srpske stvari, koliko su nazadne u našem vijeku, nije čudo e me je gotovo umorila ova krvava i burna katedra, na kojoj sam se popeo evo 20 godina. Svaki je smrtan i mora umrijeti. Meni ničega sada žao ne bi bilo do što nijesam neki napredak u cijelome našem narodu vidio i što mi se nije dalo da na neki način utvrdim osnovu vnuternemu upravleniju crnogorskomu...

Nema jednoga Srbina koji više za Srpstvo posluje i misli od Vas, nema jednoga Srbina kojega Srpstvo (više) iskreno ljubi ipočituje od Vas, nema jednog Srbina koji Vas više od mene ljubi i poštuje..."

Iliji Garašaninu, Njegoš piše iz Trsta 11. novembra 1850:
"... Budite spokojni, pošteni i dragi Srbine, i nemojte nikada pomisliti, toli vjerovati, da će vladika crnogorski biti sočlen kojekakvih vjetrenjačah, a toli sočlen partije koja protiv moje i cijeloga Srpstva svetinje dejstvuje. Mi k Vama drugo ne gajimo do čiste bratske iskrenosti... Najviši amanet i svetinja naša poslije imena Dušanova je ime Karađorđevo. Ko je ovome imenu protivnik taj nije Srbin, no gubavi izrod srpski..."

Na kraju dugačkog pisma Dimitriju Vladisavljeviću, iz Napulja, 31. januara 1851, Njegoš veli:
"Molim ne zaboravite mi svesrdno pozdraviti dične naše Srbe tršćanske. U meni je toska po godine, niđe Srba čuti ni vidjeti, koliko da sam zapanuo na ostrvo Javu. Pune su mi uši mlakavila i tuđinstva, pa se bojim nehotice da se ne prelijem u tuđem kalopu..."

Knjazu Aleksandru Njegoš piše 12. jula 1851:
"O, kuda bi ta sreća za srpski rod da su sovjetnici dične Srbije jednodušni, pa da ne trče neprijateljskijima, te njima špijaju i izdaju šta se u Sovjetu radi. To je grdna raka svakom dobromislećem Srbinu po srijedi duše i srca. Da nije ova nesreća, ja znadem da Crna Gora ne bi Srbiji polusestra bila, no cijela i rodna sestra. A kud su druge naprednosti koje ta podla zloba zbija?"

U znamenitoj Posvesti prahu oca Srbije, u "Gorskom vijencu", Njegoš, uz ostalo, kaže:
Iz mrtvijeh
Srba dozva...
"Al, heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome,
sve prepreke na put bjehu, k cilju dospje velikome:
duže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši,
iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši.
Evo tajna besmrtnika; dade Srbu stalne grudi,
od viteštva odviknuta u njim, lafska srca budi!
Faraona istočnoga pred Đorđem se mrznu sile,
Đorđem su se srpske mišce sa viteštvom opojile!
Od Đorđa se Stambol trese, krvožedni otac kuge..."
Njegoš posvetu završava ovim stihovima:
"Zna Dušana rodit Srpka, zna dojiti Obiliće,
al, heroje ka Požarske, divotnike i plemiće,
gle, Srpkinje sada rađu! Blagorodstvom Srpstvo diše!
Bježi, grudna kletvo s roda - zavjet Srbi ispuniše!"

Rasrbljivanje Crnogoraca (5)

Nikoga do Boga i brata Srbina

U ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srpske

U odgovoru, od 30. januara 1853, na "proglašenije" Omer-paše Crnogorcima,knjaz Danilo, uz ostalo kaže:
"... Koliko nam o turskom gospodarstvu nad Crnom Gorom govoriš, mi se tebe, Omere, čudimo, jer nijei sljepčkog anadolskog roda, da ne znaš kako je Crna Gora kadra bila za više stoljetija hrabro svoju slobodu održati, i da je ona svagda viteški tursku silu suzbijala...

Nemoj, Omere, sakriti Jevropi razrušenje crkava i manastira od varvarske i nevaljale tvoje vojske, i kaži istinu kako si sultanu obećao, i pred glupim se Turcim apohvalio, da ćeš za malo dana svu Crnu Goru pokoriti,uničtošiti, i svojeh nas pogubiti.

No kada si se tako hvalio, i kada valjda si tako i mislio, ti si se,Omere, u nebrojane čete tvoje vojske uzdao, zaboravljajući svetu riječ naših starih Srba: da je sila u samoga Boga i da je ova kadra u oka magnoveniju cijela carstva, vojske i narode istrijebiti.

Znaš, Omere, da je silni Mahmud-vezir, kako i ti, proglašenija kroz Crnu Goru razdao, al, ga niko poslušao nije, i junački ga naši stari dočekaše i cijelu mu vojsku razbiše, a eto mu glava na Cetinju za vječnu spomen i našu slavu; tako se, Omere, i trebe može dogoditi, kada bi ti kako stari Muhamedovi sinovi u boju naprijed išao, a ne kako lisica za vojskom stajao. Iziđi, Omere, pred nama, pa ćemo se u višnjeg Boga uzdati, da ćemo i tvoju pored Mahmudove glave pčostaviti...

Nemoj zaboraviti, Omere, da je sama šaka Srba kako vidiš u Crnoj Gori kadra držati vu turksu silu na skoku, a što bi dakle bilo da ostala braća hristijanska,koja nesrećom svojom pod hudim turskim praviteljstvom žive, što bi, govorimo, bilo da oni pristanu braći svojoj u pomoć? Eh, Omere, vjeruj da se ne bi tebe, tvojoj vojsci, baš ni samom tvojem sultanu traga znalo.

