"Sitničarnica "Kod srećne ruke" je roman posvećen fenomenu čitanja,
kao o jednoj od onih retkih intimnih delatnosti koja nam je preostala.
Nadalje, on razmatra navodnu mogućnost takozvanog naporednog čitanja,
onog koje dopušta da se dvoje ili više čitalaca, što slučajno ili namerno,
istovremeno otvarajući istu knjigu, bez obzira na prostornu udaljenost,
mogu naći i prepoznati u paralelnom svetu literature.
U oba slučaja, međutim, u romanu je reč o književnosti kao o izdvojenom
i koliko-toliko zaštićenom zajedničkom području dobrovoljnog izbeglištva,
emigracije, ishodištu novih seoba...
Usled nemogućnosti da opstanu u sve zatvorenijem svetu,
ovom sve užem svetu, sve zagušenijem i zbijenijem brojnim realijama,
junaci romana tragaju, pronalaze i ostvaruju novo prostranstvo,
vreme u vremenu, makar za nekoliko časova produžavajući svoj opstanak.
Dvostruko nagrađivani roman sastoji se od Pristupa,
osam Čitanja i Epiloga koji govori o tome kako
su se neke stvari završile,
a kako su neke druge započele.
Petrović u svoje delo uvodi strukturu romana u romanu,
a ravni pripovedanja se šire poput koncentričnih krugova.
Nosioci radnje u romanu su niko drugi nego čitaoci
koji se međusobno sreću
zajedničkim čitanjem retkog primerka
knjige Moja zadužbina, Anastasa Branice.
Student Adam Lozanić, starica Natalija Dimitrijević,
njena 'družbenica' Jelena koja uči engleski jezik,
Pokimica - bivši operativac Državne bezbednosti,
profesor Teofilović, domaćica Zlatana, porodica Lelek -
bivaju sve više uvučeni u svet romana Moja zadužbina
i svoj život nesvesno zamenjuju stvarnošću literarnog dela.
- Gospođo Natalija, kada odemo tamo,
odnosno onamo, postojimo li ovde? - prenula se Jelena.
- Postojimo li? -odgovorila je Natalija. I gde? To je dobro pitanje.
Verujem da se radi o nekoj vrsti blagog prisustva ili blagog odsustva.
Ovo je roman o onima koji pišu i koji ne mogu bez čitanja.
Pisanje - čitanje je beg od stega spoljašnje egzistencije,
način da se težak i sumoran život transformiše u nešto lepše.
Čitaoci imaju isto tako svaralačku ulogu kao i pisac,
budući da imaju moć da ožive tekst.
Oni se ne mogu sasvim konkretizovati,
a svaki od njih će se kretati prema sopstvenom
opsegu predrasuda ili interesovanja.
Svaki trenutak u delu vredi malu večnost kojoj se ništa
iz spoljašnjeg sveta ne može suprostaviti,
niti se njen tok može zaustaviti."
Dakle, da li citali ste "Sitnicarnicu"?
Vase impresije.
Poslednja izmena: