Geneticki se potpuno ne poklapa prica Porfirogenita sa cinjenicnim stanjem na terenu. Luzicki Srbi su "najveci sloveni" u Evropi (ako se uzima kao merilo slovenstva haplogrupa R1a1) Ona je kod njih zastuplenja sa 63% u odnosu naprimer na ruse kod kojih je 46%..
E, sada... po Porfirogenitu ta grupa odlazi na Balkan i naseljava opustosena podrucja Rimskog Carstva pod imenom Srba gde danas zivi 60-80% populacije haplogrupe I2a2. Po njemu su to bila podrucja danasnje Crne Gore, Hercegovine, Raske i Dalmacije. Procentualno R1a1 tu nigde ne prelazi 15%.
Mnogo je verovatnija verzija da Srbi i Luzicki Srbi nisu krvno bliski vec da su i jedan i drugi narod nasledili ime SRBIN koje je vrlo staro i postoji indicija da je bilo ekvivalent kasnijem imenu- Sloveni.
Ortodoksne gluposti. I pored svih iznetih cinjenica, uporno forsiranje ovakvog naopakog shvatanja poprima oblike religioznog dogmatizma i sektaske iskljucivosti.
Koliko je ovo povrsno i tupavo tumacenje, samo ukratko koje sve pretpostavke mora da mobilise da bi imalo ikakvog smisla:
- posejani genteski marker pre 1500 godina nuzno je na nekoj teritoriji zadrzao srazmerno isto ucesce kakvo je imao u vreme dolaska nosilaca markera; to podrazumeva i da kasnije nije bilo nikakvog mesanja doseljenika i povratnickog izbeglog stanovista, za sta inace postoje arheoloski i antropoloski dokazi -
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11576728&postcount=108 . Nije, dakle, bilo nikakvih migracija, nikakvog premestanja stanovnistva, svojstvenog politici vizantijskih careva u opustosenim krajevima, slovenski doseljenici su bila jedna genetski homogena i rasno autarkicna grupa, po obrascu Kju Kluks Klana, koja nikoga ko nije imao njihov genetski marker nije primala u svoje okrilje, bracne granice kroz citavu istoriju bile su kao Kineski zid...
- termin opustosen znaci bioloski istrebljen, bez ikakve fizicke mogucnosti povratka stanovnistva opustosenih krajeva
- savremena dominacija genetskog markera ne samo sto je kroz citavu istoriju ovih krajeva bila konstantna, sa potpuno istim odnosom starosedelackog stanovnistva i slovenskih doseljenika od 7. veka do danas, vec ona podrazumeva i kulturnu i jezicku dominaciju ili okolnosti u kojima manjina, kako god da je organizovana, na kakvom god da je stupnju proto-drzavne, vojne ili socio-ekonomske organizovanosti, verovatno po onoj Marksovoj 'gvozdenoj nuznosti', prihvata sve crte identiteta vecinskog ali potpuno obezglavljenog, rastutog, raseljenog i razjedinjenog stanovnistva balkanskih gudura. Gudura jer su gradovi Ilirika u vreme naseljavanja Slovena, zbog prethodnog kolapsa vizantijske administracije i crkvene strukture, bili su sasvim opusteli; Jovanka Kalic iznela je vredno zapazanje o postojanju preko 70 toponima (sa izuzetkom gradova za koje se pouzdano zna da pripadaju srednjevekovnoj srpskoj drzavi) sa korenom grad -
Gradiste, Gradac, Gradina, sto je vrlo dobar pokazatelj o prekidu kontinuiteta stanovanja u tim naseljima i gubitku kasnoantickog imena ovih mesta, u kojima Sloveni nisu zatekli starosedeoce, nadenuvsi im zajednicki naziv istog korena..
- manjina, kakve god osobenosti da ima, nikako ne moze da nametne svoju vlast, jezik i kulturu vecinskom stanovnistvu (Primera iz uporedne istorije za suprotno je mnogo. U biti, osvajaca je najcesce uvek bilo dosta manje od osvojenog stanovnistva, ali posledice su vrlo cesto bile pogubne po kulturni i jezicki identitet vecinskog stanovnistva, iako to nije pravilo - primer su Langobardi. Ali zato slucaj madjarskog zauzimanja Panonije, tursko osvajanje Carigrada i vecinskog grkofonog stanovnistva, romanizacija i potiskivanje preindoevropskih jezika na Britanskom ostrvu od vremena Klaudija, pa zatim na istom prostoru u 5. i 6. veku bivsi rimski najamnici germanskog porekla potisnuli su i keltske jezike i ostatke latinskog anglosaksonskim, itd. U svim ovim slucajevima
genetski efekat osvajaca bio je veoma skroman u odnosu na mnogobrojnije starosedelacko stanovnistvo, a danas je diskrepanca u odnosu dosljackog i straosedelackog genetskog markera najcesce jos veca, jer su se izvorni geni osvajaca kasnije jos vise razredili zbog mesanja sa susednim populacijama. Zato se danas, recimo, samo 10% genetskog materijala medju Madjarima moze pripisati uralskim osvajacima ili 20-30% medju Srbima i Hrvatima slovenskim doseljenicima, itd.