Odlucivanje u dvoje

TheRedOne

Zainteresovan član
Poruka
292
Razgovor je bio interesantan kao i obicno, nista se nije promenilo tokom ovih meseci. Ona uglavnom prica, ja slusam. Ne trudim se mnogo da dodjem do reci, jer slusanjem bi trebalo da se uci. Od propovedanja i rasipanja pameti retko kad covek ima koristi.
Ne svidja joj se moja ideja o radu za inostranu firmu iz Srbije i ostanku u istoj. To je po meni bolja solucija nego otici direktno tamo, jer ovde su troskovi zivota mnogo manji, ne placam kiriju, sve u svemu ostajalo bi preko 80% plate cisto za razliku od "tamo" gde bi se moglo usparati samo 20%.
Ideja joj se ne svidja jer njena cerka naravno nema tu mogucnost. Zbog profesije mora biti fizicki tamo, a ja bih trebao razmisljati "u dvoje". Decidno je rekla "A ona??". It was hilarious :mrgreen:
Kada se donosila odluka o fakultetu njene "prestizne cerke" niko nije pitao mene da li je ta odluka dobra ili ne. Niko se nije zanimao gde cu ja ostati i u kakvim uslovima, jedino je prisutno ocekivanje da opet ja sam magicno pronadjem poslodavca tamo gde idemo i da...krenemo. Jer ja to mogu, i sam sam rekao da mogu.
Pitanje je da li zelim, ne zato sto volim Srbiju niti sto sam vezan za bilo koga, ne zato sto imam moralnu obavezu prema roditeljima ili rodbini. Za mene moral i srodna osecanja ne predstavljaju nista. Mozda mi je samo dosadilo da ja uvek budem taj "najjaci", ili mozda ipak ne bih mogao da podnesem da ispunim nekom drugom zelju, kada su tolike moje u proslosti bile neispunjene?
...
Tashta sada vec uveliko spava.
 
Razgovor je bio interesantan kao i obicno, nista se nije promenilo tokom ovih meseci. Ona uglavnom prica, ja slusam. Ne trudim se mnogo da dodjem do reci, jer slusanjem bi trebalo da se uci. Od propovedanja i rasipanja pameti retko kad covek ima koristi.
Ne svidja joj se moja ideja o radu za inostranu firmu iz Srbije i ostanku u istoj. To je po meni bolja solucija nego otici direktno tamo, jer ovde su troskovi zivota mnogo manji, ne placam kiriju, sve u svemu ostajalo bi preko 80% plate cisto za razliku od "tamo" gde bi se moglo usparati samo 20%.
Ideja joj se ne svidja jer njena cerka naravno nema tu mogucnost. Zbog profesije mora biti fizicki tamo, a ja bih trebao razmisljati "u dvoje". Decidno je rekla "A ona??". It was hilarious :mrgreen:
Kada se donosila odluka o fakultetu njene "prestizne cerke" niko nije pitao mene da li je ta odluka dobra ili ne. Niko se nije zanimao gde cu ja ostati i u kakvim uslovima, jedino je prisutno ocekivanje da opet ja sam magicno pronadjem poslodavca tamo gde idemo i da...krenemo. Jer ja to mogu, i sam sam rekao da mogu.
Pitanje je da li zelim, ne zato sto volim Srbiju niti sto sam vezan za bilo koga, ne zato sto imam moralnu obavezu prema roditeljima ili rodbini. Za mene moral i srodna osecanja ne predstavljaju nista. Mozda mi je samo dosadilo da ja uvek budem taj "najjaci", ili mozda ipak ne bih mogao da podnesem da ispunim nekom drugom zelju, kada su tolike moje u proslosti bile neispunjene?
...
Tashta sada vec uveliko spava.

A da lepo budes covek pa oteras obe u tri lepe?
Jel tebe neko nesto pitao,sta ti zelis?
ako neces to - onda cuti i trpi...
 
Moje iskreno saucesce... Svoju moc si podredio drugima, kako mi da ti pomognemo? Nemas mnogo izbora, kao sto nema nijedan drugi covek. Ili ces se boriti za svoju moc i ziveti kao ljudsko bice, ili ces prihvatiti da zivis kao senka coveka. Mozda ovim zagovaram razdor, ali bolji je i razdor, nego vecno pomracenje.
 
Ako ovo gledam kao pojedinacan slucaj, onda je za psihologiju...
Ako gledam kao ocekivanje drustva, onda je za filozofiju...

U srbiji , ne znam na drugim mestima,se ocekuje da umno snazan vuce za sve, a naprotiv da fizicki snazan vuce samo za one koji su totalno invalidi....
Hendikep prema umno snaznom...

