gost 102443
Buduća legenda
- Poruka
- 31.186
Mislim da bi bilo dobro da se povede diskusija o gnostickom hriscanstvu i razlikama u odnosu na institucionalizovano hriscanstvo, odn. organizacije hriscanskih egzoternih crkava.
Mora biti naglašeno da gnostičke hrišćanske crkve imaju jednako pravo na duhovno nasleđe Majstora
Isusa Hrista kao što ga imaju egzoterne hrišćanske crkve. To nasleđe temelji se na liniji apostolskog
nasleđa, koja je najstarija na svetu i vodi poreklo direktno od Isusa Hrista; ova linija vođena je kroz
vekove od strane Katoličke i Pravoslavne Crkve, jednako kao i od strane gnostičkih Crkvi.
U kasnom devetnaestom veku, ta linija prenesena je mnogim nezavisnim crkvenim grupama u Evropi,
Velikoj Britaniji i Americi, uz negodovanje rimske i drugih službenih crkvenih hijerarhija. Posle dugih
bitaka u crkvenim i sekularnim sudovima, Katolička i Pravoslavna crkva bile su prinuđene da priznaju
pravo na nasleđe i drugim nezavisnim crkvenim grupama. Pomenuto apostolsko nasleđe obezbeđuje jaku
vezu direktno sa Isusom Hristom i Njegovim Apostolima, što je u vezi još starijom tradicijom. Ona nam
omogućuje da radimo sa duhovnim energijama datim nam od Isusa Hrista u cilju postizanja lične
duhovne transformacije i slobode. Jedini cilj svakog Gnostika jeste lični preobražaj i duhovna svesnost.
Ne bi li postigao stanje pomenute transformacije i svesnosti, svaki Gnostik slobodan je da koristi bilo koju
duhovnu tehniku, iz ma koje duhovne tradicije, za koju nađe da je korisna i da služi toj uzvišenoj i
plemenitoj svrsi. Ipak, unutar gnostičkih Crkava osnovni stub postizanja duhovnog preobražaja ostaje
linija apostolskog nasleđa kao središnje sakramentalno i inicijacijsko osnaženje. Linija apostolskog
nasleđa je Inicijacija i PosvećenjeJesamo u Misteriju Isusa Hrista, budući da nije opterećena dogmatskim
i statičnim tumačenjem koje preovladava u egzoternim hrišćanskim Crkvama, jer ova linija predstavlja
prenos čiste duhovne energije odJesamog Isusa Hrista, i kao takva, nezavisna je od bilo kakvih
organizacija.
Gnostička crkva bazira svoje učenje i prenos linije nasleđa na sakramentima. Sakramenata ima sedam, i
izvedeni su iz gnostičkog Jevanđelja po Filipu iz spisa Nag Hammadi biblioteke. Sakramenti se dele na
Inicijatičke, kojih ima pet, i dva koja se nazivaju "običnima"<
Inicijatički Sakramenti su:
1. Krštenje
2. Krizma ili Sveto Miro
3. Sveta Euharistija
4. Consolamentum ili Iskupljenje
5. Bračna Ložnica
Preostala dva su:
1. Miropomazanje
2. Sveti Red
Od pet Inicijatičkih Sakramenata, prva dva, Krštenje i Sveto Miro predstavljaju mističnu ravnotežu,
ujedinjenje suprotnosti, coniunctio oppositorum, budući je Krštenje inicijacija Vode, a Sveto Miro
inicijacija Vatre. Unutar Gnoze, Krštenje predstavlja prvi korak na duhovnom putovanju ka primanju
gnosisa i održavanju iste živom u svakom trenutku nasih života. Krštenje predstavlja povezivanje sa
gnostičkim kontinuumom čiji smo deo, primanje čoveka u Crkvu, u egzoternom i ezoternom smislu.
Takođe, voda kojom se čovek krsti predstavlja simboličko čišćenje i oslobađanje uma i tela od kontrole
arhonata; u drevnim spisima, arhonti su opisani kao gospodari lažne stvarnosti, sile koje nastoje da zarobe
čoveka unutar zidova materije, pogrešno usmerenih emocija i statičnog i rigidnog uma. Krštenje je prvi
pokusaj da se čovek oslobodi mreže ovih sila i zadobije iskustvo Duha Svetog i počne život Gnostika. Još
jedan veoma bitan aspekt Krštenja jeste simbolična smrt stare ličnosti, i novi čovek koji izranja iz vode,
primajući život koji je večan i nevezan za fizičko telo ili ograničenja intelekta. Sveto Miro ili Krizma je
prirodan nastavak Sakramenta Krštenja koje, kao što kaže Jevanđelje po Filipu, jeste "život, svetlo, krst i
vaskrsenje".