Pošlji, Omere, ovaj naš list Sultanu, tvome Gospodaru, neka znade on i cijela Evropa kako hrabri Crnogorci misle." ("Luča". jul-avgust 1898, Cetinje)

U "Zakoniku Danila Prvog, knjaza i gospodara Slobodne Crne Gore i Brdah, ustanovljen 1855. godine na Cetinju", u članu 95. piše:
"Iako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srpske i nikakve druge vjere do jedino pravoslavne istočne, to opet svaki inoplemenik i inovjerac može slobodno živjeti i onu slobodu i onu našu domaću pravicu uživati kao i svaki Crnogorac i Brđanin što uživa." ("Državno-pravna historija jugoslovenskih zemalja, HúH i HH veka, zagreb, 1959.)

U pismu knjazu Aleksandru Karađorđeviću, aprila 1856, knjaz Danilo zahvaljuje na poslatim udžbenicima:
"Djelo ovo služi za zalog novog i krijepkog bratskog jedinstva, koje će biti osnov budućoj našoj svezi bratskog soglasja, osnov boljoj budućoj sreći jednorodnog naroda srpskog.Knjaz crnogorski nosi na skrižali svojega srca urezano čuvetvo ljubavi i predanoti ne samo za svoj narod, većza sve Srpstvo i za sve ono, što se srpsko zove i imenuje..." ("Zapisi", 1937, Cetinj.)

Stari sukobi

U proklamaciji Kučima, 1852, knjaz Danilo, pored ostalog, kaže:
"Spomenite se, o junački narode, starije srpskije junaka, kako su se oni hrabro borili, da ne robuju pod turskim igom, da im izmet ne čine, da im tajin ne davaju, da im puteve ne napravljaju i konje provodaju...

Nemojte, da ova moja vruća preporuka kod vas pogine, jer Srbin danas nema nikoga do Boga i svoga brata Srbina..." ("Zapisi", maj 1931, Cetinje.)
"Ja sam se mnogo puta obraćao carskoj vladi" - piše knjaz Danilo, u pismu od 27. februara 1858, autrijskom ministru spoljnih poslova, grofu Buolu - "da bi poradila kod Porte, da se dođe do mira i razgraničenja s Turskom. Saopštevajući Vam događaje iz potonje tri godine, nadam se, da sam carsku vladu uvjerio, da je držanje Crne Gore zaslužilo priznanje velikih sila... Razmirice među Crnom Gorom i Turskom starog su datuma. Borba je počela nazad pet vjekova, poslije bitke Kosovske.

Za volju naroda

Srbi Crnogorci ustupajući pred turskom silom povukli su se u planine, gdje su živjeli i branili se pod svojim narodnim vladarima. Turska nije nikad uspjela, da u Crnoj Gori postavi svoju vladu. Promjena u Formi vladavine diktovana je uvijek voljom naroda, nezavisno, slobodno od svakog stranog uticaja..." ("Cetinjski vjesnik", 4. januar 1912.)

Stavljajući opšte srpske interese iznad ličnih i dinastičkih, knjaz Danilo je poručio vladaru Srbije, knjazu Mihailu Obrenoviću;
"Neka samo započne knjaz Mihailo, ja mu sa svojim Crnogocima pođoh na susret, da oslobodimo srpski narod, pa ma ja bio u vojsci knjaza Mihaila prosti vojnik..." ("Cetinjski vjesnik", 4. januar 1912).

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Knjaz Nikola piše knjazu Mihailu

http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2003/10/18/srpski/F03101701.shtml
 
Poslednja izmena od moderatora:
Rasrbljivanje Crnogoraca (6)

Knjaz Nikola piše knjazu Mihailu

Da mi je cijelo prikupljeno Srpstvo zagrliti, da mi je sve njegove neprijatelje spržiti...

Knjaz (kralj) Nikola Petrović Njegoš
Knjaz Nikola piše knjazu Mihailu Obrenoviću, vladaru Srbije, 26. novembra 1860:
"Vi se sad nalazite na onoj tački, s koje treba da zasja zrak sreće i slobode svakom Srbinu. Ne smećite samo s uma da imate svuda braće, i lijevo i desno, koja na Vas pogleda; ne zaboravite, Vaša Svjetlosti, na mene ovdje, koji Vam od svega srca čestitam uzvišenje na vladu i želim svaku sreću i koji sam gotov pokoravati se Vašoj volji, gdje bi godsreća srpskog naroda to zahtijevala."

Sutradan je knjaz Nikola uputio knjazu Mihailu novo pismo:
"Primio sam mnogouvaženo pismo Vaše Svjetlosti, koje ste mi poslali po g. Vuku Karadžiću i pročitao ga s najvećom radošću i zadovoljstvom. Ja sam u njemu našao sve što odgovara želji mojoj i svakog pravog Srbina, zato se i saglašavam sa predloženijem Vaše Svijetlosti..."

Na krštenju kćerke knjaza Nikole bio je prisutan specijalni izaslanik knjaza Mihaila Obrenovića, Lešjanin. Tim povodom knjaz Nikola se zahvaljuje knjazu Mihailu, u pismu od 4. septembra 1866. Knjaz Nikola, uz ostalo, kaže, da je Lešjanin, čovjek "koliko uman i razborit toliko skladan i u svemu čestit". Knjaz Nikola "ne bi želio Srpstvu bolje sreće, koliko da mu se broj sličnih muževa ustostruči".

U pismu Namesništvu u Srbiji, uspotavljenom posle ubistva knjaza Mihaila, knjaz Nikola piše, 18. januara 1871, da se u javnosti iznosi "da se Srbija i Crna Gora dobrim okom ne gledaju".

