Biblijska nauka

vorki

Iskusan
Poruka
5.032
Ovo je tema koja će govoriti o sadržaju bilo koje religije na način dokazivanja povijesne, znanstvene ili arheološke autentičnosti. Rasprava će biti usmjerena na argumente koji potvrđuju točnost Biblije, ili bilo koje druge "svete" knjige ostalih religija. Želim svima kulturu komunikacije i toleranciju prema svim različitostima. Ja ću započeti sa prvom temom koja govori o Isusu Kristu kao povijesnoj osobi koja je živjela na Zemlji.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Povijesničar H. G. Wells je rekao da čovjekova veličina može biti procijenjena onim ’što ostavlja da raste, i da li je pokrenuo druge da razmišljaju u novim pravcima snagom koja traje iza njega‘. Wells, iako ne tvrdi da je kršćanin, priznaje: ”Po tom mjerilu, Isus je na prvom mjestu.“

Aleksandar Veliki, Karlo (nazvan ”Veliki“ još za svog života), i Napoleon Bonaparte bili su moćni vladari. Svojom impresivnom prisutnošću, oni su imali veliki utjecaj nad onima kojima su zapovijedali. Ipak, za Napoleona se pripovijedalo da je rekao: ”Isus Krist je utjecao i zapovijedao svojim podanicima bez svoje vidljive tjelesne prisutnosti.“

Svojim snažnim poukama i načinom na koji je živio u skladu sa njima, Isus je snažno utjecao na živote ljudi kroz skoro dvije tisuće godina. Tako se jedan pisac prikladno izrazio: ”Sve vojske koje su ikada stupale, i svo brodovlje koje je ikada sagrađeno, i svi parlamenti koji su ikada postavljeni, i svi kraljevi koji su ikada vladali, sastavljeni zajedno, nisu tako moćno utjecali na život čovjeka ovdje na Zemlji.“

Isus Krist - Povijesna osoba :rtfm:

Ipak, čudno je da neki kažu da Isus nije nikad živio — da je on, ustvari, tvorevina nekog čovjeka iz prvog stoljeća. Odgovarajući takvim skepticima, priznati povjesničar Will Durant je obrazložio: ”Da je nekoliko jednostavnih ljudi trebalo u jednom naraštaju izmisliti tako snažnu i dopadljivu osobnost, tako uzvišenu etiku i tako nadahnjujuću viziju ljudskog bratstva, to bi bilo čudo daleko nevjerojatnije od bilo kojeg zapisanog u Evanđeljima.“Zapitaj se: Je li osoba koja nikad nije živjela mogla tako značajno utjecati na ljudsku povijest? Priručnik The Historians’ History of the World je utvrdio: ”Povijesna posljedica [Isusovih] aktivnosti je mnogo značajnija, čak i sa izrazito svjetovnog gledišta, od djelâ bilo koje druge osobe u povijesti. Nova era, poznata po vodećim svjetskim civilizacijama, datira od njegovog rođenja.“Da, razmisli o tome. Čak i današnji kalendari temelje se na godini koja se smatra godinom Isusovog rođenja. ”Datumi prije te godine navedeni su kao pr.Kr., ili prije Krista“, objašnjava The World Book Encyclopedia. ”Datumi nakon te godine navode se kao A.D., ili anno Domini (u godini našeg Gospodina).“

Međutim, kritičari ističu da se sve što zaista znamo o Isusu nalazi u Bibliji. Ne postoje drugi istodobni zapisi obzirom na njega, kažu oni. Čak je i H. G. Wells pisao: ”Stari rimski povjesničari u potpunosti su ignorirali Isusa; on nije ostavio pečat na povijesne zapise svog vremena.“ No, je li to istina ? Iako su napomene o Isusu Kristu od ranih svjetovnih povjesničara oskudne, takve napomene postoje. Kornelije Tacit, priznati rimski povjesničar iz prvog stoljeća, pisao je: ”Ime [kršćani] je izvedeno od Krista, koga je prokurator Poncije Pilat pogubio za vladavine Tiberija.“ Sueton i Plinije Mlađi, drugi rimski pisci tog vremena, također su ukazivali na Krista. Nadalje, Josip Flavije, židovski povjesničar iz prvog stoljeća, pisao je o Jakovu, koga je označio kao ”brata Isusa, koji je bio nazvan Krist“.

The New Encyclopædia Britannica tako zaključuje: ”Ti nezavisni izvještaji dokazuju da u staro vrijeme čak ni protivnici kršćanstva nikad nisu sumnjali u povijesnu istinitost Isusa, o kome se raspravljalo po prvi put i na nedostatnim temeljima na kraju 18, tijekom 19, i na početku 20. stoljeća.“Međutim, uglavnom je sve što se zna o Isusu zapisano od njegovih sljedbenika iz prvog stoljeća. Njihovi izvještaji bili su sačuvani u Evanđeljima — biblijskim knjigama koje su napisali Matej, Marko, Luka i Ivan.
 
Poslednja izmena:
I gde je tacno u ovoj gomili slova dokaz da je istorijska licnost? :think:

BTW godina kad je rodjen je izracunata mnogo posle njegovog rodjenja,s 4-5 godina viska :lol:

4-5 godina viška ?

Sama Biblija pruža najbolji dokaz da je Isus Krist bio povijesna osoba. Tekst Evanđelja nije takav da se bez ikakvog slijeda nabrajaju događaji koji su se odigrali u neko neodređeno vrijeme na nekom nepoznatom mjestu. U Evanđeljima se vrlo jasno i precizno navodi kada se što zbilo i gdje se što odigralo.
 
4-5 godina viška ?

Sama Biblija pruža najbolji dokaz da je Isus Krist bio povijesna osoba. Tekst Evanđelja nije takav da se bez ikakvog slijeda nabrajaju događaji koji su se odigrali u neko neodređeno vrijeme na nekom nepoznatom mjestu. U Evanđeljima se vrlo jasno i precizno navodi kada se što zbilo i gdje se što odigralo.

Ne bih da ti kvarim paradu al Biblija je prica nije dokaz.

Tom logikom crtani filmovi sa patkom Dacom su dokaz da postoji patka koja prica :mrgreen:


Dokazi burazere.

Ako hoces da pricas o Istoriji i Arheologiji onda moras imati dokaze.
 
Ne bih da ti kvarim paradu al Biblija je prica nije dokaz.

Tom logikom crtani filmovi sa patkom Dacom su dokaz da postoji patka koja prica :mrgreen:


Dokazi burazere.

Ako hoces da pricas o Istoriji i Arheologiji onda moras imati dokaze.

Imaš svoj stav i ništa više.

Nekome je ovo dovoljan dokaz o tome da je Isus stvarno postojao, dok nekima niti duplo više od ovoga nije dovoljno.

Je li Isus mitski lik ? :rtfm:

”Je li životna priča osnivača kršćanstva produkt ljudskog bola, mašte i nade — mit usporediv s legendama o Krišni, Ozirisu, Atisu, Adonisu, Dionizu i Mitri?“ pita povjesničar Will Durant. On odgovara da se u prvom stoljeću ideja o tome da Krist nikad nije postojao ”izgleda nikad nije pojavila čak ni kod najgorčih, ne-židovskih ili židovskih, protivnika novonastalog kršćanstva“ (The Story of Civilization: Part III—Caesar and Christ [Povijest civilizacije: III. dio — Cezar i Krist]).

Rimski je povjesničar Svetonije (oko 69-140. n. e.) u svom historijatu Dvanaest rimskih careva o caru Klaudiju rekao: ”Židove, koji su na nagovaranje Hresta [Krista] neprestano izazivali nemire, protjera iz Rima.“ To se zbilo oko 50. n. e. Zapazi da Svetonije nije izrazio sumnju u postojanje Krista. Na temelju tih činjenica i usprkos opasnosti po život zbog progonstva, rani su kršćani vrlo aktivno objavljivali svoju vjeru. Teško je vjerovati da bi oni svoj život riskirali zbog nekog mita. Isusova smrt i uskrsnuće odigrali su se za njihovog života, a neki od njih bili su i očevici tih događaja.

Djela apostolska 18:1,2 - Nakon toga otišao je iz Atene i došao u Korint. I našao je nekog Židova po imenu Akvila, rodom iz Ponta, koji je nedavno došao iz Italije, i njegovu ženu Priscilu, jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Tako je otišao k njima...
 
Poslednja izmena:
Kao prvo - religijska nauka ima za cilj da dokaze nesto za sta se vec zalaze, sto je svrstava u pseudonauku; nauka pokusava da utvrdi istinu, bez obzira gde je to moze dovesti, i zasniva se na kritickom misljenju. Najsmesniji oksimoron od svih je veronauka.

Da li je Isus postojao ili nije? Mozda i jeste, a mozda i nije. To sto je uticao na svetsku istoriju ne znaci da je stvarno postojao, jer je na svet najvise uticala vera da je on Bog, tj. knjiga u kojoj tako pise, a koja moze da bude izmisljena. Ja licno verujem da je postojao, ali da je bio obican covek, jer znam da su sve dogme o njegovoj prirodi doneli ljudi na saboru u Nikeji, nekoliko stotina godina posle njegove smrti. Samo su zamenili prethodno bozanstvo Nepobedivo Sunce (Sol Invictus) Isusom. O Sol Invictusu mozete procitati ovde: http://en.wikipedia.org/wiki/Sol_Invictus Primecuje se frapantna slicnost. Rodjendan mu je isto bio 25. decembra, jer je to dan kada se po prvi put u godini moze uociti da dani postaju duzi ("sunce se radja"). Uskrs se uvek slavi u nedelju (Sunday, Sonntag - suncev dan). A dani su najkraci 22. decembra i racuna se da je tada sunce umrlo i vaskrslo za tri dana, tj. 25. decembra. Pitajte bilo kog svestenika zasto se uzimaju bas ovi datumi i nece znati da odgovori.

U bibliji ima jos mnogo, mnogo astroloskih naznaka, i jos vise slicnosti Isusa sa suncanim bozanstvima starijim od njega, od kojih su mnogi bili rodjeni 25. decembra i rodila ih je devica.

Ali, pseudonaucnici se nece ni obazreti na ovo, niti ce se potruditi da potraze dokaze koji govore suprotno od onoga za sta se oni zalazu.
 
Poslednja izmena:
Колико се сећам, у Библији се спомињу неке од историјских личности и то кроз дужи временски период.
Тема је опширна и не би се требало ограничити само на постојање Исуса, већ и на остале религијске наводе који су поткрепљени археолошким налазима или доказивим историјским чињеницама.
Моје мишљење је да је Библија писана у дугом временском раздобљу и да, као таква представља један вредан извор једне епохе. У ком тренутку је окончан процес писања није познато али да ли је могуће да кроз неколико стотина година (или хиљада, свеједно) неки текстови који се данас пишу уврсте у Библију? Мислим да је могуће.
Са тог аспекта треба посматрати и ову тему.
 
Kao prvo - religijska nauka ima za cilj da dokaze nesto za sta se vec zalaze, sto je svrstava u pseudonauku; nauka pokusava da utvrdi istinu, bez obzira gde je to moze dovesti, i zasniva se na kritickom misljenju. Najsmesniji oksimoron od svih je veronauka.

Da li je Isus postojao ili nije? Mozda i jeste, a mozda i nije. To sto je uticao na svetsku istoriju ne znaci da je stvarno postojao, jer je na svet najvise uticala vera da je on Bog, tj. knjiga u kojoj tako pise, a koja moze da bude izmisljena. Ja licno verujem da je postojao, ali da je bio obican covek, jer znam da su sve dogme o njegovoj prirodi doneli ljudi na saboru u Nikeji, nekoliko stotian godina posle njegove smrti. Samo su zamenili prethodno bozanstvo Nepobedivo Sunce (Sol Invictus)Isusom. O Sol Invictusu mozete procitati ovde: http://en.wikipedia.org/wiki/Sol_Invictus Primecuje se frapantna slicnost. Rodjendan mu je isto bio 25. decembra, jer je to dan kada se po prvi put u godini moze uociti da dani postaju duzi ("sunce se radja"). Uskrs se uvek slavi u nedelju (Sunday, Sonntag - suncev dan). A dani su najkraci 22. decembra i racuna se da je tada sunce umrlo i vaskrslo za tri dana, tj. 25. decembra. Pitajte bilo kog svestenika zasto se uzimaju bas ovi datumi i nece znati da odgovori.

U bibliji ima jos mnogo, mnogo astroloskih naznaka, i jos vise slicnosti Isusa sa suncanim bozanstvima starijim od njega, od kojih su mnogi bili rodjeni 25. decembra i rodila ih je devica.

Ali, pseudonaucnici se nece ni obazreti na ovo, niti ce se potruditi da potraze dokaze koji govore suprotno od onoga za sta se oni zalazu.

Sve POGREŠNE dogme o njegovoj prirodi, kada govoriš o Niceji, ili ostalim koncilima ili saborima. I tu si u pravu, jer te iskrivljene priče o Kristu su došle upravo od kombinacija sa poganskim religijama i tradicijama. Što ne znači da Isus nije bio Sin Božji, i da nije imao određeno poslanje.
 
Upravo tako. Samo sto ja mislim da smo svi "bozji sinovi".

Nije tesko pogoditi zasto je Konstantin prihvatio hriscanstvo i naredio sazivanje sabora na kome su donete takve dogme. Zeleo je da pomiri vernike u Sol Invictus i ogroman broj Isusovih sledbenika, i samim tim je ucvrstio vlast. I ruinirao Hristovo ucenje, koje je bilo opasno po sistem.
 
Imaš svoj stav i ništa više.

Nekome je ovo dovoljan dokaz o tome da je Isus stvarno postojao, dok nekima niti duplo više od ovoga nije dovoljno.

Je li Isus mitski lik ? :rtfm:
.

Археологија (име долази од грчких речи αρχαίος = стар, (у новогрчком и прастар) и λόγος = наука, реч, мисао) је наука која се бави проучавањем материјалних остатака људског постојања.

Imas li materijalni dokaz?

Nemas.

Sto onda mesas Arheologiju u ovo?
 
Citat s Vikipedije:

In 321, Constantine instructed that Christians and non-Christians should be united in observing the "venerable day of the sun", referencing the esoteric eastern sun-worship which Aurelian had helped introduce, and his coinage still carried the symbols of the sun-cult until 324. Even after the pagan gods had disappeared from the coinage, Christian symbols appear only as Constantine's personal attributes: the chi rho between his hands or on his labarum, but never on the coin itself.[200] Even when Constantine dedicated the new capital of Constantinople, which became the seat of Byzantine Christianity for a millennium, he did so wearing the Apollonian sun-rayed Diadem.
 
Upravo tako. Samo sto ja mislim da smo svi "bozji sinovi".

Nije tesko pogoditi zasto je Konstantin prihvatio hriscanstvo i naredio sazivanje sabora na kome su donete takve dogme. Zeleo je da pomiri vernike u Sol Invictus i ogroman broj Isusovih sledbenika, i samim tim je ucvrstio vlast. I ruinirao Hristovo ucenje, koje je bilo opasno po sistem.

Normalno, jer sama riječ KOMPROMIS, a ovdje se radi između izvornog kršćanstva i Rimskog Carstva i njegovog svećenstva, da i jedna i druga strana budu zadovoljne, to jest da kršćanska strana prihvati dio Rimskog poganskog učenja, kao i da tadašnje Rimsko religijsko vodstvo prizna kršćanstvo za novu službenu religiju Rimskog Carstva, koje se od tada naziva "sveto".

A što se tiće toga da smo svi Božji sinovi, tu se ne bi složio, jer sam Isus razotkriva, putem slobodne volje pojednica, da svatko bira stranu. Kada je Krist raspravljao sa Farizejima, tada im je javno rekao, a time ih i obilježio kojem ocu pripadaju.

Ivan 8:44 -Vaš je otac Ðavo i želite postupati po željama svojega oca. On je bio ubojica ljudi otkad se pobunio i nije ostao postojan u istini, jer nema istine u njemu. Kad govori laž, svoje govori, jer je lažljivac i otac laži.
 
Normalno, jer sama riječ KOMPROMIS, a ovdje se radi između izvornog kršćanstva i Rimskog Carstva i njegovog svećenstva, da i jedna i druga strana budu zadovoljne, to jest da kršćanska strana prihvati dio Rimskog poganskog učenja, kao i da tadašnje Rimsko religijsko vodstvo prizna kršćanstvo za novu službenu religiju Rimskog Carstva, koje se od tada naziva "sveto".

A što se tiće toga da smo svi Božji sinovi, tu se ne bi složio, jer sam Isus razotkriva, putem slobodne volje pojednica, da svatko bira stranu. Kada je Krist raspravljao sa Farizejima, tada im je javno rekao, a time ih i obilježio kojem ocu pripadaju.

Ivan 8:44 -Vaš je otac Ðavo i želite postupati po željama svojega oca. On je bio ubojica ljudi otkad se pobunio i nije ostao postojan u istini, jer nema istine u njemu. Kad govori laž, svoje govori, jer je lažljivac i otac laži.

Vidim, ti verujes u jevandjelje kao apsolutnu istinu. Reci mi, da li postoji original jevandjelja? Otkud znas da ga ovi isti sto su pravili kompromis nisu izmenili? Ko je kanonizovao ova 4 jevandjelja? Pa isti ovi iz "svetog" Rimskog carstva!

