Bili Srbin i Albanac i Albanac počeo da mazi Srbina po vratu. Srbin:
• ******, nemoj da me zajebavaš!
Albanac nastavlja da ga mazi i po nozi. Srbin:
• Nemoj, bre, čoveče, da me zajebavaš!
Tad Albanac počinje da mu puši a Srbin će:
• Ah, što si zajebant, ******...
Razgovaraju Engleskinja, Francuskinja i Srpkinja o muževima i konstatuju da moraju da ih uvedu u kućne poslove jer one sve rade i po kući i oko dece a oni samo čekaju na gotovo. Dogovore se da se nađu za mesec dana i da vide šta su uradile. Posle mesec dana, kad su se ponovo našle, kaže Engleskinja:
• Ja sam sačekala Džona i pravo sa vrata rekla: "Slušaj, Džon, više ovako ne može! Ja sa posla trčim kući, perem, peglam, kuvam, radim oko dece, a ti dođes kući i čitaš novine. To više ne dolazi u obzir!" I par dana ništa nisam videla, ali ubrzo je Džon počeo da pere prozore, pa malo sa decom, a sad već sve radimo zajedno!
Francuskinja kaže:
• I meni je sa Pjerom bilo slično. Isto sam ga izgrdila, lupila pesnicom o sto, i posle toga par dana ništa nisam videla, ali već posle 5-6 dana Pjer je počeo da radi sve po kući i oko dece, sad sam baš zadovoljna.
Kaže Srpkinja:
• I meni je bilo slično. Kako je Radojica došao kući, ja pesnicom o sto i kažem da to njegovo ponašanje više neću da trpim i da mora da mi pomaže u kući jer ću inače čudo da napravim, i... jedno 10 dana ništa nisam videla. Onda mi se otvorilo desno oko...
Dva prijatelja lovca, Srbin i Hrvat, voleli često zajedno da idu u lov. Ali jede se Hrvat zbog svog psa, svaki put kada zapuca iz svoje puške pas se prvo skvrči od straha a onda pobegne i tek se negde predveče vrati kući. Ništa nije pomagalo, i tukao ga je i bodrio i pretio ali svaki put ista priča. Gleda to Srbin, pa mu sve žao te predloži Hrvatu da mu da psa na par nedelja.
• Znaš - kaže Srbin - ja ću da ga provedem po našim svadbama, znaš kako je tamo, pucanja do mile volje, verovatno će da se navikne.
Razmišlja Hrvat, nema šta da izgubi a i žao mu da ga nekom pokloni ili ubije pa se složi sa Srbinom. Uze Srbin psa i poče da ga voda po svadbama. Prođoše i te dve nedelje, te se dogovore Srbin i Hrvat da se ponovo nađu u lovu i Srbin će tada da dovede i psa. I tako jedno jutro krenuše oni u lov. Kako zađoše u šumu, Hrvat primeti mečku kako se šunja u žbunju te zauze stav, nanišani i opali. U tom trenutku pas stade, uspravi se na zadnje noge, ispruži prednje u vazduh preko glave i iz sveg glasa zapeva:
• OJ VOJVODO SINĐELIĆU...
Lovili Srbin i Hrvat ribu, pa ulovili samo jednu. Dogovaraju se kako da je podele, pa će Srbin:
• Ajde da karamo jedan drugog, pa ko duže izdrži dobije celu ribu.
Pristane Hrvat, namesti guzicu, a Srbin raspali, pa do zore. Znoji se Hrvat, boli šupak, ali neće da ispadne slabiji od Srbina, nego trpi. U zoru, Srbin više ne može, pa ga izvadi, a Hrvat, sav srećan kaže:
• Ajd sad, da vidimo koliko ti možeš!
A Srbin će:
• Ma evo ti riba, koji će mi *****...