DA LI JE LUDO RODITI SA 40 ?

Понављам - нико о томе не говори ЗБОГ СВЕТА, него ЗБОГ ДЕТЕТА!
То није разлог да се немају деца у тим годинама, али јесте чињеница са којом се мора суочити.

ali to je besmislena briga, doduse kao i mnoge druge
suocice se sa jos mnogim stvarima, i verovatno uvek ima mama koje su lepse i mladje i bolje ... sta da se radi, i to je zivot
 
Ja mogu sam da navedem svoj primer i svoje misljenje.

Nisam za to da se pravi tako velika razlika medju decom, posto je to tema, koliko shvatam.

Ja sam rodila dete sa 21 godinu. Po svim kriterijumima osim bioloskog, kazu da je to rano. Nisam zazalila niti mi je to predstavljalo problem za bilo sta u zivotu. Ali nije bilo uslova za drugo dete.

Sada moje dete ima 12 godina i ja smatram da je meni prekasno da radjam drugo dete, bez obzira na moje godine, jer bi bila tolika razlika u godinama medju decom.


meni je realniji razlog za neradjanje nemanje volje da ponovo utones u pelene, grceve, prohodavanje, zube i sl...to postujem

ali mi je uzasno kad vas procitam pri pomisli da ima ljudi koji ce na mene gledati kao na babu moje cerke...i nekog buduceg nenapravljenog deteta
:mrgreen:

Za mog oca su mislili da mi je deda, iako je on mene dobio sa 30 godina...samo je bio dosta sed i to je bilo dovoljno. I nikako mi nije bilo prijatno. Sada mi je smesno, ali je moralo mnogo vremena da prodje. nekim mojim drugaricama su se takvi komentari o "starim" roditeljima nastavljali i u srednjoj skoli.

Nisu obaveze u pitanju, bar sto se mene tice, ali ja smatram da nije pozeljno radjati posle 40te, jer treba na te godine dodati i vreme koje nam je potrebno da izvedemo tu decu na put, tj, bar jos 25 godina treba da budemo zdravi i radno sposobni da mozemo da izdrzavamo tu decu ako hoce da se skoluju. O trazenju posla da ne govorim.

Da jeste, mozemo da se razbolimo kao mladi, uvek postoji ta mogucnost, ali starost je izvesnost].Moj otac je umro sa 50 godina. nije docekao unuce. Majka bolesna, operisala kukskoro sa 55. Da imala sam dogovecnu, uvek zdravu babu, ali takvi ljudi sve manje ima.

naravno da je druga prica kada je lecenje od steriliteta u pitanju, pa se kasno radja prvo dete, ali za drugo...ne znam... moja majka ima sestru 11 godina mladju. Nikada se nisu slagale, to je jednostavno razlika generacija. INiti su se igrale zajedno niti su mogle da pricaju o bilo cemu ozbiljnom, jednostavno razlika je bila prevelika. Znam mnogo takvih slucajeva.
 
Poslednja izmena:
Некако, овде се стално поставља или-или ситуација: или жене рађају са 18-20, или преко 30, а где је она средина која је и најбоља (по препорукама и лекара и психолога - рецимо између 24 и 29?

П.С.
Ја лично нисам рађала у том периоду, значи не говорим то због себе.;)

mogu da odgovorim samo iz sopstvene perspektive -
osoba muskog pola sa kojom bih zelela potpmstvo se u mom zivotu pojavila kad sam imala 32
da se pojavio ranije, bilo bi ranije
e onda neko vreme nismo razmisljali o deci, onda smo neko vreme potrosili praveci ga
i eto.... dodjose 34.
nisam planirala, desilo se tako

a lekari i psiholozi mogu slobodno da osnuju bazu podataka adekvatnih nosilaca reproduktivnog materijala i opremiti je softverom za savrsene izbore i nece biti nikakvih problema
 