Cudno je to opredeljenje i opste nevaspitanje koje se zove vaspitanje, da se ocekuje do cedjenja i zadnje kapi da se iskoristava uman i pametan u smislu "snaci ce se, pametan je".
Nesto slicno je posledica slamanja tog istog umnog sa sledecom porukom:
"Ocekujemo da sve sto moze upotrebi, a ako mu njegov licni moral to ne dozvoljava onda je slabic i budala".
To se upotrebljava zajedno sa prvo pomenutom tehnikom iznurivanja umnog...

Dakle da ponovim:
-uman ima mnogo opcija, neka obavezno pomogne
-uman nema mnogo opcija po njegovom ponasanju i moralu , ali ima po nasem gledanju i po paroli koristi sve da se izvuces i snadjes,
-ako ne iskoristi sve , i po njemu nemoralne ili nepodobne opcije, on je budala i nek sam snosi posledice i pati....

Ovo su dva modela po kojima se vecito vrsi destrukcija umnog, naprednog i veceg potencijala a sve srozava na animalno i sebicno , alavo i destruktivno i nemoralno u krajnjoj istanci...

Te stereotipne i opste kodekse primecujem skoro kod svih na ovim prostorima, cak i kad su teski moralisti , treba ih samo naci na kojim poljima su svoji moralisti , a na kojima su opsti "moralisti", i naravno naci koliki je nivo kad pocinje da vazi "spasavaj se kako znas i mozes"....

Jedan od razloga zasto lakse uspes kad pobegnes odavde....
 
Ako sam dobro razumela (jer ne bih se baš kladila da shvatam ko kome koga čega); ideja se ni meni ne sviđa.

Ne bih da dubim na glavu obrazlažući pre nego postanem sigurna da sam uvodni post sasvim shvatila.

Čekam dalju diskusiju.
 
Razgovor je bio interesantan kao i obicno, nista se nije promenilo tokom ovih meseci. Ona uglavnom prica, ja slusam. Ne trudim se mnogo da dodjem do reci, jer slusanjem bi trebalo da se uci. Od propovedanja i rasipanja pameti retko kad covek ima koristi.
Ne svidja joj se moja ideja o radu za inostranu firmu iz Srbije i ostanku u istoj. To je po meni bolja solucija nego otici direktno tamo, jer ovde su troskovi zivota mnogo manji, ne placam kiriju, sve u svemu ostajalo bi preko 80% plate cisto za razliku od "tamo" gde bi se moglo usparati samo 20%.
Ideja joj se ne svidja jer njena cerka naravno nema tu mogucnost. Zbog profesije mora biti fizicki tamo, a ja bih trebao razmisljati "u dvoje". Decidno je rekla "A ona??". It was hilarious :mrgreen:
Kada se donosila odluka o fakultetu njene "prestizne cerke" niko nije pitao mene da li je ta odluka dobra ili ne. Niko se nije zanimao gde cu ja ostati i u kakvim uslovima, jedino je prisutno ocekivanje da opet ja sam magicno pronadjem poslodavca tamo gde idemo i da...krenemo. Jer ja to mogu, i sam sam rekao da mogu.
Pitanje je da li zelim, ne zato sto volim Srbiju niti sto sam vezan za bilo koga, ne zato sto imam moralnu obavezu prema roditeljima ili rodbini. Za mene moral i srodna osecanja ne predstavljaju nista. Mozda mi je samo dosadilo da ja uvek budem taj "najjaci", ili mozda ipak ne bih mogao da podnesem da ispunim nekom drugom zelju, kada su tolike moje u proslosti bile neispunjene?
...
Tashta sada vec uveliko spava.


tasta... prica? wtf...:eek:
 
Tipicno ARENA razmisljanje ....svedes sve na licno polje...ako prodje prodje...

Znas onaj vic....
Prica zena komsinici:
-Komsinice, sto mi jesin nagrabusio, ona njegova neka rospija.
Ujutro kad se probudi mora dorucak da joj spremi,kupi cvece , da sve pocisti, spremi, ode na posao, kupi na pijaci, spremi rucak, odvodi i dovodi decu iz skole i obdanista, honorarno radi subotom i nedeljom da bi obezbedio dodatne prihode, predvece obavezno izlazak na veceru i zabavu.
Subotom i nedeljom on se jadan skrsi od silnih poslova da bi popunio novcanik, a ona ide kod kozmeticara i frizera, kod drugarica...
-Uzasno, sto ne podeli ili joj ne kaze da ne moze tako...
-Ne moze , navikla gospodja....
-Dobro , a kcerka, kako ti je ona.
-Ona je super, super se udala.Muz joj svaki dan donosi dorucak u krevet kad je budi,sve cisto,cvece sveze i fino, kupuje na pijaci, vozi decu i nju svuda, ona radi u nekoj finoj firmi, jeste da je za male pare, ali fino joj.Kad se vrati rucak spremljen, uvece obavezno izlaze u provod, mnogo je pazljiv.
Svrati poneke subote kod nas da nas poseti.
 
