Demencija

Meni nije ni na kraj pameti da je negde vodim bez preke potrebe. Kad me pita kad ćemo da idemo u njen stan, ja joj kažem - ma šta ćeš tamo, nema tamo ništa. I okrenem temu. Uglavnom mi uspeva, naročito kad se naoružam strpljenjem (i nekom prividnom ravnodušnošću). Sve ređe idem u posetu, pošto vidim da je to dodatno uznemirava. A i kad dođem, onda je to uvek nenajavljeno, pa ne cupka na vratima, nego se prosto obraduje. Tako je za sada, a posle ne znam, videću...
Naporni su mi i ovi telefonski razgovori, ali to sam ustalila da bude samo pred spavanje, pošto ih tokom dana angažuju i uglavnom nije u sobi. A sad je konačno lepo vreme i po ceo dan sede u bašti i druže se.
Pominjala sam ovde na forumu: prošle nedelje desilo mi se par puta da me totalno izludi svojim jadikovkama, ali to više sebi ne smem da dozvolim. Ne mogu da se opustim i da pričam s njom normalno. Moram uvek da spremim neki unutrašnji štit. Ovih dana mi forum u tome pomaže: pre tel. poziva pročitam iznova poslednje poruke (ako nema novih), onda duboko uzdahnem, uhvatim se za telefon i krenem da brbljam svoje. Najbolje mi ispada kad izvučem neku pričicu iz prošlosti, malo je podsetim na njeno detinjstvo i mladost, malo je zabezeknem nekim skandalima, itd. Večeras sam joj pričala kako sam jednom kao mala čekala crtani film u 19:15 (u to vreme i mi pričamo) i od radosti toliko skakala da sam povredila kičmu: bila je puna saosećanja...

uf, dobro je sad... biće gore!
 
Poslednja izmena:
Dobro veče,
hvala svima na pozdravnim rečima. Prvo da vam kažem da su mi vaša iskustva već pomogla. Danas je moja majka ispoljavala takvo ponašanje na koje bih se ja, da nisam pročitala vaše priče, sablaznila. Ovako mi je samo prošlo kroz glavu - ej, pa ovo se desilo ovom članu ili onoj članici foruma i oni su ovako ili onako reagovali i upalilo je. Tako sam se i ja samo blago smešila, primenila neke vaše recepte i uvela mir u ovo poslepodne. Za sada ja provodim sa mamom nekoliko sati dnevno, a tata ostatak dana, ali uskoro ću se i ja skorz preseliti, pa ćemo nas troje zajedno nastaviti plovidbu kroz ovu nedaću. Inače danas je palo prvo razočaranje u zdravstveni sistem i njegov odgovor na ovu bolest. Tata je neurologa koja je zadužena za moju mamu, pokušao da pita za neke dodatne stvari i savete i na to je dobio odgovor Neka vam je Bog upomoći i skoro je izguran iz ordinacije. Tata se baš potresao i bilo mi ga je žao, ako se već mama razbolela ne želim da se i njemu nešto loše dogodi.
Toliko od mene za večeras.
Laku noć
 
Nataša,dobro došla u naše društvo!
Kao što sam pisala u prethodnom postu,moje dane sa bolesnom majkom preživljavama samo zahvaljujući ovom forumu i svima vama.Tako da se nadam da će i tebi naše druženje olakšati teške dane.Jer ko ovo nije proživeo i doživeo teško može da razume,šta sve ta bolest donosi.

Miko,srećno danas na komisiji,mislima sam uz tebe i nadam se da će sve biti ok.
I moja mama je posle dva meseca opet počela da halucinira,doduše ne baš svakodnevno,pa joj je doktor povećao dozu leponex-a,tako da sada pije i 1/4 ujutro,pored one 1/2 uveče.Valjda je to neće previše oboriti i nadam se da će biti sposobna za bar neku komunikaciju.

Bezuslovna,i moja mama ima tu istu rečenicu"lepo ste me sredili","kad sam ja luda to dozvolila" iako je ona u svojoj kući,a ne u domu.Kako mi je doktor objasnio oni bez obzira gde se nalaze traže da idu kući,jer im je sve oko njih nepoznato,bilo to njihova kuća ili ne.Taj izraz da hoće kući je ustvari želja za nečim poznatim,prepoznatljivim.Tako da nemoj da se sekiraš kad traži da ide kući,jer to ne znači bukvalno da hoće u svoj stan,jer ko što si i sama videla i njega ne prepoznaje.
Pozdrav svima!
 
