Demencija

bila ok ceo dan i napravila divne krofne i imala je posetu jedne osobe koju baš voli.......a onda se isto veče umokrila sedeći na ugaonoj

nisam sigurna, ali mislim da nisu dobri nikakvi emotivni šokovi, ma koliko bili pozitivni... čuvaj je od takvih uzbuđenja, koliko možeš -
(prilikom moje prve posete u domu - moja majka je u sred ručka dobila iznenadni proliv...)

huh, večeras sam dobro prošla: nabrusila sam se strpljenjem i svaku priču preokrenula u pohvalu - bilo njoj, bilo njenim omiljenim likovima iz doma -

i dobro me margareta podsetila na taj početni pakao: svaki dan sam morala da je obilazim (s kraja na kraj grada), ali tad nisam ni bila svesna šta me snašlo, nisam tad još znala ni šta sve može da se desi... a od prvog signala do odlaska u dom proteklo je tri meseca, u međuvremenu smo obilazili lekare, svi su mi od početka govorili da ne može dalje sama, da može da napravi neki požar, itd. --- srećom, toga nije bilo, samo nekih manjih poplava, silnih sitnih kvarova, što stvarnih što izmišljenih: bila je epizoda da mi kuka kako boranija neće da se skuva, da je šporet navodno pokvaren - a u stvari ona nije mogla da dočeka ni da se ringla ugreje, toliko je bila izgubila osećaj za vreme -
 
Poslednja izmena:
Dobro jutro,
sa mamom smo jednog dana kada je bila bolje raspoložena rešili problem ovlašćenja u vezi penzije, tako da ga sada ima i tata. Mada, to u suštini nije rešilo ništa jer još uvek i ona može da je podiže, a što se tiče ostale imovine ona je i dalje bez ikakve zaštite. Nama se imovina uglavnom vodi na mamu - stan, neka imanja i placevi i kada sam to saopštila u Centru za socijalni rad savetovali su me da pokrenem postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti. Već sam imala nekoliko razgovora na tu temu sa pravnicima i socijalnim radnicima, tako da ako se budem upustila u tu avanturu, pisaću detaljnije o tome, možda nekome bude značilo to iskustvo.
Plašim se onoga što dolazi.........
 
Dobro jutro,
sa mamom smo jednog dana kada je bila bolje raspoložena rešili problem ovlašćenja u vezi penzije, tako da ga sada ima i tata. Mada, to u suštini nije rešilo ništa jer još uvek i ona može da je podiže, a što se tiče ostale imovine ona je i dalje bez ikakve zaštite. Nama se imovina uglavnom vodi na mamu - stan, neka imanja i placevi i kada sam to saopštila u Centru za socijalni rad savetovali su me da pokrenem postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti. Već sam imala nekoliko razgovora na tu temu sa pravnicima i socijalnim radnicima, tako da ako se budem upustila u tu avanturu, pisaću detaljnije o tome, možda nekome bude značilo to iskustvo.
Plašim se onoga što dolazi.........
Ima nas koji smo kroz tu torturnu proceduru prosli.Sto pre krenes,pre cs zavrsiti,ako se mora.Traje ti oko 6 meseci cela procedura,sto se vremena tice,a i placas sve,od Suda do advokata koji ce zastupati tvoju majku,po sluzbenoj duznosti,a ti placas.
 
Nama se imovina uglavnom vodi na mamu - stan, neka imanja i placevi i kada sam to saopštila u Centru za socijalni rad savetovali su me da pokrenem postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti. Već sam imala nekoliko razgovora na tu temu sa pravnicima i socijalnim radnicima, tako da ako se budem upustila u tu avanturu, pisaću detaljnije o tome, možda nekome bude značilo to iskustvo.
Plašim se onoga što dolazi.........

meni se čini da je za sada najvažnije da je držite na oku: sklonite negde na sigurno sve papire o imovini...
a sve dok je kako tako 'normalna' - ona će biti posebno osetljiva i ako bi se našla na sudu sa optužbom da 'nije sposobna' - pakao!
(uf! na ovo bi i moja majka sigurno dobila nervni slom, iako uopšte nije sklona histeriji)
... treba se posavetovati s nekim psihologom koji je stručan za ovu bolest - (pravnici i sociolozi nekad umeju da naprave darmar)
 
Poslednja izmena:
meni se čini da je za sada najvažnije da je držite na oku: sklonite negde na sigurno sve papire o imovini...
a sve dok je kako tako 'normalna' - ona će biti posebno osetljiva i ako bi se našla na sudu sa optužbom da 'nije sposobna' - pakao!
(uf! na ovo bi i moja majka sigurno dobila nervni slom, iako uopšte nije sklona histeriji)
... treba se posavetovati s nekim psihologom koji je stručan za ovu bolest - (pravnici i sociolozi nekad umeju da naprave darmar)

U bre beket,pa nece biti optuzena pobogu,niti ce uopste znati o cemu se radi(bar moj otac nije shvatao).Ni jedan Sud nece nikome oduzeti poslovnu sposobnost ako je ta osoba zdrava.Dva sudska neuropsihijatra daju svoje misljenje i opisuju mentalno zdravlje pacijenta sa pratecom lekarskom dokumentacijom od ranije.Starateljstvo nad dementnom osobom olaksava samo pravne poslove oko pacijenta,a briga je i dalje tu.Demencija je podmukla bolest u kojoj nema pravila toka bolesti.I da znas kako umeju da se isfoliraju kada osete da je nesto vazno,tako da lako prevare nestrucnu osobu da su zdravi.
Morala sam ocu menjati npr adresu u licnoj karti pre starateljstva,morala sam njega cimati,peti ga polupokretnog na sprat SUPa,cekati sa njim red na salteru,a nigde toaleta,a da sam tad imala starateljstvo sve bih to zavrsila lakse.
Bilo je cini mi se na ovom forumu slucaj da je majka potrosila novce i podigla da li kredit,uglavnom usla u minos,pa je cerka morala vracati.Izvinjavam se ako sam neki detalj pogresila,ali tko se secam te price.Pa takva osoba moze prodati stan ili potpisati neka dokumenta koja ne bi trebalo.Ne znam,ako je osoba dementna,onda se zbog nje same i njene porodice ona mora zastititi i od sebe i od prevaranata.
 
Dobro jutro,
odlučila sam što više mogu da ovde u porukama pokrijem temu oduzimanja poslovne sposobnosti jer je za mene a i za buduće sapatnike to veoma delikatno pitanje. Kanarinka je pravu ja razmišljam o tom potezu najviše zbog pravnih momenata koje je mnogo lakše rešiti kada si staratelj nego za sve što ti je potrebno moraš da vučeš dementnu osobu koja bi ti svaku tu akciju napravila hiljadu puta težom. To jedna stvar, a druga stvar je zaštita imovine zbog čega takođe razmatram pokretanje tog postupka o starateljstvu. Dakle, ja sam u postupku razmišljanja o svemu tome. I tako dok sam juče se petljala po centru i sl. dođem do imena jednog od dva sudska veštaka - psihijatra čije je mišljenje presudno kod odlučivanja o sposobnosti. Eto neka i prednost života u manjem gradu, odmah sam saznala gde povremeno privatno radi i istog momenta spremim mamu i odemo kod njega. Moram reći da sam oduševljenja čovekom, kakav je imao pristup sa mamom, razgovor, ma sve najbolje, posle joj je dao zanimaciju kao da nešto pomogne sestri u kancelariji i napravi situaciju da ja i tata ga ispitamo sve oko ovog gore postupka. I on nam je rekao da će pratiti mamim slučaj da dolazimo kod njega na kontrolu ( ako nam je skupo privatno, da odemo kod lekara opšte prakse i da slobodno tražimo uput baš za njega da dođemo na odeljenje gde on radi da se ne bi plaćalo ) i da će nam on pomoći u proceni kada i kako da započnemo taj postupak, kako da se ponašamo, šta da joj govorimo i sl. Baš sam zadovoljna što smo našli ovakvog psihijatra i kvalitetnu osobu.
Beket, nećemo mi ići na sud sa mamom i sa pričom kako je nesposobna kako joj oduzimamo pravo da odlučuje i slično, nego sa nekom drugom pričom. Ja sam se kroz ovu temu divila domišljatosti nekih članova i sada shvatam da te demencija bliske osobe nauči tome. Ja sam mami pominjala sud ali ne u kontekstu oduzimanja nego prava nego ovako - E, mama vidiš kako je skupa ova ebixa - a ( a to recimo ona razume, uvek se nervira koliko novca dajemo za nju i ostale lekove ) ima neka fora na sudu da te procene i ako kažu da ti je baš neophodan taj lek, mogu da nam nadoknade sve što smo dali na njega i ubuduće da ga dobijamo besplatno. I ona na to vrlo dobro reaguje i kaže - Idem ja na sud, sve ću ja reći kako mi nije dobro i kako me vi čuvate i nadoknadiće nam.....eto tako nekako uvek uz neku improvizaciju mora sa njima, da bi se što manje uznemiravali.
Pozdrav, kako su vaši voljeni ?
 
