Demencija

Mami su jutros vadili krv iz prsta - kontrola secera- I posizela je od tog malog uboda. Niko nije mogao da je smiri. T.jest komsinica koja jo pomaze ne ume, medicinsko osoblje se ne trudi cak se I naljuti sto mora oko nje da se smara...onda ja pozovem I nadjem nacin - obecam da ce ta ssto je povredila odmah biti izbacena s posla jer nije umela da je ubode, kazem da je doctor u koga se ona kune - zapravo je covek umro pre par godina - poslao lekove koje ona mora da popije da se ne bi komplikovala bolest sa venama... cile -mile... Prosle nedelje smo saznali da moj suprug mora hitno na operaciju stomaka. Neka neoplazma, koju tek treba da ispitaju. Sokirana sam svim tim sto se desava mojim najdrazima. Mama je bez cimreke od petka, jer je druzeljubiva cimerka popodne u petak otisla u staru sobu. Napala sam osoblje kako je moguce da se korisnici setaju bez njihovog znanja, a kada moja mama izadje iz sobe odmah me zovu I histerisu da je treba premestiti na odeljenje zatvorenog tipa. Mislim da je bio dogovor izmedju nekog jedne osobe zaposlene u domu I cerke od cimerke, pa kada sam zapretila direktorom I visim institucijama odmah se ta osoba organizovala da moja mama bude zasticena svih ovih dana. Ta osoba je I dovela cimerku I obrazlagala kako je ustanovila da moja mama stalno drema, posto je vise puta obilazila u toku dana, tako da je cimerki bas dosadno, Ah, kako sam joj odbrusila I navela sta sam sve videla u domu I ko je sve smesten i kako se ponasaju... Za divno cudo, mama je bila mirna svih ovih dana. Izvirila bi na hodnik, ali bi se odmah vracala. Spavala je mirno. Nije bilo vecih incidenata, osim ovog jutros. Ocekujem da joj nadju cimerku. Uh... javljacu Vam se kada budem mogla. Sve se jos vise iskomplikovalo.
 
Prosle nedelje smo saznali da moj suprug mora hitno na operaciju stomaka. Neka neoplazma, koju tek treba da ispitaju. Sokirana sam svim tim sto se desava mojim najdrazima.

želim suprugu i tebi da sve bude u redu, da operacija protekne bez komplikacija, ako već mora da se uradi. drž' se i posveti se sada maksimalno suprugu i sebi, znam da nije lako, ali nećeš moći stalno na sve strane. svi mi moramo da određujemo prioriteta, ma koliko se to nekada činilo nemoguće ili osećali krivicu zbog toga.

tako da je cimerki bas dosadno
ovo je stvarno nedopustivo. pa ne služe bolesni ljudi jedni drugima za zabavu. :dontunderstand: ovako je stvarno bolje što se vratila u staru sobu. nadam se da će sledeća cimerka biti prihvatljiva, treća sreća, što bi rekli.
 
želim suprugu i tebi da sve bude u redu, da operacija protekne bez komplikacija, ako već mora da se uradi. drž' se i posveti se sada maksimalno suprugu i sebi, znam da nije lako, ali nećeš moći stalno na sve strane. svi mi moramo da određujemo prioriteta, ma koliko se to nekada činilo nemoguće ili osećali krivicu zbog toga.


ovo je stvarno nedopustivo. pa ne služe bolesni ljudi jedni drugima za zabavu. :dontunderstand: ovako je stvarno bolje što se vratila u staru sobu. nadam se da će sledeća cimerka biti prihvatljiva, treća sreća, što bi rekli.

Hvala, draga moja, na podrsci. :heart: Suprug ce biti operisan sledeceg cetvrtka. Jos uvek se dvoumim da li da krenem preko vikenda na put da posetim mamu na 2-3 dana. Bojim se da kasnije moram duze da budem uz supruga I da necu moci da obidjem mamu. A znam da ce mi biti jako naporno I ovde I tamo I ovamo... Mama je dobila novu cimerku. Juce je pricala kako je simpaticna bakica. Jutros je nije posmatrala bas prijateljski, ali uticem non-stop da bude stabilno. Komsinica se mesa u njihove odnose, pa I tu moram da posredujem... Bakica je preko telefona simpaticna, ali ne smem nista da kazem vise. Sinovi je ne obilaze pa je jutros mene pozivala da dodjem u posetu, jer nije znala da ne zivim u istom mestu. Sinoc nije imala solju za mleko, pa sam rekla komsinici da joj da jednu maminu soljicu. Znam da je mama ljubomorna kao dete I da se narogusi. Da sam tamo blize ili ako budem mogla da odem u posetu, pomoci cu baki. Mama je jutros razbacala papirne maramice po krevetu uz objasnjenje da je htela da postavi za dorucak.:zper: To je jedan od njenih konfuznih resenja I to je demencija, ali komsinica se izvikala. Cas komsinica, cas mama, cas cimerke, cas osoblje...
 
Hvala, draga moja, na podrsci. :heart: Suprug ce biti operisan sledeceg cetvrtka. Jos uvek se dvoumim da li da krenem preko vikenda na put da posetim mamu na 2-3 dana. Bojim se da kasnije moram duze da budem uz supruga I da necu moci da obidjem mamu. A znam da ce mi biti jako naporno I ovde I tamo I ovamo... Mama je dobila novu cimerku. Juce je pricala kako je simpaticna bakica. Jutros je nije posmatrala bas prijateljski, ali uticem non-stop da bude stabilno. Komsinica se mesa u njihove odnose, pa I tu moram da posredujem... Bakica je preko telefona simpaticna, ali ne smem nista da kazem vise. Sinovi je ne obilaze pa je jutros mene pozivala da dodjem u posetu, jer nije znala da ne zivim u istom mestu. Sinoc nije imala solju za mleko, pa sam rekla komsinici da joj da jednu maminu soljicu. Znam da je mama ljubomorna kao dete I da se narogusi. Da sam tamo blize ili ako budem mogla da odem u posetu, pomoci cu baki. Mama je jutros razbacala papirne maramice po krevetu uz objasnjenje da je htela da postavi za dorucak.:zper: To je jedan od njenih konfuznih resenja I to je demencija, ali komsinica se izvikala. Cas komsinica, cas mama, cas cimerke, cas osoblje...


Sada ti je muz najpreci.Sa mamom je kao i uvek turbulentno.Posveti se muzu,nije naivna operacija.Cuvaj se.Srecno!
 
Mi smo u Kruševcu tih 5 dana proveli manje više očekivano, ali potpuno neočekivano je njeno stanje posle povratka u dom.
Prvi dan me je zvala da hitno dođem da razgovaramo. Pominjala neke stolnjake koje hoće da joj ukradu iz stana, kako smo pripremili stan da ga izdamo i da su svi ormani prazni... Nekako sam je smirila, obećala da ćemo opet ići za par meseci...
Danas se vraćam iz Mađarske i prolazim pored doma (ona je u Subotici a ja na Paliću...desetak km nas deli). Svratim do nje, ona se sva trese, unezverena, jako loše izgleda, bezvoljna, pomalo ljuta, ne želi da priča sa mnom. Na pitanje kako si, odgovara ljuto da je dobro i šta me briga... Žurila sam da odem po dete u vrtić, ali sam joj obećala da ću doći popodne u 5 kad dete budem vodila na trening. Joj...kako joj se stanje pogoršalo, a samo sam htela da uradim dobro i da joj ispunim želju da je odvedem u Kruševac...Sad ne znam šta me čeka kad odem...
 
Mi smo u Kruševcu tih 5 dana proveli manje više očekivano, ali potpuno neočekivano je njeno stanje posle povratka u dom.
Prvi dan me je zvala da hitno dođem da razgovaramo. Pominjala neke stolnjake koje hoće da joj ukradu iz stana, kako smo pripremili stan da ga izdamo i da su svi ormani prazni... Nekako sam je smirila, obećala da ćemo opet ići za par meseci...
Danas se vraćam iz Mađarske i prolazim pored doma (ona je u Subotici a ja na Paliću...desetak km nas deli). Svratim do nje, ona se sva trese, unezverena, jako loše izgleda, bezvoljna, pomalo ljuta, ne želi da priča sa mnom. Na pitanje kako si, odgovara ljuto da je dobro i šta me briga... Žurila sam da odem po dete u vrtić, ali sam joj obećala da ću doći popodne u 5 kad dete budem vodila na trening. Joj...kako joj se stanje pogoršalo, a samo sam htela da uradim dobro i da joj ispunim želju da je odvedem u Kruševac...Sad ne znam šta me čeka kad odem...

Polako, devojko :zag: Kroz sve to sam prolazila. Vec sam rekla da godinu dana unazak nisam vodila mamu kod kuce. Nisam to mogla da zamislim ranije, Ni sugestije doktora, ni prijatelja... nisu pomagale. Jedva sam prelomila. Odvedem je, prvog dana super I drugog do podne, a treceg dana I noci naredne haos. I tako po nedelju dana ostanem s njom, sve da bi ona bila kod svoje kuce. Na kraju sam morala da spavam s njom u istom krevetu, a ona bi histerisala u toku noci da je neki stranac u krevetu.... ma uzas. A ako bi bila sam u krevetu, onda bi vikala na lopove I nije htela da legne ponovo u krevet... Uvece se pitala sto nema nikoga, sto smo same... Prvo nemoj da pokazujem da si nervozna. Moras da budes stabilna I cvrsta pred mamom. Svaku tvoju slabost koristice da te napadne I optuzi. Nemoj da se pravdas. A nemoj ni nju da optuzujes, niti da ocekujes od nje zahvalnost. Ona je bolesna I ti moras da joj pomognes kako znas I umes. Pusti je da se izduva. Popricaj sa doktorima I osobljem. Mozda da joj daju nesto za smirenje ovih dana. Obidji je, ali je prvo preko telefona malo smiri. Pricaj joj o onome sto nju cini srecnom I stabilnom. Posluzi se I belim lazima. Nekada je to jedini nacin. Nemoj joj obecavati nesto za par meseci. Obecaj joj nesto za veceras ili ujutru. Kazi da si angazovala obezbedjenje ili tako nesto...da cuva njene stvari u Ks.
 
Pa tako nekako i radim. Obećala sam joj da ću poslati rođaka da zameni bravu, a njega ću zamoliti da nazove i kaže da je to uradio. Obećala sam i da ću zapretiti ženi koja obilazi stan da ne sme ništa da zafali a pogotovo njena ćebad i stolnjaci...
 
Hvala na podrsci.
Pre neki dan sam napisala citavu nasu istoriju i kada sam htela da posaljem - tablet se "zaledio" i sav moj trud je bio uzaludan.
Majka ima 81. godinu. Do avgusta je zivela sama u PA. Od lekova, pored redovnih za pritisak pila je kavinton, B12, ginko... Htela je u Dom za stare. Po pregledu psihijatrica joj je dala Donecept. Tada su pocele nase muke. Imala je par "lepih" ispada pa sam je dovela nama u NS.U Domu je bila 8 dana sa cimerkok koja ju je urnisala. Vratila sam je u NS. Pocela je da se gubi. Nije znala gde se nalazi. Prestala sam da joj dajem taj lek. Malo se povratila.. Pre dve nedelje poslali smo je, po njenoj zelji, u Podgoricu kod moje starije sestre. Ona je majku vodila kod specijaliste neurologa koja joj je dala drugu terapiju. Rissar 2 mg (2 x 1/4) Lorazepam 1 mg, Remeron 30 mg, Tanakan, Kurkumin caps... Sestra kaze da kada joj da ovu terapiju koja bi trebala da je smiri - majka reaguje kao da je popila Guaranu. Non-stop u pokretu. Pakovanje, na sloga bi po celu noc...Prestala je i to da joj daje. Malo je mirnija ali su pocele halucinacije... i hodanje po kuci celu noc..