Jutros smo bili na komisiji.Bile su 2 doktorke i na moje iznenadjenje bile su jako ljubazne.Pitale su majku odakle je ona je odmah odgovorila iz Vlasotinca.Znala je s kim zivi ,imena sina, snaje ,unuka.Nije znala koliko dugo je u penziji, kada joj je umro suprug.Pitale su je da li zna da cita ona je odgovorila da ne zna, to nisu ni proveravale.Ja sam rekao da ne zna vise da se potpise sto je istina iako je bila uciteljica.Mene su pitale kako odrzava licnu higijenu , ja sam odgovorio da je mi kupamo, i da ne moze sama da koristi toalet.Rekao sam da ima halucinacije na sta one nisu mnogo obracale paznju.Zatim su se konsultovale, analizirale malo predlog psihijatra za tudju negu(koliko sam primetio bilo im je jako bitno sta je doktorka napisala ) i rekle da smo slobodni i da ce "predlog biti pozitivan.Hvala svima sto ste bili uz mene i nadam se da sam sa ovim zavrsio pod uslovom da ove doktorke donose konacnu odluku, ali cu ipak sacekati konacno resenje.Pozdrav
 
Poslednja izmena:
Jutros smo bili na komisiji
...i nadam se da sam sa ovim zavrsio

u da, još bi trebalo da dobijete naknadne isplate za sve ove mesece čekanja... biće tu valjda dosta, koliko god da je mesečna dotacija prilično mala (taman za lekove?) -

ja sad neću to ni da pokušavam, moja majka je još uvek na (kritičnom) početku, a veliko mi je maltretiranje da je bilo gde vodim... eno je danas malo prehlađena, kaže da to traje već tri dana (znam da juče toga nije bilo, ali ništa nisam rekla) - kuka tužna i pretužna, ali posle samo par minuta razgovora - raspričala se presretna kako su svi sjatili oko nje, stalno je obilaze, donose joj neke nove lekove, itd.

bezuslovna, mislim da ima šanse da prođete na toj istoj komisiji, naročito ako to ide preko državnog doma i sa debelom dokumentacijom -
 
Poslednja izmena:
Dobro veče.
bezuslovna ljubav, danas sam se setila tebe i tvojih problema sa tetkama. Dok sam danas čuvala mamu, zvala je njena sestra, moja tetka i počela da mi čita bukvicu - zašto toliko vremena provodim sa mamom, zašto joj ne dam da ide kad hoće, gde hoće, zašto je toliko zovem telefonom, zašto ovo zašto ono !? MIslim se, ženo nemaš pojma ništa o ovoj bolesti ni o maminom ponašanju a tako me sabotiraš. Baš bezveze, ja i tata ne mučimo nikoga da nam pomogne, neću da nam niko ni odmaže. Inače, kao što sam već pomenula, mi smo na početku nekom i ja sam rasplinuta na sve strane, ne znam šta ću pre. Sledeći problem mi je mamina penzija. Ima ok penziju, ali ona baca pare, poklanja, troši na gluposti, gomila svašta, kada pokušavam da razgovaram o tome sa njom pretvara se u aždaju. A tek kada joj pomenem da joj je novac potreban za lekove, onda napadne sa pričom kako njoj nisu potrebni lekovi i da ako ja mislim da su joj potrebni, neka ih ja i kupujem ! Može li me neko posavetovati, ima li neki način da se njoj oduzme pravo da sama raspolaže svojom penzijom ?
Svima na temi i njihovim voljenima želim mirnu noć
 
u da, još bi trebalo da dobijete naknadne isplate za sve ove mesece čekanja... biće tu valjda dosta, koliko god da je mesečna dotacija prilično mala (taman za lekove?) -

ja sad neću to ni da pokušavam, moja majka je još uvek na (kritičnom) početku, a veliko mi je maltretiranje da je bilo gde vodim... eno je danas malo prehlađena, kaže da to traje već tri dana (znam da juče toga nije bilo, ali ništa nisam rekla) - kuka tužna i pretužna, ali posle samo par minuta razgovora - raspričala se presretna kako su svi sjatili oko nje, stalno je obilaze, donose joj neke nove lekove, itd.