... treba se posavetovati s nekim psihologom koji je stručan za ovu bolest - (pravnici i sociolozi nekad umeju da naprave darmar)

Nema ništa od savjetovanjai sa psihologom kad je u pitanju oduzimanje poslovne sposobnosti. On samo može dati svoje mišljenje u vezi s tim, a pravnu sposobnost može oduzeti samo sud uz naravno mišljenje neuropsihijatra i ostalih koje je pomenula Kanarinka. Ona je koliko sam shvatila prošla sve to, a i odlično je opisala kako to izgleda kad sa dementnom osobom obilaziš razne šaltere, stojiš u redu i čekaš. Pa to je muka i u sopstvenoj kući, a kamo li po čekaonicama i šalterima.
 
Nema ništa od savjetovanjai sa psihologom kad je u pitanju oduzimanje poslovne sposobnosti. On samo može dati svoje mišljenje ....
upozoravala sam samo na psihološki aspekt ovog problema (zbog porodičnih odnosa sa dementnom osobom), a o pravnim začkoljicama nemam pojma (to me tek čeka), ali naša mačka nataša je srećom već našla put kako da iskombinuje, zapamti i iskoristi sve naše savete i nedoumice, uz malo sreće i još više takve pameti - sve će biti ok.

Bilo je cini mi se na ovom forumu slucaj da je majka potrosila novce i podigla da li kredit,uglavnom usla u minos,pa je cerka morala vracati.Izvinjavam se ako sam neki detalj pogresila,ali tko se secam te price.
a ovo je moj slučaj :(
ma meni je odmah bilo jasno šta sve može da se desi: još pre nego što sam je odvela u dom - oduzela sam joj sve bankovne kartice (dobila ovlašćenje), usput pokupila sva dokumenta oko imovine (nema toga mnogo, ali ipak)... sad je moja majka u domu što se toga tiče na sigurnom, ali tamo je nisam odvela zbog ovoga, nego zbog nekontrolisanog mokrenja, histeričnog komšiluka i sličnih stvari -
 
Poslednja izmena:
upozoravala sam samo na psihološki aspekt ovog problema (zbog porodičnih odnosa sa dementnom osobom), a o pravnim začkoljicama nemam pojma (to me tek čeka), ali naša mačka nataša je srećom već našla put kako da iskombinuje, zapamti i iskoristi sve naše savete i nedoumice, uz malo sreće i još više takve pameti - sve će biti ok.


a ovo je moj slučaj :(
ma meni je odmah bilo jasno šta sve može da se desi: još pre nego što sam je odvela u dom - oduzela sam joj sve bankovne kartice (dobila ovlašćenje), usput pokupila sva dokumenta oko imovine (nema toga mnogo, ali ipak)... sad je moja majka u domu što se toga tiče na sigurnom, ali tamo je nisam odvela zbog ovoga, nego zbog nekontrolisanog mokrenja, histeričnog komšiluka i sličnih stvari -

A sta ako neko nema novca za Dom,a dementna osoba je pokretna(veruj to je najgora kombinacija) boga pitaj sta sve u nekom trenutku moze uciniti i sebi i sebi bliznjima,ako joj je potpis validan?Mislim,ne postoji ta klauzula u zakon tek tako,ajd da nekom oduzmemo pos.sposobnost,vec zbog zastite samog pacijenta,tj njegovih bliznjih.
Nikad se ne zna u kojoj godini ce ziveti dementni,moj otac nije u 2012,cas je u 1970,a tad je bio mlad,i sa takvim mozgom u tom vremenu radice ono sto je u tim godinama cinio.Tj.moj otac ne,jer se jedva krece,govorim hipoteticki.
Prvi put za demenciju sam cula pre jedno dve decenije,naima,tetka od moje prijateljice je obolela.Zaboravila je da su joj roditelji umrli,pa se sa muzem svadjala zasto joj nije rekao,ode na pijacu,ziveli su Bgu,na koju je decenijama odlazila i izgubi se ne zna doci kuci.Cerku na posletku nije poznavala,cerku jedinicu,cak je i par puta udarala govoreci joj da je ljubavnica njenog muza....Tako je mogla otici i prepisati stan na nekog tamo,jer cerke u njenom mozgu nema.
Razumem ja emocije,ali nesto sto se mora mora se!To sam shvatila kad dodjoh u situaciju da sam morala kupati svoga oca,gledati ga golog,presvlaceci mu pelene....
 
Dobar dan,
drage moje sapatnice, nemoj te mi zameriti ako nekada preteram sa iskrenošću i ako se ne slažete u nekim razmišljanjima sa mnom,ali meni je ovo mesto svetla tačka ovog ludila i zato i pišem sve otvoreno. Pa da i nastavim u tom stilu. Razumem ja emocije, još sam i po prirodi stvari osetljiva, preosetljiva ( kod bivšeg muža mi je ostala mačka tako sam tužna što nije više sa mnom moja maca, a kako mi je tek za majku ), ali nekada razum jednostavno mora da nadvlada. Ako moja mama sedi satima uneređena i ne dozvoljava da je presvučem, o kakvoj onda njenoj sposobnosti pričamo ?! Nekada se jednostavno mora to preseći, pratiću savete psihijatra i tako ću se ponašati.
Što se tiče doma, razmišljali smo mi o domu ( privatnom, državnog nema na sto kilometara ) i kontaktirali smo neke domove i iskreno, za našu ( možda nije kod svakoga tako,ali kod nas jeste ) fin. situaciju ti domovi su preskupi za smeštaj pokretne dementne osobe i mi to iskreno ne bi mogli da priuštimo. Kako su mi objasnili na telefon ljudi iz domova koje sam kontaktirala, što dementna osoba ima manje sposobnosti ( čitaj slabo pokretna ili nepokretna ) cena smeštaja opada jer kada je pokretna ona je problem, uznemirenje, opasnost za sve, a nepokretna je samo fizički problem. Tako da kada se radi o cenama smeštaja za nepokretnu dementnu osobu to bismo možda i mogli da priuštimo. Ali, otom potom.
Pozdrav za sve
 
Dobar dan,
drage moje sapatnice, nemoj te mi zameriti ako nekada preteram sa iskrenošću i ako se ne slažete u nekim razmišljanjima sa mnom,ali meni je ovo mesto svetla tačka ovog ludila i zato i pišem sve otvoreno. Pa da i nastavim u tom stilu. Razumem ja emocije, još sam i po prirodi stvari osetljiva, preosetljiva ( kod bivšeg muža mi je ostala mačka tako sam tužna što nije više sa mnom moja maca, a kako mi je tek za majku ), ali nekada razum jednostavno mora da nadvlada. Ako moja mama sedi satima uneređena i ne dozvoljava da je presvučem, o kakvoj onda njenoj sposobnosti pričamo ?! Nekada se jednostavno mora to preseći, pratiću savete psihijatra i tako ću se ponašati.
Što se tiče doma, razmišljali smo mi o domu ( privatnom, državnog nema na sto kilometara ) i kontaktirali smo neke domove i iskreno, za našu ( možda nije kod svakoga tako,ali kod nas jeste ) fin. situaciju ti domovi su preskupi za smeštaj pokretne dementne osobe i mi to iskreno ne bi mogli da priuštimo. Kako su mi objasnili na telefon ljudi iz domova koje sam kontaktirala, što dementna osoba ima manje sposobnosti ( čitaj slabo pokretna ili nepokretna ) cena smeštaja opada jer kada je pokretna ona je problem, uznemirenje, opasnost za sve, a nepokretna je samo fizički problem. Tako da kada se radi o cenama smeštaja za nepokretnu dementnu osobu to bismo možda i mogli da priuštimo. Ali, otom potom.
Pozdrav za sve
 
