Ko Mi Zlo Mislio O Lusteru Visio

Ne volim,i nikada se ne svetim... Sta bih ja imala od toga? Nista.Jel bi to uminulo moj bol,zalecilo moje srce,vratilo vreme kada je taj neko izrekao neistine i runo se ponasao? Ne bi.Ja bih tada bila ista,kao taj neko.Kada se nekome svetis,radis protv sebe,jer osveta kao takva,najpre izjede dusu onome kome je upucena,a onda naposletku i onome ko je plasirao,jer se vraca kao bumerang.ne pada mi napamet,da na to trosim energiju,i da se ponizavam.jednostavno me to ne dotice.I kada mi ucine zlo,ja sam naucila da oko toga,napravim stit..jednostavno me ne dotice...znam i ko sam i sta sam..ako ja imam mirnu savest,meni je to najvaznije..Povredjujuci tog drugog,povredjujes i sebe,najvise.mozda i ja ne radim pametno,ali je korisno..dam sve od sebe,da bude lepo i sjajno..kad vise nije,jednostavno sto se kaze,odustanem i pustim...lepo se okrenes i odes..Osveta?Ne dolazi u obzir.Svakome to ide po zasluzi,veruj mi..Ko sam ja da to odredjujem? Ionako sami oni dobiju sta zasluzuju,i bez mene,da u tome ucestvujem...:)
Bravo,sunasceJeca:)
osveta je ružni bumerang i više govori o nama nego o onome kome se svetimo.Povređujući drugog,ma kako da je to on zaslužio,dajemo mu dio naše i samo naše energije i time ga jačamo a sebe slabimo i grickamo .A to nam ne treba,jer i bez toga nas zaboli,zar ne?
Osveta,kao ni ljubav,nije zasnovana na tome kako se mi osjećamo,već na našem stepenu svjesnosti.
 
da, šatro, svi su iznad toga. :mrgreen:

...nije poenta u Isusovskoj prirodi i trpeljivosti vec u percepciji sebe i odnosa kako prema osobi koja vas je povredila tako i prema sebi, radi se o kristalizaciji osecanja...Ukoliko kujete plan osvete vi ne dozvoljavate sebi da krenete napred jer vas zlo u vama drzi u iscekivanju posledica osvete i puni vam pluca smradom i zadahom...Ne mozete napred a nemate gde ni nazad, staticni ste i cupkate, logicno da niste ni zadovoljni niti mozete biti...krenete da jedete sami sebe jer vi niste losa osoba a radite losu stvar sa predumisljajem. Smislili ste kako da nanesete zlo drugome, sedeli ste i smisljali kako nekoga da povredite...ukoliko niste sami zli to ce vas razarati iznutra. Ja ne vidim poentu...cilj svake osobe je licna sreca, da li bi onda mogla ta ista osoba da bude srecna ukoliko nekome nanese nesrecu...sumnjam..iskreno sumnjam...

...meni se desila velika, grozna, neocekivana povreda koja je bila toliko strasna da je moja prijateljica opisala kao greh od Boga sta je taj i taj uradio...mogu slobodno reci da sam ponosna na sebe sto se nisam svetila, veoma sam brzo zaboravila, toliko brzo da sam i sebe iznenadila, i nekako nasla snagu i istinsko zivotno zadovoljstvo, da sam se svetila ko zna da li bih imala sadasnji nivo zadovoljstva...vrlo verovatno ne...
 
Vazdušasta ne treba tolko da se uzbuđuješ...Ljude ne upoznaš ni posle ko zna kolko godina prijateljstva a kamoli današnje kontakte ,površne i isprazne...U pravu je često Plutarh da nemaš s kim razgovarati.

