posao ili porodica

Pu, prva!

Odlicno ih uskladjujem. Radim, stignem i da pomognem klincu oko domaceg, da ga vozim u muzicku, na treninge itd, da setamo i skitamo.
Stvar je u dobroj organizaciji.
Npr, ako je dilema - ves ili klizanje, ja sa radoscu sutnem ves pored korpe (da se bas ne vidi) i odem sa klincem na klizanje.
Tu verovatno olaksava to sto smo sami, pa smo zivot lepo organizovali, jer nemamo obaveze tipa "cekam muza na rucak", vec po potrebi jedemo u gradu.
 
Pu, treca !;)

I jedno i drugo uskladili smo super, ali imam tu srecu da sa muzem sam u istom poslu, tj. radimo zajendo i to u istoj smeni , koja je uvek pre podne .A oko kucnih poslova on mi bas dosta pomaze i ne libi se nista da radi , znaci i sudove da opere i ves da prostre i da usisa, te tako podelimo mi to sve i dok male dovedemo iz vrtica sve cakli , bljesti :mrgreen: i tako imamo vremena za njih ihahaha sto je supeeeeeeeer i niko ne trpi :zurka:
 
Код мене је посао И породица.
Сасвим лепо, лако.
Нисам баш разумела тему. Да ли је лексиконског типа, па треба да одговорим ,,добро'' или ,,тешко'', или треба мало више писати о начинима усклађивања посла и породице?
 
Немам каријеру. Имам посао који је сјајан због три ствари: јуна, јула и августа! ;) :lol:
...И ''трудничког радног времена''....:mrgreen:



...Тако да се све може лако уклопити....
 
Hvala na odgovorima. Postavila sam temu da bih cula tudja iskustva. Za sada smo samo muz i ja, nemamo trenutno dece, pa ne znam kakva bih ja bila, pretpostavljam da bih dobila neku dodatnu energiju i stigla sve.
Inace, puno ljudi iz mog okruzenja kuka na uslove na poslu, rad do kasno, da ne vidjaju decu, ako imas pare mozes sve da organizujes, ali ako nemas, tesko....
Ipak se sve na kraju svodi na novac sve te stvari oko organizacije....
 
Немам каријеру. Имам посао који је сјајан због три ствари: јуна, јула и августа! ;) :lol:
...И ''трудничког радног времена''....:mrgreen:



...Тако да се све може лако уклопити....

па после кукате на плату :mrgreen:
 
Tacno tako, posao i karijera nisu ista stvar. Rad do tri, ili do sedam. Privatna ili drzavna firma. Odnosi u firmi. Stres na poslu, zavidljive kolege, strucno usavrsavanje, mala ili velika plata, imas roditelje ili nemas roditelje, imas supruznika ili ne, kola ili ne, udjes u javni prevoz, u guzvu, i tako svaki radni dan, pa kad stignes kuci nisi nizasta, a jos jedno, drugo, trece dete, pa kakilo, pa pikilo, pa uspavljuj, pa peri, pa prostiri, kuvaj, pa muz sa zahtevima za one stvari, pa nekada zene nisu bile tako emancipovane, bile su kuci uz decu po vasceli dan , nisu imale velika ocekivanja..
 
Hvala na odgovorima. Postavila sam temu da bih cula tudja iskustva. Za sada smo samo muz i ja, nemamo trenutno dece, pa ne znam kakva bih ja bila, pretpostavljam da bih dobila neku dodatnu energiju i stigla sve.
Inace, puno ljudi iz mog okruzenja kuka na uslove na poslu, rad do kasno, da ne vidjaju decu, ako imas pare mozes sve da organizujes, ali ako nemas, tesko....
Ipak se sve na kraju svodi na novac sve te stvari oko organizacije....

Eh, pa onda ja i nisam adekvatna da odgovorim... jer nas je samo dvoje + dve mačke (dece nemamo), radimo isti posao... pa i poslovne stvari i kućne stvari radimo po principu kad ko može.. nekad ovako nekad onako.. i to tako ide, sve zajedno.
 
