Kontrola emocija

gospodarica

Domaćin
Poruka
4.421
Ljudi razlicito reaguju u razlicitim situacijama. Svako od nas (ne)vlada emocijama na isti nacin.
Emocije su kompleksan skup koji nam oblikuje emocionalnu sferu zivota i njihova najjednostavnija podela bi bila na pozitivne i na negativne emocije.
Dve najcesce pozitivne emocije su radost i ljubav.
Osnovne negativne emocije su bes, bol, strah i uznemirenost.

Emocije nastaju kao odgovor na spoljasnji ili unutrasnji stimulans. Svaka osoba može da manifestuje svoja osecanja na razlicite nacine. Nacin na koji ce osoba da pokazuje emocije je vise ili manje kontrolisan i uci se. Dakle, zavisi pre svega od vaspitanja, kulture u kojoj pojedinac odrasta, drustva u kom se krece i samog karaktera koji je stekao. Za odraslog coveka je karakteristicno da moze kontrolisati emocije, samo je razlika u kojoj meri to može da cini.

Koliko puta vam se desilo da ste ljuti na nekoga i toliko besni da ne mozete da iskontrolisete taj bes ?
Koliko puta ne mozete da se iskontroliste i pocnete da placete od nemoci, besa, ljutnje, od srece, ... ?
Kako kontroliste emocije kada su u pitanju vasa deca?
Koko kontrolisete emocije na poslu? Da li vezbate kontrolu?
Da li razgovarate o vasim emocijama sa nekim ?

Kako (ne)kontroliste emocije u vasem zivotu uopste ?
 
strah tacnije adrenalin se deli na pozitivan i negativan. Negitavivan - neko juri da te bije ti se usro i bezis. Pozitivan - hoces da skocis sa drveta ili da uradis nesto ludo ali se plasis.



EDIT: Ne volim nikome da pricam moje emocije, krijem ih samo za sebe.
 
gospodarica:
Emocije nastaju kao odgovor na spoljasnji ili unutrasnji stimulans.
sa ovim se nebih mogao sasvim sloziti, jer smatram da emocije ne nastaju kao odgovor na unutrasnji stimulans, nego iskljucivo na vanjski.
uzgred, voleo bih da mi objasnis sta mislis pod unutrasnjim stimulansom?
zatim, mislim da je pogresno pokusati kontrolisati emocije. nepotreban napor i opterecenje, a nisam siguran ni da je moguce.
treba kontrolisati nepotrebne emotivne reakcije, ukoliko nisu instinktivne...
 
sa ovim se nebih mogao sasvim sloziti, jer smatram da emocije ne nastaju kao odgovor na unutrasnji stimulans, nego iskljucivo na vanjski.
uzgred, voleo bih da mi objasnis sta mislis pod unutrasnjim stimulansom?
zatim, mislim da je pogresno pokusati kontrolisati emocije. nepotreban napor i opterecenje, a nisam siguran ni da je moguce.
treba kontrolisati nepotrebne emotivne reakcije, ukoliko nisu instinktivne...

Secanje kao unutrasnji stimulans.

Prvo kazes ,,a nisam siguran ni da je moguce'' a posle kazes ,,treba kontrolisati nepotrebne emotivne reakcije'' ?
 
Secanje kao unutrasnji stimulans.

Prvo kazes ,,a nisam siguran ni da je moguce'' a posle kazes ,,treba kontrolisati nepotrebne emotivne reakcije'' ?

pa nisam siguran da je moguce kontrolisati, recimo bes kao emociju, ali je moguce kontrolisati njezino vanjsko ispoljavanje. bes ce se pojaviti bez nase volje, ali mi mozemo da ga kroz reakciju ne ispoljavamo.
sto se tice secanja na emotivne momente, i oni su posledica vanjskih dogadjaja, ali oni se mogu kontrolisati ili , po zelji, izbrisati jer je povezan sa umnom, a ne instinktivnom (trenutnom) reakcijom.
barem ja tako mislim...
 
"Jer ti beše čovek što snoseći sve
Ne trpi ništa, jedan što je primao
I udare i darove sudbine
S jednakom hvalom ...
Daj mi čoveka što nije rob strasti,
I nosiću ga u dnu srca svog
U srcu srca svoga, kao tebe ..."