Kod dementnih varira period dobrog I loseg stanja. Okolnosti isto mogu da uticu. Trebalo je da insistirate na promeni cimerke, pa onda uz pomoc osoblja da pratite. Prvo prihvatite da je vasa mama bolesna I da I ona urnise one oko sebe. Ne sumnjam da je naisla na zenu koja nije mogla da se slozi s njom, ali zato vi morate da preduzmete nesto da se pronadje resenje u okviru doma. Setnja tamo-ovamo samo moze da pogorsa stanje. Mamu sam odvela kod njene rodjene sestre pa je htela u toku noci da joj polupa prozore da bi izasla napolje. Morate dati vremena I lekovima da deluje, Treba da se koncentrise odredjena kolicina u krvi I mozgu da bi dalo neke rezultate. Moj predlog je da uspostavite dobar kontakt da sturcnim osobljem u domu, ako je to moguce I da nadjete resenje I odgovarajucu terapiju. Ili promenite dom. To je bolest koja ima svoj tok I bice jos problema. Ne znam koliko ste svi u porodici u mogucnosti da se organizujete oko dementnog. Verujte mi da ce se u jednom trenutku desiti da nece prepoznavati ni vas ni kucu pa necete znat sta da radite. U Novom Sadu je strucnjak za demenciju dr Semnic. Tesko se do nje dolazi, ali probajte. Imate I udruzenje Alzhajmer, stupite sa njima u kontakt, dobicete savete. Na ovom forumu mozete procitati nasa iskustva, ali I direktno pitati za konkretne situacije. Uz tebe smo I tvoju porodicu.:heart: Nemoj se ustrucavati da pises o svemu sto te muci.
 
Ćao svima...Videla sam temu pa da vidim vaša iskustva i šta da radim...Naima majka mi ima 59 godina i ima demenciju i rani stadijum Alchajmera. Moj otac se uglavnom brine o njoj međutim nekad mi se čini da je nesvestan svih činjenica vezanih za bolest.demencija joj je dijagnostikovana pre 4 godine. Moje pitanje je da li je pametno držati ključ u bravi i puštati je da sama izađe i šeta(mada uglavnom po dvorištu) ali mene je strah da ne krene dalje i izgubi se?
 
Negde mi pobeže post :eek:
Uglavnom majka mi ima 59 godina pre 4 godine su joj dijagnostikovali demenciju i Alchajmera(rani stadijum),uglavnom moje pitanje je bilo:Da li je pametno držati ključ u bravi i puštati je napolje da šeta sama (mada je uglavnom u dvorištu)?
Mene je iskreno strah da ne odluta negde jer joj je pamćenje jako slabo,i gubi moć govora(tj. sve teže izgovara reči).
 
Negde mi pobeže post
Uglavnom majka mi ima 59 godina pre 4 godine su joj dijagnostikovali demenciju i Alchajmera(rani stadijum),uglavnom moje pitanje je biloa li je pametno držati ključ u bravi i puštati je napolje da šeta sama (mada je uglavnom u dvorištu)?
Mene je iskreno strah da ne odluta negde jer joj je pamćenje jako slabo,i gubi moć govora(tj. sve teže izgovara reči).

Sto pre kljuc iz brave i sklonjen na mesto gde ga ona nece naci.
A u dvoriste samo ako ulazna vrata,od kuce, mogu da budu zakljucana, setnje samo u tvom prisustvu.
Ako postoji mogucnost da je vidis dok je u dvoristu i sve obezbedjeno da ne odluta neka je napolju.
 
