Putovanje kroz vreme

Овде говорим о теоријама, до сада није познат ниједан случај враћања у прошлост. Узгред, за тако нешто би требало путовати брже од светлости, па су ти онда сви параметри у комплексним велиличинама - тачније конјуговано-комплексним (кореновање негативног броја, релативистички корен) па си практично већ "удуплан".
Ако би креирао паралелни свемир, ваљда би се вратио баш у онај који си креирао. Сад, како би то било у односу на оне које си оставио у "старом", појма немам.
Билијарска кугла је gedanken experiment. Замисли да кугла која иде у рупу се врати кроз време и опет нађе на столу. По теорији су могући само они догађаји коју куглу опет шаљу у исту рупу.

п.с. Како је наводно откривено нешто да путује брже од светлости, овакве теорије добијају на актуелности.
 
п.с. Како је наводно откривено нешто да путује брже од светлости, овакве теорије добијају на актуелности.

Bilo bi dobro ugledati ovde nešto o tome.
Koliko sam načuo, negde u Austriji pre par godina, su u nekom eksperimentu, neki fotoni, pod nekim uslovima...
To je sve što znam.
 
da, vratim se u alternativnu sadašnjost a ne u onu iz koje sam krenuo na početku. jer ne možeš menjati nešto što se već dogodilo, znači ne može se u jednom momentu sve promeniti magijom. recimo da je hitler imao potomke, a ja ga ubijem pre no što ih je dobio, oni ne mogu prosto nestati u sadašnjosti iz koje sam krenuo nego neće postojati u sadašnjosti u koju se vraćam a koja nije ona iz koje sam krenuo.

Ali to ne znaci da se vremenska "linija" grana , vec da tvoja prva sadasnjost nikad nije ni postojala ;)
Zato kad bi se i otkrio vremeplov , imali bi ogroma ogranicenja i zakone po kojima bi se kretali kroz vreme .

Bilo bi dobro ugledati ovde nešto o tome.
Koliko sam načuo, negde u Austriji pre par godina, su u nekom eksperimentu, neki fotoni, pod nekim uslovima...
To je sve što znam.

CERN se zove institucija u kojoj je pravljen LHC , ogromna kruzna tuba u kojoj putuju cestice , one se ubrzavaju dok se ne sudare . Prvenstveno se ocekivalo stanje koje bi pokazalo kako je bilo posle velikog praska , ali su dobili i cesticu koja je putovala brze od svetlosti .
Neki kazu da je cestica varala , odnosno da je prosla kroz crvotocinu .
 
Bilo bi dobro ugledati ovde nešto o tome.
Koliko sam načuo, negde u Austriji pre par godina, su u nekom eksperimentu, neki fotoni, pod nekim uslovima...
To je sve što znam.

У Италији неутрини. А и пре су давали чудна мерења.
Немој молим те да ти се омакло да су фотони бржи или спорији, јер то је брзина светслости :)
Одма има да се створе креационисти са својим причама како се светлост некад кретала 10.000.000.000 пута брже. :lol:Толико им треба да би објаснили како нам стиже светлост са квазара, кад је свемир стар 6.000 година:rotf:
 
У Италији неутрини. А и пре су давали чудна мерења.
Немој молим те да ти се омакло да су фотони бржи или спорији, јер то је брзина светслости :)
Одма има да се створе креационисти са својим причама како се светлост некад кретала 10.000.000.000 пута брже. :lol:Толико им треба да би објаснили како нам стиже светлост са квазара, кад је свемир стар 6.000 година:rotf:

Ok paziću. Fotoni su C i kraj, u pravu si.
Ovo sa neutrinima je relativno sveže, mislio sam na neku vest pre dve tri godine, jedva se sećam, a ovo sa neutrinima je još jako novo i diskutabilno.
 