"S druge strane, piše knjaz Nikola, "na tečaju ove godine, ako Bog da, mladi knjaz Milan postaje punoljetan i prima u svoje ruke krmilo nad sudbinom Srbije. Težak bi zazor bio da taj sretni momenat ne zateče dva srpska glavara, dva rođena brata Srbina u slozi i ljubavi, oduševljena istovjetnim željama i namjerama, odlučna na svaku žrtvu u postizanju opšte cijelji..."

Evo najkraćih mogućih odlomaka iz memoara kralja Nikole, koje je pisao posle 1905. godine. O ratu Crne Gore sa Turskom, 1860-1862, kralj Nikola, uz ostalo, piše:

"Izgleda i izgledaće čudno i u potonja vremena, da je mala Crna Gora sama ratila, sa velikom, silnom Carevinom Turskom. A ja sam taj rat prihvatio lako, bezbrižno, rado i s velikim oduševljenjem. Jedna želja preovlađivaše sve druge: da mi je cijelo prikupljeno Srpstvo zagrliti, da mi je sve njegove neprijatelje spržiti...

Mihailo Latas, Ličanin, bivši podoficir austrijski, a sada maršal turski, htio je da se nasledi tijem, da mu dođe na noge kgaz crnogorski, koji ne zna za cara do onoga svoga, što mu na Kosovu pogibe..."

O odnosima sa Srbijom, za vrijeme knjaza Mihaila, kralj Nikola piše da je "za slogu i dobro srpsko" predložio izaslaniku Srbije da sklope "savez i ugovor između dviju knjaževina u cilju da se pođe ka oslobođenju i ujedinjenju cijeloga Srpstva..."

Kralj Nikola kaže da je smatrao da "treba da se nešto žrtvuje za vjekovne žrtve i bijede srpskoga naroda", da su mu defilovali pred očima "milioni srpskih mučenika od Kosova... i tajni se ugovor sklopi i potpisa, a žalosno se Srpstvo ni do sada ne oslobodi i ne ujedini..."

"Zašto se ovako desilo" - piše kralj Nikola - " i koji su bili uzroci naše nedaće, to će docnije istorija zabilježiti. za sebe mogu reći da sam od svakoga više na oltar otadžbine položio: položio sam dobrovoljno krunu i svoj mladi život namijenio sreći i veličini srpskoj sa oduševljenjem i vrućom odlukom, neka mi je Bog svijedok..."
O Hercegovačkom ustanku, 1875, kralj Nikola piše:
"Zaista, Crnoj Gori tijesno je bilo, i sada je i biće sve dotle, dok sav narod srpski ne bude slobodan i ujedinjen..."
Knjaz Danilo
Petrović Njegoš
U odgovoru, od 30. januara 1853, na "proglašenije" Omer-paše Crnogorcima,knjaz Danilo, uz ostalo kaže:

"... Koliko nam o turskom gospodarstvu nad Crnom Gorom govoriš, mi se tebe, Omere, čudimo, jer nijei sljepčkog anadolskog roda, da ne znaš kako je Crna Gora kadra bila za više stoljetija hrabro svoju slobodu održati, i da je ona svagda viteški tursku silu suzbijala...

Nemoj, Omere, sakriti Jevropi razrušenje crkava i manastira od varvarske i nevaljale tvoje vojske, i kaži istinu kako si sultanu obećao, i pred glupim se Turcim apohvalio, da ćeš za malo dana svu Crnu Goru pokoriti,uničtošiti, i svojeh nas pogubiti.

No kada si se tako hvalio, i kada valjda si tako i mislio, ti si se,Omere, u nebrojane čete tvoje vojske uzdao, zaboravljajući svetu riječ naših starih Srba: da je sila u samoga Boga i da je ova kadra u oka magnoveniju cijela carstva, vojske i narode istrijebiti.

Znaš, Omere, da je silni Mahmud-vezir, kako i ti, proglašenija kroz Crnu Goru razdao, al, ga niko poslušao nije, i junački ga naši stari dočekaše i cijelu mu vojsku razbiše, a eto mu glava na Cetinju za vječnu spomen i našu slavu; tako se, Omere, i trebe može dogoditi, kada bi ti kako stari Muhamedovi sinovi u boju naprijed išao, a ne kako lisica za vojskom stajao. Iziđi, Omere, pred nama, pa ćemo se u višnjeg Boga uzdati, da ćemo i tvoju pored Mahmudove glave pčostaviti...

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Koga ima Srbin

http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2003/10/19/srpski/F03101801.shtml
 
Poslednja izmena od moderatora:
RasrbljIvanje Crnogoraca (7)

Koga ima Srbin

Pokoravam se gdje bi god sreća srpskog naroda to zahtijevala

Nemoj zaboraviti, Omere, da je sama šaka Srba kako vidiš u Crnoj Gori kadra držati vu turksu silu na skoku, a što bi dakle bilo da ostala braća hristijanska,koja nesrećom svojom pod hudim turskim praviteljstvom žive, što bi, govorimo, bilo da oni pristanu braći svojoj u pomoć? Eh, Omere, vjeruj da se ne bi tebe, tvojoj vojsci, baš ni samom tvojem sultanu traga znalo.

Pošlji, Omere, ovaj naš list Sultanu, tvome Gospodaru, neka znade on i cijela Evropa kako hrabri Crnogorci misle." ("Luča". jul-avgust 1898, Cetinje)

U "Zakoniku Danila Prvog, knjaza i gospodara Slobodne Crne Gore i Brdah, ustanovljen 1855. godine na Cetinju", u članu 95. piše:
"Iako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedine srpske i nikakve druge vjere do jedino pravoslavne istočne, to opet svaki inoplemenik i inovjerac može slobodno živjeti i onu slobodu i onu našu domaću pravicu uživati kao i svaki Crnogorac i Brđanin što uživa." ("Državno-pravna historija jugoslovenskih zemalja, XIX i XX veka, Zagreb, 1959.)

