Злочини Православаца над Србима

Alekasandar3

Buduća legenda
Poruka
35.716
Свима нама су познати злочини које су католичке усташе починиле над Србима, уз свесрдну подршку католичког свештенствства.
Сматрам да је Ватикан одоговоран за то и да треба да нам се извине и предузме кораке у циљу обештећења.
Оно што мислим о усташама је то да су најгори сој који ј е ходао овом Земљом од монгола па на даље и да су изданак дивљака и убица.

Но, да будемо фер-
Срби су били и жртве Православља.
Мало невероватно звучи- али српско свештенство масакрирано је од стране Бугарских окупатора да би се Бугарска Православна Црква учврстила на окупираним подручјима.

Сада ћу да наведем неке примере злочина у два светска рата над Србима које су починил анаша православна "браћа" Бугари.

- Тек да их ставим у исту раван са Ватиканом и да видим, хоће ли се код вас побудути осећање потребе да се напада Бугарска Православна Црква исто колико и Ватикан?

Дакле идемо!
 
U crnoj knjizi zlodela u Srbiji 1914-1918. godine, mnoge medju najjezivijim stranicama ispisali su i pripadnici bugarske vojske, koja je u jesen 1915, zajedno sa vojskama Austrougarske i Nemacke, napala Srbiju.

Bugari su, po povlacenju srpskih armija u Albaniju, u novembru 1915. godine okupirali istocnu i juznu Srbiju i Vardarsku Makedoniju. Pod njihovom okupacijom bila je teritorija izmedju srpsko-bugarske granice, do Velike Morave na zapadu i sve do Dunava na severu, kao i celo podrucje juzno od linije Ribarska Banja - Jastrebac, sve do Ibra.

Ubistvo mitropolita skopskog Vicentija

Krajevi u Srbiji koje je okupirala bugarska vojska proglaseni su za "Moravsku Bugarsku", a Srbi, stanovnici tih oblasti, za - "Moravske Bugare". Prema jednoj naredbi bugarskih okupacionih vlasti, rec Srbin nije smela ni da se izusti...

U izvestaju medjusaveznicke komisije za ispitivanje zlocina bugarskih okupacionih vlasti u Srbiji, receno je da se sa zlocinima pocelo u trenutku zaposedanja srpskih teritorija. Pocinioci su bili oficiri i vojnici bugarske vojske, ali i bugarske komite kao i predstavnici bugarskih policijskih vlasti. Prve zrtve bili su srpski svestenici. Ubijeno je, prema podacima medjusaveznicke komisije, vise od 150 svestenika. Oni su ubijani po grupama, po pravilu vecim od dvadeset, a njihovi lesevi bacani su u jame...

Na iskopanim lesevima uocene su brojne rane nanesene bajonetima. Na jednom lesu izbrojana su 74 uboda nozem! Na celu liste masakriranih srpskih svestenika nalazio se mitropolit Vicentije iz Skoplja. Kako je rekao Dragisa Lapcevic, rezim bugarskih okupacionih vlasti predstavljao je "grozotu jednu, koja, i u samom pricanju, ledi krv u zilama..."

Zalazuci se za to da se do u detalj opisu zlocini Bugara, Lapcevic je bio misljenja da bi to trebalo uciniti "ne radi toga da bi nas ispunjavalo mrznjom prema Bugarima, vec da bi u njih izazvalo neodoljivu osudu jednoga strasnog rezima", tokom kojeg su pocinjena necuvena i nevidjena nedela u Pristini, Prizrenu, Vranju, Nisu, Leskovcu, Surdulici i po drugim mestima, "u kojima hiljade i hiljade nevinih, savrseno nevinih radnika, zanatlija, trgovaca, zemljoradnika, ucitelja, profesora, svestenika i cinovnika nadjose najsvirepiju smrt, u kojima su iskasapljene tolike zene i deca, u kojima je orgijala samo najstrasnija smrt...

Bugarski okupator se narocito svirepo poneo prema stanovnistvu Toplice i Jablanice. U ovim srpskim oblastima poubijan je silan svet, a zene i deca bili su "tako vandalski muceni i masakrirani, da takva nedela tesko da je zapamtio i srednji vek...".

Kad se srpski narod, u bugarskoj okupacionoj zoni - posle masovnih zlocina Bugara u prvoj godini okupacije i terora svake vrste, interniranja bez povoda i razloga, a pored toga i pokazane namere okupacionih vlasti da izvrse mobilizaciju svih za oruzje jos sposobnih ljudi, pa i nedoraslih mladica - digao na oruzje (Toplicki ustanak) zlodela Bugara dobila su najvece moguce razmere. Toplicki ustanak buknuo je svom silinom u pred-prolece 1917. godine. Vec u prvih 25 dana iz mnogih mesta proterana je okupaciona vlast, izmedju ostalog u Prokuplju, Lebanu, Ribarskoj Banji. Ustanak je zapoceo u Kursumliji 26. februara 1917. godine a 3. marta oslobodjeno je i Prokuplje. Ustanak se prosirio na celu Toplicu i Jablanicu, Pustu Reku, Kopaonik, Ibarsku dolinu sve do Rudnika i do Ozrena na istoku. Na celu ustanka su Kosta Vojinovic, rezervni porucnik i Kosta Milovanovic Pecanac, kapetan srpske vojske koga je srpska vrhovna komanda sa Solunskog fronta avionom poslala u Toplicu sa ciljem da narod pripremi za ustanak "kad za to dodje vreme". Oko 13.500 ustanika, za mesec dana koliko je trajao ustanak, stvorilo je slobodnu teritoriju u precniku od 80 km. Centar te slobodne teritorije je Prokuplje. Da bi ugusio ustanak okupator je bio prinudjen da angazuje velike vojne formacije ali i da ucini necuvena zverstva. Zdruzene okupatorske snage su ustanak ugusile ali otpor naroda nije prestajao cak i onda kada je Kosta Vojinovic decembra 1917. godine u jednoj vodenici u selu Grguru izvrsio samoubistvo da, ranjen, ne bi pao Bugarima ziv u ruke. Na prostoru zahvacenom ustankom okupator je na najsurovije nacine likvidirao preko 20 000 ljudi. Toplicki ustanak je jedini ustanak u porobljenoj Evropi u to vreme.