Spoljna kapija ne može da se zaključa,živimo u kući,a za ulazna vrata sam pretpostavila samo ne mogu tatu da ubedim u to jer on još uvek ne prihvata njenu bolest kao nešto ozbiljno. Pre neki dan mi se uspela izmaći jer sam bila sama sa njom i ćerkicom komšija ju je našao pa je vratio... Ne znam na koji način da objasnim ocu da mnoge stvari treba promeniti...Sreća nam je što nije agresivna,prihvata sve što joj se kaže,nekad malo negoduje al sve prihvata i čini mi se da shvata da je bolesna.
 
Spoljna kapija ne može da se zaključa,živimo u kući,a za ulazna vrata sam pretpostavila samo ne mogu tatu da ubedim u to jer on još uvek ne prihvata njenu bolest kao nešto ozbiljno. Pre neki dan mi se uspela izmaći jer sam bila sama sa njom i ćerkicom komšija ju je našao pa je vratio... Ne znam na koji način da objasnim ocu da mnoge stvari treba promeniti...Sreća nam je što nije agresivna,prihvata sve što joj se kaže,nekad malo negoduje al sve prihvata i čini mi se da shvata da je bolesna.
Imas bas nezgodnu situaciju u kuci. Pokusaj tati da objasnis da situacija nije bezazlena. Ispricaj mu za situaciju koja se desila pre par dana i reci mu da uz dementnu osobu i osobu sa Alchajmerom mora da se bude 24h i da ne sme biti bez nadzora.
Majka ti verovatno primecuje da se sa njom nesto desava, nisam bas sigurna da je svesna cega.
Sa njom moras da se ponasas kao sa malim detotom. Sto vise ljubavi, neznih reci... jer sto vise bolest bude napredovala sve vise ce biti nalik detetu kojem je potrebna paznja i neznost.
I ovim ne zelim da te plasim, to je samo surova istina koja ceka osobe obolele od demencije.
Inace koliko malena ima godina?
 
Iskreno ne znam koliko je svesna,jedno pola godine nije znala ko sam ja znala je da joj moja ćerkica unuka al ko sam ja ne...Ćerkica mi ima 4 godine i njih dve se super slažu,zajedno slažu slagalice ona pomaže baki i tako.
Sa tatom imam dosta problema on je inače takav svaki problem treba ugurati ispod tepiha dok se ne desi nešto,zna za situaciju da mi je nestala a da ja toga nisam bila ni svesna njemu je to recimo bilo smešno dok je meni srce stalo.
 
To sa slagalicom je super i samo ih pusti neka sto vise slazu slagalice. Ako mama pokaze interesovanje neka i crtaju zajedno, lepe slicice, igraju se sa plastelinom, animiraj je na bilo koji nacin koji njoj odgovara.
Ali isto tako budi spremna da ce nekad i da se naljuti i na tebe i na cerku i na muza i na sve oko sebe, mada ne mora da znaci, svaka osoba je u tome invidualna, cak i u bolesti.
Procitaj malo i unazad ove stranice, nacices na mnogo dobrih saveta.
Postoji i http://www.alchajmer.org/index.php udji u njihov sajt i imas jednu knjizicu koju mozes da prebacis na komp i citas.
A ovo sto te ne prepoznaje neka te ne brine, to su sve faze u demenicji, videces bice perioda i kad ce znati ko si i momenata kad ce misliti da si neka nepoznata osoba, a nekad ces biti i njena doktorica i komsinica,postoji i mogucnost da tvoju cerku vidi ne kao unuku vec kao cerku
Za tvog oca nzm resenje jer ja nisam bila u takvoj situaciji, a za majku....
Ovde smo mi ciji su roditelji bolesni,mi ciji roditelji nisu vise zivi i tu smo da ti pomognemo i posavetujemo u borbi sa ovom bolescu.
 
I jos nesto, ne krivi sebi zbog toga sto ti je majka odsetala, imas pored sebe dete koje treba da je prioritet, a znam da je to izuzetno tesko i mnogo puta ces se naci u situaciji kome pre da pridjes, neka to bude onaj kome je u tom momentu pomoc najpotrebnija,nekad ce to biti dete nekad majka
i ne ljuti se sto cu ovo napisati, sa majkom mozda neces jos dugo biti,bez obzira koliko je svesna ili ne pruzi joj paznju za to vreme, a sto se tice deteta, tu je pored tebe i ti si sa njom, nadoknadicete ono sto sad trenutno propustate.
A ovo sve pisem jer meni je otac umro pre 6 meseci i imamo preslatkog andjela od skoro 4 godine.
 
Hvala...malo njih me ovde razume,i malo njih razume nju...Pola familije nam ne dolazi više jer im ona smeta,a iskreno i bolje mi je kad ne dolaze.
Stvari su krenule na bolje posle moga razvoda jer je moj bivši muž znao da je vređa i viče na nju kad ja nisam kući,ali i to se rešava...Naljuti se nekad ali to me više podseća na neko durenje,više nego na bes. Sada su joj promenili lek nadam se najboljem.
 
Hvala...malo njih me ovde razume,i malo njih razume nju...Pola familije nam ne dolazi više jer im ona smeta,a iskreno i bolje mi je kad ne dolaze.
Stvari su krenule na bolje posle moga razvoda jer je moj bivši muž znao da je vređa i viče na nju kad ja nisam kući,ali i to se rešava...Naljuti se nekad ali to me više podseća na neko durenje,više nego na bes. Sada su joj promenili lek nadam se najboljem.

Iskreno, ovu bolest mogu da razumeju samo oni koji su kroz to prosli ili jos prolaze.
Zato je i ova tema toliko vazna jer jedino ovde moze da se dobije razumevanje i podrska i savet.
Novi lek moze samo da joj ublazi simptome, nazalost ovde izlecenja nema.
Sto se tice familije i bolje je tako,ako vec ne razumeju ili nece da razumeju nisu ti ni potrebni.
Okruzi se ljudima kojima je stalo,jeste tesko ali moze da se nadje poneko da bude sa tobom, ako ne u tvojoj blizi a ono ar preko telefona.
A ovde na ovoj temi uvek ces naici na prijatelje i podrsku.
 
Znam da ne može biti bolje,dobila je bila neke flastere da koristi pre skoro godinu dana dobila je alergiju na njih...Pa je bila Ebixu ako se ne varam,sad je više nema sad pije neki treći i tako.
Iskreno moj dolazak ovde je baš zbog toga jer ovde razumevanja nemam ni od koga,rastrzana sam između posla,deteta,i mame i svakodnevnih obaveza.
Sreća mi je što živim sa mojima u kući pa bar malo mogu da podelim obaveze.
Hvala lepo na razumevanju i podršci znači puno :D
 
Hvala, draga moja, na podrsci. :heart: Suprug ce biti operisan sledeceg cetvrtka. Jos uvek se dvoumim da li da krenem preko vikenda na put da posetim mamu na 2-3 dana. Bojim se da kasnije moram duze da budem uz supruga I da necu moci da obidjem mamu. A znam da ce mi biti jako naporno I ovde I tamo I ovamo... Mama je dobila novu cimerku. Juce je pricala kako je simpaticna bakica. Jutros je nije posmatrala bas prijateljski, ali uticem non-stop da bude stabilno. Komsinica se mesa u njihove odnose, pa I tu moram da posredujem... Bakica je preko telefona simpaticna, ali ne smem nista da kazem vise. Sinovi je ne obilaze pa je jutros mene pozivala da dodjem u posetu, jer nije znala da ne zivim u istom mestu. Sinoc nije imala solju za mleko, pa sam rekla komsinici da joj da jednu maminu soljicu. Znam da je mama ljubomorna kao dete I da se narogusi. Da sam tamo blize ili ako budem mogla da odem u posetu, pomoci cu baki. Mama je jutros razbacala papirne maramice po krevetu uz objasnjenje da je htela da postavi za dorucak.:zper: To je jedan od njenih konfuznih resenja I to je demencija, ali komsinica se izvikala. Cas komsinica, cas mama, cas cimerke, cas osoblje...

