Mislis, imperijalizam, robovlasnistvo itd?
Ne bih rekao da je to oduvek bilo u toj meri, zato sto su tek posle Drugog svetsog rata postali tako ekstremno napujdani na ,,crvene''.
Americki ambasador Dzozef Dejvis tridesetih godina je izjavio:
Inace, kako vreme prolazi, u SAD su i Ruzvelt i Kenedi postali ,,komunjare''... Skoro sve sto je prethodilo Reganu i ,,otvaranju trzista''.
A šta možemo da očekujemo od Obame?
Što se tiče 'izdaje', mislim na centralizaciju države; federalizam je sada postao nešto u pojedinim državama (npr. u Kaliforniji i Teksasu) nešto vrlo nepovoljno, a mit o federalizmu Sjedinjenih američkih država se sve više raspada. Najviše udjela je imao predsjednik Buš sa svojim
Patritotskim aktom (da ni ne pominjem suluda djela, kao npr.
sopstveno pomilovanje unapred od svih mogućih procesuiranja!), koji se često poredi sa Hitlerovim prilikom spaljivanja Rajhstaga.
Koliko je s loše strane (centralizacijom) i dobre (socijalizacijom - ali opet, sporno je, jer vidimo da su sada Republikanci, koji se oštro protive ikakvom koračanju u kolektivizam, opet većina i kako će se suprotstaviti Obami u svačemu, tj. ima ljudi koji osporavaju postoje li uopšte i dobre strane u koračanju u socijalizam) izvršeno napuštanje svega što su Očevi osnivači američke nacije zacrtali? Da li SAD uopšte više i liči na - SAD?
Evo i što se tiče secesionizma nečeg interesantnog (od 03:35):
Takođe, vrlo mi je interesantna ta čuvena
demokratska pojava i laičko baratanje terminom 'demokratije'. Naime, Džeferson i slični mislioci su vrlo jasno tvrdili da je
demokratija najgori oblik vladavine, i stoga je i SAD po svom društvenom uređenju
Republika. Ali danas, napravila se potpuna perverzija, ne sasvim zbog djelovanja Demokratske partije (Buš stariji je Republikanac!), tog termina. Pretvorio se iz jednog običnog termina koji upotrebljavaju Amerikanci (a i mi ostali) kao što koristimo i druge riječi standardno, u nešto što se
automatski podrazumijeva kao obavezno pozitivno, sa nesumnjivom pozitivnom konotacijom koju povlači automatski. Niko više ne govori (u visokim strukturama vlasti u Vašingtonu) o balansu između legitimnog i legalnog, između narodne volje i nepremostivih principa (stoga, što se tiče ovog drugog, sada vidimojednu Ameriku koja zna da katkad i odobrava ubijanje djece, žena i staraca), već su svima usta puna
demokratije, a to sprovode američki lideri kao što vidimo i u spoljnoj politici, tzv.
demokratskim integracijama, bilo kulturnim uticajem na Zapadnu Evropu, bilo oružjem po zemljama trećeg svijeta
U kojoj svrsi je postepeno smjenjivanje principa stabilnosti i, da kažem,
pravde, 'demokratskom propagandom', zajedno sa socijalizacijom i centralizacijom, pretvara SAD u sve protivno onome kako je izgledala krajem XVIII i početkom XIX stoljeća? A uz to, vidimo kako
forma ostaje identična, bez nekih promjena u obličju (npr. svi znamo da svih 50 država nikada neće biti ukinuto i federalizam pretvoren u jednu unitarnu državu) - nesumnjivo s ciljem stvaranja jedne
čvrste, činovničke, da ne kažem birokratske države, kakva je bila recimo Srbija za vreme vlade Liberala 1840.-ih godina (ako zanemarimo monarhiju, mada i tu možemo naći dodirnih tačaka sa Predsjednikom, glavni izuzetak isključivo način izbora). Ameri su ionako preopsjednuti i sami
imperijalizmom (što se vidi i u
Senatu, bilo u imenu, arhitekturi ili onim
fascesima koji su postavljeni), a bogami i uopšteno Starom Rimu (naravno, ne mislim na bukvalne oblike apsolutističke vlasti, da me niko ne shvati bukvalno, već na poklapanje procesa). Vrlo je moguće da prelazi kroz jednu fazu sličnu Rimskom 'carstvu', kada niko nije ni primijetio da je
SPQR postala Imperija, već su Građani patriotski i dalje branili svoju voljenu Republiku.
I konačno, da li je proces
centralizacije, socijalizacije i kolektivizacije Unije (federacije) uzrokovan tehnološko-informacijskim izumima i napretkom na tom polju? Postojanja
Država se pravdalo sličnim razlogom kao i
Polisa u Staroj Grčkoj, ali da li su upravo zbog toga veći državni entiteti i ovlašćenja data nad daleko većim teritorijama, u većim obimima,
potrebna samo zato što su moguća? Ovo bi obesmislilo čitav američki san, zato što bi značilo da u dalekoj prošlosti nije bilo tako,
zato što nije bilo moguće, a ne zato što je se 13 britanskih kolonija udružilo u jedno udruženje s ciljem pronalaženja (uz punu primjenu liberalnog kapitalizma)
idealnog uređenja, utopije u kojem bi čovjek kao pojedinac imao potpunu slobodu da, ne ugrožavajući druge, ispunjava sve svoje snove i to vrlo efikasno?