DA LI JE LUDO RODITI SA 40 ?

Искрено, ја сад желим бебу.
Желим да имам бебу, да се бавим њоме, да се играм, да је шетам....
Али, имам два сина којима је потребно много тога. Њих сам рађала јер сам желела породицу.
Породицу имам.
То што желим бебу, можа је уствари жеља да будем бака. Можда су неки ,,последњи трзаји'' мајчинства у којем сам уживала.
Можда је само жеља да бринем о неком, јер су моји велики и не треба им мама 24 сата дневно.
Али им је потребна породица, потребно им је летовање, тренинзи, факултет, изласци...
Тренутно ми је пуна кућа тинејџера, свирају и певају.
И то је нешто што бих својој деци ускратила кад бих родила сад.
 
ako se prilikom vaspitanja ne zadovolje i emotivne potrebe djeteta, vec se sve svede na to da nije gladno i zedno, da navija za crvenu zvezdu :mrgreen: i pere ruke pred rucak
normalno je da ce takvo djete imati problema
biti preosjetljivo, sklono razvijanju kompleksa i stiditi se svega i svacega

to je greska u odgoju, ne nezaobilazno ponasanje svakog djeteta, pogotovo ne odraslog sa 15 godina
 
Ја бих се ипак вратила на постојеће дете, које има 15 година.
Знате ли неког ко је са 15 желео да добије брата или сестру?
Ја не знам. :confused:

mrsbeasley.gif
 
Ја бих се ипак вратила на постојеће дете, које има 15 година.
Знате ли неког ко је са 15 желео да добије брата или сестру?
Ја не знам. :confused:

A majka treba svoj smisao zivota pronadje u tome da cini SAMO ono sto dete zeli i nikako ne cini ono sto to dete NE ZELI?
Da li treba da sve, bas sve u zivotu podredimo zeljama jedinca ili jedinice? Da li ih samo zbog toga i radjamo?
I ako ono nesto ne zeli sa 15 znaci li to da ce tako misliti i sa 20?
Ja prosto ne smem da pomislim sta bi se sa mnom desilo da su mi roditelji svaki put uvazili proteste i svaki put ispunili zelje dok sam prolazila kroz tinejdzersko doba. Verujem da ni ti isto tako.
 
Ја бих се ипак вратила на постојеће дете, које има 15 година.
Знате ли неког ко је са 15 желео да добије брата или сестру?
Ја не знам. :confused:

Iskreno, znam neke koji pricaju da zele.

A isto tako znam i neke koji su zeleli, sve dok se tako zeljeni brat ili sestra nisu rodili. Onda se prica promenila...:smajlikojislezeramenima:
 
Ансаи, или не разумеш, или се правиш?
Ради се о детету које већ може да одлучује. И као мајка тврдим да не бих никад родила дете ако оно које зна шта би то значило, то не жели.
Малу разлику родитељи направе јер деца треба да имају неког ,,свог''.
Код велике разлике тога нема, можете да причате шта хоћете, оном од 18 трогодишњак не може бити ни другар, ни друштво...
 
Друго дете се рађа да би прво дете имало неког ,,свог''. Неког са ким ће да се игра, неког са ким ће да се дружи, неког са ким ће бити близак...
da, posto drugo djete ima samo funkcionalnu ulogu zabavljaca prvom.... ne moze se desiti da je zeljeno, samo po sebi :roll:
 
Ja nikad nisam ni zelela da moja deca jedni drugima budu drugar i drustvo. Oni su braca i to je jedino sto treba da budu. Zar je malo?

MM je prilicno stariji od svog brata i nikad nisu imali bliskost u smislu da izlaze zajedno, poveravaju se jedan drugome i sl. Ali kad je bilo tesko (a bilo je mnogo teskih godina) i jedan i drugi je znao koga da pozove i na koga da se osloni. Prijatelj nema starosnu granicu a brat je prijatelj (barem je tako u vecini porodica koje znam).
 
Ja nikad nisam ni zelela da moja deca jedni drugima budu drugar i drustvo. Oni su braca i to je jedino sto treba da budu. Zar je malo?

MM je prilicno stariji od svog brata i nikad nisu imali bliskost u smislu da izlaze zajedno, poveravaju se jedan drugome i sl. Ali kad je bilo tesko (a bilo je mnogo teskih godina) i jedan i drugi je znao koga da pozove i na koga da se osloni. Prijatelj nema starosnu granicu a brat je prijatelj (barem je tako u vecini porodica koje znam).

Да ли је онај са 18 могао да се ослони на оног од 3?
То ме занима.
 
Ja nikad nisam ni zelela da moja deca jedni drugima budu drugar i drustvo. Oni su braca i to je jedino sto treba da budu. Zar je malo?

MM je prilicno stariji od svog brata i nikad nisu imali bliskost u smislu da izlaze zajedno, poveravaju se jedan drugome i sl. Ali kad je bilo tesko (a bilo je mnogo teskih godina) i jedan i drugi je znao koga da pozove i na koga da se osloni. Prijatelj nema starosnu granicu a brat je prijatelj (barem je tako u vecini porodica koje znam).
pa da, brat je brat, djelio sa njim pjesak u parku ili ne
 
Ради се о детету које већ може да одлучује. И као мајка тврдим да не бих никад родила дете ако оно које зна шта би то значило, то не жели.
Малу разлику родитељи направе јер деца треба да имају неког ,,свог''.
Код велике разлике тога нема, можете да причате шта хоћете,
оном од 18 трогодишњак не може бити ни другар, ни друштво...

Izvini, ali ovo veze s vezom nema... :confused:

Znam djevojku koja ima sestru i brata,
sestra je 4 godine mlađa od nje, brat 14...
sa sestrom se ne slaže do te mjere da mjesecima ne razgovaraju,
sa bratom odlično... tako je oduvijek bilo
i čemu više generalizacije...
i pretpostavka da NIKO sa 15 godina ne želi brata/sestru, zaboga... ??? :dontunderstand:
 
A celi zivot ce imati i osamnaest i tri? Nikada nece doci do trideset i pet i dvadeset?Do cetrdeset i dvadesetpet?
Nece se zeniti, radovat se zajedno, nece slaviti rodjenja svoje dece, nece se naci jedan drugom u nevolji, nece biti tu kad se npr pozajmi novac ili ne daj Boze daruje krv ili nece biti podrska jedan drugome kad roditelji budu odlazili kad se neke teske stvari preture preko glave? Ne! Tu su braca samo da se lepo skockaju i zajedno odu u grad da jure devojke. Tu su samo ako fudbal mogu igrati u istoj ekipi.
Mala je razlika izmedju tebe i tvoje sestre i mala izmedju tvoje dece, mozda zato gledas na sve to na ovaj nacin.
 

Back
Top