U pismu knjazu Aleksandru Karađorđeviću, aprila 1856, knjaz Danilo zahvaljuje na poslatim udžbenicima:
"Djelo ovo služi za zalog novog i krijepkog bratskog jedinstva, koje će biti osnov budućoj našoj svezi bratskog soglasja, osnov boljoj budućoj sreći jednorodnog naroda srpskog.Knjaz crnogorski nosi na skrižali svojega srca urezano čuvetvo ljubavi i predanoti ne samo za svoj narod, većza sve Srpstvo i za sve ono, što se srpsko zove i imenuje..." ("Zapisi", 1937, Cetinj.)

U proklamaciji Kučima, 1852, knjaz Danilo, pored ostalog, kaže:
"Spomenite se, o junački narode, starije srpskije junaka, kako su se oni hrabro borili, da ne robuju pod turskim igom, da im izmet ne čine, da im tajin ne davaju, da im puteve ne napravljaju i konje provodaju...

Nemojte, da ova moja vruća preporuka kod vas pogine, jer Srbin danas nema nikoga do Boga i svoga brata Srbina..." ("Zapisi", maj 1931, Cetinje.)

"Ja sam se mnogo puta obraćao carskoj vladi" - piše knjaz Danilo, u pismu od 27. februara 1858, autrijskom ministru spoljnih poslova, grofu Buolu - "da bi poradila kod Porte, da se dođe do mira i razgraničenja s Turskom. Saopštevajući Vam događaje iz potonje tri godine, nadam se, da sam carsku vladu uvjerio, da je držanje Crne Gore zaslužilo priznanje velikih sila...

Razmirice među Crnom Gorom i Turskom starog su datuma. Borba je počela nazad pet vjekova, poslije bitke Kosovske. Srbi Crnogorci ustupajući pred turskom silom povukli su se u planine, gdje su živjeli i branili se pod svojim narodnim vladarima. Turska nije nikad uspjela, da u Crnoj Gori postavi svoju vladu. Promjena u Formi vladavine diktovana je uvijek voljom naroda, nezavisno, slobodno od svakog stranog uticaja..." ("Cetinjski vjesnik", 4. januar 1912.)

Stavljajući opšte srpske interese iznad ličnih i dinastičkih, knjaz Danilo je poručio vladaru Srbije, knjazu Mihailu Obrenoviću;
"Neka samo započne knjaz Mihailo, ja mu sa svojim Crnogocima pođoh na susret, da oslobodimo srpski narod, pa ma ja bio u vojsci knjaza Mihaila prosti vojnik..." ("Cetinjski vjesnik", 4. januar 1912).
Knjaz (kralj) Nikola Petrović Njegoš

Knjaz Nikola piše knjazu Mihailu Obrenoviću, vladaru Srbije, 26. novembra 1860:
"Vi se sad nalazite na onoj tački, s koje treba da zasja zrak sreće i slobode svakom Srbinu. Ne smećite samo s uma da imate svuda braće, i lijevo i desno, koja na Vas pogleda; ne zaboravite, Vaša Svjetlosti, na mene ovdje, koji Vam od svega srca čestitam uzvišenje na vladu i želim svaku sreću i koji sam gotov pokoravati se Vašoj volji, gdje bi god sreća srpskog naroda to zahtijevala."

Sutradan je knjaz Nikola uputio knjazu Mihailu novo pismo:
"Primio sam mnogouvaženo pismo Vaše Svjetlosti, koje ste mi poslali po g. Vuku Karadžiću i pročitao ga s najvećom radošću i zadovoljstvom. Ja sam u njemu našao sve što odgovara želji mojoj i svakog pravog Srbina, zato se i saglašavam sa predloženijem Vaše Svijetlosti..."

Na krštenju kćerke knjaza Nikole bio je prisutan specijalni izaslanik knjaza Mihaila Obrenovića, Lešjanin. Tim povodom knjaz Nikola se zahvaljuje knjazu Mihailu, u pismu od 4. septembra 1866. Knjaz Nikola, uz ostalo, kaže, da je Lešjanin, čovjek "koliko uman i razborit toliko skladan i u svemu čestit". Knjaz Nikola "ne bi želio Srpstvu bolje sreće, koliko da mu se broj sličnih muževa ustostruči".

U pismu Namesništvu u Srbiji, uspostavljenom posle ubistva knjaza Mihaila, knjaz Nikola piše, 18. januara 1871, da se u javnosti iznosi "da se Srbija i Crna Gora dobrim okom ne gledaju".

"S druge strane, piše knjaz Nikola, "na tečaju ove godine, ako Bog da, mladi knjaz Milan postaje punoljetan i prima u svoje ruke kormilo nad sudbinom Srbije. Težak bi zazor bio da taj sretni momenat ne zateče dva srpska glavara, dva rođena brata Srbina u slozi i ljubavi, oduševljena istovjetnim željama i namjerama, odlučna na svaku žrtvu u postizanju opšte cijelji..."

Evo najkraćih mogućih odlomaka iz memoara kralja Nikole, koje je pisao posle 1905. godine. O ratu Crne Gore sa Turskom, 1860-1862, kralj Nikola, uz ostalo, piše:

"Izgleda i izgledaće čudno i u potonja vremena da je mala Crna Gora sama ratila, sa velikom, silnom Carevinom Turskom. A ja sam taj rat prihvatio lako, bezbrižno, rado i s velikim oduševljenjem. Jedna želja preovlađivaše sve druge: da mi je cijelo prikupljeno Srpstvo zagrliti, da mi je sve njegove neprijatelje spržiti...