"Imam jedno pitanje!" To je bila devojka iz 1972. godine, Elizabet Grej,
jedan od perspektivnih mladih fizičara svoga vremena.
"Izvolite", reče Kelm ljubazno.
"Čini mi se da opisujete situaciju koja je logički nemoguća. Prihvatam
mogućnost putovanja kroz vreme, jer sam ovde, ali se jedan dogañaj ne može
u isto vreme i dogoditi i ne dogoditi. To je kontradiktorno."
"U pravu ste ukoliko insistirate na logici koja se ne vrednuje na principu
alef-sub-alef", odgovori Kelm. "Evo šta se dešava: pretpostavimo da se ja
vratim u vremenu i sprečim da se vaši otac i majka upoznaju. Vi se nikada ne
biste rodili. Taj deo istorije bi glasio drugačije, mada bi u meni ostalo sećanje
na prvobitno stanje."
"A ako biste to učinili u svom slučaju?" upita Elizabet. "Da li biste onda
prestali da postojite?"
"Ne bih, jer bih pripadao onom delu istorije koji je prethodio mojoj
intervenciji. Da se vratimo na vaš slučaj. Kada biste se vratili u, recimo, 1946.
godinu i sprečili venčanje svojih roditelja 1947, vi biste ipak postojali te
godine; ne bi ste prestali da postojite zato što ste vi uticali na dogañaje. Isto bi
se desilo čak i kada biste u 1946. godini proveli samo jedan mikrosekund pre
nego što ćete ubiti čoveka koji je trebalo da postane vaš otac."
"Ali, onda bih postojala bez... bez porekla!" protestvovala je. "Iza sebe bih
imala deo života, i uspomena, i... sve... a sve to postalo ni iz čega."
Kelm sleže ramenima. "Pa šta? Vi insistirate na tome da zakon uzročnosti,
ili tačnije zakon o održanju energije, sadrži samo kontinualne funkcije.
Meñutim, diskontinuitet je sasvim moguć."

odlomak iz price


Ovo objasnjenje u prici mi deluje veoma zanimljivo, sa aspekta resenja problema paradoksa u putovanju kroz vreme u proslost.
Ako je u danasnjem realnom svetu moguce da svetlosni zrak, prolaskom kroz kristalnu resetku istovremeno prodje i kroz jednu i kroz drugu resetku(kao i tzv.dualisticka priroda svetlosti), onda je i ovaj diskontinuitet vredan paznje.
 
"Imam jedno pitanje!" To je bila devojka iz 1972. godine, Elizabet Grej,
jedan od perspektivnih mladih fizičara svoga vremena.
"Izvolite", reče Kelm ljubazno.
"Čini mi se da opisujete situaciju koja je logički nemoguća. Prihvatam
mogućnost putovanja kroz vreme, jer sam ovde, ali se jedan dogañaj ne može
u isto vreme i dogoditi i ne dogoditi. To je kontradiktorno."
"U pravu ste ukoliko insistirate na logici koja se ne vrednuje na principu
alef-sub-alef", odgovori Kelm. "Evo šta se dešava: pretpostavimo da se ja
vratim u vremenu i sprečim da se vaši otac i majka upoznaju. Vi se nikada ne
biste rodili. Taj deo istorije bi glasio drugačije, mada bi u meni ostalo sećanje
na prvobitno stanje."
"A ako biste to učinili u svom slučaju?" upita Elizabet. "Da li biste onda
prestali da postojite?"
"Ne bih, jer bih pripadao onom delu istorije koji je prethodio mojoj
intervenciji. Da se vratimo na vaš slučaj. Kada biste se vratili u, recimo, 1946.
godinu i sprečili venčanje svojih roditelja 1947, vi biste ipak postojali te
godine; ne bi ste prestali da postojite zato što ste vi uticali na dogañaje. Isto bi
se desilo čak i kada biste u 1946. godini proveli samo jedan mikrosekund pre
nego što ćete ubiti čoveka koji je trebalo da postane vaš otac."
"Ali, onda bih postojala bez... bez porekla!" protestvovala je. "Iza sebe bih
imala deo života, i uspomena, i... sve... a sve to postalo ni iz čega."
Kelm sleže ramenima. "Pa šta? Vi insistirate na tome da zakon uzročnosti,
ili tačnije zakon o održanju energije, sadrži samo kontinualne funkcije.
Meñutim, diskontinuitet je sasvim moguć."

odlomak iz price


Ovo objasnjenje u prici mi deluje veoma zanimljivo, sa aspekta resenja problema paradoksa u putovanju kroz vreme u proslost.
Ako je u danasnjem realnom svetu moguce da svetlosni zrak, prolaskom kroz kristalnu resetku istovremeno prodje i kroz jednu i kroz drugu resetku(kao i tzv.dualisticka priroda svetlosti), onda je i ovaj diskontinuitet vredan paznje.

Po meni, sto se tice putovanja kroz vrijeme, moguce je putovati samo u buducnost.
 
Nije moguce putovanje kroz vreme u proslost ili buducnost.
Moguce je videti proslost ili buducnost, ne i fizicki prisustvovati u realnosti.
Da je takvo sta moguce, vec bi kod nas dolazili putnici iz neke daleke buducnosti, kada bi bio izmisljen vremeplov.
Gde su?
 