Uh,stvarno si u zacaranom krugu a tvoja mamam u njegovom centru.Joooj,sto ovaj zivot mora da bude tako komplikovan.:think:Mozda ce se nova bakica adaptirati na mamu i ko zna zasto je dobro sto se pomalo vezuje za tebe.Mozda zena nadje spas u tebi i drustvu tvoje majke.Ako je relativno zdrava i ocuvana mozda ce ti biti od koristi makar u davanju informacija.To sto je mama razbacala maramice po krevetu nije tako strasno obzirom da je imala viziju da je to sto i da namesta za dorucak.Ja bih to ignorisala.Ponekad je pusti neka uradi po svom kao sto je ovako bezazlena situacija ali joj naglasi da onda mora i da pospremi za sobom kad dorucak bude gotov.Neces moci da kontrolises svaki kiks i takve detalje.Mozda ima potrebu da radi nesto pa eto,tako bezopasne scene joj dopusti ma koliko nama delovale nelogicno,njoj mozda znace.Samo dok je bezbedna i nenarusava svoju i tudju sigurnost.Javi kako je prosla operacija supruga.Drzim vam pesnice i zelim svaku srecu!!!:):heart:

- - - - - - - - - -

Polako, devojko :zag: Kroz sve to sam prolazila. Vec sam rekla da godinu dana unazak nisam vodila mamu kod kuce. Nisam to mogla da zamislim ranije, Ni sugestije doktora, ni prijatelja... nisu pomagale. Jedva sam prelomila. Odvedem je, prvog dana super I drugog do podne, a treceg dana I noci naredne haos. I tako po nedelju dana ostanem s njom, sve da bi ona bila kod svoje kuce. Na kraju sam morala da spavam s njom u istom krevetu, a ona bi histerisala u toku noci da je neki stranac u krevetu.... ma uzas. A ako bi bila sam u krevetu, onda bi vikala na lopove I nije htela da legne ponovo u krevet... Uvece se pitala sto nema nikoga, sto smo same... Prvo nemoj da pokazujem da si nervozna. Moras da budes stabilna I cvrsta pred mamom. Svaku tvoju slabost koristice da te napadne I optuzi. Nemoj da se pravdas. A nemoj ni nju da optuzujes, niti da ocekujes od nje zahvalnost. Ona je bolesna I ti moras da joj pomognes kako znas I umes. Pusti je da se izduva. Popricaj sa doktorima I osobljem. Mozda da joj daju nesto za smirenje ovih dana. Obidji je, ali je prvo preko telefona malo smiri. Pricaj joj o onome sto nju cini srecnom I stabilnom. Posluzi se I belim lazima. Nekada je to jedini nacin. Nemoj joj obecavati nesto za par meseci. Obecaj joj nesto za veceras ili ujutru. Kazi da si angazovala obezbedjenje ili tako nesto...da cuva njene stvari u Ks.

Slazem se!;)
 
Ćao svima...Videla sam temu pa da vidim vaša iskustva i šta da radim...Naima majka mi ima 59 godina i ima demenciju i rani stadijum Alchajmera. Moj otac se uglavnom brine o njoj međutim nekad mi se čini da je nesvestan svih činjenica vezanih za bolest.demencija joj je dijagnostikovana pre 4 godine. Moje pitanje je da li je pametno držati ključ u bravi i puštati je da sama izađe i šeta(mada uglavnom po dvorištu) ali mene je strah da ne krene dalje i izgubi se?