O ovom ustanku pisano je mnogo, i o njemu je izreceno mnogo razlicitih misljenja. Neki autori ga cak dovode u vezu sa "Crnom rukom"...

Zlocini pukovnika Protogerova

Pod izgovorom da se radi o oruzanom otporu u kojem aktivno ucestvuju ne samo starci, vec i zene i nejaka deca, sve sto je srpsko, sve sto je srpski disalo i osecalo - bilo je uzeto na nisan od strane bugarske redovne vojske i zandarmerije, ali i specijalnih jedinica austrougarske vojske. Na srpski zivalj, i stvarne ustanike, cetnicke odrede, samo su Bugari bacili 15 i po bataljona sa 22 mitraljeza i 28 topova. Na celu ove vojske nalazio se pukovnik Aleksandar Protogerov, poznati bugarski komita, koji je do pocetka rata 1914. godine zario i palio po Makedoniji, i koji ce, posle 1918. postati jedan od glavnih vodja VMRO i najaktivnije se angazovati na razbijanju jugoslovenske drzave, izmedju ostalog, uz pomoc Italije.

Najviši funkcioneri Austrougarske dobro su znali sta ce sve bugarske vlasti preduzeti protiv srpskog naroda kad su krenule da uguse oruzani ustanak; znalo se da ce one iskoristiti tu priliku za jos suroviji obracun sa Srbima. Predsednik bugarske vlade Vasil Radoslavov, otvoreno je rekao grofu Otu Cerninu, austrougarskom poslaniku u Sofiji, da se prema Srbima ne "isplati" biti dobar i da ce "otsad za sva vremena biti iskljucena svaka dilema" - da li je "opravdano bezobzirno satiranje srpskog elementa". Uveren da premijer Bugarske najavljuje u stvari genocid nad Srbima, austrougarski poslanik je istog dana telegrafisao svom bratu u Becu, ministru spoljnih poslova Otokaru grofu Cerninu, isticuci da ce "uslediti tako krvav sud kakav nase vreme jos nije videlo".

Bugari su voleli bajonet

Racuna se da je tokom Toplickog ustanka, u prolece 1917. godine, pobijeno u svemu oko 20 hiljada Srba svih uzrasta i oba pola. Najveci deo pobili su Bugari, koristeci vrlo cesto samo hladno oruzje - bajonete - a manji, ali ne i mali deo, jedinice austrougarske vojske i zandarmerije.

O nedelima bugarskih okupacionih vlasti opsirno se govorilo i u Narodnoj skupstini, na 28. redovnom sastanku - 11. i 12. maja 1921. godine. Narodni poslanik Vidosav Stefanovic rekao je tada da su Bugari u mnogim selima napravili "pravu pustos streljanjem i vesanjem u masama"...

Bugari su zapalili i unistili najbogatija sela - Velika Plana, Grgure, Gornja i Donja Bresnica, Tmava, Banja, Raca, Dobri Do, Lukovo.

Unisteno je i selo Aleksandrovo, naseljeno Banacanima. Topovskom vatrom je od 47 kuca sruseno 37. U jednu kucu Bugari su zatvorili 37 celjadi i onda je zapalili.

U citavom nizu sela (Krcmare, Dedisac, Kosmac) streljani su i vesani, ne samo muskarci, nego i zene.

Mnogo se puta dogodilo da su Bugari polivali ljude i zene petroleumom i onda ih pretvarali u zive buktinje.

U vise slucajeva srpski seljaci su bacani u kazane kljucale vode i tako kuvani - kako je uradjeno, na primer, sa uglednim domacinom Avramom Todorovicem iz sela Grgura.

U opstini Dobri Do sahranjivani su zivi ljudi, a u selu Lukovu seljacima i seljankama secene su ruke, noge, vadjene oci i odsecane usi.

Bugarska vojska i zandarmerija, kao i bugarske komite, u crno je zavila i brojna sela u Mlavskom srezu.

Prema navodima St. Maksimovica, komandant Petrovca na Mlavi, rezervni porucnik 51. puka bugarske vojske, ucitelj po zanimanju, sam snosi krivicu za smrt 60 Srba.

Potpukovnik Tujkanov upisao se u listu zlocinaca, posto je svojom rukom ubio deset Srba.

Major Hristov sa svojim pomocnikom, potporucnikom Brakalovim, poslao je u smrt vise od 250 Srba i raselio sela Renovac, Kobilje i Kladurovo.