...uh nisam te mako bas razumela...a i nisam se uzbudila...bas nisam...cak pijuckam zeleni caj u ovom momentu:mrgreen:...rekoh da pojasnim devojci da nismo mi foliranti niti neka bozija stvorenja...vec jednostavno ljudi koji su razmislili i dosli do odredjenih zakljucaka...


btw cute avatar...I thought I saw a pussy cat...I did I did, I did see a pussycat:rotf:
 
Poslednja izmena:
...uh nisam te mako bas razumela...a i nisam se uzbudila...bas nisam...cak pijuckam zeleni caj u ovom momentu:mrgreen:...rekoh da pojasnim devojci da nismo mi foliranti niti neka bozija stvorenja...vec jednostavno ljudi koji su razmislili i dosli do odredjenih zakljucaka...
Ne nego,moraš povući granicu i samo određenim osobama dozvoliti da ti se približe.Inače,propast:cool:
 
Pa, daj ti svoj primer kad si ispod :mrgreen:
Ja se nikada nikom nisam osvetila, i mnogi su kasnije hteli da nastavimo kao da nista nije bilo, al sam ih od*ebala. Eto, mozda je to osveta ;)

...nije poenta u Isusovskoj prirodi i trpeljivosti vec u percepciji sebe i odnosa kako prema osobi koja vas je povredila tako i prema sebi, radi se o kristalizaciji osecanja...Ukoliko kujete plan osvete vi ne dozvoljavate sebi da krenete napred jer vas zlo u vama drzi u iscekivanju posledica osvete i puni vam pluca smradom i zadahom...Ne mozete napred a nemate gde ni nazad, staticni ste i cupkate, logicno da niste ni zadovoljni niti mozete biti...krenete da jedete sami sebe jer vi niste losa osoba a radite losu stvar sa predumisljajem. Smislili ste kako da nanesete zlo drugome, sedeli ste i smisljali kako nekoga da povredite...ukoliko niste sami zli to ce vas razarati iznutra. Ja ne vidim poentu...cilj svake osobe je licna sreca, da li bi onda mogla ta ista osoba da bude srecna ukoliko nekome nanese nesrecu...sumnjam..iskreno sumnjam...

...meni se desila velika, grozna, neocekivana povreda koja je bila toliko strasna da je moja prijateljica opisala kao greh od Boga sta je taj i taj uradio...mogu slobodno reci da sam ponosna na sebe sto se nisam svetila, veoma sam brzo zaboravila, toliko brzo da sam i sebe iznenadila, i nekako nasla snagu i istinsko zivotno zadovoljstvo, da sam se svetila ko zna da li bih imala sadasnji nivo zadovoljstva...vrlo verovatno ne...

jeste, al' neće svako da odreaguje kao vi, hteo to sebi da prizna ili ne.
kontrola osećanja i postupaka osobe u mnogome zavisi čak i od inteligencije, po mom mišljenju.
neće svako da stane, raščlani problem, i dobro razmisli o eventualnim posledicama, kao što ste vas dve navele u svojim primerima.
drugo, kontrola, naravno, zavisi i od starosti.
kad imaš godina, imaš i bar malo više osećaja za druge, a ako ne to, onda bar manje brzopletosti, u svakom slučaju.

poenta onog mog "svi su, kao, iznad toga" bila je u tome što je
najlakše na papiru napisati da nisi osvetoljubiv
a mnogo teže u praksi pokazati. :)
 
jeste, al' neće svako da odreaguje kao vi, hteo to sebi da prizna ili ne.
kontrola osećanja i postupaka osobe u mnogome zavisi čak i od inteligencije, po mom mišljenju.
neće svako da stane, raščlani problem, i dobro razmisli o eventualnim posledicama, kao što ste vas dve navele u svojim primerima.
drugo, kontrola, naravno, zavisi i od starosti.
kad imaš godina, imaš i bar malo više osećaja za druge, a ako ne to, onda bar manje brzopletosti, u svakom slučaju.

poenta onog mog "svi su, kao, iznad toga" bila je u tome što je
najlakše na papiru napisati da nisi osvetoljubiv
a mnogo teže u praksi pokazati. :)

...razumem ja sta si zelela da kazes i slazem se...samo mi nismo govorile o 'svima' vec o nama...iznele smo iskustveni stav ne generalni...na generalnom nivou ti jesi u pravu...