razlika izmedju mene i moje sestre je 14 godina al mene je mama rodila sa 19 a nju sa 33 god...mene je recimo rano rodila a nju pa sta znam...kao drugo dete sada gledamo na vreme...
ne znam opet kazem vreme za radjanje je kad zena oseti da je vreme i da je spremna...ja recimo sa svojih 20 godina nikako nisam zelela dete jer sam zelela da zivim neki drugaciji zivot a ne da se zarobim...jer je meni u tim godinama radjanje dece bilo ropstvo a sada kada sam zrela da budem majka mi je nesto sto se ne moze opisati i prezadovoljna sam tokom zivota koji sam vodila :)
da prvo dete sam rodila sa 31 :) a sledece planiramo al za jedno recimo 2 godine tako nekako...
 
ne mora da se čeka 30+ da bi se rađala deca

23 završi se falultet
26 udaja
27 prvo dete
29 drugo dete
karijera ide svojim tokom


tačno je da sa 18 detetu ne može da se pruži isto kao sa 30
ali biološki sat definitino vreme pole 30 ne smatra optimalnim za rađanje

i nije stvar izbora 18 ili 40

tu su dvadeste

Ijaoj, kasnim, ja cu prvo tek u 28.
Ali sam zatrudnela sa 27, je l' moze to da mi se racuna? :)
:cmok2:
A hocu troje i definitivno cu morati da ubudzim neko i posle 30, ne mogu da postignem, a i nije dobro za zenu da pauza izmedju dve trudnoce bude manja od dve godine.
 
Moji dugo nisu mogli da dobiju dete i kad su vec odustali eto mene:) Sa maminih 40. Stidela je se nisam nikad, mozda zato sto je na roditeljskim izgledala bolje od pola onih sa 35...I dan danas joj ne bi dali vise od 50, a ima 63. Ja sam zadovoljna sto me rodila ozbiljna zena, koja je prebolela sve tinejdzerske i mladalacke bolesti, koja se naputovala, videla sveta, ostvarila kontakte, ostvarila se poslovno i imala vremena da se posveti meni i mom odrastanju. Sa druge strane drugarice koje su roditelji dobili u ranim 20im nisu imale tu srecu da roditelje posebno zanima njihov zivot jer ni sebe nisu pronasli u potpunosti, nisu se iziveli i na zalost to ima posledice po decu. To naglasam nije slucaj uvek, ali primeri iz mog okruzenja govore u prilog tome. Smatram da je najbolje vreme za radjanje za zenu 28-33, ni prerano ni prekasno. Na drugom forumu sam procitala lep post, nije konkretno bila tema vezana za ovu pricu ali razumecete sustinu:

Sa 40 god moja deca ce imati mamu koja:
-je zavrsila master i najverovatnije phd iz nekih tamo nauka
-govori bar dva svetska jezika, ali poznaje i gramatiku i pravopis srpskog jezika
-ce im objasniti sinusnu i kosinusnu teoremu, Paulijev princip, izneti svoje vidjenje postupaka Ane Karenjine, itd.
-se udala za njihovog tatu iz ljubavi, jer je sa 30, kao zrela i formirana licnost, mogla da odabere isto takvu i zato nece zavrsiti u nekom hotelu sa mladjim muskarcem, dok im tata ide na "casove tenisa"
-je prelezala sve decje, tinejdzerske i studentske bolesti
-nece oblaciti mini suknje i tesne bluze sa animal printom, i imati mindjuse na vise od dva mesta na telu
-ce im ukazati na znacaj i duhovnog razvoja i objasniti im o cemu su pisali Jung, Ouspenski, V.Jerotic, Gurdjijev itd. jer je sve to procitala
-ce im pojasniti fiziologiju ljudskog tela, seksualno prenosive bolesti i znacaj kontracepcije
-pokazati cerki kako da se nasminka, oceslja, kako da neguje svoju kosu i telo
-gledajuci mamu, shvatice, narocito cerka, da postoje i drugaciji zivotni putevi, osim pevacice i domacice
- koja nece dozivljavati nervni slom kad joj se deca vrate polupijana iz nocnog zivota, jer je i mama umela da popije
- koja ce znati da su plod ljubavi dvoje odraslih i zrelih ljudi, i da su dosla na ovaj svet zato sto su zeljena, a ne zato sto su tata i mama ispunjavali socijalne formulare ili nisu znali da koriste kontracepciju
...
--je imala zivot i pre njih i ne ceka da ih se otarasi da bi ona mogla da uradi sve sto nije kada je trebalo

