Da li se stidite svojih roditelja?

Ali familija (roditelji) mogu da se ponasaju normalno,da ne alkoholisu,da nadju posao,da mame tate tetke strine nemaju pet ljubavnika,da zive normalan zivot.Jel mnogo trazim?Samo normalan zivot...
slusaj ovako
ne primaj to licno,jer kao sto sam rekla,familiju ne mozes da biras,i kao takva,ona ne treba da te obelezava
sve sto je u tvojoj moci da kontrolises,je nesto oko cega treba da ocajavas,i cega mozda,ukoliko je lose,treba da se stidis,i samo su tvoji postupci nesto sto definise tebe samu.
tako da-prevazidji malogradjanstvo,ili makar taj stepen koji prestavlja stid zbog stvari na koje imas malo uticaja-roditelje,materijalno stanje
i pamti-pamti kako je,i ne dozvoli sebi da tako nesto postanes u buducnosti,ali ne daj da se to nadvije nad tobom.
oni su oni,ti si ti.
edit-probaj mozda da razgovaras sa roditeljima,barem sto se dela sa alkoholisanjem tice,stavi im do znanja kako se osecas,i mozda ce pomoci,a mozda i nece,ali ces svakako znati da si ti tu ucinila sve sto si mogla.
 
Ne, ne stidim se,oboje su fantasticni ljudi, majke na zalost vise nema a tata je hvala bogu jos uvek tu i covek je zbog kog zaista nikada ne bih mogla da osetim stid.Jedino mogu da se stidim same sebe zbog nekih pogresnih reci ili nekog postupka iz ,mladjih dana.
 
Ne.....moji su teski...i svadjaju se........al ih se nesto ne stidim ......

cale je onako tezak covek....al njegovo ime se postuje....postuju ga drugi i cene...sto bi ga se ja stideo....
a keva....je jako obrazovana zena....i ono na svom mestu je ......iako ima nesto jako strebersko u svojoj pojavi....nzm sta....
 
Ne stidim se svojih roditelja iako caletova tvrdoglavost nekada moze da me iznervira...
Inace mislim da imam dobre roditelje koji su dosta postigli u zivotu jeste da cale nekada ume da kritikuje kevu zbog neke gluposti ali se na kraju ispovedi meni i popusti... Nikada se nisu ozbiljno posvadjali i i dalje se vole... Caletom se ponosim jer ga svi gotive, a i harizmatican je... A keva je uvek bila tu da me posavetuje i razume i uvek je tu da odrzi ravnotezu...
Roditelji mog caleta(tj moji baba i deda) su bili losi roditelji,a moj cale ih i dalje ceni i voli, i brine za njih(barem za babu jer je ona ziva...) i to me podstice da nikada ne pomislim nesto lose o mojim roditeljima...

Iako nailazimo na mnogo spoljnih problema, radeci zajedno kao porodica ih uvek prebrodimo...
 
Ne,ne stidim se ;)
Tata je bio super, ugledan chovjek. Obrazovan, inteligentan...Nazalost, umro je prije skoro 6 godina,ja tek bila napunila 13. :(
A mama je super, nekad me nerviraju njene odjevne kombinacije,ali u sushtini nemam nijednu zamjerku na njen karakter/lichnost/pojavu... Stvarno je volim, odlichna je zena...
 
Mozda je to samo period adolescencije.koji sada prolazim.Mada vec je pred kraj...Stidim se mozda malo vise tate,jer ima fakultet a nema posao,i recimo ima kuci odela,dzempere,kosulje,cipele i sve ostalo a nekada izadje naulicu u radnom odelu. Nekada ga sretnem sa drugaricama pa se pravim da ga ne vidim,ne javim mu se itd.. Mozda zato sto sve osobe s kojima sam svakodnevno imaju jako uspesne roditelje,i mozda vise novca nego ja,pa imam neki osecaj da ce me mozda odbaciti.Sto sigurno i nije tacno,ali eto predrasude jednog tinejdzera.Majka je ok..
 

Back
Top