Potporucnik Brakalov je licno svojom rukom u ataru sela Knezice, na mestu zvanom Bele vode, ubio 57 Srba.

Pripadnici regularne bugarske vojske, a jos cesce komite, odsecali su ubijenim Srbima glave i nosili ih potom kroz naseljena mesta da ih svako vidi…

Godinu dana posle ovog velikog dogadjaja, nakon proboja Solunskog fronta jedinice srpske armije su krenule u oslobodjenje zemlje , Prokuplje je oslobodjeno 12. oktobra 1918. godine . U oslobodjenju ucestvuju jedinice Prve armije vojvode Petra Bojovica sa delovima francuske konjicke brigade pod komandom generala Ogista Sarla Tranijea.
 
Злочин Бугарских Православаца над Српским Православним свештенством:

Светски ветрови ломе словенски народ откад постоји, смањују га физички и деле у разне државе.Врхунац сатанизма у нашим крајевима десио се у I светском рату у Сурдулици. Да нам се не би поновила иста грешка, да неко са било које стране страда или почини злочин, обновимо спомен костурницу као опомену свима нама.

Када је бугарски режим окупирао 1915. Стару Србију, већ је имао спремљене планове о томе кога треба убити да би се обезглавило Српство у овим крајевима. На првом месту, то су били свештеници, учитељи и виђенији Срби који су били узор осталом народу.

Свештеници, који су одржавали дух српства у време турског ропства, били су први на удару. Масакр над њима осећао се све време после рата у Краљевини Југославији, а Српска православна Црква никада више није могла да попуни упражњене парохије. Отуд и мишљење да је утицај комуниста на овај део Србије директна последица нестанка духовних пастира народа. Сматра се да је убијено најмање 200 свештеника у Сурдулици и околини. Има примера да су убијани у групама већим од 20, а затим бацани у јаму. На ископаним лешевима уочене су ране нанете убодом бајонета; на једном лешу избројано је 74 убода ножем. На челу листе масакрираних свештеника налазио се Митрополит Вићентије из Скопља, који је убијен у Качаничкој клисури и чији је леш спаљен после дугог мучења, а наводно је био интерниран у Бугарску преко Сурдулице. Покољи су вршени над женама и децом погинулих, да не би остало сведока о учињеним злочинима.

Масовна убиства извршена у Сурдулици нису део необузданих и неодговорних појединаца, већ смишљене и планиране политике бугарске владе. У Сурдулици је образован, по наређењу Софије, такозвани “извршни одбор” од шесторице чланова, који је осмишљавао и руководио убијањима. Од спроводника интернирца је добијао спискове оних које је требало ликвидирати. Спискове су састављали слични одбори из оних места из којих су депортовани послати. Непожељнима за бугарску власт круг се затварао у Сурдулици.

Сама убиства су се дешавала у оближњој околини Сурдулице: Дубока долина, Калифер, Занкова ливада, Влашки дол, Врла река, Радичева њива, Романовачки поток, Дубрава и још много мањих локација које нису откривене. У првих шест месеци највећи број жртава је био из: скопског, кумановског, нишког, пиротског и приштинског округа. По Јовану Хаџи - Василијевићу, за главну кланицу српског народа су изабрали Сурдулицу, због тога што им је била територијално згодна, између врањских и косовских предела и Софије.

У првим месецима стрељали су трећепозивци,које су сменили редовни војници, а када су и војници почели негодовати, довели су бугарске четнике. У почетку су Срби убијани из пушака, потом хладним оружјем, а на крају, да се не би чули пуцњи, жртве су убијане кундацима и бајонетима. Прва већа група која је стражарно доведена 14.10.1915. и побијена у околини Сурдулице, била су 43 младића заробљена на Косову при повлачењу српске војске. Након тога, сваког дана су довођени Срби и Српкиње који су заробљени при повлачењу кроз Албанију.
 
ЗЛОДЕЛА БУГАРА
(Из књиге ЦРНА ТРАВА И ЦРНОТРАВЦИ 1968.г(Раде Костадиновић)
-Написано на основу ИЗВЕШТАЈА Боривоје Илића-оригинални дневник као члана Среског комитета КПЈ:

-са „дебелим“ пореским списковима озлоглашене бугарске харачлије почеле су крстарити црнотравско-власотиначким селима. 20. априла 1943. године „храбри“ порезник-фашиста у пратњи полицајаца нашао се у село Доње Гаре. Његову наплату пратила су насиља а порез се плаћао не само на земљу, већ и на стоку, воћњак, шуму, пчеле, на сваку живу главу....
Група бораца другог јужноморавског одреда, по наређењу команданта ратка Павловића-Ћићка, убрзо је ухватила а потом ликвидирала кмета-харачлију и његовог пратиоца жандара. Наишавши на лешеве свог кмета и и жандарма, бугарска фашистичка војска испребијала је сешаке печалбарског села Доње Гаре, блокирала ово село и потпуно опљачкала, а седморицу најугледнијих сељака и симпатизера нарослободилачког покрета после тродневног мучења извела је у блокирано школско двориште пред унапред припремљену раку за стрељање.