Mihailo Latas, Ličanin, bivši podoficir austrijski, a sada maršal turski, htio je da se nasledi tijem da mu dođe na noge kgoz crnogorski, koji ne zna za cara do onoga svoga, što mu na Kosovu pogibe..."

Piše: Batrić Jovanović
Sutra: Za slogu i dobro srpsko

http://arhiva.glas-javnosti.rs/arhiva/2003/10/20/srpski/F03101901.shtml
 
Poslednja izmena od moderatora:
Rasrbljivanje Crnogoraca (8): Za slogu i dobro Srpsko

Rasrbljivanje Crnogoraca (9): Zastava slobode posle Kosova

Rasrbljivanje Crnogoraca (10): Stefan Mitrov Ljubiša o Srbima

Rasrbljivanje Crnogoraca (12): Poruka o Srbima caru u Beču

RasrbljIvanje Crnogoraca (13): Pismo ruskoj carici Katarini II

RasrbljIvanje Crnogoraca (14): Vasojevići čekaju top sa Drine

RasrbljIvanje Crnogoraca (15): Pomoć braći u pravednoj borbi

Rasrbljivanje Crnogoraca (16): Uvek između istoka i zapada

Rasrbljivanje Crnogoraca (17): Zdravica serdara Vukotića kralju Petru

Rasrbljivanje Crnogoraca (18): Slava Crne gore je slava Srpstva

Rasrbljivanje Crnogoraca (19): Njegoš na oltaru srpstva

Rasrbljivanje Crnogoraca (20): Ugovor o zajedničkom interesu

Rasrbljivanje Crnogoraca (21): Mudri narod u obe srpske kraljevine

Rasrbljivanje Crnogoraca (22): Šta su novine objavljivale

Rasrbljivanje Crnogoraca (23): Knjaz Nikola nazdravlja knjazu Milanu

Rasrbljivanje Crnogoraca (24): Svetinja naša najveća Srpski jezik

Rasrbljivanje Crnogoraca (25): Pomoć tuđa, naplata je skupa

Rasrbljivanje Crnogoraca (26): Živeti u neznanju prošlosti

Rasrbljivanje Crnogoraca (27): Ispunjene želje srpskih vladara

Rasrbljivanje Crnogoraca (28): Prilozi Srba iz svih krajeva

Rasrbljivanje Crnogoraca (29): Srpsko pozdravlje ispod lovćena

Rasrbljivanje Crnogoraca (30): Ideja o Srpskom carstvu

Rasrbljivanje Crnogoraca (31): Glasovite Srpske kuće

Rasrbljivanje Crnogoraca (32): Uvodnik u novini, povodom Božića

Rasrbljivanje Crnogoraca (33): Ala i vrana skočile na narod

Rasrbljivanje Crnogoraca (34): A Gavrilo Dožić, braćo terazijska

Rasrbljivanje Crnogoraca (35): Pismo iz oslobođenog Bijelog Polja

Rasrbljivanje Crnogoraca (36): Dolazak Janka Vukotića u Bar

Rasrbljivanje Crnogoraca (37): Oj Lovćene, slavo Srbinova

Rasrbljivanje Crnogoraca (38): Borba za narod neprestana

Rasrbljivanje Crnogoraca (39): Slavlje na Cetinju zbog oslobođenja Beograda
 
"... Oj,Lovćene, srpki herikone,
kolijevko boginje Belone,
ti kovčeže srpskih amaneta,
ti ponose slovenskog svijeta...
Oj, Lovćene, slavo Srbinova,
vječni dome munja i gromova
slavne li si dočekao dane
da kosovske bolove i rane
izliječi Srbinova ruka,
da tvoj narod vaskrsne iz muka...
Oj, slava ti srpski mučeniče
oj, slava ti besmrtni pjesniče...
Oj, slava ti, Veliki Vladiko,
srpskog roda ponose i diko,
slava tebi i Lovćenu tvome,
slava srpskom rodu viteškome..."

:worth:
 
"Vijesti", 06. jun 2010., rubrika Forum


PISMA UREDNIKU

Pred popis, tražim odgovore


Nedavno je na jednoj radio stanici gostovao jedan visoki funkcioner iz Zete, "građanskog" SNP-a. Izjavio je da će na sljedećem popisu SNP aktivno učestvovati i ubjeđivati narod da su Srbi i Crnogorci isti narod. Ja bih volio da SNP i mene ubijedi u tako nešto, pa predlažem da mi odgovore na ova lagana pitanja, koja me kopkaju.