bezuslovna, mislim da ima šanse da prođete na toj istoj komisiji, naročito ako to ide preko državnog doma i sa debelom dokumentacijom -

Mislim da je neko na forumu pisao da kada drugostepena komisija donese odluku ne isplacuju od datuma kada je podnesen zahtev vec od datuma kada stigne resenje koje nama tek treba da stigne.Ako je to tacno necemo dobiti nista,a za resenje ja jos uvek ne mogu da tvrdim da ce biti pozitivno dok sam ne procitam
 
Poslednja izmena:
Sledeći problem mi je mamina penzija. Ima ok penziju, ali ona baca pare, poklanja, troši na gluposti, gomila svašta, kada pokušavam da razgovaram o tome sa njom pretvara se u aždaju. A tek kada joj pomenem da joj je novac potreban za lekove, onda napadne sa pričom kako njoj nisu potrebni lekovi i da ako ja mislim da su joj potrebni, neka ih ja i kupujem ! Može li me neko posavetovati, ima li neki način da se njoj oduzme pravo da sama raspolaže svojom penzijom ?

bilo je i o takvim stvarima na ovom forumu: neki od nas su uspeli lepim rečima da dobiju ovlašćenje u banci, ja na primer - odmah oduzela sve bankovne kartice, ali neki su morali da pokreću dugotrajan i skup sudski proces oduzimanja poslovne sposobnosti, a za to treba najpre da se javiš u lokalni centar za socijalni rad sa svim dijagnozama i ako budeš imala sreće - posavetovaće kako je najbolje...

Mislim da je neko na forumu pisao da kada drugostepena komisija donese odluku ne isplacuju od datuma kada je podnesen zahtev vec od datuma kada stigne resenje koje nama tek treba da stigne.

ne znam za to sa drugostepenom komisijom (moguće da im za to i služi), ne sećam da je ovde to negde pisalo, a ovo što sam ja napisala - mislim da stoji na nekom zvaničnom sajtu -
 
Poslednja izmena:
joj, moja majka se večeras ne javlja na telefon, a onda zovem sestre u domu i čujem da je danas imala temperaturu preko 39 !!!
od toga je komirana -
/glavna sestra mi tvrdi da je sve pod kontrolom, da nije jedina, to je navodno posledica lepog vremena - ali da se triput danas up..š.......... pa su joj - prvi put - stavili pelene/

hm! :(
 
Poslednja izmena:
Dobro veče,
beket, hvala na infomaciji - savetu, svakako ću pokušati na lep način da se sa mamom dogovorim oko penzije, a i za nekoliko dana mi dolazi brat ( koji živi u drugom gradu ) u posetu pa će i on pokušati da razgovara sa njom o tome, možda na njega bude bolje reagovala. A tvoja mama je možda dobila malo temperaturu stvarno od vremena, ipak nije ni uobičajeno ovoliko toplo vreme za mart, eto danas je kod mene bilo 25 stepeni, udara toplota i zdrave, tako da biće sigurno ok dok malo odspava.
Pozdrav
 
joj, moja majka se večeras ne javlja na telefon, a onda zovem sestre u domu i čujem da je danas imala temperaturu preko 39 !!!
od toga je komirana -
/glavna sestra mi tvrdi da je sve pod kontrolom, da nije jedina, to je navodno posledica lepog vremena - ali da se triput danas up..š.......... pa su joj - prvi put - stavili pelene/

hm! :(
Hm! Od lepog vremena?
To stvarno nikad nije moglo.
Ali možda urinarna infekcija, ili virus... Kod nas je jedan jedini put kad je mama imala, stvarno po vrućini i u nekim pelenama koje do tada nije probala, temperatura je tako skočila odjednom na 39,5. Potpuno je klonula, ali je odlično reagovala na terapijui već joj je sutradan bilo bolje.
U svakom slučaju sutra moraš da vidiš šta se događa, što ranije to bolje, jer oni ponekad oklevaju sa terapijom i ne uključuju antibiotike odmah. Ja nekako mislim da je u njihovim godinama bolje dzabe dati nego ne dati...
I stvarno me nervira kad nas neko tretira da smo mnogo glupe, pa nam plasira tako glupo tumačenje. Ali ne brini, biće sve u redu!