Svako moze da gleda u proslost -- pogledajte bilo koju zvezdu udaljenu par hiljada svetl.god.
A u buducnost mogu gledati svi oni koji su u shemi baba Vange , vidovite Zorke , Kleopatre i sl.
 
Svako moze da gleda u proslost -- pogledajte bilo koju zvezdu udaljenu par hiljada svetl.god.
A u buducnost mogu gledati svi oni koji su u shemi baba Vange , vidovite Zorke , Kleopatre i sl.

To sto ti u nesto ne verujes, ne znaci da ne postoji.
Buducnost je moguce videti (i sam sam imao takva iskustva), a dokaz su spisi Pravih proroka koje su ostavili tokom istorije.
 
Vreme je nezgodno za definisati.
Mnogi ezoterici (znači, sad ne pričam sa naučne tačke gledišta) tvrde da vreme nikako ne može biti linearno.. ali i kod drugačije putanje ne može se izgraditi neki obrazac vremenskog toka.
Nekad se tok čak i udvaja, nekad deli na više tokova..
..kosmos je složena stvar, i nivoi postojanja...

..e sad, o putovanju kroz vreme bi eventualno mogao govoriti samo onaj ko:
1. dobro zna pomenute tokove
2. ima dovoljno razivjene suptilne mehanizme da može da "putuje"..

..a sve to deluje prilično nedostižno.
 
Vreme je nezgodno za definisati.
Mnogi ezoterici (znači, sad ne pričam sa naučne tačke gledišta) tvrde da vreme nikako ne može biti linearno.. ali i kod drugačije putanje ne može se izgraditi neki obrazac vremenskog toka.
Nekad se tok čak i udvaja, nekad deli na više tokova..
..kosmos je složena stvar, i nivoi postojanja...

..e sad, o putovanju kroz vreme bi eventualno mogao govoriti samo onaj ko:
1. dobro zna pomenute tokove
2. ima dovoljno razivjene suptilne mehanizme da može da "putuje"..

..a sve to deluje prilično nedostižno.

Jako često se, ne udvaja, nego u jakovišestručava, ne znam bolju reč.
Takođe, veoma često se ti tokovi, kako raspredaju tako i slivaju, To raspredanje i slivanje, ipak sledi neke zakonitisti, koje se u našem svetu prikazuju, dosta rudimentirano, kao statistika i verovatnoća. Tako ipak, nije sve haotično poput špageta, nego postoje deblje i tanje grane, a takođe i prazan prostor među njima. Niti realnosti pre liče na neku haotičnu džunglu prepunu isprepeltenih puzavica, u dosta dinamičnom pokretu.
Eventualno putovanje kroz vreme treba posmatrati kao putovanje kroz tu džunglu, pa mislim da bi eventualnom putniku, najmanji problem predstavljao čuveni paradoks: šta ako odem u prošlost i ubijem svog pradedeu u kolevci. Svako takvo dejstvo proizvelo bi nov izdanak koji bi se granao već kako mu je.
Trebalo bi se i probiti kroz masu mogućih istorija, jednako realnih kao ova naša koju smatramo jednom jedinstvenom, a ne poludeti. Čini mi se da na tome ima još mnogo da se radi.
 
Poslednja izmena:
ja sam putovao u buducnost u mojim snovima.
nedavno sam na jednoj temi ovde pricao o tome,
sanjao sam jedan san i to sam postavio na forumu ,
par dana kasnije se desilo kako sam i sanjao,
naravno postoji i dokaz koji je zapisan ovde, nemam sada vremena ali potrazicu uskoro.

radi se o tekmi sanjao sam konacan ishod i tako se dogodilo,cak sam i prisustvovao u snu tom dogadjaju.
 
У Италији неутрини. А и пре су давали чудна мерења.
Немој молим те да ти се омакло да су фотони бржи или спорији, јер то је брзина светслости :)
Одма има да се створе креационисти са својим причама како се светлост некад кретала 10.000.000.000 пута брже. :lol:Толико им треба да би објаснили како нам стиже светлост са квазара, кад је свемир стар 6.000 година:rotf:

Nema potrebe da se svetlost krece toliko brze da bi se objasnila manja starost Univerzuma.
Svaki deo Svemira, svaki atom, je kao deo hologramske projekcije, svaki od njih sadrzi informacije o celokupnom Svemiru.
Potrebno je samo primiti tu informaciju.
Za to sluzi Sunce.
Njegova svetlost je sasvim dovoljan izvor iz koga dobijamo energiju za prikupljanje tih informacija (o udaljenim zvezdama).
Isto kao sto ukljucis televizor i gledas neki daleki dogadjaj, a energija za to stize iz elektricne mreze u kuci.
A da ne govorim o tome, da je tehnicki NEMOGUCE da svetlost sa neke udaljene zvezde uopste stigne do nas.
 