Smisao Sakramenata jeste oslobađanje božanske iskre u svakom od nas, odnosno dovođenje čoveka u
prirodno stanje ispoljavanja te božanske iskre u kreativnosti, slobodi, znanju i mističnom iskustvu;
oslobađanje čoveka od neznanja i mraka, pretvaranje mračne grobnice u plodnu matericu u kojoj je, u
Duhu, začet novi život.
Misterija Krštenja primljena je od čoveka na dva načina: vertikalni i horizontalni. Vertikalni aspekt
ceremonije Krštenja jeste KrštenjeJesamo po sebi, bivajući krucijalna tačka u prostornovremenskom
kontinuumu krštenog. Moć transformacije koju Krštenje sobom nosi, nije, međutim, proces koji se
završava za sat vremena, godinu dana ili u ma kom vremenskom roku; Sakrament Krštenja je pre svega
način za ličnu transformaciju koja se postiže dugim procesom meditacije nad Sakramentima,
kontemplacijom istih, učenjem, unutrašnjim i spoljašnjim, i iznad svega, življenjem tih Sakramenata u
svakodnevnom životu, u svakom trenutku. Tek tada, transformacija i mistično iskustvo sjedinjenja sa
Duhom Svetim mogu da se u potpunosti ispolje.
Šta je najvažnija posledica Krštenja? Po primanju Krštenja, život osobe koja je Krštenje primila radikalno
se menja; osoba više nije ista kao pre ovog čina; nije vezana neznanjem i slepilom; sada ima na
raspolaganju sredstva koja je vode do svetlosti i razumevanja, do konačnog Vaskrsenja u Svetlosti i Slavi
Nebeskoj.
Sakramenti su, dakle, suština Gnoze. Međutim, Gnostici ne posmatraju Sakramente kao konačne i
dogmatske kategorije koje se nameću ljudima. Sakramenti su sredstva oslobođenja, sredstva za postizanje
i realizaciju sopstvene sudbine i komunikaciju sa istinskim Sopstvom.
Sakramenti su potpuno lično, individualno iskustvo; nedokučivi, sredstvo pomoću kojeg svako od nas
doživljava svoje lično, intimno iskustvo Božanskog.
Svima je poznato da se shvatanja gnostičkog i institucionalizovanog hrišćanstva unekoliko razlikuju.
Ovde cemo izložiti neke krucijalne razlike u poimanju Božanskog.
Mora biti naglašeno da gnostičke hrišćanske crkve imaju jednako pravo na duhovno nasleđe Majstora
Isusa Hrista kao što ga imaju egzoterne hrišćanske crkve. To nasleđe temelji se na liniji apostolskog
nasleđa, koja je najstarija na svetu i vodi poreklo direktno od Isusa Hrista; ova linija vođena je kroz
vekove od strane Katoličke i Pravoslavne Crkve, jednako kao i od strane gnostičkih Crkvi.
U kasnom devetnaestom veku, ta linija prenesena je mnogim nezavisnim crkvenim grupama u Evropi,
Velikoj Britaniji i Americi, uz negodovanje rimske i drugih službenih crkvenih hijerarhija. Posle dugih
bitaka u crkvenim i sekularnim sudovima, Katolička i Pravoslavna crkva bile su prinuđene da priznaju
pravo na nasleđe i drugim nezavisnim crkvenim grupama. Pomenuto apostolsko nasleđe obezbeđuje jaku
vezu direktno sa Isusom Hristom i Njegovim Apostolima, što je u vezi još starijom tradicijom. Ona nam
omogućuje da radimo sa duhovnim energijama datim nam od Isusa Hrista u cilju postizanja lične
duhovne transformacije i slobode. Jedini cilj svakog Gnostika jeste lični preobražaj i duhovna svesnost.
Ne bi li postigao stanje pomenute transformacije i svesnosti, svaki Gnostik slobodan je da koristi bilo koju
duhovnu tehniku, iz ma koje duhovne tradicije, za koju nađe da je korisna i da služi toj uzvišenoj i
plemenitoj svrsi. Ipak, unutar gnostičkih Crkava osnovni stub postizanja duhovnog preobražaja ostaje
linija apostolskog nasleđa kao središnje sakramentalno i inicijacijsko osnaženje. Linija apostolskog
nasleđa je Inicijacija i PosvećenjeJesamo u Misteriju Isusa Hrista, budući da nije opterećena dogmatskim
i statičnim tumačenjem koje preovladava u egzoternim hrišćanskim Crkvama, jer ova linija predstavlja
prenos čiste duhovne energije odJesamog Isusa Hrista, i kao takva, nezavisna je od bilo kakvih
organizacija.
