Macka Natasa, trudi se koliko god mozes da ne povisis ton dok hranis majku. Pokusaj da se ponasas kao da se igrate. Beket je spomenula knjigu u kojoj pise zena koja je negovala svekrvu. Bila sam u situaciji da negujem bolesnu svekrvu (kancer na mozgu, demencija, depresija...prvo su joj lecili depresiju i demenciju, a onda su otkrili da ima kancer). Mnogo sam se bolje snalazila sa svekrvom, mada je to dugo trajalo-5-6 godina. Razlog je u tome sto nije bilo emocija kao prema mojoj majci. To je zapravo mesavina posvecene negovateljice i pozrtvovane snahe, koja voli svog muza. Kada nije mogla da guta pricala sam joj pricice u stilu: Hajmo sada jedan zalogajcic -to je zapravo gutljaj izmiksanog povrca, zvacemo zvacemo, mmm sto je ukusno, e sad polako pustimo da klizi ka grlu, gutamo pooolako, eto ode zalogajcic i glasno gutam da ona cuje... evo, majko, lezimo na plazi i pijemo sokic na slamcinu (slamcica je bio spric sa hranom), jaaooo sto je ukusan... divno nam je ovde u hladovini... zvuci prilicno blesavo, ali je bilo manje-vise uspesno. Macka Natasa pokusaj raspolozeno da spremas obroke za nju, nemoj se ustezati da krenes sa miksanjem hrane. Poparis parce hleba u vrelu vodu i tu umesas izmiksano povrce i pilece meso. Tako ce imati kompletan obrok a kombinacije su beskrajne. Skuvaj redak griz, umesaj miksanu bananu, sok, mleveni keks... imace dezert i lakse ce gutati, steci ce samopouzdanje kod uzimanja hrane. Pitaj je koje bi povrce jela, ukljuci je u ljustenje hrane, jedi i ti malo s njom tu hranu... Znam da treba mnogo strpljenja. I meni se desi da posizim sa mojom majkom i oko nekih banalnih stvari..., ali pomisao da cemo bolje funkcionisati ako pricam smirenim glasom, kroz salu, tepanjem... dovede i mene u red. Sve dok se toliko ne nadrndi, da ne mogu da joj pridjem ni sa jedne strane. Onda sam nemocna i sklonim se malo, pa pokusavam oprezno da joj se obratim. Beket, knjiga o kojoj pricas sigurno ima mnostvo vaznih iskustava i sigurno bi nam znacilo da cujemo kako se ta osoba snalazila u odredjenim situacijama.