"Imam jedno pitanje!" To je bila devojka iz 1972. godine, Elizabet Grej,
jedan od perspektivnih mladih fizičara svoga vremena.
"Izvolite", reče Kelm ljubazno.
"Čini mi se da opisujete situaciju koja je logički nemoguća. Prihvatam
mogućnost putovanja kroz vreme, jer sam ovde, ali se jedan dogañaj ne može
u isto vreme i dogoditi i ne dogoditi. To je kontradiktorno."
"U pravu ste ukoliko insistirate na logici koja se ne vrednuje na principu
alef-sub-alef", odgovori Kelm. "Evo šta se dešava: pretpostavimo da se ja
vratim u vremenu i sprečim da se vaši otac i majka upoznaju. Vi se nikada ne
biste rodili. Taj deo istorije bi glasio drugačije, mada bi u meni ostalo sećanje
na prvobitno stanje."
"A ako biste to učinili u svom slučaju?" upita Elizabet. "Da li biste onda
prestali da postojite?"
"Ne bih, jer bih pripadao onom delu istorije koji je prethodio mojoj
intervenciji. Da se vratimo na vaš slučaj. Kada biste se vratili u, recimo, 1946.
godinu i sprečili venčanje svojih roditelja 1947, vi biste ipak postojali te
godine; ne bi ste prestali da postojite zato što ste vi uticali na dogañaje. Isto bi
se desilo čak i kada biste u 1946. godini proveli samo jedan mikrosekund pre
nego što ćete ubiti čoveka koji je trebalo da postane vaš otac."
"Ali, onda bih postojala bez... bez porekla!" protestvovala je. "Iza sebe bih
imala deo života, i uspomena, i... sve... a sve to postalo ni iz čega."
Kelm sleže ramenima. "Pa šta? Vi insistirate na tome da zakon uzročnosti,
ili tačnije zakon o održanju energije, sadrži samo kontinualne funkcije.
Meñutim, diskontinuitet je sasvim moguć."

odlomak iz price


Ovo objasnjenje u prici mi deluje veoma zanimljivo, sa aspekta resenja problema paradoksa u putovanju kroz vreme u proslost.
Ako je u danasnjem realnom svetu moguce da svetlosni zrak, prolaskom kroz kristalnu resetku istovremeno prodje i kroz jednu i kroz drugu resetku(kao i tzv.dualisticka priroda svetlosti), onda je i ovaj diskontinuitet vredan paznje.

Meni omiljena predstava putovanja kroz vrijeme!!!
 
Jako često se, ne udvaja, nego u jakovišestručava, ne znam bolju reč.
Takođe, veoma često se ti tokovi, kako raspredaju tako i slivaju, To raspredanje i slivanje, ipak sledi neke zakonitisti, koje se u našem svetu prikazuju, dosta rudimentirano, kao statistika i verovatnoća. Tako ipak, nije sve haotično poput špageta, nego postoje deblje i tanje grane, a takođe i prazan prostor među njima. Niti realnosti pre liče na neku haotičnu džunglu prepunu isprepeltenih puzavica, u dosta dinamičnom pokretu.
Eventualno putovanje kroz vreme treba posmatrati kao putovanje kroz tu džunglu, pa mislim da bi eventualnom putniku, najmanji problem predstavljao čuveni paradoks: šta ako odem u prošlost i ubijem svog pradedeu u kolevci. Svako takvo dejstvo proizvelo bi nov izdanak koji bi se granao već kako mu je.
Trebalo bi se i probiti kroz masu mogućih istorija, jednako realnih kao ova naša koju smatramo jednom jedinstvenom, a ne poludeti. Čini mi se da na tome ima još mnogo da se radi.

Samo sto niko nije otputovao u proslost (i vratio se odatle).
Tako da time ne treba lupati glavu - jednostavno nije moguce, a nije ni logicno da je moguce.
 