Отац умире за сина-из силом окупљених људи, сабијених у круг школе, издвојио се стари Криста Грујић и прекинуо гробну тишину речима:“ Тражим да мене стрељате уместо мога сина Божидара. Вама је свеједно-моја или његова глава“. И официри-фашисти после дошаптавања између себе, мимо очекивања ово дозволише, и наочиглед грађана уместо сина заједно са осталом шесторицом, стрешан је отац.

Спречено масовно стрељање.-Командант бугарске фашистичке војске, пуковник, пошто је коцима(колцима) и митраљезима извршио злочин над седморицом Доњогарчанима, нареди да се сви становници врате у село и да са породицама и најнеопходним стварима у осам часова наредног дана буду на друму, да нико не покуша бекство, јер је село блокирано. Сутрадан, уз врисак деце и плач жена, на друм се сјатило
1 300 људи. Пуковник нареди да се на једној страни построје сви мушкарци старији од 14.година. наређење пуковниково би спорведено. Пред постројене мушкарце поставише митраљезе и све би спремно за погубљење истих. У том часу потпуковник доби писмо од своје команде. Да је јединица која је донела писмо закаснила само десет минута, друмом би се пролила река људске крви.
Село у пламену.-Док је на блатњавом друму 1300 људи лебдело између живота и смрти, бугарски фашисти су спалили све зграде у селу.

Изгорело је 171 кућа, преко 700 других зграда и 3 воденице. Фашисти су присутне силом натерали да и зидине разваљују. Тако је за свега неколико сати од огромног Доњег гара остала само пустош. Тузи сељака, који су вековима подизали, није било краја.
Интернирање у Бугарску.-Потом је војска фашиста наставила са гоњењем и пребијањем 1 300 људи, шене и деце на путу за Бугарску. Дугачка колона претученог, преплашеног и премрзлог света данима је пешачила. Деца су цвокотала, преморени људи падали, бичеви и псовке одјекивали, а пуцњи крвожедних фашиста праскали. У затворима и разним логорима у унутрашњости Бугарске интернирано становништво Доњег Гара, задржано је све до капитулације БугаРСКЕ 9.септембра 1944.године. Још нико није направио биланс колико је од
1 300 интернираних из Доњег Гара преживело свирепо мучења у унутрашњости Бугарске.

КАЗИВАЊЕ БОЖИДАРА ГРУЈИЋА:-
-Кад су партизани убили бугарског кмета и два жандара бугарска 1943.године, онда су бугари 23. априла 1943.године упалили село Доње Гаре. Партизани су их ухватили и стрељали у реку. Кад је било ујутру, нека жена загорка, неки кажу Сибинка је издала село код бугара-била швалерка(љубавница-подвукао М.М) бугара, онда су бугари кренули на одмазду. Попалили су село-190 домаова, племње и све остало. Кучићи су цвилели. Одвојили су 35 душе за стрељање и затворили у затвор у село Јаковљево. Били смо три дана и три ноћи у затвору и нас седморицу су издвојили за стрељање-који смо били обележени да смо их издали код партизана. За та два бугарина требало је да стрељају на седморицу. Кад је дошло време за стрељање, мој отац Криста Грујић-ратник против турака и у први светски рат против бугари и немци-пред стрељање бугарском начелнику-иступајући испред њега, рекао:“Дал могу да ја погинем за сина“. Началник се мало комешао-збунио се мало, па рекао:“ да нисмо никад имали таквог човека да замени сина, ајде нека да главу за главу“. Кад је биуло стрељање, мене су одвезали, а мог оца везали за стрељање, као седмог. Бугарски начелник је рекао:“Ајде ко шта има пред смрт да каже“. Љубомир Крстић је рекао:“Нека живи Љубомир Крстић, нека живи краљ Петар, а цар Борис да једе гомна“. Мој отац предс мрт је рекао:“Начелниче, ратовао сам 13. година, нисте могли да ме убијете, а сад ме убите, кад ми је остао син у животу“. Остали су ћутали. Митраљезом су били сви покошени. Ту је било око 450 душа, гледало стрељање седморицу Доњогарчана. Наравно после паљевине села ујутру у осам сати, су нас постројили и интернирали у Бугарску. Тамо смо потерали све што смо имали од стоке. Тамо сви радили занате које смо знали, да се некако преживи. Вратили смо се после ослобођења ујесен 1944.године. Ко је могао, дотераоп је из Бугарске и своју стоку.
Казивач; Божидар Грујић село Доње Гаре, Власотинце
Тонски запис: 1980.године село Крушевица-снимљено код његове сестре баба Руске, која је била интернирана у Бугарску
Забележио: Мирослав Младеновић локални етнолог и историограф
 
GARSKA TRAGEDIJA
(Bugarska odmazda nad ljudima u selo Donje Gare u II svetskom ratu 1943. godine):

Za vreme Drugog svetskog rata bugari su 1943. godine zapalili cello selo Donje gare I celokupno stanovništvo internirali u ropostvo u Bugarskoj.

Bugarska policija u jačini jednog voda početkom februara 1943 godine zasela je položaj u školi i oko škole u selo Jakovljevo. Ova jedinica je bila(komandir Valčev) je bila sastavni deo pograničnih bugarskih snaga koje su bile smeštene u selo Svođe-Tropša, kao zaštita od partizana iz Crne Trave-koja je tada bila slobodna teritorija sve do Jakovljeva.