(Šekspir, "Hamlet")


Ah, te ljudske slabosti ...

Postoji jedna Aristotelova misao, koja kaže da je lako naljutiti se, ali da nije lako naljutiti se na pravu osobu, u pravoj meri, u pravo vreme, zbog valjanog razloga i na pravi način.
Samokontrola negativnih emocija pravi je izazov. Smatram da ljudi koji obuzdavaju/kontrolišu negativne emocije imaju daleko veću sposobnost fleksibilnog mišljenja i lakše rešavaju intelektualne i interpersonalne probleme.
Intelektualne koristi od besa i uznemirenosti nema.
 
Proveo sam dosta vremena u poslednjih godinu dana razmisljajuci o emocijama.

Od svega onoga sto mogu reci je to da bez njih smo sigurniji, fokusiraniji i ostrijeg uma. Ali bez njih smo takodje i bezivotni.

Emocije su delikatna materija, to je jedini opis koju mogu reci. Veoma su nezne i osetljive i treba iskustva kako rukovati s njima. Mnogo je vrsta i podvrsta emocija da bih se olako dao odgovor na pitanja koja postavljas.

Svako ima svoju granicu u zavinosti od same svenosti ogranicene zeljama i pogledima na svet.

Emocije u kombinaciji sa umom daju nam kompletnu licnost i kako se uci obrazovno tj. informaciono tako se na neki nacin nase emocije sazrevaju. Kakav je to bioloski ili dusevni proces je van mog saznanja. Samo znam da su um i emocije veoma komplikovano isprepletane.
 
Poslednja izmena:
Emocija je živo "biće",a ne predmet.Ne možemo je oblikovati kao da je glina.
Imamo je i živimo s njom ili nam je strano tijelo koje žulja.Mi možemo da volimo ili da ne volimo svoje emocije (odnosno način na koji ih iskazujemo),ali kakva je to emocija koja se kontroliše?
Ona se može samo ponekad pokriti(kao dijete kad mu je hladno),sakriti(kao ružni karijes na dvojki),negirati(kao radoznalu komšinicu na ulazu u zgradu) ili opaliti joj šamar zato što je neobučena i nepozvana istrčala ispred nas i odala da je imamo.
Po njoj jesmo živi i po njoj se razlikujemo.Sve najradosnije i najljepše u našim životima ne bi se nikad dogodilo da smo bez te prekrasne,suptilne i ranjive dame.
S druge strane(ili s prve,kako se kome sviđa) ako nad našom emocijom ne vršimo nikakav pokušaj kontrole,ako postanemo najbolji prijatelji sa njom,onda ćemo lako da je nosimo i živimo s njom.
Jer ništa nije tako sveto da ne bi bilo vjetar u leđa ili nož u srce istovremeno..
 
Kako je lako biti povrsan, narocito danas..

Svidja mi se naslov samo zato stonaglasava opstu misao da je emocija nesto sto se ne kontrolise...
Naglasava kroz ignorisanje takvog stava.

Isplivace milioni onih koji smatraju da je emocija samo ono sto se ne kontrolise, a da sam grub, nazvao bi ih jadnicima...
Jer to je psiholoski profil sputanosti ,pa bilo da je ona nastala usled shvatanja da je taj pojedinac manje pametan od nekog , bilo da je tvrdoglav , bilo da je sujetan ili licemeran, ili nesto tako sto samom svescu o sebi unistava emociju.

Primer bi bio osoba koja misli o sebi lepse nego sto jeste i igra igru da zivi bolje nego sto je realno da bi stvarno zivela bolje....Stvara mikro okruzenje da bi se izolovala od ostatka i stvorila odrzive zablude...ili samoobmane,ne znam sta je pravilnije...

Strah od stvarnosti?
Od neuspeha?
Izjednacavanje vrednosti sa uspehom?

U svakom slucaju teza o nekontrolisanosti emocija je prisutna gde i teza da je neznanje nepozeljno i hendikep.
Naizgled suprotnost , ali nije...
Jednacina plitkih sudova i ustupanje pred opstim, prirodnim daje to za rezultat .

Sve emocije se kreiraju , samim tim i kontrolisu....
Strasti su naglasene emocije, ili kako obicni ljudi definisu , nekontrolisane emocije....(i pravnici su uskladjeni sa obicnim ljudima)
Samim tim strasti su patologije iz ugla gledanja emocija, a emocije su nistavne i slabe iz ugla gledanja strasti...