Pozdrav svima. Nataši, kao novoj posebno!
 
Kod nas se večeras u frižideru misteriozno pojavila velika kutija sladoleda. Mama je bila uporna u nastojanju da objasni otkud i kako. Za par sat je ispričala toliko verzija da su ostali još samo vanzemaljci koji su joj doturili sladoled kada ja i tata nismo gledali :)
Želim vam mirnu i laku noć
 
Ali možda urinarna infekcija, ili virus...

U svakom slučaju sutra moraš da vidiš šta se događa, što ranije to bolje, jer oni ponekad oklevaju sa terapijom i ne uključuju antibiotike odmah. Ja nekako mislim da je u njihovim godinama bolje dzabe dati nego ne dati...

da, kažu da je virus, nekoliko njih se odjednom razbolelo, dali su im odmah juče antibiotike -
i navodno je već bolje, ali mora da odleži i neće je cimati da ustaje, paziće šta i kako jede -

EDIT: stvarno je bolje, uspela sam danas da je čujem telefonom, zvuči normalno, tj. gunđa po starom :)
ali ništa strašno, doktori kad joj kažu da je ona tamo "najbolja i najzdravija" - odma' se preporodi...

/dopisujem ovde, neću da pravim nov post da ne zaklonim ovo što je bezuslovna lepo rezimirala, kako se čovek uči na sopstvenim greškama ---
elem, svako ko je na početku sa ovom bolešću - tu njenu poruku treba da pročita - dok sve ne zapamti!
bravo, bezuslovna/
 
