"Specijalni" abortus

chokolada

Iskusan
Poruka
5.251
Pre neki dan imali smo nas nekoliko raspravu! Sada zelim vas da pitam za misljenje.
Elem, danasnja medicina je jako uznapredovala i zene mogu znati maltene sve o bebi koju nose jos u 2-3 mesecu trudnoce. Sta bi vi uradile (ili ste mozda vec uradile) kada bi (ne daj Boze) otkrile da vam dete ima neku neizlecivu bolest (na primer Daunov sindrom), da cete roditi sijamske blizance ili tako nesto, znate vec na sta mislim. Da li bi abortirale ili bi ipak rodile to dete?!
Molim vas dobro preispitajte sebe i tek onda dajte iskren odgovor. Jako me zanima.
Ja bih eto abortirala! NE zato sto mislim da su takva deca manje vredna ili da ne zasluzuju da zive, vec zato sto JA psihicki nisam sposobna za takav podvig. Stvarno se divim ljudima koji to jesu, ali ja eto nisam. Nadam se da me necete kamenovati zato sto sam bila iskrena. A sada je na vas red...
 
chokolada:
Pre neki dan imali smo nas nekoliko raspravu! Sada zelim vas da pitam za misljenje.
Elem, danasnja medicina je jako uznapredovala i zene mogu znati maltene sve o bebi koju nose jos u 2-3 mesecu trudnoce. Sta bi vi uradile (ili ste mozda vec uradile) kada bi (ne daj Boze) otkrile da vam dete ima neku neizlecivu bolest (na primer Daunov sindrom), da cete roditi sijamske blizance ili tako nesto, znate vec na sta mislim. Da li bi abortirale ili bi ipak rodile to dete?!
Molim vas dobro preispitajte sebe i tek onda dajte iskren odgovor. Jako me zanima.
Ja bih eto abortirala! NE zato sto mislim da su takva deca manje vredna ili da ne zasluzuju da zive, vec zato sto JA psihicki nisam sposobna za takav podvig. Stvarno se divim ljudima koji to jesu, ali ja eto nisam. Nadam se da me necete kamenovati zato sto sam bila iskrena. A sada je na vas red...
Mislim da te ne treba kamenovati. Takodje mislim da nije stvar samo u tome sto TI nisi sposobna za "takav podvig". Bio bi greh roditi dete koje je unapred osudjeno na mučenje, bolest i slično.
(umem i ja da budem ozbiljan)
 
Abortus odmah,ne samo zbog toga sto ti kao buduca majka nisi u stanju da podneses pritisak svega toga,i to je faktor ali ne presudni.Mislim da ipak svaku bolest treba spreciti na vreme,i abourtus je ipak tu najbolje resenje.Jer u suprotnom,kakav bi zivot imala ta deca,kako bi izgledao tvoj zivot?
Ili cemo mozda da se svi sada pozivamo na tupavu hriscansku svest o grehu.Iako je greh,ti sama znas sta je najbolje za tebe i Tvoj zivot.
 
Dont_Break_The_Oath:
Abortus odmah,ne samo zbog toga sto ti kao buduca majka nisi u stanju da podneses pritisak svega toga,i to je faktor ali ne presudni.Mislim da ipak svaku bolest treba spreciti na vreme,i abourtus je ipak tu najbolje resenje.Jer u suprotnom,kakav bi zivot imala ta deca,kako bi izgledao tvoj zivot?
Ili cemo mozda da se svi sada pozivamo na tupavu hriscansku svest o grehu.Iako je greh,ti sama znas sta je najbolje za tebe i Tvoj zivot.
Joj nemoj govoriti "tvoj zivot", sva sam se nesto najezila. Pu, pu, pu daleko bilo da mi se tako nesto desi!
 
Dont_Break_The_Oath:
abourtus je ipak tu najbolje resenje.Jer u suprotnom,kakav bi zivot imala ta deca,kako bi izgledao tvoj zivot?.