Bugari su u tom vremenu ubirali porez od siromašnih seljaka i tako su 20 aprila(ponedeljak) 1943 godine bugarski poreznici došli u selo Donje Gare-jedan poreznik i jedan policajac, da sakupljaju porez za carsku Bugarsku. Iste noći su došli patizani, uhvatili bugare- isterali ih iznad sela i streljali. Seljake i partizane Bugarima je potkazala jedna mlada devojka-koja se tada « švalerisala » sa bugarskim komandirom, prema priči iz 1980. godine deda Božidara Grujića-koji je tada trebalo da bude streljan, a umesto njega streljan je njegov otac Krista-a potvrdila je i njegova sestra baba Ruska-piscu ovog zapisa(a postoji i tonski zapis).

Posle toga su tu devojku partizani streljali. Odred 21. aprila 1943. godine bugarske vojske i policije opkolio je selo Donje Gare i sve sposobne muškarce su odveli u selo Jakovljevo i zatvorili ih u podrum škole (4x4). tu su ih mučili, pretili i prema njihovoj presudi za streljanje iz stroja izveli sledeće: Veljković Dragutina, Veljković Svetozara, Grujić Kristu, Stojanović Aleksandra, Stojanović Milivoju. Posle pročitane presude, iz gomile se čula molba Grujić Kriste-bugarskom komandiru-da streljaju njega umesto, sina, jer mu sin ima malu decu-što se bugarski komandir smilovao i tako je otac “dao glavu” za sina. Pre streljanja komandir je upitao-ima li neko posebnu želju da kaže pred streljanje.javio se Ljubomir Krstić i u toku streljanja uspeo da kaže:”Dole car Boris, da jede govna, Živeo kralj Petar”. Svi su nemo posmatrali streljanje i potom su seljaci pušteni svojim kućama, gde im je naređeno da se spreemaju za internaciju za Bugarsku. Tako su 22. aprila seljaci Donjeg Gara sa zavežljajima izbeglica, sa volovima i kravama, ovcama-krenuli put prema Bugarskoj preko selo Krivi Del, a 23. aprila 1943 godine su Bugari naredili (dali im prvo šibice) seljaccima sela Jakovljevo-pod pretnjom ubijanja, da zapale celo selo, što su i učinili jakoljevci.

Izgorelo je 171 kuća, 429 pomoćnih prostorija-štala, ostava, plemnji, trla za ovce, koliba. samo je blizu sela ostala jedna koliba koja nije bila primećena. Selo Donje Gare je bilo u plamenu. Gorele su tada kuće čakmare, pokrivene sa slamom, a kolona ljudi, žene, dece, zajedno sa svojom sirotinjom je sve to nemo gledala, vukla sa sobom stoku, krećući preko planinskog masiva Tumba prema Bugarskoj.

Stravično zgarište, ostavljalo je tugu i bol za svojom kućum. Ostala je bila još sitna živina, lavež pasa, koji su tužno zavijali zbog garske tragedije. Za kratko vreme je sve bilo utahnulo. Planinski gorštaci su se posle propasti bugarske carevine, ponovo vratili i Donje Gare.
Vredni gorštaci su izgradili nove kuće, staje, plemnje- ponovo se nad selom vratio život . Danas ni srodnici, ni narod, ni država, nenađoše potrebu da obeleže grob ovih mučenika.

Tonski zapis: Božidar Grujić 1980. godine, selo Donje Gare , Tonski zapis zabeležio :Miroslav Mladenović lokalni etnolog i istoriograf Vlasotince
 
KAZIVAČ RUŽA STAMENKOVIĆ (selo Kruševica, 1943.godine-KRUŠEVICA POD BUGARSKOM OKUPACIJOM u II svetskom ratu):

Bugarski štab je bio u skolu. Bugari narede mom Dušanu (bio je pekar), da pođe sa njima na vodice/Bogojavljanje/-oni ga nose i bace usred vode u Vlasinu-a on bega i svi trče bugari po njega, kod mesto zvano Orače.

Tu je bila i ćuprija za preko reku Vlasinu se išlo za Ravni Del. Jednom su partizani prelazili preko te ćuprije, pa sam brzo obavestila komandanta brigade da idu nemci u susret i tako se spasi cela brigada jer je mogla da upadne u klopku nemcima koji su išli od Vlasotince tenkovima.
To sam saznala od jednog seljaka, koji se vratio iz Vlasotince, ali su greškom u međusobnoj unakrsnoj vatri tada poginule dve ovčarice iz Ravni Del.

Toza iz Gornji Ora mi je davao artiju, koju sam nosila na ramnodelsku ćupriju. Tu je bila bugarska stražarmica. Išla sam po drva- pocepana, a Mileva je pevala:”Jeleno momče, babele, babele...”.
Bugarski stražar sve je sedeo na vrata, na 5 metara ispred stražara bugarskog išla sam i kazuvala na brata Boška Cvetkovića iz Ravni Del. Tako jednom bugari teli da povatu partizane u Ravni Del, ali gi obavestim preko zalvu u Ravni Del, pa su se spasli i pobegli u DŽarkovu čuku.
Partizani su streljali u Ramni Del onija kuj su sarađivali sas bugari. Svi su šili kroz selo, danju bugari i četnici, noću partizani, svi su tražili leba, moralo se sa svi da se sarađuje da bi se ostalo živo, pa smo se takoj u selo čuvali, jedni drugi smo štitili. Tako jedne zime dojdu partizani da se ogreju u školu, čukali su na vrata, učiteljica Ljubica neje smela da gi primi, ja sas partrizani razbijem vrata a ona pobegla i odvedem gi kude mene da se ogreju.

