...iskaze Ismeta Handžića, Mirzeta Smajića i Bege Salihovića, koje su 24. septembra 1995. godine dali Odeljenju bezbednosti Komande Drugog korpusa Armije Republike BiH, na čijem čelu je bio pukovnik Mehmed Žilić. Ovaj iskaz je obeležen oznakom „Vojna tajna – strogo poverljivo”.
Handžić i Smajić su dali gotovo istovetne iskaze o proboju srebreničkih Bošnjaka u julu 1995. godine. Obojica su naveli da je u koloni bilo oko 15.000 ljudi i da su, probijajući se prema slobodnoj teritoriji, vodili borbe sa Vojskom Republike Srpske. Handžić je naveo i da je video „po mojoj proceni, preko dve hiljade leševa koje niko nije ni pokušao da sabere na jedno mesto, a kamoli da sahrani”. Takođe, rekao je da je „celim putem sve do Velje glave nailazio na leševe koji su u fazi raspadanja”.
Da Bošnjaci nisu bili goloruki, svedoči Salihovićeva izjava da su, u jednom okršaju, pripadnici Armije BiH uzvratili na paljbu i „primorali četnike na povlačenje”. Sličnu priču u „Dnevnom avazu“ je 10. jula objavio novinar ovog lista Admir Malagić, koji se 1995. godine probijao prema Tuzli. On je naveo da je u borbama kod Kameničkog brda oko njega bilo „stotine mrtvih i ranjenih”.
Naš list poseduje i izjave koje su Mehmed Nukić i Enver Behtić, posle hapšenja u Srbiji, dali 10. kontraobaveštajnoj grupi Vojske Jugoslavije 15. jula 1995. godine. I ovaj dokument je označen kao vojna tajna. Oni su rekli da je iz Potočara, prema njihovoj proceni, „krenulo između tri i pet hiljada naoružanih pripadnika 28. divizije Armije BiH”. Takođe, kazali su da su napred išle elitne jedinice zadužene za proboj linija Vojske RS. „Posebno je naređeno da se VRS ne sme predati nijedan pripadnik Muslimanske vojske”, izjavili su Nukić i Behtić.