Poslednja izmena:
Natasa, problem sa tetkama imam i imacu ga. S tim se pomiri odmah, manje-vise. Valjda se identifikuju zbog godina i nece da priznaju da je u pitanju teska bolest, kojoj nema leka i koja varira. Cim je mojoj majci dobro, tetke misle da je izlecena ili da je pogresna dijagnoza ili da je prethodno nisam vodila kod pravih lekara. U svakom slucaju sam ja kriva. Najbolji nacin da malo spustis loptu jeste da ih pozoves da prespavaju kod tebe ili da odvedes majku kod njih na 24h. Suocices ih tako sa svim problemima. Mene su nastavile i posle toga da napadaju, ali ih ja podsetim na te dane i malo se smire do novog napada. Evo i sada pokusavaju da nametnu svoj stav pricom da se dugim setnjama leci demencija. Toliko su setale moju jmajku - po 3 km dnevno. Da, da, verujte mi da je tako. Posle toga jadna moja majka je spavala premorena, a nije znala gde se nalazi kad se probudila. Medjutim!!! Rekla im je za vreme setnje *E, ovo meni treba, sto vise da hodam* i to je njima potvrda da je njoj bolje. Kao sto sam rekla, prosle nedelje su tetke bile na putu i majka nije bila agresivna ni prema meni, ni prema cimerki, ni prema zaposlenima u Domu. U nedelju tetke dolaze, pa ce biti opet igranka. Moja majka je primala OHB injekcije i stalno dobija vitamine, da bi sprecili fizicko propadanje. A zamislite posle 3km hodanja:sad2: I ja bih bila umorna i dezorjentisana. Sa dementnima treba sve umereno. Ali nemam kome da pricam. Zato poslusaj me i uvuci tetke u pricu tako sto ce biti vise prisutne da vide sve manifestacije ove bolesti. Smisli da moras negde na put dva dana, pa pozovi rodbinu da je cuvaju. Tako ces i ti malo odmoriti i sagledati stvari, a doprineces malo drugacijem stavu rodbine. Ja sam im stampala sa interneta objasnjenje demencije, a mozes i da ih pozoves kada je tvoja majka konfuzna pa da joj das slusalicu da popricaju. Uradi to vise puta, pa ce se zapitati sta se desava. Kazem opet, neces do kraja resiti problem, bar ja nisam uspela, ali mogu da se pozovem na te situacije kada pocnu da mi pridikuju. Volela bih da kod tebe to krene u drugom pravcu. Mnogo bi ti lakse bilo da imas podrsku rodbine. Meni jedu dzigericu i sada.
Sto se tice penzije, moja majka je podizala penziju, mada sam ja imala ovlascenje, ali je pocela da sakriva pare. Tako da sam po celom stanu preturala da nadjem novac. Na neverovatnim mestima sam nalazila. Moglo je biti i baceno u kontejner. Ubrzo je izgubila pojam o vrednosti novcanica. Sto vise novcanica je imala, mislila je da ima vise novca. Izgubila je i pojam koliko sta kosta. Ona i sada ima novac kod sebe, u obavezni smo da obezbedjujemo dzeparac roditeljima u Domu, ali ja kad dodjem uzmem deo novca, kada ona ne obraca paznju. I tako joj kupujem sve sto treba, pa to dodje kao usteda spremna za odredjenu svrhu.
Pokretanje postupka za oduzimanje poslovne sposobnosti je dug, skup i cesto neuspesan poduhvat. Tako su mi rekli advokati i sociolozi. Ako moze da se nadje drugo resenje, onda svakako ne treba pokretati postupak.
Vremenom ces shvatiti da u borbi sa ovom bolescu moras da naucis da se dovijas na razne nacine, kako bi zastitila svoju majku od drugih i od nje same. Samo nemoj da vices na nju. I ne dozvoli da drugi vicu. To je najbolji nacin da ostvaris bolji odnos s njom. Ja sam u pocetku bila zbunjena, uplasena, nervozna... to samo daje kontraefekat. Koliko god da prica nepovezano, gledaj da ostanes smirena i da joj povladjujes i odmah prelazis na drugu temu. To ce se stalno desavati i bice raznih situacija, zato je doktor rekao tvom ocu *nek vam je Bog u pomoci*. Jer tu cesto ne mozes da se ponasas uobicajeno da bi resio problem. I sad se lupam po glavi i rasplacem se i provlacim ruke kroz kosu kao da cu da pocupam sebi kosu s glave.... a onda izbrojim do deset i podsetim se od cega moja majka boluje i da jedino ako ja ostanem prisebna mogu da pomognem i njoj i sebi.
Beket, nemoj se sekirati. Virusima pogoduje toplo vreme. Velika je temperaturna razlika danju i nocu. Njihov imuni sistem je narusen. Razgovaraj sa doktorom da joj pojacaju vitamine i da se ta infekcija izleci do kraja.
Desava se da dementni ne mogu da kontrolisu mokrenje, ali ne bi to islo u kombinaciji sa temperaturom.
Moja majka je danas posle rucka sedela i cekala sestru da joj donese lek, a lek je vec dobila. Sat vremena je sedela i tvrdila da nema lekova. Onda se posvadjala sa ostalim korisnicima za stolom kada su pokusavali da je ubede da je lek primila. Onda sam ja razgovarala sa doktoricom opste prakse, koja nije znala nista drugo da kaze osim da imaju problem da je vrate u sobu, pa sam rekla da cu majci objasniti da je smanjena terapija i da posmatraju kako se ponasa sa manjom terapijom. Tako je pristala da ode u sobu. Eto, tako. I sve to u sred guzve u toku mog radnog vremena. A ne moze drugacije.
I mene je napadala, 10 minuta posto bih joj dala lek, da joj nisam dala terapiju. Ili bi odbijala da pije lek, jer misli da hocu da je otrujem. Zamislite:eek:, ja sto hocu da crknem od brige za mojom majkom. Ali... to je demencija.
 