Gnostička crkva bazira svoje učenje i prenos linije nasleđa na sakramentima. Sakramenata ima sedam, i
izvedeni su iz gnostičkog Jevanđelja po Filipu iz spisa Nag Hammadi biblioteke. Sakramenti se dele na
Inicijatičke, kojih ima pet, i dva koja se nazivaju "običnima"<
Inicijatički Sakramenti su:
1. Krštenje
2. Krizma ili Sveto Miro
3. Sveta Euharistija
4. Consolamentum ili Iskupljenje
5. Bračna Ložnica
Preostala dva su:
1. Miropomazanje
2. Sveti Red
Od pet Inicijatičkih Sakramenata, prva dva, Krštenje i Sveto Miro predstavljaju mističnu ravnotežu,
ujedinjenje suprotnosti, coniunctio oppositorum, budući je Krštenje inicijacija Vode, a Sveto Miro
inicijacija Vatre. Unutar Gnoze, Krštenje predstavlja prvi korak na duhovnom putovanju ka primanju
gnosisa i održavanju iste živom u svakom trenutku nasih života. Krštenje predstavlja povezivanje sa
gnostičkim kontinuumom čiji smo deo, primanje čoveka u Crkvu, u egzoternom i ezoternom smislu.
Takođe, voda kojom se čovek krsti predstavlja simboličko čišćenje i oslobađanje uma i tela od kontrole
arhonata; u drevnim spisima, arhonti su opisani kao gospodari lažne stvarnosti, sile koje nastoje da zarobe
čoveka unutar zidova materije, pogrešno usmerenih emocija i statičnog i rigidnog uma. Krštenje je prvi
pokusaj da se čovek oslobodi mreže ovih sila i zadobije iskustvo Duha Svetog i počne život Gnostika. Još
jedan veoma bitan aspekt Krštenja jeste simbolična smrt stare ličnosti, i novi čovek koji izranja iz vode,
primajući život koji je večan i nevezan za fizičko telo ili ograničenja intelekta. Sveto Miro ili Krizma je
prirodan nastavak Sakramenta Krštenja koje, kao što kaže Jevanđelje po Filipu, jeste "život, svetlo, krst i
vaskrsenje".
Smisao Sakramenata jeste oslobađanje božanske iskre u svakom od nas, odnosno dovođenje čoveka u
prirodno stanje ispoljavanja te božanske iskre u kreativnosti, slobodi, znanju i mističnom iskustvu;
oslobađanje čoveka od neznanja i mraka, pretvaranje mračne grobnice u plodnu matericu u kojoj je, u
Duhu, začet novi život.
Misterija Krštenja primljena je od čoveka na dva načina: vertikalni i horizontalni. Vertikalni aspekt
ceremonije Krštenja jeste KrštenjeJesamo po sebi, bivajući krucijalna tačka u prostornovremenskom
kontinuumu krštenog. Moć transformacije koju Krštenje sobom nosi, nije, međutim, proces koji se
završava za sat vremena, godinu dana ili u ma kom vremenskom roku; Sakrament Krštenja je pre svega
način za ličnu transformaciju koja se postiže dugim procesom meditacije nad Sakramentima,
kontemplacijom istih, učenjem, unutrašnjim i spoljašnjim, i iznad svega, življenjem tih Sakramenata u
svakodnevnom životu, u svakom trenutku. Tek tada, transformacija i mistično iskustvo sjedinjenja sa
Duhom Svetim mogu da se u potpunosti ispolje.
Šta je najvažnija posledica Krštenja? Po primanju Krštenja, život osobe koja je Krštenje primila radikalno
se menja; osoba više nije ista kao pre ovog čina; nije vezana neznanjem i slepilom; sada ima na
raspolaganju sredstva koja je vode do svetlosti i razumevanja, do konačnog Vaskrsenja u Svetlosti i Slavi
Nebeskoj.
Sakramenti su, dakle, suština Gnoze. Međutim, Gnostici ne posmatraju Sakramente kao konačne i
dogmatske kategorije koje se nameću ljudima. Sakramenti su sredstva oslobođenja, sredstva za postizanje
i realizaciju sopstvene sudbine i komunikaciju sa istinskim Sopstvom.
Sakramenti su potpuno lično, individualno iskustvo; nedokučivi, sredstvo pomoću kojeg svako od nas
doživljava svoje lično, intimno iskustvo Božanskog.
Svima je poznato da se shvatanja gnostičkog i institucionalizovanog hrišćanstva unekoliko razlikuju.
Ovde cemo izložiti neke krucijalne razlike u poimanju Božanskog.