Radoznalost

me_irida

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
429
"Radoznalost je glavni temelj obrazovanja. A ako mi kažete da je radoznalost ubila mačku, mogu samo reći da je mačka umrla plemenitom smrću."
Arnold Edinborough

"Radoznalost je samo taština; ponajčešće želimo saznati nešto samo zato da bismo o tome govorili." - Blaise Pascal

I tako nas radoznalost vodi i do novih saznanja , ali može biti i znak sujete , pa i drska sklonost zabadanja nosa u tuđe živote.
 
Sokrat - Test tri sita :

U staroj Grčkoj je Sokrat bio poznat po tome, da je veoma visoko cenio znanje. Jednoga dana je veliki filozof sreo poznanika, koji mu je rekao:
»Znaš li šta sam upravo čuo o tvom prijatelju?«
»Samo trenutak«, zaustavio ga je Sokrat. »Pre nego što mi bilo šta kažeš, želeo bih da napraviš kratak test. Ime mu je test Tri sita.«
»Test Tri sita?«
»Tako je«, nastavi Sokrat. »Pre nego što mi progovoriš o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da razmisliš o tome šta mi želiš reći i propustiš svoje reči kroz posebna sita. Zato se i zove Test tri sita.«
»Prvo sito je sito istine. Jesi li zaista siguran, da je to što mi želiš ispričati, istina?«
»Ne«, odgovori čovek, »U stvari, upravo sam čuo i …«
»U redu«, reče Sokrat, »Dakle, ne znaš sigurno je li to istina ili nije. Probajmo s drugim sitom. Sitom dobrote. Želiš li mi ispričati nešto dobro o mom prijatelju?«
»Ne, upravo suprotno…«
»Znači tako« nastavi Sokrat, »želiš mi ispričati nešto loše o njemu, ali ne znaš je li to istina. No, još uvek možeš napraviti test, na raspolaganju ti je još jedno sito. Sito upotrebljivosti. Da li će mi koristiti to što bi mi želeo ispričati o mom prijtelju?«
»U stvari, ne…«
»Dakle« zaključio je Sokrat, »Ukoliko mi želiš ispričati nešto, za što ne znaš da li je istinito, nije dobro niti korisno, zašto bi mi uopste morao išta ispričati?«
 
Radoznalost br.1 -pitamo kolegicu kako nam stoji nova haljina(a znamo da stoji izvrsno),ali nam njena potvrda treba da zatomimo glad naše sujete -to je manipulativno sujetna vrsta radoznalosti.
Radoznalost br.2 -"Nije li ono juče tvoj muž bio u kozmetičkom salonu kod one nove vlasnice..", dakle to je radoznalo kopanje po tuđim životima,znači jedna smišljena i zlonamjerna radoznalost
Radoznalost br.3 Sagnula sam se u vrtu,znatiželjno isčekujući da li se ispod obilja listova sakrio još jedan novi cvijet.To je topla radoznalost.Živa.Ona po kojoj Jesmo.
O kojoj radoznalosti pričamo?
 
Ova treća me je baš raznježila ...
Pričamo o svima njima, i kako ista osobina ima različite upotrijebne vrijednosti,
i stvara različite emocije.
 
Poslednja izmena:
Radoznalost br.1 -pitamo kolegicu kako nam stoji nova haljina(a znamo da stoji izvrsno),ali nam njena potvrda treba da zatomimo glad naše sujete -to je manipulativno sujetna vrsta radoznalosti.
Radoznalost br.2 -"Nije li ono juče tvoj muž bio u kozmetičkom salonu kod one nove vlasnice..", dakle to je radoznalo kopanje po tuđim životima,znači jedna smišljena i zlonamjerna radoznalost
Radoznalost br.3 Sagnula sam se u vrtu,znatiželjno isčekujući da li se ispod obilja listova sakrio još jedan novi cvijet.To je topla radoznalost.Živa.Ona po kojoj Jesmo.
O kojoj radoznalosti pričamo?