1. Zašto su se države na ovom prostoru zvale Duklja, Zeta, Crna Gora? Ako smo isti narod sa Srbima, zašto su ga naši preci tako komplikovali, zašto državu nijesu nazvali jednostavno Južna Srbija ili npr. kraljevina Srba, ili Republika Srpska, što su ga tako komplikovali, ako su bili isto što i Srbi? Da nije prste umiješala Kominterna u srednjem vijeku, pa dala ime - Zeta, a poslije Crne Gora?
2. Kako se zvala kapa koju su nam preci nosili?
3. Kako se zvala nošnja koju su nam preci nosili?
4. Kako se zvala crkva prije 1918, u koju su nam preci išli, tačan naziv?
5. Kako se zvala igra, oro, koje su nam preci igrali?
6. Zašto su stari Crnogorci pred bitke klikovali "A, ko je vitez, ko je Crnogorac", kako navode Rovinski i Vuk Karadžić, što nijesu klikovali, "A, ko je vitez, ko je Srbin"? Da ih nije bila ufatila "brozomora" u 19. vijeku, opaka bolest, koju često navodi naš dobri Amfilohije?
7. Zašto je rukopis koji je otišao u Beograd, kao - Ogledalo crnogorsko, kako navodi akademik i CANU i DANU Branko Pavićević, vraćen na Cetinje odštampan kao - Ogledalo srpsko, zašto mu je promijenjen naziv u Beogradu, ako smo isti narod?
8. Zašto na crnogorskoj kapi ne postoji 4S prije ulaska srpske vojske 1918. godine?
9. Je li došao ko iz Srbije da se bori na Carevom Lazu, Martinićima, Krusima?...
10. Zašto Petar I Sveti, nije učestvovao u I srpskom ustanku, iako ga je Karađorđe nekoliko puta pismom pozivao da se priključi I srpskom ustanku?
11. Zašto Petar I i Marko Miljanov nikad i nikako nijesu htjeli svoj jezik da nazovu srpskim?
12. Zašto u Crnoj Gori nije postojala zastava sa 4S prije 1918?
13. Zašto cetinjski i manastir Ostrog nemaju kupole kao Gračanica, Žiča, Ravanica..., zašto su drugačijeg arhitektonskog stila, ako smo isti narod?
14. Zašto u 13. vijeku Domentijan, učenik i biograf Svetog Save, Jadransko more zove - Dukljansko more? Da nije podlijegao strašnoj propagandi DANU?
15. Da li su Crnogorci isti narod sa srpskim narodom koji je prikazan u filmu Zona Zamfirova?
16. Zašto je 1927. u Beogradu Gorski Vijenac preveden na srpski jezik?
Molim SNP, NS, SPC i druge, koji najavljuju da će otvoreno da posrbljavaju narod, da mi razjasne ove sitnice u vezi moga identiteta, pa kad mi razjasne, ja ću im zahvaliti na njihovom znanju, o mom identitetu!


Vuk Popović, Cetinje (elektronskom poštom)

 
D U K Lj A N I N:
"Vijesti", 06. jun 2010., rubrika Forum


PISMA UREDNIKU

Pred popis, tražim odgovore


Nedavno je na jednoj radio stanici gostovao jedan visoki funkcioner iz Zete, "građanskog" SNP-a. Izjavio je da će na sljedećem popisu SNP aktivno učestvovati i ubjeđivati narod da su Srbi i Crnogorci isti narod. Ja bih volio da SNP i mene ubijedi u tako nešto, pa predlažem da mi odgovore na ova lagana pitanja, koja me kopkaju.

1. Zašto su se države na ovom prostoru zvale Duklja, Zeta, Crna Gora? Ako smo isti narod sa Srbima, zašto su ga naši preci tako komplikovali, zašto državu nijesu nazvali jednostavno Južna Srbija ili npr. kraljevina Srba, ili Republika Srpska, što su ga tako komplikovali, ako su bili isto što i Srbi? Da nije prste umiješala Kominterna u srednjem vijeku, pa dala ime - Zeta, a poslije Crne Gora?
2. Kako se zvala kapa koju su nam preci nosili?
3. Kako se zvala nošnja koju su nam preci nosili?
4. Kako se zvala crkva prije 1918, u koju su nam preci išli, tačan naziv?
5. Kako se zvala igra, oro, koje su nam preci igrali?
6. Zašto su stari Crnogorci pred bitke klikovali "A, ko je vitez, ko je Crnogorac", kako navode Rovinski i Vuk Karadžić, što nijesu klikovali, "A, ko je vitez, ko je Srbin"? Da ih nije bila ufatila "brozomora" u 19. vijeku, opaka bolest, koju često navodi naš dobri Amfilohije?
7. Zašto je rukopis koji je otišao u Beograd, kao - Ogledalo crnogorsko, kako navodi akademik i CANU i DANU Branko Pavićević, vraćen na Cetinje odštampan kao - Ogledalo srpsko, zašto mu je promijenjen naziv u Beogradu, ako smo isti narod?
8. Zašto na crnogorskoj kapi ne postoji 4S prije ulaska srpske vojske 1918. godine?
9. Je li došao ko iz Srbije da se bori na Carevom Lazu, Martinićima, Krusima?...
10. Zašto Petar I Sveti, nije učestvovao u I srpskom ustanku, iako ga je Karađorđe nekoliko puta pismom pozivao da se priključi I srpskom ustanku?
11. Zašto Petar I i Marko Miljanov nikad i nikako nijesu htjeli svoj jezik da nazovu srpskim?
12. Zašto u Crnoj Gori nije postojala zastava sa 4S prije 1918?
13. Zašto cetinjski i manastir Ostrog nemaju kupole kao Gračanica, Žiča, Ravanica..., zašto su drugačijeg arhitektonskog stila, ako smo isti narod?
14. Zašto u 13. vijeku Domentijan, učenik i biograf Svetog Save, Jadransko more zove - Dukljansko more? Da nije podlijegao strašnoj propagandi DANU?
15. Da li su Crnogorci isti narod sa srpskim narodom koji je prikazan u filmu Zona Zamfirova?
16. Zašto je 1927. u Beogradu Gorski Vijenac preveden na srpski jezik?
Molim SNP, NS, SPC i druge, koji najavljuju da će otvoreno da posrbljavaju narod, da mi razjasne ove sitnice u vezi moga identiteta, pa kad mi razjasne, ja ću im zahvaliti na njihovom znanju, o mom identitetu!


Vuk Popović, Cetinje (elektronskom poštom)
Kliknite za proširenje...

