ИСТИНЕ И ЗАБЛУДЕ О ХРИШЋАНСТВУ

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Livingstone

Poznat
Poruka
9.273
Inspirisana temom 10 pitanja za pravoslavce...
neka ovo bude mesto za sve intrige na temu hriscanstva(pravoslavlja pre svega)
otvoren razgovor u kome svako moze da ucestvuje postavljanjem pitanja ili davanjem odgovora
pod hriscanstvom podrazumevam VEROVANJE DA JE ISUS HRIST BOG
sto tolerantnijim tonom


apelujem na pravoslavce da se ukljuce u diskusiju
i da, ne smatram da ja imam odgovor na svako pitanje, nadam se da cemo svi zajedno doci do nekih zakljucaka
hvala
 
Poslednja izmena:
prenecu nesto sto sam cula na predavanju jednog pravoslavnog teologa
--postoj etri nacina vere:
1. vera roba
2.vera nadnicara
3.vera sina

Prva je vera onoga ko se plasi Boga kao strashnog sudije koji ce ga kazniti ako nesto pogresi.
Druga je vera onoga ko smatra da ce ako bude cinio dobro i sam zasluziti da od Boga dobije svoju "nadnicu" za trud
Treca je vera u Boga Oca i potice od ljubavi i samo ljubavi. ne samo verovanje u postojanje Boga vec i verovanje Bogu(poverenje u Njega)
 
prenecu nesto sto sam cula na predavanju jednog pravoslavnog teologa
--postoj etri nacina vere:
1. vera roba
2.vera nadnicara
3.vera sina

Prva je vera onoga ko se plasi Boga kao strashnog sudije koji ce ga kazniti ako nesto pogresi.
Druga je vera onoga ko smatra da ce ako bude cinio dobro i sam zasluziti da od Boga dobije svoju "nadnicu" za trud
Treca je vera u Boga Oca i potice od ljubavi i samo ljubavi. ne samo verovanje u postojanje Boga vec i verovanje Bogu(poverenje u Njega)

Molim te, objasni verskim fanaticima da prve dve vere nemaju nista zajednicko s duhovnoscu. :) Ja se ubih pricajuci to.
 
OK, pocecu ja.

Da li je Isus postojao ili nije? Mozda i jeste, a mozda i nije. To sto je uticao na svetsku istoriju ne znaci da je stvarno postojao, jer je na svet najvise uticala vera da je on Bog, tj. knjiga u kojoj tako pise, a koja moze da bude izmisljena. Ja licno verujem da je postojao, ali da je bio obican covek, jer znam da su sve dogme o njegovoj prirodi doneli ljudi na saboru u Nikeji, nekoliko stotian godina posle njegove smrti. Samo su zamenili prethodno bozanstvo Nepobedivo Sunce (Sol Invictus)Isusom. O Sol Invictusu mozete procitati ovde: http://en.wikipedia.org/wiki/Sol_Invictus Primecuje se frapantna slicnost. Rodjendan mu je isto bio 25. decembra, jer je to dan kada se po prvi put u godini moze uociti da dani postaju duzi ("sunce se radja"). Uskrs se uvek slavi u nedelju (Sunday, Sonntag - suncev dan). A dani su najkraci 22. decembra i racuna se da je tada sunce umrlo i vaskrslo za tri dana, tj. 25. decembra. Pitajte bilo kog svestenika zasto se uzimaju bas ovi datumi i nece znati da odgovori.

U bibliji ima jos mnogo, mnogo astroloskih naznaka, i jos vise slicnosti Isusa sa suncanim bozanstvima starijim od njega, od kojih su mnogi bili rodjeni 25. decembra i rodila ih je devica.
 
Jos malo o uvodjenju hriscanstva (Vikipedija):

Konstantinovo preobraćanje u hrišćanstvo imalo je dalekosežne posledice. Kao njegov otac, i on je u početku bio privrženik Sunca. Dok je prinosio žrtvu u Velikom hramu Sunca u galskim planinama Vozges imao je svoju prvu, doduše pagansku viziju. Tokom borbi s Maksencijem imao je svoju drugu viziju – osvetljeni krst na nebu – posle čega je dao da se na oklope njegovih ljudi ucrta figura koja je možda predstavljala Hristov monogram (mada je verovatno Hrista pomešao sa Suncem u njegovoj manifestaciji "najvećeg dostojanstva", summa dignitas). Nakon svoje pobede proglasio se hrišćaninom. Njegovo preobraćanje još uvek je pomalo obavijeno velom misterije, a njegovi savremenici – Laktancije i Eusebije iz Cezareje – uglavnom ne osvetljavaju to pitanje, i čak su kontradiktorni. Da li je njegov prelazak na hrišćanstvo bio stvaran ili politička igra danas se ne može reći. Iako su tada samo 10 % stanovnika Rimskog Carstva bili hrišćani ta religija je imala vjerojatno najbolju organizaciju.
Konstantin kaze da mu je Isus rekao "s ovim znakom ces pobediti". Isti onaj Isus koji je rekao "ko tebe kamenom..." i "okreni i drugi obraz" sada podrzava Konstantinovu vojsku u klanju protivnika? Nelogicno, jako nelogicno. Tu nesto smrdi.