Imam sve tri radoznalosti, samo što prve dve nikada ne bih priznala odnosno ispričala. A treću bih, naravno. Prve dve bi mi nahranile ono loše u meni, postidele bi me, ali bi me zabavile. Ne bih prenosila. A treća bi me ispunila i jedva bih dočekala da se neko stvori da podelim sa tom osobom znatiželju i pronalazak.

Inače mislim da je radoznalost nužna.
 
Imam sve tri radoznalosti, samo što prve dve nikada ne bih priznala odnosno ispričala. A treću bih, naravno. Prve dve bi mi nahranile ono loše u meni, postidele bi me, ali bi me zabavile. Ne bih prenosila. A treća bi me ispunila i jedva bih dočekala da se neko stvori da podelim sa tom osobom znatiželju i pronalazak.

Inače mislim da je radoznalost nužna.

Kad počnemo da živimo iz časa u čas sa ovom trećom(a najljepša je kad se živi udvoje),ove prve dvije postaće nešto čega ćemo se sjećati kao dijela života u kom smo se igrali krpicama i oblačili lutke..spoznaćemo koliko su bile prolazne i djetinjaste,koliko smo bili neostvareni..
Ali,kad se jednom opet pojave te dvije prve radoznalosti,dođu i ne kucaju na vrata,ne pitaju može li se(eto,tek su malo svratile)..prihvatimo ih kao svakog gosta i ispratimo ali,pokažimo mu gdje su vrata(jer takvi gosti zaborave da odu)
 
"Radoznalost je glavni temelj obrazovanja. A ako mi kažete da je radoznalost ubila mačku, mogu samo reći da je mačka umrla plemenitom smrću."
Arnold Edinborough

"Radoznalost je samo taština; ponajčešće želimo saznati nešto samo zato da bismo o tome govorili." - Blaise Pascal

I tako nas radoznalost vodi i do novih saznanja , ali može biti i znak sujete , pa i drska sklonost zabadanja nosa u tuđe živote.
radoznalost je pocetak i kraj
moze da te pokrene, moze da te "ubije" na vise razlicitih nacina
treba znati probuditi svoju radoznalost (pa, i tudju, u odredjenim situacijama), a podjednako je vazno znati i zauzdati svoju radoznalost, znati kada stati...samo onda je radoznalost perpetuum mobile naseg sopstvenog razvoja i napretka
 
Malavelika...radoznalost je za mlade duse...ostale uzimaju sta im treba i odu....
Surovo?
Ne bih rekao...
radoznalost je za mlade duse radost, za one "matorije" cesto okidac nezadovoljstva..radoznalost je za mlade ono sto gura napred, u svakom pogledu, kako bivas stariji, cesto izbegavas da budes radoznao...razlozi su razliciti....
surovo? ne znam sta si mislio da je surovo?
 
Što više znaš shvataš koliko ne znaš. Razlika bi mogla biti u selektivnosti, a sama radoznalost ostaje.
prva recenica je apsolutno tacna, samo svojim znanjem mozemo nazreti dubinu svog neznanja, ali druga je vec diskutabilna..ne kazem da znanje, pa i godine, kao posledicu ne nosi i selektivnost, ali nose i izvestan "zamor materijala" kod vecine nas...samim tim, radoznalost pomalo bledi, gubi svoju pokretacku moc..da ne govorim o prakticnim razlozima, koliko je tvoje vreme samo tvoje kada si mlad, koliko dobijas obaveza prema sebi i drugima sa godinama..ne mozemo na isti nacin i sa istim intezitetom udovoljavati svojoj radoznalosti sa 20 i sa 40..retki su oni koji mogu...
 
naravno da ima
ima po difoltu, sto si stariji, vise znas, a neznanje je glavni preduslov za radoznalost
dete ne zna nista, zato je i beskrajno radoznalo, sve ga zanima
kasnije samo retki ostaju takvi...ne kaze se uzalud "radoznao kao malo dete"

Dobro bi bilo kad bi svi bili radoznali kao malo dijete, ali kod odraslih se već javlja manipulacija.
 