Euforija kao pratilac neumerenosti je sastavni deo strasti...
Odusevljenje kao pratilac umerenosti ima koren u reci dusha....jer dusha je deo koji ja zovem bunar i drain, usisnik emocija.

Kad su ljudi zadovoljni , i kad je to stalno , emocije dobijaju meru, podizu svoj intezitet do nivoa kad su stalne i jake, produktivne i pozitivne i podloga za jos vise emocija....
Ingtegral emocija je veci kad su one stalne , nego kad su izlivi u plamenu i impulsima kao sto su strasti....
Jesu zahtevnije stalne emocije, zato su i redje...Zato su i predmet imitacija, projekcija....samoobmana...

Odnos jedne civilizacije bi trebao da posmatra i stanje emocija clanova te civilizacije...
A takva analiza danas bi pokazala da se stedi na ljudima, da im se nudi recept da imaju strasti , koje su u totalu manje emocija zbirno , plus sto su spremni da plate da bi ih ponovili , znaci zudnja i zelja i strast....tako da ekonomija to vidi kao dobro sredstvo usemljenja....i zarade....i razmene...

Kao sto je lakse obezbediti herbicidnu hranu svaki dan , a onda prodavati zdravu hranu kao "mnogo dobru i zdravu" , kao specijalnu .....

Nisam siguran da je predmetno raspravljati sa pukom o emocijama u ovom trenutku , jer to je samo medijski mediokritet....kad su emocije u pitanju tu je stanje uvek vise mediokritetsko nego u bilo kojoj drugoj oblasti......samo delimicno krivicom zbog M i Z odnosa (koji stvarno dosta uticu).

Bice sve prepuno floskula...

Pa opet tema "emocija je pod kontrolom" je jedan korak od "sve su emocije razumljive i uzrocno posledicne".

Ovde je teze izvuci se iz neumerenosti nego u drugim delovima sveta, jer sloveni su arhitipski neumereni po pitanju emocija...pa ce mediokritet biti vise obojen...
 
strah tacnije adrenalin se deli na pozitivan i negativan. Negitavivan - neko juri da te bije ti se usro i bezis. Pozitivan - hoces da skocis sa drveta ili da uradis nesto ludo ali se plasis.



EDIT: Ne volim nikome da pricam moje emocije, krijem ih samo za sebe.

Ne suzdržavajte se. Nije rješenje problema skrivanje emocija.Svaku emociju treba znati ispoljiti.Siguran sam da bi svako od nas morao da ima bar jednu osobu kojoj ce povjeravati sve svoje emocije i raspravljati sa njom o emocijama
 
sa ovim se nebih mogao sasvim sloziti, jer smatram da emocije ne nastaju kao odgovor na unutrasnji stimulans, nego iskljucivo na vanjski.
uzgred, voleo bih da mi objasnis sta mislis pod unutrasnjim stimulansom?
zatim, mislim da je pogresno pokusati kontrolisati emocije. nepotreban napor i opterecenje, a nisam siguran ni da je moguce.
treba kontrolisati nepotrebne emotivne reakcije, ukoliko nisu instinktivne...

Izuzetno si u krivu.
1)Emocije nastaju i na unutrasnji stimulans (stimulans koji izvire iz unutrasnjosti covjeka) recimo bolest ili san
2) Velika je neupucenost u pojedine nauke izjaviti da se emocije ne mogu kontrolisati ili da ih je pogresno kontrolisati. Za poucavanje EQ (emocionalne inteligencije) postoji veliki broj centara.Neki od najucinkovitijih programa emocionalnog opismenjavanja stvoreni su kao
odgovor na konkretan problem, ponajprije nasilje. Jedan od najcece primjenjivanih
medju ovim tecajevima vodjenim zeljom za prevencijom emocionalne pismenosti jest
Program kreativnog rjesavanja sukoba, koji se provodi u nekoliko stotina škola u
New Yorku i širom zemlje. Ovaj tecaj koncentrira se na nacine izgladjivanja sporova
do kojih dolazi u školi, a koji mogu prerasti u incidente.
Reci cu da Linda Lantieri, je jedna od utemeljiteljica Programa za kreativno rjesavanje sukoba da ona drži da njegova zadaca daleko nadilazi puko sprjecavanje fizickih
sukoba. Osim pasivnosti i
agresivnosti postoji još veliki broj nacina rjesavanja sukoba.
Nasilnost besplodna, istodobno je zamjenjujucai konkretnim vjestinama. Trebamo uciti
boriti se za svoja prava, a da pritom ne pribjegavajmo nasilju. Rijec je o
sposobnostima ostaju citavog života i koje nisu namijenjene samo onima
koji su najskloniji nasilnome ponašanju.
 
