Natasa, problem sa tetkama imam i imacu ga. S tim se pomiri odmah, manje-vise. Valjda se identifikuju zbog godina i nece da priznaju da je u pitanju teska bolest, kojoj nema leka i koja varira. Cim je mojoj majci dobro, tetke misle da je izlecena ili da je pogresna dijagnoza ili da je prethodno nisam vodila kod pravih lekara. U svakom slucaju sam ja kriva. Najbolji nacin da malo spustis loptu jeste da ih pozoves da prespavaju kod tebe ili da odvedes majku kod njih na 24h. Suocices ih tako sa svim problemima. Mene su nastavile i posle toga da napadaju, ali ih ja podsetim na te dane i malo se smire do novog napada. Evo i sada pokusavaju da nametnu svoj stav pricom da se dugim setnjama leci demencija. Toliko su setale moju jmajku - po 3 km dnevno. Da, da, verujte mi da je tako. Posle toga jadna moja majka je spavala premorena, a nije znala gde se nalazi kad se probudila. Medjutim!!! Rekla im je za vreme setnje *E, ovo meni treba, sto vise da hodam* i to je njima potvrda da je njoj bolje. Kao sto sam rekla, prosle nedelje su tetke bile na putu i majka nije bila agresivna ni prema meni, ni prema cimerki, ni prema zaposlenima u Domu. U nedelju tetke dolaze, pa ce biti opet igranka. Moja majka je primala OHB injekcije i stalno dobija vitamine, da bi sprecili fizicko propadanje. A zamislite posle 3km hodanja
I ja bih bila umorna i dezorjentisana. Sa dementnima treba sve umereno. Ali nemam kome da pricam. Zato poslusaj me i uvuci tetke u pricu tako sto ce biti vise prisutne da vide sve manifestacije ove bolesti. Smisli da moras negde na put dva dana, pa pozovi rodbinu da je cuvaju. Tako ces i ti malo odmoriti i sagledati stvari, a doprineces malo drugacijem stavu rodbine. Ja sam im stampala sa interneta objasnjenje demencije, a mozes i da ih pozoves kada je tvoja majka konfuzna pa da joj das slusalicu da popricaju. Uradi to vise puta, pa ce se zapitati sta se desava. Kazem opet, neces do kraja resiti problem, bar ja nisam uspela, ali mogu da se pozovem na te situacije kada pocnu da mi pridikuju. Volela bih da kod tebe to krene u drugom pravcu. Mnogo bi ti lakse bilo da imas podrsku rodbine. Meni jedu dzigericu i sada.
Sto se tice penzije, moja majka je podizala penziju, mada sam ja imala ovlascenje, ali je pocela da sakriva pare. Tako da sam po celom stanu preturala da nadjem novac. Na neverovatnim mestima sam nalazila. Moglo je biti i baceno u kontejner. Ubrzo je izgubila pojam o vrednosti novcanica. Sto vise novcanica je imala, mislila je da ima vise novca. Izgubila je i pojam koliko sta kosta. Ona i sada ima novac kod sebe, u obavezni smo da obezbedjujemo dzeparac roditeljima u Domu, ali ja kad dodjem uzmem deo novca, kada ona ne obraca paznju. I tako joj kupujem sve sto treba, pa to dodje kao usteda spremna za odredjenu svrhu.
Pokretanje postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti je dug, skup i cesto neuspesan poduhvat. Tako su mi rekli advokati i sociolozi. Ako moze da se nadje drugo resenje, onda svakako ne treba pokretati postupak.
Vremenom ces shvatiti da u borbi sa ovom bolescu moras da naucis da se dovijas na razne nacine, kako bi zastitila svoju majku od drugih i od nje same. Samo nemoj da vices na nju. I ne dozvoli da drugi vicu. To je najbolji nacin da ostvaris bolji odnos s njom. Ja sam u pocetku bila zbunjena, uplasena, nervozna... to samo daje kontraefekat. Koliko god da prica nepovezano, gledaj da ostanes smirena i da joj povladjujes i odmah prelazis na drugu temu. To ce se stalno desavati i bice raznih situacija, zato je doktor rekao tvom ocu *nek vam je Bog u pomoci*. Jer tu cesto ne mozes da se ponasas uobicajeno da bi resio problem. I sad se lupam po glavi i rasplacem se i provlacim ruke kroz kosu kao da cu da pocupam sebi kosu s glave.... a onda izbrojim do deset i podsetim se od cega moja majka boluje i da jedino ako ja ostanem prisebna mogu da pomognem i njoj i sebi.
Beket, nemoj se sekirati. Virusima pogoduje toplo vreme. Velika je temperaturna razlika danju i nocu. Njihov imuni sistem je narusen. Razgovaraj sa doktorom da joj pojacaju vitamine i da se ta infekcija izleci do kraja.
Desava se da dementni ne mogu da kontrolisu mokrenje, ali ne bi to islo u kombinaciji sa temperaturom.
Moja majka je danas posle rucka sedela i cekala sestru da joj donese lek, a lek je vec dobila. Sat vremena je sedela i tvrdila da nema lekova. Onda se posvadjala sa ostalim korisnicima za stolom kada su pokusavali da je ubede da je lek primila. Onda sam ja razgovarala sa doktoricom opste prakse, koja nije znala nista drugo da kaze osim da imaju problem da je vrate u sobu, pa sam rekla da cu majci objasniti da je smanjena terapija i da posmatraju kako se ponasa sa manjom terapijom. Tako je pristala da ode u sobu. Eto, tako. I sve to u sred guzve u toku mog radnog vremena. A ne moze drugacije.
I mene je napadala, 10 minuta posto bih joj dala lek, da joj nisam dala terapiju. Ili bi odbijala da pije lek, jer misli da hocu da je otrujem. Zamislite
, ja sto hocu da crknem od brige za mojom majkom. Ali... to je demencija.