Не знам баш колико се разликују посао и каријера.
Ако неко напредује у послу, да ли је то грађење каријере?
Ако је неко завршио још један факултет док је истовремено градио породицу, то онда није каријера? :dontunderstand:
Ја нећу да будем директор, а то би ваљда било грађење каријере. :confused:
Но, тада бих имала фиксно радно време, и тачно би се знало кад сам код куће.
Овако радим двократно, ангажована сам у пар организација у којима сам на неким функцијама које захтевају семинаре, честе одласке од куће...Ако то не спада у каријеру, онда ја каријеру немам. :)
Код нас је увек било свеједно ко ће скувати ручак, кад и ко ће нешто по кући спремити, ко одвести децу до лекара..
Никад нису остали незбринути, у кући увек све функционисало.
И још много времена проводимо сви заједно.

Али, ако неко у свему томе види нешто јако тешко, ако је проблем пресвући децу, прошетати са њима, (не) скувати ручак, отићи на посао, наћи времена за дружење... онда неће моћи да усклади ништа.
 
Каријера је ниво професионалног успеха, био тај успех велики или не.
Свако ко ради има каријеру, не везано ни за ниво образовања.
Бар ја то тако видим.
 
Definitivno mi je bilo najlakše da uskladim posao i porodicu dok sam radila u školi.
Srećom pa je to bilo kad mi je dete bilo malo, kad mu je moje fizičko prisustvo bilo najpotrebnije.
Sad je veliki, maturant, potrebna sam uveče da čujem sve dnevne priče, dam parice za sutra, skuvam ručak i to je to...
Taman sam otprilike toliko kod kuće...
Sad mnogo radim, često dolazim kući u šest i sedam uveče, ali na žalost ne zarađujem baš previše, mada ipak više nego u prosveti.
Htela sam da kažem da sam imala sreće, pa u životu imala takve poslove kakve su bile potrebe moje porodice: mnogo slobodnog vremena, a manje para dok mi je dete bilo malo i više para a manje slobodnog vremena, sad kad mu trebaju parice, a mama ne baš previše.
 
Каријера је ниво професионалног успеха, био тај успех велики или не.
Свако ко ради има каријеру, не везано ни за ниво образовања.
Бар ја то тако видим.
Па сад....не знам како би се код нас у просвети разликовао тај ниво професионалног успеха када не постоје унапређења, шанса за напредовање, не постоје платни разреди, не постији стимулација, не постоји никакво рангирање по професионалном успеху.......:(
 
Imam veliku pomoc muza i svekrve, tako da mi oni pomazu oko hrane, a muz i oko ciscenja kuce
Cerka sredi svoju sobu, tako da mi i ona pomalo pomogne, a sto bude starija ukljucivacu je vise da mi pomaze oko kucnih poslova
Radim od 9 do 5, po dva sata provedem u prevozu, tako da kad dodjem kuci gledam da se odmorim, a preko vikenda sredim kucu i spremam rucak. Muz mi od skoro pomaze tako sto sprema rucak i ide u nabavku preko radne nedelje, a on je sa cerkom preko dana i pomaze joj oko domaceg kad treba, on je vodi kod lekara, zubara i ide na roditeljski, a ja se uvece ukljucim da je nesto propitam ili provezbamo.
U mom slucaju je pored organizacije prisutna i pomoc bliskih osoba
 
porodicu stavljam u prvi plan
ali posla se ne odričem
kad bi mi ponudili sada penziju u istom ili duplo većem iznosu no platu ne bi pristala.
kažem jeste porodica na prvom mestu ali posao ne sme da trpi.
mogu samo ja da budem ponekad premorena i neispavana.
kad kažem porodica mislim da mi je najvažnije da su deca u svemu podmirena, prekontrolisana, da sam im se našla za ono što treba, da sam ii mužu tu, da je ručak kuvan, a kuća sređena(ne pod konac, ali sređena)da su i psi podmireni....
sreća je da mi je posao takav da neke stvari mogu da radim i kući, što obilato koristim, mada to često vodi u sedenje za računarom i do 3 noću uz ustajanje u pola 7.
sa druge strane, jedva sam čekala da završim porodiljsko da bi počela da radim.
bila bi iskreno nesrećna da ne ratdim, ali i da nemam vremena zaporodicu.
 

Back
Top