Poslednja izmena:
sa ovim se nebih mogao sasvim sloziti, jer smatram da emocije ne nastaju kao odgovor na unutrasnji stimulans, nego iskljucivo na vanjski.
uzgred, voleo bih da mi objasnis sta mislis pod unutrasnjim stimulansom?
zatim, mislim da je pogresno pokusati kontrolisati emocije. nepotreban napor i opterecenje, a nisam siguran ni da je moguce.
treba kontrolisati nepotrebne emotivne reakcije, ukoliko nisu instinktivne...

Evo ti probaj ovaj unutrasnji stimulans pa mi javi da li si osetio neku emociju i koju tacno.

Zatvori oci i zamisli da se kreces u zgradi koja je jos u izgradnji. Dakle, prolazis kroz hodnike i ulazis u prostorije u kojima je na podu beton, instalacije su tek razvucene, prozori nisu postavljeni, nije malterisano, jednom recju...grubi radovi.
U jednom momentu izlazis na nedovrenu terasu, na kojoj nema ograde vec je ona jos uvek samo betonska ploca.
Shvatas da si na visini od pedeset metara.
Prilazis ivici terase i pogledas dole


Da li se bilo sta od ovoga stvarno desilo ili si samo zamisljao?
Ako se nista nije stvarno desilo, kako to da si ipak osetio neku emociju i koju?
 
Zelio bi da podjelim neka svoja znanja sa vama posto sam uvidio da neki na temi smatraju da se emocije ne mogu kontrolisati. Prefrontalna podrucja (ceoni dio mozga) u uobicajenim okolnostima upravljaju našim emocionalnim
reakcijama od samoga pocetka. Najveca projekcija senzornih informacija iz
talamusa, ne odlazi u amigdalu kako ovdje neki misle nego u neokorteks i njegove brojne
centre za prihvacanje i logicko povezivanje primljenih podataka; te informacije i naše
reakcije na njih koordiniraju prefrontalni režnjevi, sjedište djelatnosti planiranja i
organiziranja s odredjenim ciljem, ukljucujuci i emocionalne ciljeve
. U neokorteksu
cijela jedna kaskada zivcanih krugova te informacije registrira i analizira, shvaca ih i,
s pomocu prefrontalnih režnjeva, stvara reakciju. Ako se pritom traži emocionalna
reakcija, odredjuje je prefrontalni režanj, zajedno s amigdalom i drugim krugovima u
emocionalnome mozgu.Prema tome nikako ne moze biti tacno da se emocije ne mogu kontrolisati jer bi u tome slucaju projekcije senzornih informacija otisle direktno u amigdalu a znam da ako se prekine amigdala sa ostalim djelom mozga osoba postaje afektivno slijepa te da je amigdala centar za emocije u mozgu
 
Poslednja izmena:
Kontrola emocija - ili je u pitanju polemika o RET-u? Sve emotivne reakcije (pa i emocije) jesu samo obrasci kojima se priklanjamo kao manje ili vise uspesnim u socio-kulturnoj interakciji. Sta podrazueva uopste kontrola emocija? Kontrolu nad ispoljavanjem u socijalnim kontaktima? Kontrolu licnih dozivljaja? :dontunderstand:...Cini mi se, sve se svodi na jedno - da li si svestan...?
 