Učiteljicu su izdali saradnici sa četnicima, pa je morala da pobegmne iz Kruševicu-ete i takvi su bili za vreme rata pod bugarskom u Kruševicu.
Bugarski štab je bil u školu.
Otvraše školu al deca nesu tela da idu u njinju školu. Mlogo se propatilo u ovaj I onaj prvi rat. Mlogo naši su bili u bugarsko ropstvo 1943. godine a I u onija prvi rat 1915. godine ni dušu povadidiše . Streljali su tad i Vasiljka presednika kruševacke opštine i selskog kmeta. Palili su po sela plemnje i ubijali, udarali , tepali, oduzimali silom ovce, a siluvali naše zene.
Škola u Dejan neje radela, a ya vreme okupacije od bugara sve su artije u arhivu yapalili i prebacili u Kruševicu.
Zapis 1979. godine selo Kruševica, Vlasotince
Zabeležio Miroslav Mladenović lokalni etnolog i istoričar

Ovo je opisuje Bugarsko politiku genocida nad Srbima. Zatiranje ne samo naroda nego i jezika.
Ubijanje sveštenika SPC da bi se doveli sveštenici Bugarske Pravoslavne crkve, zatim ubijanje srpskih prosvetnih radnika i dovodjenje Buharskih kako bi se bugarizovali Srbi.

Dakle gospodo da vidim da malo pljunete po Bugarskoj Praovlasvnoj crkvi kao po Vatikanu što plkjujemo.
 
Posle hrvata i siptara , najveci zlocini nad Srbima , pocinjeni su od strane Bugara .
Oni su napravili pravi masakr i genocid u Toplici .
Razmere tih zlocina su bile enormne , i krunisane su odlukom Bugarskih okupatora da proglase mobilazaciju , sto je dovelo do toplickog ustanka 1916 godine , koji je poveo Kosta Vojinovic .

Posle gusenja ustanka , teror i ubijanje su bili strahoviti , sve dok se Kosta Pecanac , koji je poslat sa Solunskog fronta , nije probio do Bosilegrada , i zapoceo odmazdu .
Tek kad je Pecanceva poruka stigla buigarima , da ce za svakog ubijenog Srbina ubiti po bugarina , masakr se smanjio .
 
Posle hrvata i siptara , najveci zlocini nad Srbima , pocinjeni su od strane Bugara .
Oni su napravili pravi masakr i genocid u Toplici .
Razmere tih zlocina su bile enormne , i krunisane su odlukom Bugarskih okupatora da proglase mobilazaciju , sto je dovelo do toplickog ustanka 1916 godine , koji je poveo Kosta Vojinovic .

Posle gusenja ustanka , teror i ubijanje su bili strahoviti , sve dok se Kosta Pecanac , koji je poslat sa Solunskog fronta , nije probio do Bosilegrada , i zapoceo odmazdu .
Tek kad je Pecanceva poruka stigla buigarima , da ce za svakog ubijenog Srbina ubiti po bugarina , masakr se smanjio .

naravno, moji su oz Topličkog kraja- mrze Bugare tek tako.

Inače želeo sam da vidim hoće li se neki forumašio ovde koji se frljaju rečima "papinstvo" "Ekumenisti" i ostalim usuditi da sve to loše što ima da se kaže za Vatikan kažu i protiv BPC i protiv Bugarskog Patrijarha.

Dakle da li će neko ko osudjuje Ekumenizam da osudi i to što pripadamo istoj zajednici crkava sa Bugarskom?
 
Pročitao sam prvu polovinu tekstova i nigde ne vidim da je Bugarska Pravoslavna Crkva odobravala te zločine. Pominje li se to uopšte negde ili to ti pretpostavljaš?

Jel?

Nisu znali za ubijanja srpskog sveštenstva u DVA svetska rata!?

da li imaš negde dokaz da se BPC pobunila i osudila ta zverstva?

P.S.
Nigde ni ne postoji dokaz da je Papa odobravao genocid ustaša nad Srbma - tvoj odgovor je isti koji daju katolici kada ja optužujem papu i Vatikan.
 
Jel?

Nisu znali za ubijanja srpskog sveštenstva u DVA svetska rata!?

da li imaš negde dokaz da se BPC pobunila i osudila ta zverstva?

P.S.
Nigde ni ne postoji dokaz da je Papa odobravao genocid ustaša nad Srbma - tvoj odgovor je isti koji daju katolici kada ja optužujem papu i Vatikan.

Postoje dokazi da su katolički sveštenici i biskupi odobravali i bili duboko umešani.
I ne branim bugarsku crkvu nego pitam. Direktno učešće i nepostojanje osude nije isto.
 
naravno, moji su oz Topličkog kraja- mrze Bugare tek tako.

Inače želeo sam da vidim hoće li se neki forumašio ovde koji se frljaju rečima "papinstvo" "Ekumenisti" i ostalim usuditi da sve to loše što ima da se kaže za Vatikan kažu i protiv BPC i protiv Bugarskog Patrijarha.