Sa 60++ godina moji unuci ce imati baku koja ce:

-ziveti van grada i kod koje ce moci da dodju kad god im dosadi gradska vreva
-imati ogromnu biblioteku
-im pokloniti neku svoju sliku, fotografiju, jer baka voli umetnost, iako je netalentovana
-igrati bridz sa njima
-preneti im tehnike joge koju je ucila na Himalajima
-pricati im o svojim dozivljajima sa safarija
-koju snajka nece pljuvati na nekom tamo forumu


i moja deca imaju mamu kao tvoju samo što je sve to postala sa 30+

a što se bake tiče
moji unučići....
baka im neće živeti van grada (voli gradsku vrevu)
imaće veliku biblioteku
neće im poklanjati svoje slike jer je svesna svoje netalntovanosti
igraće preferans sa njima kao što je i sa njihovim roditeljima
o jogi im ništa pričati neće
a ni o safariju jer će i dalje imati strah od aviona
nada se da će imati snajku kakkva je i ona pa je nikada neće na forumu ogovarati

a nadam se da će imati 50+



Ijaoj, kasnim, ja cu prvo tek u 28.
Ali sam zatrudnela sa 27, je l' moze to da mi se racuna? :)
:cmok2:
A hocu troje i definitivno cu morati da ubudzim neko i posle 30, ne mogu da postignem, a i nije dobro za zenu da pauza izmedju dve trudnoce bude manja od dve godine.

"Kristina, sve ti je oprošteno, ako si za nov savremen život":mrgreen::cmok2:
 
mogu da odgovorim samo iz sopstvene perspektive -
osoba muskog pola sa kojom bih zelela potpmstvo se u mom zivotu pojavila kad sam imala 32
da se pojavio ranije, bilo bi ranije
e onda neko vreme nismo razmisljali o deci, onda smo neko vreme potrosili praveci ga
i eto.... dodjose 34.
nisam planirala, desilo se tako

a lekari i psiholozi mogu slobodno da osnuju bazu podataka adekvatnih nosilaca reproduktivnog materijala i opremiti je softverom za savrsene izbore i nece biti nikakvih problema

Ниси ме разумела.
Потпуно је небитно кад је ко од нас родио (ја сам са 29 и 30), говорим о томе да у оваквим расправама најћешће упаднемо у крајности, као да само оне постоје!
 
Pa, mislim da preterujes. Moj deda je ziveo od tridesete sa secerom i umro u osamdesetoj. Moja prababa sa 87. Da, znam par ljudi kojima su roditelji umrli u pedesetim, ali mnogo vise njih ima i babu i dedu od 70 i nesto. Dvoje iz moje osnovne imaju po tvojim merilima matore roditelje (imali su 40 kad su ih dobili), i nisu uskraceni ni za sta.
Mene i sestru su dobili u dvadesetima, ali iskreno, volela bih da su dobili jos jedno dete oko cetrdesete. Da sad imam malog brata ili sestru - mislim da bih bila bolja sestra jer sam zrelija osoba i umem bolje da se kontrolisem, i procenim kako treba da reagujem. :D Da su me pitali, svakako bih bila za. Ali nisu uopste imali tu zelju, verovatno njima odgovara ovako, i ja to postujem. Jer roditelji su ti koji ce odgajati dete i prvenstveno je njihova odluka da li ce imati jos dece.
Moja drugarica je dobila drugu sestru dok je bila u srednjoj skoli, i tu bebu su svi u porodici obozavali. :D