!!! pa ne vadis ti covece zub, nisam doktor, ali sam dosta citala...to je trauma bre...! dobro, mozda je nekom ko vadjenje zuba..
a kakav zivot, pa neki i podizu daunov s. decu, imash filmove o tome...samo sto su "takvi" ljudi - i sa daunovim s, i sv... uvek odvojeni od nas "normalnih" pa nam je svaki susret katastrofa :I ne znam, mozda bih i ja abortirala..ali ovako sa teorijskog stanovishta pricam ;)
 
chokolada:
Pre neki dan imali smo nas nekoliko raspravu! Sada zelim vas da pitam za misljenje.
Elem, danasnja medicina je jako uznapredovala i zene mogu znati maltene sve o bebi koju nose jos u 2-3 mesecu trudnoce. Sta bi vi uradile (ili ste mozda vec uradile) kada bi (ne daj Boze) otkrile da vam dete ima neku neizlecivu bolest (na primer Daunov sindrom), da cete roditi sijamske blizance ili tako nesto, znate vec na sta mislim. Da li bi abortirale ili bi ipak rodile to dete?!
Molim vas dobro preispitajte sebe i tek onda dajte iskren odgovor. Jako me zanima.
Ja bih eto abortirala! NE zato sto mislim da su takva deca manje vredna ili da ne zasluzuju da zive, vec zato sto JA psihicki nisam sposobna za takav podvig. Stvarno se divim ljudima koji to jesu, ali ja eto nisam. Nadam se da me necete kamenovati zato sto sam bila iskrena. A sada je na vas red...
Shvatam ja da si ti radoznala i da te zanimaju odgovori na ovo pitanje kao i razmisljanje drugih ljudi... Ali, jedno su pretpostavke i razmisljanje, zivot, cesto, nesto sasvim drugo... Ne dao Bog nikom da bude u situaciji da tacno zna sta bi(je) odlucio...
 
Baš si me našla.
Ovako, kažu da se majke mnogo više vezuju za takvu decu, pa samim tim i zapostavljaju drugu. Ja imam zdravu i pravu (hvala Bogu) ćerku od 2,5 godine, i verovatno bih abortirala.
 
Da si me pitala pre par godina rekla bih sigurno da, abortus.
Danas, kada i sama imam dete vise nisam tako sigurna. Mislim da bi mi odluka zavisila o tome o kojoj se bolesti radi. Neka progresivna, bez ikakve sanse za ozdravljenjem i velikom verovatnocom smrti jos u mladim godinama, sigurno da. U suprotnom, ukoliko sansa postoji, ili pak bolest ne podrazumeva "mucenje" u smislu velikih bolova i patnje deteta, mislim da bih sansu dala zivotu, iako drugacijem.
 
chokolada:
Uh, dobro je ne ispade ja bezosecajna krava! :)



Pa znaš šta, ako si to htela da čuješ, možemo mi još da se ispravimo. :)

Šalu na stranu tema je baš za razmišljanje. Uvek sam se pitala kako žene čije prvo dete ima neku anomaliju preživljavaju drugu trudnoću. Kada se Ana rodila poslednje što sam videla je kog je pola, prvo sam ispregledala da li je sve na svom mestu, iako je trudnoća bila ok, i sve analize i svaki ultrazvuk je govorio da je sve u redu, a i porodična anamneza kaže da bi trebalo sve da bude u redu.
Da li je još neko ovako razmišljao ili je to samo moja paranoja?
 
"Da li je još neko ovako razmišljao ili je to samo moja paranoja?"

Mene to drzi i dve godine nakon porodjaja. Cim dobije grip, ja pomislim da ce lekari pronaci da je neka neizleciva bolest. Mislim da sam slucaj za psihijatra.
 
Kad sam radjala svoje drugo dijete cula sam za pet poroda (oko mog termina)koji su se zavrsili smrcu beba zbog raznih anomalija(1996).Mislim da nikad nisam bila u goroj situaciji,toliko losih misli i straha nikad nisam i vjerovatno i necu osjecati.Uzas je slaba rijec.
Jedva sam cekala da vidim bebicu,da je pregledam.Danima poslije sam bila u strahu.Sad vise nije tako.Valjda i mame rastu sa svojom djecom.
 
mislim da psihicki nisam dorasla takvom izazovu



Ne daj Boze da se nadjete u takvoj situaciji ,jer zivot ume da bude i previse surov ponekad!Ko je psihicki dorastao necemu takvom ? Niko verujem! Ali u tom trenutku ste i vise nego sazreli i psihicki dorasli.Znate teorija je jedno a praksa nesto sasvim drugo!
 
Nezgodna je takva situacija za parove koji su jedva čekali dete (i teško ga mogu i dobiti). a onda otkriju tako nešto...
Najverovatnije bih abortirala iz čiste sebičnosti, ne brkajte ovo sa Crkvom, ali - svako nosi svoj krst, možda je to dete naš. Daunov sindrom roditelji doživljavaju najtragičnije, zato kažem sebičnost.
Ako neko, već, planira porodicu - abortusom se otvaraju vrata nekoj sledećoj trudnoći. Ako je "isplanirano" dvoje dece, verovatno će ih, na kraju, biti toliko, bez obzira na abortus. Koliko god da to opravdava...
 

Back
Top