1.crna gora je bila u kraljevini srbiji ,i u dusanovoj ...Crna gora ima svoju nezavisnost koju niko ne spori ,rasparcavanje je posledica okupacije turske .2.crnogorska kapa se zove kosovska tragediji ili nesto slicno .5 zlatnoh niti na kapi znaci 500godina m uke srpskog naroda .3nosnja ne znam kako se zvala ,u svakom predelu srbije im drugacija nosnja ,licani i sumadinci nemaju istu ,ali su srbi .4.crnogorska crkva je imala samostalnost samo zato sto je pecka popaljena na kosovu,dakle kompromis ,nikakvo naciomnalno pirtanje tu nema .pre toga ste imali isto srpsku i posle toga .5.nevidim zasto igra ima ikakve veze sa bilo cim ,u svim delovima srbije postoje razne igre koje nemaju nista zajednicko.6.zato ssto su po drzavnosti crnogorci ,usled nesrece srpskog naroda p0deljeni u dve drzave ,podrazumevalo se da su srbi ,alo nisu srbijanci ,imas milion zapisa gde njegos pise da su srbi ,po tvome onda ni brdjani nisu crnogorci jer se i oni nisu pisali kao crnogorci nego kao brdjani .7.nisam upoznat sa tim ,ali 1000godina ste pricali srpski i sad u 2010 izmisljate jezik ,maloje kasno ...8.bili su simboli dinastije njegos ,posto nije ta dinastija vise bila u vlasti ,uvedeni su novi simboli .9.Najveci heroji srpski su iz crne gore ,karadjordje i ostali ,vojvoda misisc itd..crnu goru su u velikoj meri oslobodili krajiski srbi i uskoci u borbi sa turcima tacnije na niksic udarase ako se b]ne varam ,deraljnije sam proveri ima reci o tome ...10.nisam upucen ,ali petar nije sigurno nikad negirao da je srbin ,makar to mozes sam da proveris .11.gluposti ,marko miljanov velica srpstvo na svakom koraku .12.crna gora je uvek imala srpsku trobojku za zatavu ,to dovoljno govori ,4c je srbijanski znak ,crna gora kao republika ima drugaciji grb .13.nebih znao da odgovorim nisam svesteno lice ,obrati se kompetentnima siguran sam da ce ti odgovoriti .14.U velikoj si zabludi sto se tice dukje .15. naravno da jesu ,i u tom filmu i u mnogim drugi ,kao napr. i u filmu noz ,gde crnogorstvo sto jace i radikalnije predstavlja najjace srpstvo ,jer ti sto si veci crnogorac veci si i srbin .16.nije preveden na srpski ,jer nije postojao nikakav crnogorski tada ,mozda je jedino dijalekt primenjen ,sto opet nema veze sa jezikom .... sto sam znao napisao sam ,nisam strucan ,ali moje misljenje je svakako jasno ...za strucnije se obrati nekom ko je vise kompetentan :bye:
 
D U K Lj A N I N:
"Vijesti", 06. jun 2010., rubrika Forum


PISMA UREDNIKU

Pred popis, tražim odgovore


Nedavno je na jednoj radio stanici gostovao jedan visoki funkcioner iz Zete, "građanskog" SNP-a. Izjavio je da će na sljedećem popisu SNP aktivno učestvovati i ubjeđivati narod da su Srbi i Crnogorci isti narod. Ja bih volio da SNP i mene ubijedi u tako nešto, pa predlažem da mi odgovore na ova lagana pitanja, koja me kopkaju.

1. Zašto su se države na ovom prostoru zvale Duklja, Zeta, Crna Gora? Ako smo isti narod sa Srbima, zašto su ga naši preci tako komplikovali, zašto državu nijesu nazvali jednostavno Južna Srbija ili npr. kraljevina Srba, ili Republika Srpska, što su ga tako komplikovali, ako su bili isto što i Srbi? Da nije prste umiješala Kominterna u srednjem vijeku, pa dala ime - Zeta, a poslije Crne Gora?
2. Kako se zvala kapa koju su nam preci nosili?
3. Kako se zvala nošnja koju su nam preci nosili?
4. Kako se zvala crkva prije 1918, u koju su nam preci išli, tačan naziv?
5. Kako se zvala igra, oro, koje su nam preci igrali?
6. Zašto su stari Crnogorci pred bitke klikovali "A, ko je vitez, ko je Crnogorac", kako navode Rovinski i Vuk Karadžić, što nijesu klikovali, "A, ko je vitez, ko je Srbin"? Da ih nije bila ufatila "brozomora" u 19. vijeku, opaka bolest, koju često navodi naš dobri Amfilohije?
7. Zašto je rukopis koji je otišao u Beograd, kao - Ogledalo crnogorsko, kako navodi akademik i CANU i DANU Branko Pavićević, vraćen na Cetinje odštampan kao - Ogledalo srpsko, zašto mu je promijenjen naziv u Beogradu, ako smo isti narod?
8. Zašto na crnogorskoj kapi ne postoji 4S prije ulaska srpske vojske 1918. godine?
9. Je li došao ko iz Srbije da se bori na Carevom Lazu, Martinićima, Krusima?...
10. Zašto Petar I Sveti, nije učestvovao u I srpskom ustanku, iako ga je Karađorđe nekoliko puta pismom pozivao da se priključi I srpskom ustanku?
11. Zašto Petar I i Marko Miljanov nikad i nikako nijesu htjeli svoj jezik da nazovu srpskim?
12. Zašto u Crnoj Gori nije postojala zastava sa 4S prije 1918?
13. Zašto cetinjski i manastir Ostrog nemaju kupole kao Gračanica, Žiča, Ravanica..., zašto su drugačijeg arhitektonskog stila, ako smo isti narod?
14. Zašto u 13. vijeku Domentijan, učenik i biograf Svetog Save, Jadransko more zove - Dukljansko more? Da nije podlijegao strašnoj propagandi DANU?
15. Da li su Crnogorci isti narod sa srpskim narodom koji je prikazan u filmu Zona Zamfirova?
16. Zašto je 1927. u Beogradu Gorski Vijenac preveden na srpski jezik?
Molim SNP, NS, SPC i druge, koji najavljuju da će otvoreno da posrbljavaju narod, da mi razjasne ove sitnice u vezi moga identiteta, pa kad mi razjasne, ja ću im zahvaliti na njihovom znanju, o mom identitetu!