Pričam o generacijama šezdesetih i sedamdesetih a ne o tvom dedi koji se hranio zdravo, pio čistu vodu, disao čist vazduh, sekirao se jednom godišnje kad mu grad ubije letinu. Pričam o generaciji koja je svoje najbolje godine potrošila na ratove, inflaciju, brigu za egzistenciju, zračenu Černobilom i NATO otpadom, koja je svu svoju energiju potrošila oktobra 2000. u nadi da će dočekati bolje sutra a iznedrila gomilu Murta mesto jednog Kurte. Mislim da uopšte ne preterujem.
 
Pričam o generacijama šezdesetih i sedamdesetih a ne o tvom dedi koji se hranio zdravo, pio čistu vodu, disao čist vazduh, sekirao se jednom godišnje kad mu grad ubije letinu. Pričam o generaciji koja je svoje najbolje godine potrošila na ratove, inflaciju, brigu za egzistenciju, zračenu Černobilom i NATO otpadom, koja je svu svoju energiju potrošila oktobra 2000. u nadi da će dočekati bolje sutra a iznedrila gomilu Murta mesto jednog Kurte. Mislim da uopšte ne preterujem.

I kojem je majka umrla na porodu sa dvadeset i pet jer se poradjala na stali, pa ostalo njih sestero dece od kojih je dvoje umrlo od upale pluca jer je lekar bio kilometrima daleko a sneg pao pa se nije moglo mrdnuti iz sela. I on kad se ozenio ziveo u jednoj sobi sa porodicama svoje brace, spavali svi zajedno i zdravi i bolesni, troje dece umrlo mu po rodjenju a o prezivelih cetvero brinuo sam obradjujuci zemlju i zaviseci od vremena, od drzave od semena od mnogo cega sto mi danas ni ne primecujemo jer i ne gledamo van iz kuce lepe, velike, skupo namestene ulazimo pravo u svoje automobile i odvozimo se do svog posla koji je naporan jer nam nije dobro placen pa ne mozemo da priustimo sebi nista vise od Grcke leti i Kopaonika zimi sekirajuci se zbog toga i dajuci grdne pare psiholozima da nadjemo resenje i zivimo idilican zivot nasih dedova koji su se eto sekirali jednom godisnje zbog unistene letine a pri tom ne racunamo da je ta letina njemu bila sve i hrana za celu godinu i odeca za decu i cizme za zimu i lekar za bolesne i Slava Sv. Mitra i ona bedna soljica kafe i casa rakije koju su ponekad uspevali priustiti sebi.
Ne kazem da su ziveli ni lepse ni losije samo me nerviraju poredjenja proslosti i sadasnjosti i nabrajanje prednosti negdasnjeg nacina zivota kao da su se danas planine pretvorile u mora pa onaj ko zeli zdrav i idilican seoski zivot nema gde da ode. Kako da ne. Pusta nam sela po Srbiji a mi patimo za zdravom hranom i zivotom bez stresa. kako da ne1
 
Pričam o generacijama šezdesetih i sedamdesetih a ne o tvom dedi koji se hranio zdravo, pio čistu vodu, disao čist vazduh, sekirao se jednom godišnje kad mu grad ubije letinu. Pričam o generaciji koja je svoje najbolje godine potrošila na ratove, inflaciju, brigu za egzistenciju, zračenu Černobilom i NATO otpadom, koja je svu svoju energiju potrošila oktobra 2000. u nadi da će dočekati bolje sutra a iznedrila gomilu Murta mesto jednog Kurte. Mislim da uopšte ne preterujem.