Osnovni problem odnosa ranog kršćanstva i Rima je bio u odbijanje kršćana da daju žrtve kultu cara što se po rimskom zakonu graničilo s veleizdajom. Konstantin je s crkvenim ocima dogovorio ono što bi se u moderno doba nazvalo konkordatom to jest dogovor između crkvene i državne vlasti. Dogovor je bio prilično jednostavan a glasi: "kao što postoji jedan Bog na nebu tako postoji jedan car na zemlji kojeg svi moraju slušati". Po Konstantinovim rječima dogovor je glasio:
I ovakav covek je svetitelj SPC. A crkveni oci su mu bili saucesnici, to je savrseno jasno.


"....na čiju brigu je svojom božanskom voljom dao vladanje svih zemaljskih poslova"
Bog opet podrzava robovlasnistvo, ovo vec nije Stari zavet. Da li samo mene Konstantin podseca na Hitlera?

Drugi dio dogovora hrišćanske crkve i Konstantina se ticao njegovih obaveza prema vjeri. Po njemu crkva je bila odgovorna za religijske dogme i proposivanje načina štovanja Boga dok je car odgovoran za iskorjenjivanje hereze i osiguravanje da se Bog prikladno poštuje.
A ja sam mislio da je crkva odgovorna za duhovnost. Prevario sam se, ipak je u pitanju ispiranje mozga.


Do 320–322. godine na Konstantinovim se spomenicima i novcu pojavljuju solarni simboli, a on sam nikada nije bio naročiti teolog. Ipak, njegova blagonaklona politika prema hrišćanima nikada nije oslabila. Njegova politika je bila oduševljeno prihvaćena na istoku, i nova se religija zahvaljujući Konstantinu sve brže širila; njegova zvanična podrška prouzrokovala je preobraćanje mnogobrojnih pagana, mada sa sumnjivom iskrenošću, jer su bili ravnodušni prema moralnim ubeđenjima.

Eto kome imamo da zahvalimo za to sto smo pravoslavni.

Bez obzira na nikad odgovorena pitanja da li je Konstantin postao kršćanin zbog svog vlastitog vjerovanja ili pragmatičnih, političkih razloga on je kasnije postao veliki vjernik koji pored ostalog piše molitve za svoju vojsku i na vojne pohode odlazi s mobilnom kapelicom. Crkva, koja je do nedavno bila progonjena, sada je bila obasuta iznenadnom pažnjom: izgradnja velelepnih crkava (u Rimu i Konstantinopolju), donacije i darovi, oslobađanje sveštenika od dekurionskih dužnosti, davanje sudskih ovlašćenja biskupima i munjevito napredovanje činovnika-hrišćana. Ipak, pagani nisu progonjeni i Konstantin je zadržao titulu pontifex maximus. Ali on je o paganskim bogovima govorio s prezirom i zabranio je određene rituale, pre svega prinošenje žrtvi noću. Zatim je 331. godine naredio da se popiše paganska imovina, opljačkao blago u hramovima i, konačno, uništio nekoliko svetilišta na istoku pod izgovorom nemoralnosti.
Bog opet podrzava osvajanja. Eto zasto hriscani veruju u Stari zavet, zato sto opravdava zlocine koje cine robovlasnici.