Znam da se desava svasta, ali dijagnoza demencije je vec zastita u situaciji obaranja testamenta. Ako imate brata ili sestru, zdravog oca ili majku sa kojima niste u dobri odnosima, onda razmisljajte o tom problemu. U drugim slucajevima je vas bolesni roditelj uz vas,a papiri kod vas, pa prema tome... znam da treba biti oprezan, ali ne treba preterivati u celoj situaciji. To je sto se tice nasledja. Sto se tice smestanja u Dom, tu je vec potrebno oduzimanje poslovne sposobnosti, ako pacijent nece svojevoljno da ide. Ja sam imala taj problem i imam ga i sada. Ali, kada sam razgovarala sa pravnicima i sociolozima rekli su mi da je to cesto dugotrajan i skup proces i da je vrlo tesko docekati oduzimanje poslovne sposobnosti. Ja u ovom trenutku jedva krpim novac za Dom i za lekove i ostalo, ne znam kako bih obezbedila novac i za taj postupak. Cekam komisiju 19.04. za dodelu pomoci i nerviram se. Danas su mi na ultrazvuku utvrdili postojanje cvorica stitne zlezde-posledica psihicke i nervne iscrpljenosti, a i fizicke - nespavanje
 
Dobar dan,
drage moje sapatnice, nemoj te mi zameriti ako nekada preteram sa iskrenošću i ako se ne slažete u nekim razmišljanjima sa mnom,ali meni je ovo mesto svetla tačka ovog ludila i zato i pišem sve otvoreno. Pa da i nastavim u tom stilu. Razumem ja emocije, još sam i po prirodi stvari osetljiva, preosetljiva ( kod bivšeg muža mi je ostala mačka tako sam tužna što nije više sa mnom moja maca, a kako mi je tek za majku ), ali nekada razum jednostavno mora da nadvlada. Ako moja mama sedi satima uneređena i ne dozvoljava da je presvučem, o kakvoj onda njenoj sposobnosti pričamo ?! Nekada se jednostavno mora to preseći, pratiću savete psihijatra i tako ću se ponašati.
Što se tiče doma, razmišljali smo mi o domu ( privatnom, državnog nema na sto kilometara ) i kontaktirali smo neke domove i iskreno, za našu ( možda nije kod svakoga tako,ali kod nas jeste ) fin. situaciju ti domovi su preskupi za smeštaj pokretne dementne osobe i mi to iskreno ne bi mogli da priuštimo. Kako su mi objasnili na telefon ljudi iz domova koje sam kontaktirala, što dementna osoba ima manje sposobnosti ( čitaj slabo pokretna ili nepokretna ) cena smeštaja opada jer kada je pokretna ona je problem, uznemirenje, opasnost za sve, a nepokretna je samo fizički problem. Tako da kada se radi o cenama smeštaja za nepokretnu dementnu osobu to bismo možda i mogli da priuštimo. Ali, otom potom.
Pozdrav za sve
Podnesi zahtev za tudju negu i pomoc,mene su odbili,ali ko zna mozda budes imala srece,pa uz taj novac i jos malo dodataka mozda i uspete da je smestite u Dom.
Sto se tice samog Doma,vodi racuna samo sta potpisujs u privatnom Domu,narocito na teritoriji Beograda,tu su namazani i advokatima poduceni,da ne bi imala problema.
Moj otac je sad isto u privatnom Domu,ali u ovom nemam nikakvu zamerku.Kad dodjem u posetu,glavna sestra otvori njegov karton u kojem sve zapisuju,i zdravstvena desavanja,dnevna-nocna,raspolozenje,sve lepo datirano.Mislim nije meni potreban sad ne znam za sta taj izvetaj,ali to mi uliva poverenje.Kod onih prvih me svrata savataju da dam pare,a nikakvu drugu informaciju ne dobijem.
Pokreni sve te procese,jer sve to kod nas preterano dugo traje,pa sto pre zapocnes,pre ces zavriti.
 