...Goxy nije bila u pitanju osoba sa ulice vec upravo suprotno...ako bi trebalo da se cuvam od najblizih ljudi neracunajuci porodicu onda ne zelim ni da zivim...ne vredi tako...uvek pustam do srca i nazad koliko god puta bila povredjena. Mahom ljudi umeju da vrate, jedna osoba koja je bila kukolj nije dovoljna a ni vredna da mi ubije otvorenost koju smatram svojom najvrednijom osobinom...zato i jesam razmislila...i dosla do ovakvog stava...nista ne vredi ukoliko imam gard prema svima, odbijam tako da zivim...nista nije lepo ukoliko sam na oprezu a ni ljudi nisu bas toliko losi, eto meni se samo jedna zla osoba zalomila u zivotu...
 
Pa, daj primer efikasne osvete :lol:
Najgluplje sto sam ikad cula je da devojka, nakon sto je prevari decko, spava sa njegovim najboljim drugom :dash:

pa, jesi ti uopšte pročitala šta napisah? :neutral:

ne zanima me da tražim "primer efikasne osvete", uopšte nije reč o dobroj ili lošoj osveti (glupih li i besmislenih termina :roll:)
samo sam govorila o tome da ne reagujemo svi isto,
da smo u različitim stepenima povređivani,
da je neko od nas mogao da istrpi, neko drugi nije, pa je vukao poteze iz očaja, besa, nemoći, šta god.

kao što rekoh, veoma je lako reći - ja se ne bih svetila.
al' možda se sutra nađeš u situaciji koja će te naterati da progutaš sopstvene reči.
čak i ako tad okreneš glavu, podigneš je i odeš dalje, opet sebi ne možeš dati za pravo da kažeš "neću nikad".
jer to ne znaš.
ne znamo ni ti ni ja, niti iko drugi. :)
 
...Goxy nije bila u pitanju osoba sa ulice vec upravo suprotno...ako bi trebalo da se cuvam od najblizih ljudi neracunajuci porodicu onda ne zelim ni da zivim...ne vredi tako...uvek pustam do srca i nazad koliko god puta bila povredjena. Mahom ljudi umeju da vrate, jedna osoba koja je bila kukolj nije dovoljna a ni vredna da mi ubije otvorenost koju smatram svojom najvrednijom osobinom...zato i jesam razmislila...i dosla do ovakvog stava...nista ne vredi ukoliko imam gard prema svima, odbijam tako da zivim...nista nije lepo ukoliko sam na oprezu a ni ljudi nisu bas toliko losi, eto meni se samo jedna zla osoba zalomila u zivotu...
Meni je pokvarena i dvolična osoba ''iste težine'' kao ''zla'';)
 
pa, jesi ti uopšte pročitala šta napisah? :neutral:

ne zanima me da tražim "primer efikasne osvete", uopšte nije reč o dobroj ili lošoj osveti (glupih li i besmislenih termina :roll:)
samo sam govorila o tome da ne reagujemo svi isto,
da smo u različitim stepenima povređivani,
da je neko od nas mogao da istrpi, neko drugi nije, pa je vukao poteze iz očaja, besa, nemoći, šta god.

kao što rekoh, veoma je lako reći - ja se ne bih svetila.
al' možda se sutra nađeš u situaciji koja će te naterati da progutaš sopstvene reči.
čak i ako tad okreneš glavu, podigneš je i odeš dalje, opet sebi ne možeš dati za pravo da kažeš "neću nikad".
jer to ne znaš.
ne znamo ni ti ni ja, niti iko drugi. :)
Šta znam... nekako mi više dođe da čovek tom osvetom sebi više naudi nego onom kome se sveti, jer se spušta na njegov nivo, pa time ispada još jadniji...
 

Back
Top