Kada prestanu reci...

Joshua_Tree

Primećen član
Poruka
539
Moje bice je vezano za dobre duse.Pitam se,kako je moguce da se jos uvek kotrlajmo u nasoj neznanosti i nasih strahova da ne budemi ismejani ili ispljuvani...


Sueta?
Kako bi bilo da nas neko pljune?
Sta bi uradili kad vas neko prozove?
Znate li biti iskreni?
Bi li sa pozitivom docekali ruzne reci od bliznjega svoga?
 
Ne verujem da bilo ko sa pozitivom prihvata necije ruzne reci, pljuvanje ili prozivanje. Ali postoje osobe koje to prihvataju manje bolno ili manje ljutito od drugih. Koje se ne "pecaju" na takve stvari, koje umeju da se iskontrolisu dok ne prodje "kriza". Pripadam toj vrsti ljudi. Retko kada cu cu na neciji bes odgovoriti besom. Ali se necu ni podmetnuti u stilu "udri dok mozes".

Zavisi od osoba i od situacije kako cu postupati dalje.
 
pretpostavljam da je rec o kritici i kritikovanju
jer kod kritike postoje dve vrste..pozitivna i negativna..zadrzacu se na pozitivnoj...kad te neko kritikuje sa pozitivne strane on ti nudi drugacija objasnjenja ukazuje na drugacije ideje

kad ti iznosis neko izlaganje a dodju ljudi da se sprdaju s tim..oni nemaju bolju idjeu..pametnije izlaganje itd..ali zele da budu vazni;)
 
Pa zasto ne bih bili spremni. Druge duse pod uticajem raznih efekata stalno su u afektu i svasta pricaju.

Ako si zasta dobar i vidis to, onda druge reci ne trebaju da te bole vec da razumes zasto oni to rade i da im oprostis.

Naravno da s vremena na vreme rec pogodi, i mi smo sami u razlicitim raspolozenjima. Ali na kraju krajeva sve je to afekat.
 
U zivotu sam dobijao udare i od tudjih i od svojih,ali sam na sve to navikao.Zivot je takav.U njemu ima grubih nasrtaja,no izdrzis i ides dalje ka svojim ciljevima.
Za svoje sam mnogo ucinio,ali su mi malo uzvratili dobrim.Tudji ljudi su mi dva puta spasili zivot i zato sam pomagao drugima kad god sam mogao.
Nas najveci problem u Srbiji je taj sto ljudi u nicemu ne vide unapred uspeh.Sta god da pocnes bilo to i nesto lako i jednostavno obicno ce reci ^to nemoze^
Mi u Srbiji kao da smo pretplaceni na nevolje i neuspehe.Ogrubeli smo i retko kada sirimo toplinu oko sebe!
Mozda su u pravu neki strucnjaci kada kazu kakve su ti misli takav ti je i zivot.
 
Nisam osoba koja ne robuje sujeti... Zbog nje sam izgubio mnogo, ali kad s druge strane pogledam, ipak sam ljudsko bice koje nerado saginje glavu.
Evo jedan od mojih omiljenih citata:
"Ako si se uputio ka nekom cilju i putem poceo zastajkivati da kamenjem gadjas svako pseto koje laje na tebe, nikada neces stici na cilj..." (Dostojevski)
 
Sueta?
Kako bi bilo da nas neko pljune?
Sta bi uradili kad vas neko prozove?
Znate li biti iskreni?
Bi li sa pozitivom docekali ruzne reci od bliznjega svoga?

Ovo je vise psiholoski, ali moze i filozofija nesto da obradi.

Problem je ovakav. Neko te je nekad povredio jako. I onda danas se moze desiti da ti neko
dodje sa potpuno pozitivnom namerom, ali da ti tu osobu vidis kao napadacha, i automatski se
pocnes braniti, ili i napadati.

U svom umu nesvesno sagledavas novu osobu kao da je ista ona koja te je nekad povredila,
i dramatizujes tog starog napadacha.

Ima tu jos puno mogucnosti, izbora i raznih ishoda. Ali to je osnovna shema.

STOGA:

Shvatajuci sta je problem kod ljudi, trudim se da, ne uzvracam zlim za zlo. I da budem ravnodusan
na pljuvanje i uvrede.

Neki dobar covek u nekom crnom trenutku ucini losu stvar. Jeli on ZAO? Zao za stalno? NE NIJE.

Sranja se desavaju.

Ljudi prastaju.

Cak, sposobni ljudi cine da lose navike nestaju.
 
Psihologija nikada nece biti nauka...ona je samo produkt filozofije i visokog stanja duha.

Nacin po kojemu primamo spoljasne drazbe jeste stvar stanja naseg duha i nase realnosti...

TO STO JE TVOJE DESNO,JESTE MOJE LEVO,TO STO JE TVOJE GORE,JESTE MOJE DOLE...
 

Back
Top