huh, moja majka večeras baš nije dobro, toliko je pričala gluposti da ništa nije moglo da je uteši: kaže da nema svoj krevet, nema svoju sobu, to je sve privremeno, nije to njeno, neke babe joj nešto pričale, itd.
svašta sam pokušala da joj pričam ali ništa nije vredelo (probala sam čak i provokacije), ona opet svoje (nisam uspela ni da zapamtim sve njene izjave, prosto ne želim!) ---
na kraju me je tužno otpozdavila, ajde idi ti tamo, a ja vidim tu neke šrafte na podu, nešto se tu dešava... (uf, izgleda da sve češće ima halucinacije :( )
odmah posle razgovora zvala sam centralu kako bih zamolila da neko ode u sobu i da joj pomogne da se presvuče u spavaćicu, da je ušuška i ubedi da je u svom krevetu -

da, sve je to normalno za demenciju, znam...
 
Dobar dan,
pa ja se danima čudim odakle mojoj majici novac, penziju smo joj uzeli kada je zadnji put primila ali i dalje kada god bi trebalo nešto da se nabavi, plati, uradi ona bi vadila novac. I tako prolaze dani i izbiše papiri - dokumentacija iz banke - podigla je kredit....200 000 na dve godine...O, živote..........tražimo novac, razgovaramo, molimo je.......
Ovde će Poaro morati da radi....
 
probajte onu pohvalnu taktiku - e, baš dobro što si podigla kredit, baš smo hteli to da te pitamo....

I?Sta ce time resiti?Urazumiti dementnu osobu,ne iznervirati je,tesiti je,dok ti se krvni pritisak dize odakle ces taj novac vratiti?U banci nece dati oprost za podignuti novac,i ako je obolela od leukemije!Vracace muz,ili deca.
MNatasa,pokreni proces,dugo traje,jer ko zna sta ce joj jos pasti na pamet,pa ce vas ugurati u jos vece probleme.Ili je neispustajte iz vida 24h.Nema druge.
 
Dobar dan, drage moje, evo nastavka....našla sam 120 000 i to sam joj odmah oduzela i sklonila na moj račun, barem je toliko sigurno, šta je sa ostalim nemam pojma i ovo je dobro kako je moglo da bude...inače ona jeste sada bukvalno pod nadzorom 24 h, ovaj kredit je uzet na samom početku marta pre postavljanja dijagnoze.
Beket, Kanarinka hvala vam mnogo obema na savetima - snalazim se kombinacijom istih i nekim svojim idejama, nekako ću se izboriti. Baš kada vas dve pratite me ovih dana, da vas pitam kakva mi je ideja da jurim privatan dom ( ako nekako smognemo novac ), kada nema nijedan u blizini moga grada, neke koje sam gledala su sve Beograd i okolina, a mi smo jako daleko od Beograda ? Ne znam ni kada bi mogli da skupimo novac da li ima smisla da je vodim negde daleko gde neću moći uopšte da kontrolišem situaciju ?
hvala na pomoći, kuckamo se
Vaša Mačka
 
MNataša, koliko god se činilo da su moji stavovi suprotni od onog što je pisala Kanarinka - mislim da je ona u pravu: prioritet ti je da pokreneš i proces za oduzimanje posl. sposobnosti, posle eventualno i zahtev za dodatak (mada su za sada tu izgleda male šanse), ali trenutno je najbitnije da je ne ostavljate na duže samu, pogotovu ne da sama luta gradom, koliko god bio mali i svi je verovatno poznaju...
A našla si i onog super lekara, to je bar neka prednost koju mi ostali nemamo -
Sve ostalo može i posle: naročito dom: koliko sam ja shvatila - ima privatnih puno u unutrašnjosti, mnogi su čak jeftiniji od ovih beogradskih, samo nisu toliko reklamirani (možda nekim usmenim raspitivanjem dođeš i do takvih informacija) - ali što se toga tiče svakako moraš najpre da proveriš da li imaju dozvolu za rad (ima tih informacija na netu) ---
&p.s. off topic: onu "gomilu" dinara prebaci odmah u neku sigurniju valutu, mada to nije neka para, nema tu ni za tri meseca u privatnom domu/
 
Poslednja izmena:
huh, čim se pojave konkretni problemi, moja majka se fokusira na to (danas su se opet aktivirali hemoroidi) i ništa drugo nije važno, divni su joj svi ljudi koji dolaze da joj pomognu, doktori, sestre itd.
 