Razgovor je bio interesantan kao i obicno, nista se nije promenilo tokom ovih meseci. Ona uglavnom prica, ja slusam. Ne trudim se mnogo da dodjem do reci, jer slusanjem bi trebalo da se uci. Od propovedanja i rasipanja pameti retko kad covek ima koristi.
Ne svidja joj se moja ideja o radu za inostranu firmu iz Srbije i ostanku u istoj. To je po meni bolja solucija nego otici direktno tamo, jer ovde su troskovi zivota mnogo manji, ne placam kiriju, sve u svemu ostajalo bi preko 80% plate cisto za razliku od "tamo" gde bi se moglo usparati samo 20%.
Ideja joj se ne svidja jer njena cerka naravno nema tu mogucnost. Zbog profesije mora biti fizicki tamo, a ja bih trebao razmisljati "u dvoje". Decidno je rekla "A ona??". It was hilarious :mrgreen:
Kada se donosila odluka o fakultetu njene "prestizne cerke" niko nije pitao mene da li je ta odluka dobra ili ne. Niko se nije zanimao gde cu ja ostati i u kakvim uslovima, jedino je prisutno ocekivanje da opet ja sam magicno pronadjem poslodavca tamo gde idemo i da...krenemo. Jer ja to mogu, i sam sam rekao da mogu.
Pitanje je da li zelim, ne zato sto volim Srbiju niti sto sam vezan za bilo koga, ne zato sto imam moralnu obavezu prema roditeljima ili rodbini. Za mene moral i srodna osecanja ne predstavljaju nista. Mozda mi je samo dosadilo da ja uvek budem taj "najjaci", ili mozda ipak ne bih mogao da podnesem da ispunim nekom drugom zelju, kada su tolike moje u proslosti bile neispunjene?...

Tashta sada vec uveliko spava.

Nije mi baš najjasnije da li je biološki vaša zajednička ćerka ili samo njena. Pretpostavljam da upotrebljavate izraz ''njena'' jer su tašta i vaša supruga uglavnom odlučivale o životu vaše zajedničke ćerke.
Kad ste izabrali vašu suprugu sigurno vam se sviđalo što je ''puna'' inicijative. Njoj se možda sviđao vaš karakter. Održali ste porodicu na okupu. Svaka čast.
Djeca se vole, bože moj, gdje god bila i koji god fakultet upisala. Možda se i niste uplitali jer ste znali da nema garancije za uspjeh djeteta u životu bilo koji fakultet da upiše, bilo kojim putem da ju usmjerite. Mudro ste se držali sa strane. Nije vam bilo lako, kao što dobro znate da ni vašoj supruzi isto tako nije bilo lako.
Roditelji treba da se brinu o djeci i zajedno odlučuju o njihovom vaspitanju.Svaka druga opcija ne vodi zadovoljstvu, ni sreći ni jednog supružnika.
Sad, možda već u godinama, možda zato jer ne želite promjenu, ne sad, ne toliku, a i s obzirom na vaš karakter i privrženost porodici odlučili ste da ''mudrost'' ostavite po strani i povučete svoju najsnažniju kartu u cilju odbrane svog opravdanog ''straha od napuštanja'' rodne grude, najbližih (slovenske duše - to smo mi, šta ćemo).
Odluka nikad nije laka.
Revolt ste jasno iskazali i svoj stav. Potrudili ste se da dođete do riječi ovaj put, bar ovdje. Potrudite se da dođete do riječi na isti način i pred suprugom.
Za raspad braka i svađe u braku nikad nije kriva samo jedna strana.
Za to što niste zajedno brinuli o djetetu i odlučivali o njenom vaspitanju; što nije bilo kompromisa je zajednički propust.
Nemojte reći da ''možete'' ovaj put.
A da ćete sačuvati porodicu, u to ne sumnjam.
(pročitajte i temu o klimakterijumu muškarca - čisto informativno i za vas i vašu suprugu - sve to navodim sa najboljim namjerama).
 
sto ja nemam utisak da se ovde uopste ne spominje cerka - cerka, nego supruga - cerka?

brak u troje, bez licnog stava strane koja je potpisala `ugovor` kod maticara i koja je samo medium za tastine poglede na brak i zajednicki zivot ne obecava trajnost.
sto ne obecava trajnost nije strasno, ali ne obecava ni srecu.
sta je uopste bio tvoj motiv da se nadjes u takvom sendvicu?





uuuuuuuuuuuuuuuuuu..sad citam..lazu da je radoznalost ubila macku..samo je postala informisana:mrgreen:..


pa ti si onaj koji nije mogao finansijski da isprati izlaske?

i sta ti bi da udjes u ozbiljnu pricu kad nije to za tebe?
ti si bas neki mazo..
 
Poslednja izmena:

Back
Top