Razgovor je bio interesantan kao i obicno, nista se nije promenilo tokom ovih meseci. Ona uglavnom prica, ja slusam. Ne trudim se mnogo da dodjem do reci, jer slusanjem bi trebalo da se uci. Od propovedanja i rasipanja pameti retko kad covek ima koristi.
Ne svidja joj se moja ideja o radu za inostranu firmu iz Srbije i ostanku u istoj. To je po meni bolja solucija nego otici direktno tamo, jer ovde su troskovi zivota mnogo manji, ne placam kiriju, sve u svemu ostajalo bi preko 80% plate cisto za razliku od "tamo" gde bi se moglo usparati samo 20%.
Ideja joj se ne svidja jer njena cerka naravno nema tu mogucnost. Zbog profesije mora biti fizicki tamo, a ja bih trebao razmisljati "u dvoje". Decidno je rekla "A ona??". It was hilarious
Kada se donosila odluka o fakultetu njene "prestizne cerke" niko nije pitao mene da li je ta odluka dobra ili ne. Niko se nije zanimao gde cu ja ostati i u kakvim uslovima, jedino je prisutno ocekivanje da opet ja sam magicno pronadjem poslodavca tamo gde idemo i da...krenemo. Jer ja to mogu, i sam sam rekao da mogu.
Pitanje je da li zelim, ne zato sto volim Srbiju niti sto sam vezan za bilo koga, ne zato sto imam moralnu obavezu prema roditeljima ili rodbini. Za mene moral i srodna osecanja ne predstavljaju nista. Mozda mi je samo dosadilo da ja uvek budem taj "najjaci", ili mozda ipak ne bih mogao da podnesem da ispunim nekom drugom zelju, kada su tolike moje u proslosti bile neispunjene?
...
Tashta sada vec uveliko spava.
Ne svidja joj se moja ideja o radu za inostranu firmu iz Srbije i ostanku u istoj. To je po meni bolja solucija nego otici direktno tamo, jer ovde su troskovi zivota mnogo manji, ne placam kiriju, sve u svemu ostajalo bi preko 80% plate cisto za razliku od "tamo" gde bi se moglo usparati samo 20%.
Ideja joj se ne svidja jer njena cerka naravno nema tu mogucnost. Zbog profesije mora biti fizicki tamo, a ja bih trebao razmisljati "u dvoje". Decidno je rekla "A ona??". It was hilarious
Kada se donosila odluka o fakultetu njene "prestizne cerke" niko nije pitao mene da li je ta odluka dobra ili ne. Niko se nije zanimao gde cu ja ostati i u kakvim uslovima, jedino je prisutno ocekivanje da opet ja sam magicno pronadjem poslodavca tamo gde idemo i da...krenemo. Jer ja to mogu, i sam sam rekao da mogu.
Pitanje je da li zelim, ne zato sto volim Srbiju niti sto sam vezan za bilo koga, ne zato sto imam moralnu obavezu prema roditeljima ili rodbini. Za mene moral i srodna osecanja ne predstavljaju nista. Mozda mi je samo dosadilo da ja uvek budem taj "najjaci", ili mozda ipak ne bih mogao da podnesem da ispunim nekom drugom zelju, kada su tolike moje u proslosti bile neispunjene?
...
Tashta sada vec uveliko spava.