Dobar dan,
mama je sada pod potpunim nadzorom, ovaj kredit je uzela pre nego što smo shvatili šta se dešava, ali sigurno ću pokrenuti ovaj postupak sa oduzimanje poslovne sposobnosti - kada i kako još nije utanačeno, ali je svakako u planu. Što se tiče ovog zahteva za tuđu negu i pomoć, psihijatar kod koga vodimo mamu mi je rekao da misli da nam u ovom stanju ne bi bio odobren, mama je još dosta funkcionalna, kuva sama i sl., tako da mi to za sada nije u planu.
Inače, mama je danas " zdrava ", priča skroz konkretno sa mnom :
- Znači, dušo, ja imam tu Alchajmerovu bolest, pa da od toga je bolovala i XY ( XY je inače bila naša prva komšinica u zgradi, vrata do vrata, i bolovala je od alchajmera i mama i ja smo joj dosta pomagale i baš nam je bilo žao, bila je IZUZETNA osoba ), eto sada ja. Ali, ja ne primećujem nikakvu razliku, da mi ti ne kažeš da nisam bolesna, ja ne bih ništa shvatala. Dobro, XY je bila sama pa joj je bilo teško, ali ja imam tebe i tatu i bata, znači vi ćete me čuvati i ja ću vas slušati i sve će biti u redu. -
To su reči moje mame danas. E, živote na kakve nas sve probe stavljaš...kako lepo priča, kako razume, a verovatno već sutra će sedeti umokrena, baciti viršle a skuvati omot od istih, kunuće me i govoriti mi svašta....to će biti sutra....
Ali, ja čuvam ovo jutro....to je bila moja mama.....
Da ti srce prepukne...
Ps: beket, dobra ti je ideja idem sutra da zamenim dinaričiće za neku drugu valutu, jer nameravam da ih čuvam za otplatu kredita. Hvala.
 
Danas je dve godine da sam shvatila da ponašanje moje majke nije samo starost nego i ... Delirijum i raspad sistema u svim segmentima je buknuo kao požar u suvoj šumi uz jak vetar. Majku sam dovela da živi kod mene. Prošle smo šta smo prošle, uskoro će četiri meseca da je umrla. Na sahrani moje majke mamina dobra komšinica mi je saopštila da je sva zgrada „odahnula“ kada sam je odvela. Ova rečenica objašnjava probleme koji se šire i na okolinu ako nismo svakodnevno uz naše „stare“. Mnogi događaji koji su nagoveštaj budućnosti nama su skriveni i kad nastane oluja ... mi nismo spremni, ali bar nas ljubav povede da se trgnemo i da smo „tu“.
Pozdrav svima, starim i novim forumašima. Margareta laku noć Tebi i Tvojoj porodici
 
Drage moje,
Toliko sam umorna da jedva sedim, ali moram da izdržim još najmanje sat vremena. Imala sam jako težak vikend, što zbog mame, što zbog nekih nagomilanih obaveza. Mamu je tako komplikovano nahraniti i napojiti da nemam reči... Ali nekako smo izgurale i ovaj dan. Nadam se da će uskoro uspeti da zaspi da mogu još nešto hitno da uradim.
Ne bih se večeras ni oglašavala da se nije javila Centarns. Uvek me to obraduje,nekako znam da svi mislimo jedne na druge i da uvek ima nekog ko će nam poslati lepu reč , savet ili utehu. Čini mi se da je to Beket rekla - besplatna grupna psihoterapija. Hvala ti Centarns i mnogo te pozdravljam!
A povodom komšinica.... Nekoliko godina pošto smo preselili mamu, na mestu i među ljudima koje nikako i niko ne bih mogla da povežem sa maminim starim krajem, povede se priča o teškim vrmenima i kako ljudi sve teže podnose teška stanja, pa mnogi i odlepe. Eto, njoj pričala rođaka, kako je tu doskora živela neka žena iz čijeg stana je sve zvečalo i danju i noću, da je bilo stražno i da je toliko puta htela da pozove policiju da stvar reši, ali bi je u poslednjem trenutku sprečilo to što što sve stare komšije pričaju da je bila do tada divna, vaspitana, pažljiva... A obično bi posle takve scene ta žena nestajala na nekoliko dana ili nedelja. Verovatno ne treba ni da kažem da sam se zaledila na pominjanje rođakinog imena, kao ni gde je moja majka u to vreme nestajala... Ali eto, život sve okrene natraške, pa se onda neke stvari malo smire i dovedu u red.
Vidim Nataša se lepo prilagođava novonastaloj situaciji. To me raduje.
Pozdrav svima.
 