Ma kakva letina, covek ziveo u gradu veci deo zivota. :D Toliko i o cistom vazduhu, a koliko znam, nasa voda je i dalje ispravna, za razliku od mnogih drugih zemalja. Preziveo Drugi svetski rat kao i ostali rodjeni tih godina, tako da toliko i o mirnom zivotu.Cinjenica je da se zivotni vek produzava i da sada postoje bolje mogucnosti za negu, tako da mislim da generacije rodjene posle sezdesete (tu spadaju i moji roditelji) nece biti uskracene za zivotni vek.
No, videcemo, to je tesko prognozirati. :)
Edit: detinjstvo je imao kao sto je katarina opisala, sa sve doktorom na nekoliko km udaljenosti :) I ja mislim da to uopste nije bio idilican zivot. Moji roditelji su imali mnogo srecnije detinjstvo sezdesetih.
 
Poslednja izmena:
I kojem je majka umrla na porodu sa dvadeset i pet jer se poradjala na stali, pa ostalo njih sestero dece od kojih je dvoje umrlo od upale pluca jer je lekar bio kilometrima daleko a sneg pao pa se nije moglo mrdnuti iz sela. I on kad se ozenio ziveo u jednoj sobi sa porodicama svoje brace, spavali svi zajedno i zdravi i bolesni, troje dece umrlo mu po rodjenju a o prezivelih cetvero brinuo sam obradjujuci zemlju i zaviseci od vremena, od drzave od semena od mnogo cega sto mi danas ni ne primecujemo jer i ne gledamo van iz kuce lepe, velike, skupo namestene ulazimo pravo u svoje automobile i odvozimo se do svog posla koji je naporan jer nam nije dobro placen pa ne mozemo da priustimo sebi nista vise od Grcke leti i Kopaonika zimi sekirajuci se zbog toga i dajuci grdne pare psiholozima da nadjemo resenje i zivimo idilican zivot nasih dedova koji su se eto sekirali jednom godisnje zbog unistene letine a pri tom ne racunamo da je ta letina njemu bila sve i hrana za celu godinu i odeca za decu i cizme za zimu i lekar za bolesne i Slava Sv. Mitra i ona bedna soljica kafe i casa rakije koju su ponekad uspevali priustiti sebi.
Ne kazem da su ziveli ni lepse ni losije samo me nerviraju poredjenja proslosti i sadasnjosti i nabrajanje prednosti negdasnjeg nacina zivota kao da su se danas planine pretvorile u mora pa onaj ko zeli zdrav i idilican seoski zivot nema gde da ode. Kako da ne. Pusta nam sela po Srbiji a mi patimo za zdravom hranom i zivotom bez stresa. kako da ne1
Ne razumem... koji si argument dala da nisam u pravu. Nigde nisam rekao da ne postoji sloboda izbora, već da je realnost da sve više ljudi umiru u tridesetim i četrdesetim. Ako meni ne veruješ, pogledaj statistike, otvori strane sa čituljama, pitaj lekare koliko se povećao broj infrkta i kancera kod mlađe populacije.
 
Ma kakva letina, covek ziveo u gradu veci deo zivota. :D Toliko i o cistom vazduhu, a koliko znam, nasa voda je i dalje ispravna, za razliku od mnogih drugih zemalja. Preziveo Drugi svetski rat kao i ostali rodjeni tih godina, tako da toliko i o mirnom zivotu.Cinjenica je da se zivotni vek produzava i da sada postoje bolje mogucnosti za negu, tako da mislim da generacije rodjene posle sezdesete (tu spadaju i moji roditelji) nece biti uskracene za zivotni vek.
No, videcemo, to je tesko prognozirati. :)
Edit: detinjstvo je imao kao sto je katarina opisala, sa sve doktorom na nekoliko km udaljenosti :) I ja mislim da to uopste nije bio idilican zivot. Moji roditelji su imali mnogo srecnije detinjstvo sezdesetih.

Ako već moram da objašnjavam...nisam bukvalno ni mislio na tvog dedu. Šta mene briga gde je i kako živeo. I nemam nameru da se prepucavam... statistika sve govori. Ako si negde čula da se životni vek produžava, sigurno se nije radilo o Srbiji.
 