Dakle da li će neko ko osudjuje Ekumenizam da osudi i to što pripadamo istoj zajednici crkava sa Bugarskom?

Moram ti reci da smatram da se to ne moze uporedjivati .
Zasto , ?////
Pa prosto zato , sto je vatikan azdaja sa jednom glavom , a Pravoslavci imaju pomesne crkve .
Kod Pravoslavaca , svako odgovara za sebe , a kod Katoolika , sve je jedna volja .
Na primer , ruska Pravoslavna Crkva nema nikakve veze sa zlocinima bugara , i bugarske crkve 9 ili Egzarhije u jugoistovcnoj Srbiji .

Inace , Bugarski zlocini su bili tako strasni i odluka o mobilizaciji tako jeziva i stupidfna , da su srbi morali da se dignu na ustanak u neverovatno teskim uslovima , kad niko ne bi .
12 hiljada ljudi , koji i nisu za vojsku , predvodjeni porucnikom srpske vojske , koji je ranjen zaostao , i sa jos nekoliko cetnika . Kasnije je pristigao i pecanac sa Solunskog Fronta , sa specijalnim zadatkom da ustanak smiri , ali bez uspeha . Dvojica Kosta su se cak i posvadjali .
Ustanak je zapoceo u selu Grguru , a tu je i okoncan pogibijom Koste Vojinovica.
Inace , za kratko vreme , koliko znam , oslobodili su ogromnu povrsinu i dosli cak do predgradja Nisa , do Gadzinog Hana . To su se prvi put i posvadjali , dvojica Kosta .
Vojinovic je hteo da oslobodi NIS , a Pecanac se nije slagao , jer je smatrao da je Nis vazan komunikacioni centar i da bi se onda umesali i Austrijanci i Nemci , protiv malobrojnih i slabo naoruzanih ustanika .
 
Postoje dokazi da su katolički sveštenici i biskupi odobravali i bili duboko umešani.
I ne branim bugarsku crkvu nego pitam. Direktno učešće i nepostojanje osude nije isto.

Srpski svestenici su uglavnom pobijeni , a zamenili su ih bugarski svestenici . Bugarski svestenici su se bavili u glavnom pljackom , obziirom da nisu mogli da vrse normalno sluzbu , zbog svog elementarnog neobrazovanja . Srbi su ih zbog prostakluka prezirali , a zbog neobrazovanioosti su im se rugali .
Inace , Bugari su , cim su dosli u Prokuplje , krenuli da otimaju knjige od naroda i iz Biblioteke ,. Spalili su seve knjige , osim nemackih . A koliko je narod Toplice citao u to vreme , govori bugarski podatak , da je lomaca od knjiga , gorela 8 dana .
 
Srpski svestenici su uglavnom pobijeni , a zamenili su ih bugarski svestenici . Bugarski svestenici su se bavili u glavnom pljackom , obziirom da nisu mogli da vrse normalno sluzbu , zbog svog elementarnog neobrazovanja . Srbi su ih zbog prostakluka prezirali , a zbog neobrazovanioosti su im se rugali .
...
E, to je recimo, podatak. Da, sad se sećam da sam negde čitao nešto o tome.
 
Moram ti reci da smatram da se to ne moze uporedjivati .
Zasto , ?////
Pa prosto zato , sto je vatikan azdaja sa jednom glavom , a Pravoslavci imaju pomesne crkve .
Kod Pravoslavaca , svako odgovara za sebe , a kod Katoolika , sve je jedna volja .
Na primer , ruska Pravoslavna Crkva nema nikakve veze sa zlocinima bugara , i bugarske crkve 9 ili Egzarhije u jugoistovcnoj Srbiji .

Inace , Bugarski zlocini su bili tako strasni i odluka o mobilizaciji tako jeziva i stupidfna , da su srbi morali da se dignu na ustanak u neverovatno teskim uslovima , kad niko ne bi .
12 hiljada ljudi , koji i nisu za vojsku , predvodjeni porucnikom srpske vojske , koji je ranjen zaostao , i sa jos nekoliko cetnika . Kasnije je pristigao i pecanac sa Solunskog Fronta , sa specijalnim zadatkom da ustanak smiri , ali bez uspeha . Dvojica Kosta su se cak i posvadjali .
Ustanak je zapoceo u selu Grguru , a tu je i okoncan pogibijom Koste Vojinovica.
Inace , za kratko vreme , koliko znam , oslobodili su ogromnu povrsinu i dosli cak do predgradja Nisa , do Gadzinog Hana . To su se prvi put i posvadjali , dvojica Kosta .
Vojinovic je hteo da oslobodi NIS , a Pecanac se nije slagao , jer je smatrao da je Nis vazan komunikacioni centar i da bi se onda umesali i Austrijanci i Nemci , protiv malobrojnih i slabo naoruzanih ustanika .

Ne.
Bugari su odmah počeli progone i masakre- mobilizacija je sporedna stvar.
Bugarizacija i genocid bili su od početka Bugarska politika.

Dalje, kako za zločine koje je počinio Hrvatski Katolički sveštenik može da bude odgovoran neki Poljski fratar ili Argentinski biskup?

Stvar je samo razike u organizaciji RKC (rimokatoličke crkve) i praovslavnih- ali zločin je isti.
Da li je Vaseljenski patrijarh- prvi medju jednakima osudio zlodela Bugarske nad Srbima? Da li je opomenuo Bugarskog patrijarha za ta zlodela?
 