Da, nema se ni vremena za sve što čovjeka interesuje, pa pravi selekcije.
Čovjek se ponekad bavi drugima kako bi donio zaključke za sebe,
za slučaj da mu zatreba ako se nađe u sličnoj situaciji.
Ali ima i znatan broj onih koji se drugima bave iz raznih nekorisnih,
pa i pogrešnih razloga.
 
Možda sam ja kriva za nesporazum zato što sam poslije komentara o selekciji stavila komentar o motivima, pa je moguće djelovalo da to dovodim u vezu.
Na osnovu Vaših komentara zaključujem da ste pozitivno radoznala osoba.
 
Radoznalost se ne gubi sa godinama
samo zbog stecenog znanja,
vec i zbog izvesnog umora,
koji prati godine.

Ljudi pocnu vremenom da se koncentrisu
samo na ono od cega mogu imati neku vrstu koristi ili
na ono sto ih uze zanima, zbog njih samih.
Ne rasipaju energiju.
 
Dobro bi bilo kad bi svi bili radoznali kao malo dijete, ali kod odraslih se već javlja manipulacija.
ne slazem se...decija radoznalost je prirodna, konstruktivna, simpaticna i svrsishodna, kada bi kao takva opstala i kod odrasle jedinke, ne bi bila nista od pomenutog, vec pre destruktivna, rasplinjujuca, deprimirajuca i iritantna..radoznalost kod odraslih mora biti usmerenija i umerenija
Vjerovatno naučnici-istraživači zadrže nešto od tog dječijeg žara radoznalost.
tacno
ovo govorim iz prve ruke
onog trenutka kada izgubis tu radoznalost, vise ti nije mesto u nauci

Jedno je biti radoznao, a drugo biti radoznao i imati vremena da istražuješ. Ako nemate vremena ne znači da niste radoznali, samo ne možete da istražite šta vas zanima.
i, ovo je apsolutno tacno, ali vreme je jedan od preduslova za radoznalost..ako ti je um non-stop zauzet nekim vrlo prakticnim stvarima, tesko da mu osatje vremena i volje da bude radoznao :)

Da, nema se ni vremena za sve što čovjeka interesuje, pa pravi selekcije.
Čovjek se ponekad bavi drugima kako bi donio zaključke za sebe,
za slučaj da mu zatreba ako se nađe u sličnoj situaciji.
Ali ima i znatan broj onih koji se drugima bave iz raznih nekorisnih,
pa i pogrešnih razloga.
slazem se

Pa kada sam rekla selekcija, mislila sam na interesovanja a ne na vreme. Znanje koje odrastao čovek ima usmerava njegovu radoznalost, dok decu interesuje sve. Sve u svemu, mislim da radoznalost nestaje kod onih ljudi kojima je život postao monoton i dosadan, pa nemaju izazova. Mislim, naravno, na onu najlepšu i najpozitivniju radoznalost, a ne na guranje nosa u tuđe stvari.
ovo moze ici i u suprotnom smeru, zar ne mislis? :)

Radoznalost se ne gubi sa godinama
samo zbog stecenog znanja,
vec i zbog izvesnog umora,
koji prati godine.

Ljudi pocnu vremenom da se koncentrisu
samo na ono od cega mogu imati neku vrstu koristi ili
na ono sto ih uze zanima, zbog njih samih.
Ne rasipaju energiju.
tacno
i dobro je sto je tako
bar u vecini slucajeva
ali, kao sto rekosmo, negde njihova profesija (pa, samim tim i ono od cega "imaju koristi") zahteva stalnu radoznalost..samo malo usmereniju
 
ne slazem se...decija radoznalost je prirodna, konstruktivna, simpaticna i svrsishodna, kada bi kao takva opstala i kod odrasle jedinke, ne bi bila nista od pomenutog, vec pre destruktivna, rasplinjujuca, deprimirajuca i iritantna..radoznalost kod odraslih mora biti usmerenija i umerenija

Pa dobro, nisam ni ja mislila da treba da bude bukvalno ista, nego projecirana, isto intenzivna ali na drugi način.
A život donese usmjerenja na način da će npr. za nekog fanatik-naučnika koji je izrazito usmjeren na jedno područje životna saputnica ustvrditi da ga ništa drugi ne interesuje.
 

Back
Top