Zdravo,
nadam se da ces ovde naci mnogo korisnih saveta i budi potpuno slobodna da pises o svemu sto te muci vezano za ovu bolest.Ovo je jedno od retkih mesta gde se svi prisutni jaaaako dobro razumeju.Razmenjujemo savete,iskustva,informacije o lekarima,bolestima,lekovima,zivotu sa dementnima i slicno.Osim ove bolesti ovde se moze nauciti i o propratnim oboljenjima koja svako od nasih bolesnika ima.Skoro da niko nije ovde samo zbog demencije,tu su i mnoge druge stvari i problemi.
Tvoja mama je mlada a eto,vec kao i moja koja se razbolela sa 64godine.Ustvari,tada je dobila dijagnozu a ko zna kada je sve pocelo.Kao sto vidim obzirom na lekove koje tvoja mama koristi bolest ima tendenciju ubrzanja.Nadajmo se da ce posle turbulentnog perioda da dodje do stagnacije.Tako je bilo sa mojom mamom.Od totalne konfuzije,opste dezorjentisanosti,agresije i mogu reci slobodno neke vrste ludila i teske depresije uz dobru terapiju se posle oko 6 meseci prilicno stanje poboljsalo.Kombinacija svega navedenog i ostalih tezih oblika oboljenja srca,pluca...doslo je do stagnacije.Sada je naravno i dalje pod mojim budnim okom i nadzorom lekara i medicinskih sestara(u kucnim uslovima),uglavnom spava,polupokretna je,svesna,dobro orjentisana,prihvata savete i tako...ponekad,dodje do ispada ali nisu tako opasni.Nadajmo se stagnaciji ako je moguce i u slucaju tvoje mame.Ako je odlazila od kuce i gubila se,odmah preduzimaj sve moguce mere predostroznosti i obezbedjenja.Sto se tice tate,verovatno neces mnogo moci da racunas na njega jer kao i vecina muskaraca,obicno su slabiji mentalno i emotivno od nas pa on nece da vidi i nece da prihvati problem sa svom odgovornoscu koju on nosi.Osloni se na sebe,na kvalitetne lakare koje moras sama da nadjes,na lekove,tvoje strpljnje i ljubav.Bice ti jako tesko,obzirom na situaciju u kojoj si ali znaj da nisi sama i da smo skoro svi ovde prisutni doziveli veeeelike,licne traume,depresije,borbe i iskustva.Srecno i dobrodosla uvek!:ok:
 
Moja mama trenutno ima problem i sa sluhom.Da li je sebi ugurala nesto u uho(jer to je vec radila)ili joj je od visokog pritiska poceo da slabi sluh,nemam pojma.Uglvnom,dok je dobro cula TV je gledala bez tona,cak i muzicke emisije:whistling: a sada kad je skoro ogluvela pojacava ton da se kuca trese.:dash:Dodatno je nervozna jer je i to sada nervira.Ponekad nisam sigurna da li je stvarno ogluvela ili se pomalo folira.U nekim momentima se ponasa kao totalno gluva a onda kad se najmanje nadam da cuje ona odgovori na pitanje ili se ukuljuci u razgovor.Kao da joj se sluh vraca i gubi vise puta u toku dana a pri tom kao da nas pogledom proverava kako reagujemo i kad zeli skrece paznju na sebe.Lik joj varira iz dana u dan,od totalno izgubljenog lika u vremenu i prostoru(mada pri tom realno svesnom,bar na oko)do blagog i skoro sasvim zdravog.Sve vise nema osecaj cula mirisa,jer moram da je ponovo teram na licnu higijenu.Buni se kad je teram da se presvuce i nece da mi da ves na pranje pod izgovorom da nema sta da obuce(pored punih ormara)i tako...Sve u svemu,zivotarimo..:zper:

- - - - - - - - - -


I tebi jedan veeeliki:cmok2:Kako je unucence?
 

Back
Top