Dobro veče,
bezuslovna ljubav, HVALA ti MNOGO na ovom opširnom postu sa pregršt korisnih informacija i saveta za mene na početku ovog teškog puta. Evo, ja i tata nekoliko puta iščitavamo tvoj post i tata kaže da si ubola pravo u metu što se tiče maminih sestara. One se identifikuju po pitanju godina i nikako ne mogu da shvate koliko je teška ova bolest. Moja mama ima 64 godine, jedna tetka 74 a druga 84 i one su sada zapanjene kako mami može da bude toliko loše a toliko je mlađa od njih. Svakako ću uzeti u obzir tvoje savete ako mi budu pravile probleme.
Što se tiče penzije u pravom sam rebusu - ona ne razume vrednost novca, kupuje gluposti, troši potpuno neracionalno i još i krije novac po stanu....ne znam, moramo pokušati to sa njom na lep način da rešimo, možda moj brat bude pozitivno uticao na nju povodom toga, ređe ga viđa pa možda bude htela to kao njemu da " učini ". Čitala sam kako su se neke članice ( Kanarika, ako ne grešim ) angažovale oko oduzimanja poslovne sposobnosti i da je to baš iscrpljujući proces tako da ni ja najradije ne bih ulazila u to.
A druženje sa mamom, njeno ponašanje i priče - to je već moj teren. Dok me nije pritisla surova ekonomska računica života i nisam počela da se bavim ozbiljnom profesijom, volela sam da pišem i imam i dosta objavljenih radova a i ovako napisanih za svoju dušu, tako da mi izrazito razvijena mašta zaista pomaže. Kada mama krene sa nebulozama, tata se jadan hvata za glavu i kreću mu suze, a ja sednem sa njom i skroz se prebacim u njen film i tako pričamo i pričamo kao da radimo na nekom scenariju. I primetila sam kada tako pratim njen tok, kada prihvatam njene izjave kao apsolutne istine, bez protivurečenja ona bude dosta smirena i posle hoće lepo i da prošetamo, večeramo, da popije lekove....
Ja i tata stalno iznova čitamo ovu temu i sva ova iskustva iz prve ruke nam dosta znače i pišite kada možete jer su nam vaše reči putokaz u ovom mračnom tunelu.
Laku noć svima
 
:telefon: telefon je stvarno čudna sprava: svašta mi napriča večeras moja majka... navodno je pala s kreveta i sva se ugruvala, sve je boli (i juče je pričala da je sve boli, ali ja sam znala da je to samo od temperature) - kuka malo oko toga, ali nešto mi to bilo sumnjivo, pa sam odmah zvala centralu i naletim na jednu od šefica: kad sam njoj ispričala par detalja koje već danima slušam - žena se iskidala od smeha (inače uvek namrgođena i ozbiljna, no mojoj majci simpatična)...
ispostavilo se da nije tačno da neka tamo komšinica stalno pada i svaki dan razbija glavu, ruke i noge, nego je još pre nekoliko meseci ta baba pala dok je bila kući i tek takva došla u dom, a od onda više nije padala! -
... a to - naravno - ne smeta da se moja majka fokusira na detalj koji je frapira: puna je saosećanja prema toj nesreći, a s druge strane znam kako se ona ceo život plašila da će da se sruši i padne...

izgleda da joj se fragmentarno mešaju nove i stare informacije, što je tipično za demenciju :(

ali posle ovog razgovora sa šeficom (koja očigledno dobro komunicira sa dementnim korisnicima doma) - malo sam se i ja nasmejala i opustila ;)
 
Poslednja izmena:
Dobro veče,
beket, dobro je što imaju šeficu koja je dobra u kominikaciji sa takvim bolesnicima i tebi je značio razgovor da se malo opustiš.
Mi smo danas u stanu morali, zbog mog skorašnjeg ( još samo par dana ) konačnog napuštanja muža i selidbe kod mame i tate, da napravimo neke izmene u rasporedu. Na više mesta sam čitala da nije dobro da se menja raspored stvari u stanu, ali ovo je jednostavno bilo neophodno i nadam se da će mama uspeti da se navikne i da joj neće napraviti neke probleme. Konkretno mesto gde ona spava i njen kutak ostali su neizmenjeni tako da će valjda biti u redu.
Inače, mi smo joj na početku govorili kako mora biti dobra i slušati nas i ona danas ceo dan svaki čas pita "Jesam li dobra, jesam li dobra ?" Kada je sin zove na telefon obavezno kaže " Pitaj seku jesam li bila dobra ? " Duša mala, kao neko detence......
Želim vam mirnu noć i sve vas pozdravljam
 
Dobro veče, da iskoristim malo slobodnog vremena da napišem simptome koje je moja mama imala a koje ja nisam ozbiljno shvatala. Možda ne toliko zbog aktuelnih članova i članica na ovoj temi, ali eto možda zbog nekih drugih koji će potražiti savete ovde kao što ih i ja tražim i nalazim.
Dakle, simptomi:

1. Oni koji su za mene bili pozitivni, ali mi je doktorka objasnila da svako ponašanje koje odskače od uobičajenog ponašanja te osobe je razlog za pojačanu pažnju.
- posle 10 godina je otišla kod frizera i ofarbala se i stavila minival, a to joj je bilo apsolutno nezamislivo
- počela da kupuje novu odeću u jakrim bojama ( crveno, ljubičasto), a uvek je nosila neke blage pastelne boje
- presvlačila se i probljivala razne kombinacije nekoliko puta na dan
- kupila nekoliko karmina, takođe u jarkim bojama i nanosila ih i kada ide samo da proveri ima li pošte u sandučiću, a prethodno nije stavila karmin ja ne pamtim
- počela da kupuje raznovrsne cipele i tašne za sto i jednu priliku ( nikakvu konkretnu, nego sve u fazonu ako bude ovo imaću ove cipele, ako bude ono one cipele, ako budem išla tamo - vamo ove tašne i sl. ).

2. Oni o kojima nisam znala šta da mislim
- krije od tate ( a inače su 36 godina u braku i do sada su uvek bili otvoreni povodom finansija ) šta je i kako kupila, koliko je šta platila i zahteva od mene da mu ni slučajno ne otkrijem informacije
- sve više je prestaje da kuva i samo se hrani po restoranima i naručuje hranu kući
- gomila pakete sa hranom svuda po stanu, neumorno tamani slatkiše
- taksijem obilazi prijatelje koje nije videla baš dugo, godinama i decenijama ( Eh, tu bi se mojoj pokojnoj baki sigurno upalila lampica i rekla bi nešto u stilu - Ne valja to što toliko obilazi ljude, SLUTI NEČEMU ! Eh, i slutilo je )
- na tv - u joj je sve dosadno, jedno te isto pričaju,smaraju
- bacila je sve olovke i sveske, a uvek je piskarala šta ima da raducka, koga da zove, kada je uključila mašinu za veš...to je uvek obožavala ( uvek sećam se toga i kada sam bila jako mala ), a sada je skroz od toga odustala

3. Oni koji su izazvali sumnju ali ipak nisam reagovala
- moj bato i njegova supruga čekaju bebicu, mama i tata će konačno biti baba i deda, ona koja je uvek želela unuče o tome ne govori, ne pominje, kada joj se pomene unuče, činilo mi se da se nekako na silu raduje

4. Crvena lampica
- saopštavam joj da se razvodim, a ona ništa....NIŠTA...više bih saosećanja dobila od ugaone garniture....

Eto, toliko od mene za večeras, možda ova lista simptoma nekome pomogne da ne gubi dragoceno vreme kao što sam ga ja izgubila sa mamom.
Idem, moram da se pakujem...
Pozdrav za sve i laku noć
 
Joj kakva tema.... Sad sam je tek zapazio. :roll: Ja sam do pre par godina živeo sa babom (mamina mama) koja je bila ekstremno naprona za trpeti. Moja je bila to stoji, ali nedo bog nikome. Pogotovo što je osim klasične staračke demencije imala i poremećaj ličnosti (manija gonjenja i maničnodepresivne faze), uh kako je bilo naopako. Jedno vreme (obično zimi) bi se samo smotala u kreve, ležala i kukala na sve moguće bolesti, nije micla iz kuće. I većinom je spavala, skoro ceo dan i noć Onda bi najednom prešla u drugu fazu kad bi samo išla okolo, posećivala prijatelje, kupovala koješta što joj ne treba. U tim periodima bi spavala po 3-4 sata dnevno, prala je sudove u 2 ujutro i slično. Užas jedan....

Sve dok jednog dana vrag nije odneo šalu. Popustili živci, halucinacije, nije prepoznavala nikog oko sebe. Sa psihijatrije su je otpustili mesec dana kasnije sa gomilom narkoleptika i sedativa. Živela je još dve godine posle toga, lekovi su je kako tako održavali u podnošljivom stanju. Međutim na karju je zaključila (manija gonjenja) da je neko zapravo tuje tim lekovima, da svi rade protiv nje, pa ih je pljuvala krišom ili bacala u kantu. Bez terapije je ponovo dobila napade i ubrzo potom umrla u bolnici.

Tako da znam kako vam je većini. Budite srećni ako je samo demencija u pitanju, ume to da bude i gore.
 

Beket, to je baš tako. ovaj film nisam gledala, da budem iskrena nisam sigurna da li ću imati snage da ga odgledam.

