Bliskost

hahahh...bas si me nasmejao postom iznad
Ev' da odgovorim..
Iako volim kada se osecam nesputano po principu 'sto na umu to na drumu' sa bilo kojim ljudima sa kojima kontaktiram,bila bi licemerna kada bi rekla da postoji bilo koja osoba na svetu kojoj u svakom trenutku mogu reci bas sve sto mi padne na pamet.
Inace,kada je u pitanju partnerski odnos, gusio bi me ako ne bi mogla da razgovaram o svemu o cemu razmisljam sa doticnom osobom.
 
Da li sa prijateljem ili partnerom možete da se osećate kao da ste potpuno sami, tj. da li možete svaku, ali svaku misao da kažete naglas?
sa nekima da, to je ono cuveno da mozes bez neprijatnosti da cutis sa nekime, ili da kazes sta god zelis...medjutim, dok ovu prvu naviku cutanja imam i negujem i sa prijateljima i sa partnerima, i cak je definisem kao jedan od osnovnih uslova da je veza, ili prijateljstvo ono "pravo", dotle nemma bas naviku da svaku misao kazem naglas, ne zbog nemogucnosti, vec zato sto ne zelim niti da sve govorim, niti da sve cujem
 
Da li sa prijateljem ili partnerom možete da se osećate kao da ste potpuno sami, tj. da li možete svaku, ali svaku misao da kažete naglas?
Ако је то права особа, увек, и то је основа везе...
Људи чија се веза заснива на прећуткивању и лажима не могу да задобију поверење партнера тако да не могу ни да имају квалитетну везу.
 
Не слажем се. То скривање сигурно гуши и никада не можеш да се опустиш са партнером...

Eh, pa sad zavisi da li ti imaš potrebu da kažeš, ili ne, odnosno, kako se osećaš u vezi toga...
Ne mora svaka sitnica da se podeli sa osobom, nije loše znati više o sebi od nekog drugog.
 
Da li sa prijateljem ili partnerom možete da se osećate kao da ste potpuno sami, tj. da li možete svaku, ali svaku misao da kažete naglas?

Mislim da mogu.E,sad pitanje je,da li se njemu dopadane svaka ta moja misao..Salim se,navikao je vec...:) Imam ja obicaj da budem surovo iskrena,onako bas,bas...Mozda preterujem,sta znam...Ali ne vidim kkav je to iskreni odnos,ako ne bih mogla da kazem sta mislim..Volim i da se meni kaze iskreno i otvoreno sta se misli..Mogu uvek da podnesem istinu,i neciju potpunu otvorenost i to jako cenim kod ljudi.:)
 
Da li postoji neka granica u kojoj je bliskost normalna, i sve preko te granice je patoloski..?

Isto me zanima kolika je vasa potreba za bliskoscu?
Da li su nesigurne osobe sklonije da se vise vezu, i vise predaju u vezi?
Da li egositi,narcisi, izbegavaju preteranu bliskost?

(inspirisana sam,pa sam dala sebi slobodu ,da umesto postavljaca teme postavljam pitanja)
 
Da li sa prijateljem ili partnerom možete da se osećate kao da ste potpuno sami, tj. da li možete svaku, ali svaku misao da kažete naglas?

Da, ali kad tako postupam, on mi kaže "lupaš gluposti":lol:
Zato sad ćutim kad vidim da ga nešto od svih mojih misli ne zanima. Jer, njemu se ne dopada to što "previše filozofiram" i tada me uglavnom prekine i krenemo na drugu temu (koja mene ne zanima:lol:)
 
Da li sa prijateljem ili partnerom možete da se osećate kao da ste potpuno sami, tj. da li možete svaku, ali svaku misao da kažete naglas?

Ne. Uvek ostavljam minimum 10% za sebe. Ako padnem da imam "amortizaciju" :D.
To ne znači da svoje prijatelje i svog partnera ne volim i ne poštujem. Samo štitim sebe.
 
Da li postoji neka granica u kojoj je bliskost normalna, i sve preko te granice je patoloski..?

Isto me zanima kolika je vasa potreba za bliskoscu?
Da li su nesigurne osobe sklonije da se vise vezu, i vise predaju u vezi?
Da li egositi,narcisi, izbegavaju preteranu bliskost?

(inspirisana sam,pa sam dala sebi slobodu ,da umesto postavljaca teme postavljam pitanja)

Mislim da svaki covjek ima neku odredjenu potrebu za bliskoscu, kod nekog je ona veca nekog manja ali u svakom slucaju slazem se sa tim da ako se predje granica da to zalazi u patologiju. Isto tako mislim da nesigurnost ne tjera osobu da se vise veze cak je moze gurnuti i na suprotnu stranu, mislim u strah od vezivanja. Ja licno ne podnosim simbioticne veze (govore jedno drugom apsolutno sve, zovu jedno drugo po petsto puta dajuci izvjestaje gdje su s kim su...), mislim na gubljenje sopstvenih granica i pretjerano zblizavanje s drugom osobom. Zlatna sredina u sve mu je najbolja, ako smo zajedno i ako se volimo ne znaci da svaku misao i sve iznutra treba da podjelimo. Takav odnos ne umanjuje intenzitet ljubavi.
Postavila si odlicna pitanja, koja odgovaraju diskusiji :)
 
Potreba za bliskocu je snazna potreba. Ono sto mora da se shvati je to da i potpuno ispunjenje svake potrebe ne mora biti dobro, vec je naprotiv, lose.

Gde je mera u bliskosti, tesko je reci. Krajnje smo svi individualni i komplikovani sami za sebe da bih ikako mogli da budemo potpuno bliski sa nikim.
Problem je u tome sto se mi svi menjamo, tokom celog zivota. Uvek nas neko novo iskustvo preobrazi, tako da i nikada ne ostajemo isti. Zato je i pametnije to sam i savladati, nema potrebe da se drugi partner opterecuje i zbunjuje.

Uostalom mislim da je bolje da budemo sa osobom s kojom se manje slazemo nego s onom s kojom se vise slazemo. Najbitnije je to medjuljudsko postovanje. Sve ostalo je individualno iskustvo koje je najbitnije.
 
Poslednja izmena:

Back
Top