Mozda se povecao broj infarkta i kancera... Ali vise niko ne umire od bolesni od kojih se umiralo u prvoj polovini proslog veka. Veliki broj zena vise ne umire na porodjaju, niti deca u prvih nekoliko godina. Neke stvari su se promenile na gore... A neke na bolje. A ja mislim da je vise ovih na bolje (sve vreme govorim o zdravstvenom aspektu).
 
Mozda se povecao broj infarkta i kancera... Ali vise niko ne umire od bolesni od kojih se umiralo u prvoj polovini proslog veka. Veliki broj zena vise ne umire na porodjaju, niti deca u prvih nekoliko godina. Neke stvari su se promenile na gore... A neke na bolje. A ja mislim da je vise ovih na bolje (sve vreme govorim o zdravstvenom aspektu).

Znaš li ko i kako završava medicinu? I ko nas leči?
 
Једна моја познаница направила је 10 година разлике међу децом...и кад се у 36. години и другој трудноћи пожалила доктору да јој је ова трудноћа савим другачија јер је у овој трудноћи боле кости, доктор се насмејао и рекао:''Не боле Вас кости због трудноће, него што Вам је и иначе време да вас боле кости!'' :lol:

Наведно је доста разлога и ЗА и ПРОТИВ, само треба читати шта пише. ;) Свако ко размишља о томе треба да извага и једне и друге разлоге, па да сам одлучи. А одлука је индивидуална ствар и свако одлучује онако како сматра да је најбоље.
 
Ako već moram da objašnjavam...nisam bukvalno ni mislio na tvog dedu. Šta mene briga gde je i kako živeo. I nemam nameru da se prepucavam... statistika sve govori. Ako si negde čula da se životni vek produžava, sigurno se nije radilo o Srbiji.

Ja se ne prepucavam, ali kao sto rekoh, nebitno je da li je u pitanju moj deda ili tvoj otac/deda, nego je veliki broj te generacije ziveo na tako opisan nacin. Da, rodjeni u selu, ziveli u sobicku sa desetoclanom porodicom, nije bilo zdravstvene nege, ljudi se nisu radjali u porodilistima, oba svetska rata nisu nikako naivnija od rata devedesetih kako ti to pokusavas da prikazes. Mislim da previse idealizujes zivot kakav su ljudi nekada imali. Ja se ne bih menjala sa njima.
 
Znaš li ko i kako završava medicinu? I ko nas leči?

Samo da proverim, je l ti stvarno mislis da su lekari od pre 100 godina bili obrazovaniji i dostupniji nego danas?
Ako mislis na to da se medicina danas moze zavrsiti preko veze, neka bude da je 20 procenata tako zavrsava. A onaj ostatak je svakako brojniji nego svih 100 procenata pre 100 godina.
 
Samo da proverim, je l ti stvarno mislis da su lekari od pre 100 godina bili obrazovaniji i dostupniji nego danas?
Ako mislis na to da se medicina danas moze zavrsiti preko veze, neka bude da je 20 procenata tako zavrsava. A onaj ostatak je svakako brojniji nego svih 100 procenata pre 100 godina.

:D Procenat je taj ali kontra. I ne govorim napamet. Kad profesori sa medicinskog, sa kojima se družim, kažu da bi pre svoj život poverili nekom seoskom lekaru, jer nije imao vezu na fakultetu i pri zaposlenju...svaki komentar je izlišan.
 
Ne razumem... koji si argument dala da nisam u pravu. Nigde nisam rekao da ne postoji sloboda izbora, već da je realnost da sve više ljudi umiru u tridesetim i četrdesetim. Ako meni ne veruješ, pogledaj statistike, otvori strane sa čituljama, pitaj lekare koliko se povećao broj infrkta i kancera kod mlađe populacije.