Inače, moj tata je isto kao i do sada, samo što primjećujem da sve više zaboravlja adekvatne riječi, ali je u suštini jako dobar. potpuno svjestan i nas i okoline, srce je slabo, problemi sa prostatom, ali to je sve nekako normalno nakon svih ovih godina. to nije nešto što je odjendom došlo, dugo se već muči s tim. prije neki dan mi je rekao: ma dobro, stari se, nije čudo što me sve boli, samo da ovako ne zaboravljam neke riječi...samo Boga molim da se stanje ne pogorša.
 
Ovaj filmčić poslali su mi prijatelji pre nekoliko godina, kao znak podrške. Čini mi se da je dobio prvu nagradu na festivalu kratkog metra u Australiji, ali nisam sigurna. Sećam se da me je tada, kao i sada ponovo, iskreno potresao. Ali ne zbog ovoga što mi živimo, već zbog osećaja da smo često užasno nepravedni prema onima koji su nam u životu najviše dali. Koliko god ja već po prirodi bila tolerantna i strpljiva i koliko god se svesno trudim da prema majci budem najnežnija i najstrpljivija, ipak mi se ponekad otme mali znak nestrpljivosti. I kad se preispitam, ne mogu da se setim da je ikada ona bila takva prema meni. i Zato je to tolko bolno.
Ali ovo sto mi živimo, koliko god bilo teško, ipak je način da preispitamo sebe i pokažemo sebi kakvi smo kao ljudi. Ne samo da li smo dobri ili manje dobri, nego i koliko smo spremni da damo sebe nekom bliskom, sa koliko ljubavi i, konačno, koliko smo i sami čvrsti ili tanani.
 
Ovaj filmčić poslali su mi prijatelji pre nekoliko godina, kao znak podrške. Čini mi se da je dobio prvu nagradu na festivalu kratkog metra u Australiji, ali nisam sigurna. Sećam se da me je tada, kao i sada ponovo, iskreno potresao. Ali ne zbog ovoga što mi živimo, već zbog osećaja da smo često užasno nepravedni prema onima koji su nam u životu najviše dali. Koliko god ja već po prirodi bila tolerantna i strpljiva i koliko god se svesno trudim da prema majci budem najnežnija i najstrpljivija, ipak mi se ponekad otme mali znak nestrpljivosti. I kad se preispitam, ne mogu da se setim da je ikada ona bila takva prema meni. i Zato je to tolko bolno.
Ali ovo sto mi živimo, koliko god bilo teško, ipak je način da preispitamo sebe i pokažemo sebi kakvi smo kao ljudi. Ne samo da li smo dobri ili manje dobri, nego i koliko smo spremni da damo sebe nekom bliskom, sa koliko ljubavi i, konačno, koliko smo i sami čvrsti ili tanani.

Baš tako.Milion puta postavljeno jedno te isto pitanje, milion puta odgovaram i onda upravo to što kažeš margareta: nestrpljivost i pucam. A upravo kad to uradim on je još gori i prosto osjetim kako se zatvara. Sad razmišljam kad sam prvi put vidjela da nešto ne valja, mjerili smo neko meso, ja sam mjerila a tata je pisao. Jednim krajem oka gledam šta piše iskreno ni danas ne znam zašto sam to tada uradila i vidim da se muči napisati 2,5 kg i ja onako kroz zezanje ga pitam:"je l ti to ne znaš napisati?". On se postidi i pruži meni olovku i papir i kaže:"zovi mamu nek ti pomogne, ja odoh da malo legnem." Čitav dan je izbjegavao da me gleda u oči, a mene je grizla savjest zašto sam to rekla. Tek poslije toga je došlo sve drugo. Sad svi znamo da ne treba da pravimo dramu, da moramo biti maksimalno strpljivi....gledam mamu kad primijeti da nije baš najbolji ona sjedne kraj njega, zagrli ga, laganim glasom polako priča s njim, a on je ko beba.
 
a ja sam na to danas slučajno naletela, odgledala desetak puta i svaki put se rasplakala, koliko god da sam videla/znala da je simboličan, da nije odraz stvarnosti...
jer, da je dedica stvarno dementan - ne bi bio u stanju da izvadi svoju staru svesku, a u nekom dužem i logičnijem filmu sin bi to sam negde pronašao -

no sve to nije bitno... poenta je ista -
 
Poslednja izmena:

Back
Top