U crnoj knjizi zlodela u Srbiji 1914-1918. godine, mnoge medju najjezivijim stranicama ispisali su i pripadnici bugarske vojske, koja je u jesen 1915, zajedno sa vojskama Austrougarske i Nemacke, napala Srbiju.
Bugari su, po povlacenju srpskih armija u Albaniju, u novembru 1915. godine okupirali istocnu i juznu Srbiju i Vardarsku Makedoniju. Pod njihovom okupacijom bila je teritorija izmedju srpsko-bugarske granice, do Velike Morave na zapadu i sve do Dunava na severu, kao i celo podrucje juzno od linije Ribarska Banja - Jastrebac, sve do Ibra.
Ubistvo mitropolita skopskog Vicentija
Krajevi u Srbiji koje je okupirala bugarska vojska proglaseni su za "Moravsku Bugarsku", a Srbi, stanovnici tih oblasti, za - "Moravske Bugare". Prema jednoj naredbi bugarskih okupacionih vlasti, rec Srbin nije smela ni da se izusti...
U izvestaju medjusaveznicke komisije za ispitivanje zlocina bugarskih okupacionih vlasti u Srbiji, receno je da se sa zlocinima pocelo u trenutku zaposedanja srpskih teritorija. Pocinioci su bili oficiri i vojnici bugarske vojske, ali i bugarske komite kao i predstavnici bugarskih policijskih vlasti. Prve zrtve bili su srpski svestenici. Ubijeno je, prema podacima medjusaveznicke komisije, vise od 150 svestenika. Oni su ubijani po grupama, po pravilu vecim od dvadeset, a njihovi lesevi bacani su u jame...
Na iskopanim lesevima uocene su brojne rane nanesene bajonetima. Na jednom lesu izbrojana su 74 uboda nozem! Na celu liste masakriranih srpskih svestenika nalazio se mitropolit Vicentije iz Skoplja. Kako je rekao Dragisa Lapcevic, rezim bugarskih okupacionih vlasti predstavljao je "grozotu jednu, koja, i u samom pricanju, ledi krv u zilama..."
Zalazuci se za to da se do u detalj opisu zlocini Bugara, Lapcevic je bio misljenja da bi to trebalo uciniti "ne radi toga da bi nas ispunjavalo mrznjom prema Bugarima, vec da bi u njih izazvalo neodoljivu osudu jednoga strasnog rezima", tokom kojeg su pocinjena necuvena i nevidjena nedela u Pristini, Prizrenu, Vranju, Nisu, Leskovcu, Surdulici i po drugim mestima, "u kojima hiljade i hiljade nevinih, savrseno nevinih radnika, zanatlija, trgovaca, zemljoradnika, ucitelja, profesora, svestenika i cinovnika nadjose najsvirepiju smrt, u kojima su iskasapljene tolike zene i deca, u kojima je orgijala samo najstrasnija smrt...
Bugarski okupator se narocito svirepo poneo prema stanovnistvu Toplice i Jablanice. U ovim srpskim oblastima poubijan je silan svet, a zene i deca bili su "tako vandalski muceni i masakrirani, da takva nedela tesko da je zapamtio i srednji vek...".
Kad se srpski narod, u bugarskoj okupacionoj zoni - posle masovnih zlocina Bugara u prvoj godini okupacije i terora svake vrste, interniranja bez povoda i razloga, a pored toga i pokazane namere okupacionih vlasti da izvrse mobilizaciju svih za oruzje jos sposobnih ljudi, pa i nedoraslih mladica - digao na oruzje (Toplicki ustanak) zlodela Bugara dobila su najvece moguce razmere. Toplicki ustanak buknuo je svom silinom u pred-prolece 1917. godine. Vec u prvih 25 dana iz mnogih mesta proterana je okupaciona vlast, izmedju ostalog u Prokuplju, Lebanu, Ribarskoj Banji. Ustanak je zapoceo u Kursumliji 26. februara 1917. godine a 3. marta oslobodjeno je i Prokuplje. Ustanak se prosirio na celu Toplicu i Jablanicu, Pustu Reku, Kopaonik, Ibarsku dolinu sve do Rudnika i do Ozrena na istoku. Na celu ustanka su Kosta Vojinovic, rezervni porucnik i Kosta Milovanovic Pecanac, kapetan srpske vojske koga je srpska vrhovna komanda sa Solunskog fronta avionom poslala u Toplicu sa ciljem da narod pripremi za ustanak "kad za to dodje vreme". Oko 13.500 ustanika, za mesec dana koliko je trajao ustanak, stvorilo je slobodnu teritoriju u precniku od 80 km. Centar te slobodne teritorije je Prokuplje. Da bi ugusio ustanak okupator je bio prinudjen da angazuje velike vojne formacije ali i da ucini necuvena zverstva. Zdruzene okupatorske snage su ustanak ugusile ali otpor naroda nije prestajao cak i onda kada je Kosta Vojinovic decembra 1917. godine u jednoj vodenici u selu Grguru izvrsio samoubistvo da, ranjen, ne bi pao Bugarima ziv u ruke. Na prostoru zahvacenom ustankom okupator je na najsurovije nacine likvidirao preko 20 000 ljudi. Toplicki ustanak je jedini ustanak u porobljenoj Evropi u to vreme.