O kakvoj slobodi izbora govoris? Naveo si pretpostavku da je deda ziveo udisuci cist vazduh, pijuci zdravu vodu i jeduci zdravu hranu a pri tom nije imao sekiraciju do jednom u godini kad izda letina.
Smatrala sam da nije posteno okrenuti nam jednu stranu medalje da je vidimo a drugu sakriti pa sam samo upotpunila "dedinu biografiju" da bude malo jasnija, bliza i postenija.
Ni o kakvim argumentima niti tvrdnjama nisam s tobom raspravljala.:confused:

Ljudi umiru sa dvadeset, trideset i cetrdeset ali je opet prosek zivota sve duzi jer nema vise "prirodne" selekcije". Nekada su prezivljavala samo otporna i zdrava deca, novorodjencad posebno i oni su uz mnogo kretanja i zdravog nacina zivota ziveli dugo. Danas prezive bebe i u stomaku operisane sa srcanim manama, bubreznim oboljenjima i naravno da se retko moze ocekivati da ce biti dugoveki.
I juce i danas su umirali mladi i stari ljudi, nekada od bezazlenih bolesti kao sto su upale pluca, gripe ili od tezeg poroda pa i obicnih posekotina koje se "dadnu na zlo". Danas umiru od karcinoma i udara. Sutra ce od neceg drugog ali cinjenica je da starimo, da zivimo duze.
 
:D Procenat je taj ali kontra. I ne govorim napamet. Kad profesori sa medicinskog, sa kojima se družim, kažu da bi pre svoj život poverili nekom seoskom lekaru, jer nije imao vezu na fakultetu i pri zaposlenju...svaki komentar je izlišan.

Ti isti profesori su ti koji dopustaju prolazak preko veze. A sad bas da ih ima osamdeset procenata, cisto sumnjam.
Ako ti smatras da bi te 1910. godine bolje lecili nego sad, necu ti se mesati u posao, ne moras ni da ides kod lekara. :D
 
Једна моја познаница направила је 10 година разлике међу децом...и кад се у 36. години и другој трудноћи пожалила доктору да јој је ова трудноћа савим другачија јер је у овој трудноћи боле кости, доктор се насмејао и рекао:''Не боле Вас кости због трудноће, него што Вам је и иначе време да вас боле кости!'' :lol:

Наведно је доста разлога и ЗА и ПРОТИВ, само треба читати шта пише. ;) Свако ко размишља о томе треба да извага и једне и друге разлоге, па да сам одлучи. А одлука је индивидуална ствар и свако одлучује онако како сматра да је најбоље.
i treba da odustane od trudnoce jer.... bole je kosti :D
 
15gbl7a.jpg

a vidi kako sam medeniii.. :)
connie_33.gif


elem... razmišljam sad o tome kako će sve ovdje napisano uticati na postavljačicu teme...
napisala žena svoju nedoumicu, i dobila more strepnji, zebnji, strahova, "šta ako" situacija i situacija... huh :(
njeno zdravstveno stanje, želja i volja nje i njenog muža da odgajaju još jedno dijete, te prihvatanje novog člana porodice od strane njihovog sina bi valjda trebali biti ključni faktori za donošenje odluke...

...
e da... sjetila sam se svoje drugarice iz osnovne škole... ona je imala oko 14, a njena sestra par godina manje kada su im roditelji saopštili da će imati još jednu bebu... '94. godina, rat traje već treću godinu, borbene linije na par km od našeg naselja... dakle, neizvjesnost i nesigurnost da ne može veća... moja drugarica 2-3 mjeseca neće ni da razgovara sa mamom, jer je ljuta... u fazonu - sad joj palo na pamet da rađa još jedno, u ovoj situaciji i u tim godinama... međutim, nakon tih prvih par mjeseci se navikla na to, a kad se mali bracak rodio - niko srećniji od nje i sestre :) iako je ona tad već krenula u srednju školu, i sve... eto toliko je "frka" trajala... živi, zdravi odrasli... :) čisto da se zna - dakle, ima i takvih slučajeva
 

Back
Top