Crkve su uskoro osetile teret careve brige: "sekularna ruka" (tj. vlada) stavila se u službu kolebljive ortodoksije, jer je car bio veoma podložan argumentima različitih krugova, te se prilično izgubio u teološkim finesama. U Arlu je 312. godine održan sabor, koji je uzalud pokušao da zaustavi donatsku šizmu (nacionalistički jeretički pokret koji je dovodio u pitanje valjanost nekih crkvenih zvaničnika), koja je nastala u Africi posle Dioklecijanovih progona. Arijska je jeres izazvala još više teškoća: Arije, aleksandrijski sveštenik i učenik Lukijana iz Antiohije, doveo je u pitanje dogmu o Trojstvu i božanskoj prirodi Hrista; njegov asketizam i oštrina njegove dijalektike doneli su mu mnogo sledbenika; bio je osuđen nekoliko puta, ali su se neredi nastavljali. Konstantin, zamoljen od obe strane da posreduje i ravnodušan prema doktrinarnim finesama, koje su uostalom bile strane većini vernika na zapadu, želeo je da uspostavi univerzalni simbol vere; stoga je 325. godine sazvao vaseljenski sabor u Nikeji. Osudio je Arija i, uprkos Istočnjacima, proklamovao da je Isus "jednosuštven" sa Bogom ocem. Ipak, arijska je jeres i dalje postojala, jer je Konstantin nekoliko puta promenio mišljenje; na njega su vršili uticaj arijanski i semi-arijanski biskupi, a jedan od njih, Eusebije iz Nikomedije, čak ga je krstio na samrti, 337. godine.

Sapienti sat. Eto ko je doneo dogme o "jednosusnosti" i simbol vere. Jedan apsolutisticki megaloman koji je uz to nekoliko puta promenio misljenje.
 
OK, pocecu ja.

Da li je Isus postojao ili nije? Mozda i jeste, a mozda i nije. To sto je uticao na svetsku istoriju ne znaci da je stvarno postojao, jer je na svet najvise uticala vera da je on Bog, tj. knjiga u kojoj tako pise, a koja moze da bude izmisljena. Ja licno verujem da je postojao, ali da je bio obican covek, jer znam da su sve dogme o njegovoj prirodi doneli ljudi na saboru u Nikeji, nekoliko stotian godina posle njegove smrti. Samo su zamenili prethodno bozanstvo Nepobedivo Sunce (Sol Invictus)Isusom. O Sol Invictusu mozete procitati ovde: http://en.wikipedia.org/wiki/Sol_Invictus Primecuje se frapantna slicnost. Rodjendan mu je isto bio 25. decembra, jer je to dan kada se po prvi put u godini moze uociti da dani postaju duzi ("sunce se radja"). Uskrs se uvek slavi u nedelju (Sunday, Sonntag - suncev dan). A dani su najkraci 22. decembra i racuna se da je tada sunce umrlo i vaskrslo za tri dana, tj. 25. decembra. Pitajte bilo kog svestenika zasto se uzimaju bas ovi datumi i nece znati da odgovori.

U bibliji ima jos mnogo, mnogo astroloskih naznaka, i jos vise slicnosti Isusa sa suncanim bozanstvima starijim od njega, od kojih su mnogi bili rodjeni 25. decembra i rodila ih je devica.

evo zablude--hriscani se bave dokazivanjem Hristovog postojanja u smislu istorijske licnosti.
netacno--Hrist je za nas dovoljno stvaran da nam to uopste nije bitno.
zabluda--hriscanski teolozi ne znaju(ili mislis da kriju) poreklo praznika.
netacno--skoro svi paganski praznici su namerno zamenjeni hriscanskim , to je bio jedan od nacina sirenja hriscanstva(koliko je ispravan ili ne je druga tema)
I Isus nije rodjen 25. decembra vec mi tog datuma proslavljamo Njegovo rodjenje
 
Edward Gibbon u svojoj knjizi History of the Decline and Fall of the Roman Empire iz 1789. koja postaje gotovo biblija za buduće historičare govori o Konstantinu kao o heroju koji se degenerirao u okrutnog vladara. Svi daljnji povjesničari o Konstantinu govore kao kršćanskom heroju ili uspješnom manipulatoru i tiraninu koji u ništa nije vjerovao.

Ne znam puno o Konstantinu ali sam cula da se krstio pred kraj zivota--kako bi mu krstenjem gresi bili oprosteni:think:
 
evo zablude--hriscani se bave dokazivanjem Hristovog postojanja u smislu istorijske licnosti.
netacno--Hrist je za nas dovoljno stvaran da nam to uopste nije bitno.
zabluda--hriscanski teolozi ne znaju(ili mislis da kriju) poreklo praznika.
netacno--skoro svi paganski praznici su namerno zamenjeni hriscanskim , to je bio jedan od nacina sirenja hriscanstva(koliko je ispravan ili ne je druga tema)
I Isus nije rodjen 25. decembra vec mi tog datuma proslavljamo Njegovo rodjenje

1) I ja kazem da to uopste nije bitno, bitno je ucenje.

2) OK, ali narod to ne zna, i mislim da taj nacin nije ispravan.

I jos nesto, nijedna crkva pvo nece da prizna. Bila je i jedna emisija na RTS-u gde je neki mladi pop sve ovo osporavao. Zato sto kad bi ovo priznali, ljudi bi poceli da se pitaju neke stvari...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top