Vuk Popović, Cetinje (elektronskom poštom)
Kliknite za proširenje...

Ova pitanja su stvarno komedija.

Tipa - Sto se Bretanja ne zove severo-zapadna Francuska...


Ovom coveku i kada bi neko posteno odgovorio verujem da bi pronasao jos jedan niz "nelogicnosti" koje bi ovako lepo i uredno dostavio nekom "tirazniku". :)
 
Ja sam na vise mesta na drugim temama rekao da nam danasnji Crnogorci, koji se odricu srpstva svojih predaka, niti trebaju niti se treba ubedjivati s njima ko su i sta su. Da mi vise prekinemo da sacicu njih, statisticku gresku u nasem narodu, smatramo svojima i gubimo vreme s njima. A ako im se preci prevrcu u grobu, i to je njihov problem

Ovom Podgoricommalom, sto Jevrema drzi kao ikonu, preporucujem da pronadje prve cetiri Jevremove pesme, njegove "rane radove", dok je bio beogradski student i Matijin prijatelj...
 
D U K Lj A N I N:
1. Zašto su se države na ovom prostoru zvale Duklja, Zeta, Crna Gora? Ako smo isti narod sa Srbima, zašto su ga naši preci tako komplikovali, zašto državu nijesu nazvali jednostavno Južna Srbija ili npr. kraljevina Srba, ili Republika Srpska, što su ga tako komplikovali, ako su bili isto što i Srbi? Da nije prste umiješala Kominterna u srednjem vijeku, pa dala ime - Zeta, a poslije Crne Gora?
Kliknite za proširenje...

Zvale su se drzave na tom prostoru i drukcije (konkretno nije zvanicno ime za staro dukljansko kraljevstvo bilo prosto Duklja, vec "Dioklitija i Dalmacija", da te ispravim samo tu) - izmedju ostalog i Srbija. No i Rimsko carstvo, i Osmansko, i Venecijanska republika, i Zemlja Svetog Save...

Sto se tice nekih pitanja, npr. kako to ima Srba izvan Srbije - to su sve istorijski procesi dugotrajni sa svojim razvojnim osobinama, vremenskim periodima i osobenostima. Pitanje je falicno u svojoj postavci, kada se ima na umu kako su nastajale nacije i kako su gradjene - francuska, njemacka, italijanska, spanska, ruska i silne druge. Neko prenosenje slika ( a za upravo protiv arhaizma nisi i sam :dontunderstand: ) bez istoricistickoga pristupa nije moguce na taj nacin, a uostalom i nacionalno izjasnjavanje je licna sloboda tako da je citava argumentacija obesmisljena u startu.
 
D U K Lj A N I N:
Nedavno je na jednoj radio stanici gostovao jedan visoki funkcioner iz Zete, "građanskog" SNP-a. Izjavio je da će na sljedećem popisu SNP aktivno učestvovati i ubjeđivati narod da su Srbi i Crnogorci isti narod. Ja bih volio da SNP i mene ubijedi u tako nešto, pa predlažem da mi odgovore na ova lagana pitanja, koja me kopkaju.
Kliknite za proširenje...

Ovo mi je malo tesko da povjerujem, upravo zato sto su oni 'gradjanska partija' (al' srpske provinijencije). Bice da su ipak glasine, jer ako se ne varam, cak ni na popisu iz 2002. nije bilo nekog jaceg i aktivnijeg angazovanja SNP CG-a, a jos manje je vjerovatno da ce ga sada biti.

Takodje, kakva je svrha ubjedivanja da su Srbi i Crnogorci isti narod, ako je na popisu u pitanju biranje izmedju te dvije opcije? :dontunderstand: Ili ce to mozda vlasti po prvi put dozvoliti 'srpsko-crnogorsku' opciju koju je Kilibarda odavno trazio?
 
Slaven777:
Zvale su se drzave na tom prostoru i drukcije (konkretno nije zvanicno ime za staro dukljansko kraljevstvo bilo prosto Duklja, vec "Dioklitija i Dalmacija", da te ispravim samo tu) - izmedju ostalog i Srbija. No i Rimsko carstvo, i Osmansko, i Venecijanska republika, i Zemlja Svetog Save...

Sto se tice nekih pitanja, npr. kako to ima Srba izvan Srbije - to su sve istorijski procesi dugotrajni sa svojim razvojnim osobinama, vremenskim periodima i osobenostima. Pitanje je falicno u svojoj postavci, kada se ima na umu kako su nastajale nacije i kako su gradjene - francuska, njemacka, italijanska, spanska, ruska i silne druge. Neko prenosenje slika ( a za upravo protiv arhaizma nisi i sam :dontunderstand: ) bez istoricistickoga pristupa nije moguce na taj nacin, a uostalom i nacionalno izjasnjavanje je licna sloboda tako da je citava argumentacija obesmisljena u startu.
Kliknite za proširenje...

Fino si napredovao. Od covjeka koji je prije par godina imao seosko vidjenje srpske nacije - kako su svi Srbi srpskog porijekla :lol: dogurao si do teoreticara modernih nacija, devetnaestovjekovnih.
Odlicno.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top