O ovom ustanku pisano je mnogo, i o njemu je izreceno mnogo razlicitih misljenja. Neki autori ga cak dovode u vezu sa "Crnom rukom"...
Zlocini pukovnika Protogerova
Pod izgovorom da se radi o oruzanom otporu u kojem aktivno ucestvuju ne samo starci, vec i zene i nejaka deca, sve sto je srpsko, sve sto je srpski disalo i osecalo - bilo je uzeto na nisan od strane bugarske redovne vojske i zandarmerije, ali i specijalnih jedinica austrougarske vojske. Na srpski zivalj, i stvarne ustanike, cetnicke odrede, samo su Bugari bacili 15 i po bataljona sa 22 mitraljeza i 28 topova. Na celu ove vojske nalazio se pukovnik Aleksandar Protogerov, poznati bugarski komita, koji je do pocetka rata 1914. godine zario i palio po Makedoniji, i koji ce, posle 1918. postati jedan od glavnih vodja VMRO i najaktivnije se angazovati na razbijanju jugoslovenske drzave, izmedju ostalog, uz pomoc Italije.
Najviši funkcioneri Austrougarske dobro su znali sta ce sve bugarske vlasti preduzeti protiv srpskog naroda kad su krenule da uguse oruzani ustanak; znalo se da ce one iskoristiti tu priliku za jos suroviji obracun sa Srbima. Predsednik bugarske vlade Vasil Radoslavov, otvoreno je rekao grofu Otu Cerninu, austrougarskom poslaniku u Sofiji, da se prema Srbima ne "isplati" biti dobar i da ce "otsad za sva vremena biti iskljucena svaka dilema" - da li je "opravdano bezobzirno satiranje srpskog elementa". Uveren da premijer Bugarske najavljuje u stvari genocid nad Srbima, austrougarski poslanik je istog dana telegrafisao svom bratu u Becu, ministru spoljnih poslova Otokaru grofu Cerninu, isticuci da ce "uslediti tako krvav sud kakav nase vreme jos nije videlo".
Bugari su voleli bajonet
Racuna se da je tokom Toplickog ustanka, u prolece 1917. godine, pobijeno u svemu oko 20 hiljada Srba svih uzrasta i oba pola. Najveci deo pobili su Bugari, koristeci vrlo cesto samo hladno oruzje - bajonete - a manji, ali ne i mali deo, jedinice austrougarske vojske i zandarmerije.
O nedelima bugarskih okupacionih vlasti opsirno se govorilo i u Narodnoj skupstini, na 28. redovnom sastanku - 11. i 12. maja 1921. godine. Narodni poslanik Vidosav Stefanovic rekao je tada da su Bugari u mnogim selima napravili "pravu pustos streljanjem i vesanjem u masama"...
Bugari su zapalili i unistili najbogatija sela - Velika Plana, Grgure, Gornja i Donja Bresnica, Tmava, Banja, Raca, Dobri Do, Lukovo.
Unisteno je i selo Aleksandrovo, naseljeno Banacanima. Topovskom vatrom je od 47 kuca sruseno 37. U jednu kucu Bugari su zatvorili 37 celjadi i onda je zapalili.
U citavom nizu sela (Krcmare, Dedisac, Kosmac) streljani su i vesani, ne samo muskarci, nego i zene.
Mnogo se puta dogodilo da su Bugari polivali ljude i zene petroleumom i onda ih pretvarali u zive buktinje.
U vise slucajeva srpski seljaci su bacani u kazane kljucale vode i tako kuvani - kako je uradjeno, na primer, sa uglednim domacinom Avramom Todorovicem iz sela Grgura.
U opstini Dobri Do sahranjivani su zivi ljudi, a u selu Lukovu seljacima i seljankama secene su ruke, noge, vadjene oci i odsecane usi.
Bugarska vojska i zandarmerija, kao i bugarske komite, u crno je zavila i brojna sela u Mlavskom srezu.
Prema navodima St. Maksimovica, komandant Petrovca na Mlavi, rezervni porucnik 51. puka bugarske vojske, ucitelj po zanimanju, sam snosi krivicu za smrt 60 Srba.
Potpukovnik Tujkanov upisao se u listu zlocinaca, posto je svojom rukom ubio deset Srba.
Major Hristov sa svojim pomocnikom, potporucnikom Brakalovim, poslao je u smrt vise od 250 Srba i raselio sela Renovac, Kobilje i Kladurovo.
Potporucnik Brakalov je licno svojom rukom u ataru sela Knezice, na mestu zvanom Bele vode, ubio 57 Srba.
Pripadnici regularne bugarske vojske, a jos cesce komite, odsecali su ubijenim Srbima glave i nosili ih potom kroz naseljena mesta da ih svako vidi…
Godinu dana posle ovog velikog dogadjaja, nakon proboja Solunskog fronta jedinice srpske armije su krenule u oslobodjenje zemlje , Prokuplje je oslobodjeno 12. oktobra 1918. godine . U oslobodjenju ucestvuju jedinice Prve armije vojvode Petra Bojovica sa delovima francuske konjicke brigade pod komandom generala Ogista Sarla Tranijea.