Kad malo bolje razmislim, i mi smo pre 20 godina iznad našeg stana imali jednu babu koja je po ceo dan i noć lupala, ostavljala otvorena vrata ne samo od svog stana - nego i od kupatila (dok radi tamo šta se već radi), hiljadu puta nam je pravila poplavu u kupatilu, itd. Kad god je bio neki problem - odlazio je kod nje moj tadašnji očuh, pretio joj je da će je prebiti, ali ona mu se svaki put nabacivala. Bila je jako mršava, ofarbana u zift crno, ni sa kim se nije družila, nikom se nije obraćala ni u liftu (ja sam se jako plašila nje), niko joj nije pomagao, svi su bili ubeđeni da je prosto - LUDA!
Nismo ni znali da ima ćerku dok se dotična jednog dana nije pojavila i prosto je odvela zauvek.

Najgora je neobaveštenost.

Naravno, o ovakvim poređenjima ne smem ni da zucnem pred mojom majkom, pošto nam je ta baba stvarno bila noćna mora.
A i inače, o bolestima njenim više ne pričamo: kad je dobro - dobro je, kad nije - tu su doktori. I tačka.
Bila je nešto u početku radoznala, pitala me jednom prošle godine kakvu to ona ima novu bolest, ja sam tvrdo rekla - Alchajmerovu, ona kratko prokomentarisala (kao da se radi o nekom drugom) : "a! pa to je onda neka baš gadna bolest!" - ja sam klimnula glavom i tu se priča prekinula.
Tu temu više ne pokrećem, što zbog sebe, što zbog nje: mislim da to nema smisla.
Ali pričamo o drugim bolestima, naročito tuđim. Ništa ne izmišljam, zaista sam nedavno saznala da jedna moja prijateljica (koju moja majka zna i seća je se, a mlađa je od mene dosta) ima neku retku gadnu bolest i namerno sam ispričala sve detalje i o njenoj rigoroznoj dijeti, i o simptomima, sve... Moja majka je bila puna saosećanja.
Ona se inače uvek interesovala za sve bolesti ovog sveta, ceo život je znala sve i svašta, svakakve savete.

a sad ne zna ni šta su to šuljevi koji nju povremeno muče ---
buf!
 
Poslednja izmena:
Dobro jutro,
moja mama je začuđujuće dobro ovih dana. Kad već pomenu Beket, priču o bolesti, i mi sa mamom ništa o tome ne pričamo, niti ona šta pita o kojoj se bolesti radi. Ali, juče ona lista neke novine i samo priđe meni i kaže - Ene,ima o mojoj bolesti - I ja uzmem novine i stvarno članak o Alchajmerovoj bolesti.
Kroz poglede komšija, neizgovorena pitanja u očima, nevešto izabrane reči kojima me pitaju kako sam, vidim da su odahnuli i oni što je mama sada pod strogom kontrolom. Ne mogu ni da zamišljam šta se sve dešavalo....ali, već u danima kada sam ja počela ozbiljno da sumnjam da nešto nije u redu, neke komšije su mi se obratile i ispričale koje su probleme imale sa mamom i kakvo je ponašanje ona ispoljavala i sl. i ja sam ih zahvalna na tim rečima i informacijama. Ostali, ne znam...........
Pozdrav svima
 

Back
Top