Dobro kontrolisem svoje emocije, toliko dobro da nekada, drugim ljudima, deluje kao da ih ni nemam. :)
Ali stvar je u tome sto ne pucam na sitnicama, nije lako izbaciti me iz ravnoteze, takva sam od uvek.
Jedino ja sebe samu mogu da dovedem do ludila, drugi...tesko.
Na poslu sam mozda osetljivija nego sto bi trebalo, ali to je zato sto moram da saradjujem sa ljudima sa kojima u privatnom zivotu ne bih ni kafu popila, ne mogu da pobegnem, pa mi kvare moje zen stanje ponekad. Njih kad bih mogla da iskuliram...e to bi bila sreca i radost.
O svojim emocijama redovno razgovaram sa najboljom drugaricom i to mi je kao terapija. Izbacim sve iz sebe pa mogu dalje.
 
Kontrola emocija - ili je u pitanju polemika o RET-u? Sve emotivne reakcije (pa i emocije) jesu samo obrasci kojima se priklanjamo kao manje ili vise uspesnim u socio-kulturnoj interakciji. Sta podrazueva uopste kontrola emocija? Kontrolu nad ispoljavanjem u socijalnim kontaktima? Kontrolu licnih dozivljaja? :dontunderstand:...Cini mi se, sve se svodi na jedno - da li si svestan...?
To je proces obuke u kojem se prvo vrsi kontrola ponasanja da bi se preko kontrole ponasanja obucilo da covjek upozna (osjeca)ogroman broj emocija koje prije nije osjecao.Jer veliki broj emocija bez obuke covjek svrstava u jednu jer ih ne moze da raspozna jer su slicne.Poslije toga postaje emocionalno bogatiji(osjeca vise vrsta emocija nego kada nije bio obucen).Nakon toga uci se da prepozna razne situacije u okolini zbog kojih osjeca prostu emociju.(Jednu emocijom u istom vremenu) ili slozenu(vise emocija u istom trenutku).Zatim slijedi manipulisanje sa procesima u okolini (okolina kojom se manipulise od strane obucavanoga ne sadrzi ljude) kako bi se osjecala zeljena emocija ili skup emocija,Zatim slijedi manipulisanje samim sobom kako bi se izazvala zeljena emocija u sebi.Pri tome obucavani pokusava da dozivljava namjerno emocije koje su odgovarajuce okolini u kojoj se nalazi a onda emocije koje su neodgovarajuce okolini u kojoj se nalazi.U okolini koja bi ga trebala naljutiti dozivi ljutnju sa namjerom a poslije toga u istoj okolini dozivi ljubav ili srecu.Tada nastupa obuka iz empatije gdje se sugovornik uci da na osnovu neverbalnih i verbalnih znakova pogadja emocije sugovornika da bi se poslije toga naucio da izvrsi potpunu empatiju(osjeca tacno sta osjeca sagovornik)Sljedeci stepen se obucavani uci da verbalim i neverbalnim uticajima na sugovornika po volji kreira sta ce sugovornik osjecati.Pa onda se obucava da utice na grupu a ne samo jednoga sagovornika.Zatim se obucava da po volji obucavani utice preko uticaja na emocije na to sta ce sagovornik ili grupa njih raditi odnosno kako ce djelovati.Ljudi koji zavrse cjelu obuku eq su izuzetno mocni jer mogu manipulisati tudjim i sopstvenim emocijama i djelovanjima a na njima je da li ce to upotrebiti u u dobre ili lose svrhe
 
Poslednja izmena:
Dobro kontrolisem svoje emocije, toliko dobro da nekada, drugim ljudima, deluje kao da ih ni nemam. :)
Ali stvar je u tome sto ne pucam na sitnicama, nije lako izbaciti me iz ravnoteze, takva sam od uvek.
Jedino ja sebe samu mogu da dovedem do ludila, drugi...tesko.
Na poslu sam mozda osetljivija nego sto bi trebalo, ali to je zato sto moram da saradjujem sa ljudima sa kojima u privatnom zivotu ne bih ni kafu popila, ne mogu da pobegnem, pa mi kvare moje zen stanje ponekad. Njih kad bih mogla da iskuliram...e to bi bila sreca i radost.
O svojim emocijama redovno razgovaram sa najboljom drugaricom i to mi je kao terapija. Izbacim sve iz sebe pa mogu dalje.

to sa kolegama na poslu te skroz razumem, jer i ja radim sa takvim ljudima sa kojima ni kafu ne bi popila a moras da ih trpis na poslu svih 8 sati nazalost
medjutim i ta kontrola se uci, potrebno je vreme i iskustvo kako ne bi reagovala na njih i njihove postupke, moram priznati jako je tesko
neko ko te nervira kao pojava samo i jos kad progovori... stvarno treba iskontrolisati svoje emocije da ne bude 'zlo' :D ali ne treba cutati naravno i ici preko 'crte'
 
Mogu da kontrolisem svoje emocije....