U leto 1912. godine iz Londona za Glazgov jurio je ekspresni voz. U jednom kupeu sedeli su policijski inspektor Skotland Jarda i jedna mlada medicinska sestra. Neočekivano, uz strašan krik, na sedištu pored prozora pojavio se čovek zrelih godina. Duga kosa bila mu je upletena u viticu, na starinskim cipelama bile su velike kopče, a trougli šešir na glavi. U jednoj ruci držao je veliki bič, a u drugoj nagrizen komad hleba. Bio je unezveren i prestravljen dok su ga inspektor i devojka iznenađeno posmatrali. Stali su ga smirivati, pitali ga ko je i odkuda je. Čovek je, ridajući od plača, odgovorio da se zove Pol Drejk, da je kočijaš iz Četnema i da ne shvata gde je to došao i kako! U želji da ga smiri, inspektor je otvorio prozor i predložio čoveku da pogleda napolje. Voz se u tom trenutku nalazio u polukrugu, tako da se odlično video ceo - od lokomotive do zadnjeg vagona. Tek je to prepalo jadnog čoveka, pa je pokušao da skoči kroz prozor. Inspektor, zabrinut za njegov život, požurio je po konduktera. Ali, kada su se obojica vratili u kupe, neznanac je bio isčezao. Na sedištu su ostali samo njegov bič i trougli šešir. Medicinska sestra bila je u dubokoj nesvesti. Oba čoveka pogledala su kroz prozor. Nasip se nadaleko odlično video, ali na njemu ničega nije bilo.
Inspektor je, razumljivo, započeo istraživanje. Za bič i šešir etnografi su tvrdili da potiče iz polovine XVIII veka. Dalja ispitivanja potvrdila su da ta železnička pruga prolazi kroz taj kraj gde se još početkom XIX veka nalazio zaselak Četnem. Pastor mesne parohije pronašao je u arhivi knjigu sa imenima umrlih 150 godina unazad. Tu je bilo ne samo ima kočijaša, već je na marginama bila napisana i primedba tadašnjeg paroha koja se odnosila na Drejka i u kojoj je opisano kako je on, već u zrelim godinama, proživeo neverovatan događaj. Dok se noću vraćao kući, video je neočekivano 'đavolski ekipaž, ogroman, dugačak kao zmija, koji se pušio od ognja i dima'. Zatim se Drejk, ni sam ne znajući kako, obreo u tom čudovištu. Tu je zatekao ljude u nepoznatoj odeći, 'same đavolove sluge'. nasmrt preplašeni Drejk pomoli se Gospodu i odjednom se našao u jendeku pored puta! Dovukavši se nekako do kuće, saznao je da je sat pre toga žitelj iz susednog sela doveo njegove konje koje je našao desetak kilometara od Drejkove kuće. Od tada Drejka je 'napustio zdrav razum i smisao rasuđivanja'. Stalno je pripovedao o đavolskim karucama i uzrujavao se što mu niko ne veruje...
A, njegov trougli šešir i do dan danas se čuva u mesnom muzeju, dok je bič, nažalost, nestao.


http://www.conopljanews.net/vremeplov.html
 
Evo još nečeg zanimljivog:

Po Anštajnovoj teoriji moguće je putovanje kroz vreme i to u dve teorije:

- sa mogucnoscu da se izmeni proslost
- da se putnik vrati i da niko ne moze da ga vidi, niti on moze da promeni nesto vec samo da posmatra.

Po teoriji nekog dr Kurt Gedela, koji je objavio članak 1949 godine, moguće je da nas iz ,,letećih tanjira" koji se često pojavljuju širom naše planete, postamtraju naši čukun-čukun-čukun-čukun-čukun-čukun unuci, koji se vracaju u proslost upravo kao posmatraci.

To bi moglo da bude i neko novo objasnjenje zasto leteci tanjiri tako brzo nestaju.

Priču sam preuzela iz ,,Sve misterije sveta", Ahmeda Bosnića.
 
Cukun-kukun -mukun unuci se sigurno ne vracaju. Mozda bi i moglo da se putuje kroz vreme ali u okviru jednog ciklusa. Tako da sad neko napravi masinu ne bi mogao da ide iza 2012. g pre no sto se Velika Zetva zavrsi.
Meni je najzanimljiviji slucaj leta 19 iz 1945. gde su avioni nestali u Bermudskom trouglu i cak i neko vreme bili u radio vezi sa kopnom medjutim nisu imali pojma gde su i sta su.
'Najrealnije'' objasnjenje na koje sam naleteo je da velika podvodna piramida (Atlantidjanska) emituje sa prekidima trecu spiralu svetla sa svog vrha sto moze dovesti do toga da avioni ili brodovi iznad iste promene prostor-vreme kontinuum.
Poprilicno ludo burazeru..
h
 

Back
Top