Стаљинови портрети поновно изложени у Москви!

Komunistkinja

Buduća legenda
Poruka
48.824
Поводом 9. маја дана победе на фашизмом!

Наиме 9. маја 1945. године совјетски маршал Жуков ратификовао је испред Савезника споразум о немачкој капитулацији, који је дан раније у име Трећег рајха потписао немачки фелдмаршал Вилхелм Кајтел.

Почев од тада, овај дан се свечано обележава у великом броју земаља света, и то у Русији, Јерменији, Азербејџану, Белорусији, Грузији, Казахстану, Киргистану, Молдавији, Таџикистану, Туркменистану, Украјини, Узбекистану и Израелу од 2000.

Било како било ,предхoдних година није било дозвољено носити Стаљинове портрете
нити их излагати.Овај пут уз велику подршку грађана ,влада је одобрила Стаљинов портрет!Како комунистичка партија у Русији каже ово је само један од сегмената рехабилитације Стаљина од које не одустају!

Хвала Путину!

090101%20Stalin%204%20joker.jpg
 
Извор

Moscow City Hall has approved hanging posters of Stalin throughout the city in the run up to Victory Day.
For years, Moscow authorities have received hundreds of requests from communists, veterans’ organizations and pensioners’ groups to use the image of Joseph Stalin in the celebrations for Victory Day.:brus:

Живела победа!
 
koji je q.rac tim rusima............kakvi porteti........

nejvecem ubici sopstvenog naroda u istoriji

То да је убица је део нацистичке пропаганде!

Имаш у мом блогу праву истину!

Ја на твој коментар само могу да кажем једно РУСИЈА СЕ БУДИ!

држ се..:zper:
 
Jel ti to krv po hodniku?Da li znas da je staljin bio djavo?

SILOVANJE ISTORIJE

U napisu Venceslava Glišića "Silovanja je bilo" (Politika od 6. 2. 2006.) tvrdi se da su tokom oslobađanja Jugoslavije "pojedine grupe vojnika Crvene armije izvršile silovanja žena i pljačke po Srbiji. Pominje se i 2000 žena koje su, navodno, silovane. Dalje se kaže da je "Tito pozvao generala Kornjejeva i u prisustvu Kardelja, Rankovića i Đilasa oštro protestvovao…", a da je Đilas bio "posebno oštar u kritici prestupa crvenoarmejaca". Na kraju, Glišić piše da je zbog te kritike Staljin naterao Đilasa u svojoj dači da ispije zdravicu za Crvenu armiju i time se polemika o tome slegla".

Ceo Glišićev napis zasniva se na neistinama, selektivnim poluistinama i na metodu rekla-kazala. Sem toga, on se bitno razlikuje od mnogobrojnih i veoma obimnih službenih dokumenata Trećeg ukrajinskog fronta (koji je učestvovao u oslobađanju naše zemlje), od izveštaja generala Kornjejeva, od memoara Molotova i drugih sovjetskih autora, kao i od podrobnih pisanih objašnjenja ambasadora Sadčikova i Lavrentija. Ni u našoj zemlji ne postoji nijedan autentičan dokument koji bi potvrdio Glišićeve navode. Zar nije krajnje naivno poverovati u priču, kako su, navodno, seljaci u nekom selu između Kruševca i Kraljeva "pobili nekoliko crvenoarmejaca koji su pljačkali i nasrtali na njihove žene". O tome bi morao da postoji bilo kakav zajednički pismeni dokument sovjetske i jugoslovenske komande. Morao bi da postoji pisani dokument sovjetske i jugoslovenske komande. Morao bi da postoji pismeni dokument i o "silovanju" neke od 2000 pomenutih apstraktnih i bezimenih žena. Doduše, posle sukoba između Moskve i Beograda 1948. g. objavljivane su u štampi najgnusnije antisovjetske priče bez autentičnih dokaza u stilu da Rusi "jedu satove, telefone i električne pegle". Ali to je bio danak određenoj političkoj situaciji.