Govorio sam ja za Bugare jos ranije...mi iz juzne Srbije dobro znamo kakve su to zveri i koljaci,svoj pandan imaju u ustasama,pa mi je prosto smesno kad neko smatra da su nam Bugari prijatelji i braca .... nikad nisu bili,niti ce,ti olosi su bas te 1917, pobili 9 clanova moje porodice,od toga je bilo 6 zena i troje dece od 8 do 14 godina.... i to motkama da ne trose metke .... j.ebem li im seme i pleme ono tatarsko :evil:
 
Govorio sam ja za Bugare jos ranije...mi iz juzne Srbije dobro znamo kakve su to zveri i koljaci,svoj pandan imaju u ustasama,pa mi je prosto smesno kad neko smatra da su nam Bugari prijatelji i braca .... nikad nisu bili,niti ce,ti olosi su bas te 1917, pobili 9 clanova moje porodice,od toga je bilo 6 zena i troje dece od 8 do 14 godina.... i to motkama da ne trose metke .... j.ebem li im seme i pleme ono tatarsko :evil:

To i ja govorim.
Istovetne zločine ako ne i bestijalnije su počinili u DVA svetska rata nad Srbima kao Hravti.

moje pitanje je ako se neko protivi dijalogu sa Vatikaom i smatra sve katolike neprijateljima, da li onda treba smatrati i Pravoslavce neprijateljima i tražiti odštetu od carigradske patrijaršije i bugarske patrijaršije na isti način kao i od Vatikana?
 
To i ja govorim.
Istovetne zločine ako ne i bestijalnije su počinili u DVA svetska rata nad Srbima kao Hravti.

moje pitanje je ako se neko protivi dijalogu sa Vatikaom i smatra sve katolike neprijateljima, da li onda treba smatrati i Pravoslavce neprijateljima i tražiti odštetu od carigradske patrijaršije i bugarske patrijaršije na isti način kao i od Vatikana?


Pa Italijani su Katolici , pa su se gadili Hrvata .

Nego , Toplicani , znate li gde je to selo Grgure , gde je zapocet i zavrsen Topliciki Ustanak .?To selo je poznato jos po nekim stvarima , dan- danas , a nemam pojma gde je .
 
To i ja govorim.
Istovetne zločine ako ne i bestijalnije su počinili u DVA svetska rata nad Srbima kao Hravti.

moje pitanje je ako se neko protivi dijalogu sa Vatikaom i smatra sve katolike neprijateljima, da li onda treba smatrati i Pravoslavce neprijateljima i tražiti odštetu od carigradske patrijaršije i bugarske patrijaršije na isti način kao i od Vatikana?

Od Bugara se treba traziti odsteta,kao i od Bugarske Egzarhije ,,,,, u to vreme Srbe nisu smeli krstiti svestenici SPC,izmedju ostalog bili su pobijeni a i to je bilo najstroze zabranjeno,Bugarska egzarhija je izdavala krstenice gde prezimena nikako nisu smela biti na -ic,vec kao Bugari na -ov...video sam jednu takvu krstenicu
 
Pa Italijani su Katolici , pa su se gadili Hrvata .

Nego , Toplicani , znate li gde je to selo Grgure , gde je zapocet i zavrsen Topliciki Ustanak . To selo je poznato jos po nekim stvarima , dan- danas , a nemam pojma gde je .

Da, Znam da su se gadili Hrvata. To je i moaj tezua u ostalom. Nismo imali problema sa katolicima Per Se već sa Hrvatima.
Problem niej bio verske prirode već nacionalne. Problem je što je jedina razlika medju Hravtima i Srbima- religija i ona definiše ko je Hrvat ko Srbin.

Sa Bugariam je bila teritorijalna granica, i taj sukob, ali opet zato što su Bugari smatrali Srbe- Bugarima.


Moji su poreklom iz Donje Mekuljane, ali za to selo koje si pomenuo ja nisam čuo.
 
Od Bugara se treba traziti odsteta,kao i od Bugarske Egzarhije ,,,,, u to vreme Srbe nisu smeli krstiti svestenici SPC,izmedju ostalog bili su pobijeni a i to je bilo najstroze zabranjeno,Bugarska egzarhija je izdavala krstenice gde prezimena nikako nisu smela biti na -ic,vec kao Bugari na -ov...video sam jednu takvu krstenicu

Da, to i tvrdim.
Ako smo tužili Vatikan treba da tužimo i Bugarsku PC.

Zločin je zločin- a mi smo navikli kad god nešto nevalja da pljunemo Vatikan.

Štaviše Umešanost Bugarske PC u genocid daleko je direktniji nago umešanost vatikana.
Bugari su direktno išli na zatiranje Srpstva i direktno je bilo učešće Bugarske PC masakrom nas SPC sveštenicima i zamenom sa Bugarskim sveštenicima.
Za takvo što morao je Sinod BPC ne samo da zna nego i da bude umešan.

Kod Vatikana imamo zločin "nedelanja" ili "Ne sprečavanja" ili "ne osudjivanja" a kod
Bugarske Pravoslavne Crkve imamo direktno učešće vrha crkve voljno, i namerno u genocidu.
 

Back
Top