Svesnoscu...

Izlivi besa nisu potrebni...

To se uci... naravno treba uvek imati nekoga sa kime mozemo iskreno o svemu razgovarati...

To je neophodno za dusevno zdravlje...
 
"Ljudi koji zavrse cjelu obuku eq su izuzetno mocni jer mogu manipulisati tudjim i sopstvenim emocijama i djelovanjima a na njima je da li ce to upotrebiti u u dobre ili lose svrhe"

Ovde vidim savremeno obojenje stavova, pa i pristupa kontroli emocija...

Zato i ne volim moderne price jer se sve iskrivi i demagogishe...
Pazite Kontrola postaje kontrola i manipulacija...

A ko danas kontrolom shvata stari naziv "imati kontrolu u rukama"...
A sta taj naziv podrazumeva?
Podrazumeva da znate , tj da budete svesni sta se desava, i da budete svesni svojih potreba i da budete svesni uslovljenosti koje ce vam okolina pokusati da nametne ili su neophodne...
Ili jasnije po tezama.Kontrola u rukama znaci:
-biti svestan svojih emocija i od cega zavise i kako nastaju
-biti svestan svojih emocionalnih potreba, koliko su koje bitne i koliko neophodne
-biti svestan odnosa sa okolinom i sukoba i antagonizama koji se javljaju ili ce se javiti , kao i taj uticaj na vase emocije i uzroke emocija
-resiti suprotstavljene zahteve na odgovarajuci nacin, tako da se dobija ne kratkorocna vec mesano , kratkorocna (*za neke) i dugorocna stabilnost pristupa (rekao bih situacije, ali cete tumaciti situaciju kao stanje, a situacija moze biti i zahtev za kontrolisanom ili umereno neizvesnom dinamikom)....


E sad me ispravite , ali ja ne vidim nigde kod vecine, a mozda i kod svih , nameru da se ima kontrola u rukama svojih emocija, vec vidim teznju i nameru da se kontrolisu svoje emocije, i tudje usput...

Ovo nije usamljeni primer, jer danas se i trgovac izjednacava sa spekulantom (prvi ublazava promene cene na trzistu, a drugi namerno izaziva promene cena na trzistu)....
Sreca te kod trgovine postoje stari izrazi spekulant (u ruznom znacenju) i trgovac...
Ali u mnogim oblastima toga nema, pa i u ovoj oko kontrole emocija...

Postavice neko pitanje ako ne kontrolises emocije, onda je gore.
Onda oblikujes sebe po mogucem ili ostvarivom kalupu sa sebi dozvoljenom marginom nesuglasja...sa tim kalupom...
Mislim da vecina to cini, nesvesno , ali oblikovanje nije nesto lose, niti je to silovanje nad sobom..
Ali se na balkanu cesto toliko naglasava sopstveno trenutno oblikovanje, koje je u sustini nevaspitanje, ili primitivizam, cim se fiksira kao dusevno nepromenjljivo zadovoljstvo i potreba...
Forsiranje licnih voljnih slabosti i emocionalno oklopljavanje te slabosti kroz drustveno dozvoljene forme, romantike, strasti, pesnistva, drustvenosti, zanimljivosti, interesa ili cega vec jos...

Mozda sam pozurio pa cete me gledati belo...doktori ce da vuku na svoje, psiholozi na svoje, kursisti na svoje...
 
tuzni patak je rekao:
-biti svestan svojih emocija i od cega zavise i kako nastaju
-biti svestan svojih emocionalnih potreba, koliko su koje bitne i koliko neophodne
-biti svestan odnosa sa okolinom i sukoba i antagonizama koji se javljaju ili ce se javiti , kao i taj uticaj na vase emocije i uzroke emocija. kraj citata

Nije dovoljno samo biti svjestan nego treba djelovati.