Pomoć Crvene armije u oslobađanju naše zemlje od fašizma bila je herojska, dragocena, bratska i odlučujuća. Preko 30 hiljada crvenoarmejaca je poginulo, ranjeno ili nestalo na jugoslovenskom tlu. Hiljade njih su sahranjeni na bratskim (partizanskim i sovjetskim) grobljima u Beogradu, Jagodini, Gornjem Milanovcu, Požarevcu… Svojim žrtvovanjem oni su mnogo smanjili gubitke naših boraca i civila. Sovjeti su nam 1944. i 1945. g. pružili ogromnu vojnu i materijalnu pomoć. Gotovo svuda Sovjetska armija dočekana je s oduševljenjem i bratski. Ona je vrlo često trpela znatne gubitke prilikom oslobađanja naših gradova, jer je izbegavala da se koristi teškom artiljerijom, kako bi sprečila civilne žrtve i razaranja. Ali, crvenoarmejci su prolazili i kroz mesta u kojima ih je deo stanovništva dočekivao neprijateljski. Mnogi ljudi iz tih krajeva pobegli su na severozapad sa Nemcima (ali su im ostale porodice) kao nedićevci, ljotićevci, četnici, ustaše (u jednom delu Vojvodine), folksdojčeri, mađarski fašisti… Značajan broj njih "ispod žita" širio je najprljavije laži o crvenoarmejcima i partizanima i preuveličavali razne pojedinačne incidente i nesporazume.

Crvena armija ostala je na našoj teritoriji od 28. septembra 1944. g. pa gotovo do kraja rata. i za to vreme, čak neki visoki rukovodioci KP Jugoslavije, i drugi uticajni ljudi rafinirano su širili antisovjetsku propaganda. O tome postoji obimna dokumentacija iz raznih izvora-sovjetskih, britanskih... Pored Moskve, veliki deo takvih vešto izrežiranih informacija dospevao je u London, gde su istaknuti rukovodioci Britanske obave{tajne službe Filbi, Maklin, Barđžes i drugi bili prosovjetski orjentisani. Oni će kasnije u Moskvi deo informacija o Jugoslaviji iz tog vremena publikovati. Već u toku oslobođenja Jugoslavije i u prvim posleratnim godinama visoki rukovodioci Crvene armije i ruski ambasadori su u više mahova protestvovali kod jugoslovenskog partijskog i državnog rukovodstva zbog, kako su govorili, antisovjetskih postupaka Đilasa, Tempa, Velebita i drugih. Glišićevo tvrđenje oko načina kako je "likvidiran" i da li je uopšte likvidiran sukob između Sovjeta i Đilasa povodom njegovog napada na crvenoarmejce. To sasvim drugačije prikazuju Molotov i drugi sovjetski autori. Po njima, Đilas je molio Moskvu za oproštaj, tvrdeći da su mu "neke informacije namerno podmetnute" i da je pogrešno interpretiran. To isto proizilazi i iz pisma CK SKP(b) gde stoji da je Đilas zbog antisovjetskih izjava žestoko kritikovan od strane Rusa. On je, kaže se u pomenutom pismu, potom došao u Moskvu (u sastavu jugoslovenske delegacije), izvinio se Staljinu i "molio da se zaboravi neprijatna pogreška koju je napravio na sednici CK KPJ".

Tokom sedmomesečnog ratovanja na našoj teritoriji nalazilo se nekoliko stotina hiljada sovjetskih boraca, sigurno je da su mogli da se dese neki pojedinačni nesporazumi i incidenti, ali su krajnje apsurdne tvrdnje o tobože masovnim "pljačkama i silovanjima", bez navođenja ijednog konkretnog dokumenta, ijednog konkretnog imena. Razume se, da je u pitanju skrnavljenje uspomene na herojski podvig i bratsku pomoć Crvene armije, kao i omalovažavanje njene odlučujuće uloge u slomu fašizma.

Branko Kitanović, generalni sekretar NKPJ
Beograd, 8. februar 2006. god.
 
znaci skupljas portete ubica..............pa dodaj onda i hitlerov......

Он је ослободио свет од убица!
И његови портрети ускоро има да се носе за дан ослобођења и у Србији,како и доликује!

ЖИВЕЛА ПОБЕДА
 
ako si maloletna oprosticu ti.Da li znas ko pise istoriju?Pobednici.Ako si odrasla onda je to uznemirujuce...

Твоји коментари нису здрави ,молим те уздржи се од даљих!

Руски народ се изјаснио,он жели портрете Стаљина на дан победе како и доликује!
Ускоро ће имати прилику да се изјасни и српски народ !
 

Back
Top