Pa je rekao:
-resiti suprotstavljene zahteve na odgovarajuci nacin, tako da se dobija ne kratkorocna vec mesano , kratkorocna (*za neke) i dugorocna stabilnost pristupa (rekao bih situacije, ali cete tumaciti situaciju kao stanje, a situacija moze biti i zahtev za kontrolisanom ili umereno neizvesnom dinamikom)... kraj citata.

Osnovni je problem sto ova rijec odgovarajuci je neodredjena ,nejasna i ne objasnjena
 
Svako od nas pristupa razumevanju emocija i "uživanju" u njima u skladu sa svojim trenutnim stanjem kroz koje prolazi a u skladu sa ličnim duhovnim razvitkom.
U jednoj fazi mi nalazimo da je dobro ispoljavati svoje emocije (i dobro je) jer nas u toj fazi nose ka životnim iskustvima iz kojih aktivno učimo život. Taj proces utiče da se duhovno razvijamo.
U jednoj od faza više bacamo akcenat na naš intelektualni razvitak pa obožavamo mentalističke (intelektualističke) jače bih naglasio filozofske nauke. I ovaj period je dobar da razvije naše mentalne ali i duhovne sposobnosti.
Dodje i faza kada iz ovih prethodnih steknemo dovoljno mudrosti i razumevanja pa sebi kažemo da je dobro da počnemo kontrolisati emocije ali i nagone svoga uma (naročito ako su oni izašli iz okvira normalnosti). U poslednjoj fazi više volimo promišljenost, smirenost, spontanost...
Iako u realnosti ove faze nisu tvrdo odvojene ipak u poslednjoj počinjemo biti svesniji neophodnosti naših svesnih promena ili svesnog rada na sebi.
Emocije i pasije ili razularenosti uma ne potiču iz istog centra u nama.
Onaj ko ovlada emocijama sigurno ume biti i radostan i tužan ali neće nikada izaći iz svoje unutarnje ravnoteže.
Kod pasija, kao što su ljutnja, ozlojedjenost, ljubomora, sujeta, ...i desetine drugih stvar je malo ozbiljnija. Tu trebamo što pre učiti samodisciplinu... Ljutnja se smatra rakom uma i gde vladaju ljutnja i bes tu se žanje gorčina života. Tu će nam prijatelji okrenuti ledja...
 
Poslednja izmena:
"U jednoj od faza više bacamo akcenat na naš intelektualni razvitak pa obožavamo mentalističke (intelektualističke) jače bih naglasio filozofske nauke. I ovaj period je dobar da razvije naše mentalne ali i duhovne sposobnosti."

Ovo ja tumacim kao osnovu razvoja dekadencije, iliti mentalnog uzroka psiholoskih degradacija coveka...

Osim u detinjstvu kad neke faze treba malo vise forsirati zbog bioloskih predispozicija, mi smo ipak u kombiju koji se zove nase telo...kasnije ne bi trebalo da postoje "doba", jer su obicno kompenzacije jednog drugim, a to ne valja, iako donosi drustvene rezultate, tj vidljivo je svima, ali to je zrtva i privid...
Privid je i kad veci deo jeste podrzan stvarnoscu....(tek da neko ne pomisli da privid nastaje totalno bez veze sa stvarnoscu, i fatamorgana se javlja vezano za trenutnu stvarnost)...
----------------------------------------------------
@zenicanin
Uzmi ti mi budi advokat, pa pronadji sta sam zeleo da kazem, to je prakticniji i bolji nacin nego da sad ja postavljam tezu a ti je obaras, jer ako je tacna moja pretpostavka da se kontrola tumaci kao volan, onda najverovatnije u paketu ide i to da ti neces prihvatiti ideju onoga sto sam hteo da kazem...

A ako hoces, onda ces u advokaturi vec naci to sto sam hteo da kazem...

---------------------------------------------
Usput ovo me potseti na tvrdnju nekih da ljudi cesto shvataju ali ne reaguju...
A onda se ja setim da nema osobe koja ne oseca strah od smrti preko bolesti i eksploziju emocija prilikom susreta sa smrtnim casom bez obzira da li je on vas ili tudji...(ne strah iskljucivo,dok kod bolesti pa smrt, jeste uvek strah i izbegavanje, znaci aktivnost)

Moze li se reci da je strah od bola u bolesti veci od straha od smrti...?
To su sve varijante tumacenja, ali da aktivnost postoji , postoji...
 

Back
Top