PS. Mislim da Isus ovde govori o lazi kao najvecem zlu. Ali to je samo moje misljenje i ne mora da bude tacno.
 
Vidim, ti verujes u jevandjelje kao apsolutnu istinu. Reci mi, da li postoji original jevandjelja? Otkud znas da ga ovi isti sto su pravili kompromis nisu izmenili? Ko je kanonizovao ova 4 jevandjelja? Pa isti ovi iz "svetog" Rimskog carstva!

PS. Mislim da Isus ovde govori o lazi kao najvecem zlu. Ali to je samo moje misljenje i ne mora da bude tacno.

Ne govoriš ti ništa pogrešno, jer mnogi ljudi na sličan način razmišljaju.

Ja se vodim vjerom, da je Svemogući Bog dovoljan da drži pod kontrolom svoju objavu.

Vjerujem da je, kao što je i sve ostale pisce Biblije, tako i one koji su stvarali kanon, vodio putem svoje sile svetoga duha. Bez obzira što su tada vođene polemike oko toga koje su doktrine prihvatljive a koje ne, jer tu je Bog ostavio slobodnoj volji Teologa, međutim, objava istine kroz pisanu riječ, je nešto što Bog zbog ljubavi i pravde, nikako nije mogao ispustiti iz svoga nadzora. Zbog toga mislim da je današnja kompletna Biblija Božja nadahnuta Riječ, te da nije bitno mijenjana tokom stoljeća njenog prepisivanja.
 
Edward Gibbon u svojoj knjizi History of the Decline and Fall of the Roman Empire iz 1789. koja postaje gotovo biblija za buduće historičare govori o Konstantinu kao o heroju koji se degenerirao u okrutnog vladara. Svi daljnji povjesničari o Konstantinu govore kao kršćanskom heroju ili uspješnom manipulatoru i tiraninu koji u ništa nije vjerovao.
 
Ne govoriš ti ništa pogrešno, jer mnogi ljudi na sličan način razmišljaju.

Ja se vodim vjerom, da je Svemogući Bog dovoljan da drži pod kontrolom svoju objavu.

Vjerujem da je, kao što je i sve ostale pisce Biblije, tako i one koji su stvarali kanon, vodio putem svoje sile svetoga duha. Bez obzira što su tada vođene polemike oko toga koje su doktrine prihvatljive a koje ne, jer tu je Bog ostavio slobodnoj voljhi Teologa, međutim, objava istine je nešto što Bog, zbog svoje ljubavi i pravde, nikako nije mogao ispustiti iz svoga nadzora. Zbog toga mislim da je današnja kompletna Biblija Božja nadahnuta Riječ, te da nije bitno mijenjana tokom stoljeća njenog prepisivanja.

Ja ne bih bio toliko poverljiv. :) :)

Ipak su to bili manipulatori, ubice i gadovi.
 
Arheolog William Foxwell Albright citira C. C. Torreya koji zaključuje ”da su sva evanđelja bila napisana prije 70. pos. Kr. i da ne sadrže ništa što nije moglo biti napisano unutar dvadeset godina nakon Isusovog raspeća“.

Sam Albright je mišljenja da je njihovo zapisivanje bilo završeno ”ne kasnije od oko 80. pos. Kr.“. Procjene drugih neznatno se razlikuju, ali većina se slaže u tome da je zapisivanje ”Novoga zavjeta“ bilo završeno krajem prvoga stoljeća. Albright zaključuje:
”Sve što možemo reći je da se u razdoblju od 20-50 godina jedva mogla dogoditi znatnija promjena bitnog sadržaja, pa čak ni specifičnog doslovnog teksta Isusovih izjava.

“Profesor Gary Habermas u vezi toga kaže: ”Evanđelja su sasvim blizu razdoblja o kojem izvještavaju, dok stari povjesničari često opisuju događaje koji su se odigrali stoljećima ranije. Unatoč tome, suvremeni povjesničari mogu čak iz tih drevnih vremenskih razdoblja uspješno izvoditi događaje.“

Drugim riječima, povijesni dijelovi Kršćanskih grčkih spisa u najmanju su ruku isto toliko vjerodostojni kao i svjetovni povijesni izvještaji. U nekoliko desetljeća između događaja ranog kršćanstva i njihovog pismenog izvještavanja nedvojbeno nije ostalo vremena za nastanak i sveopće prihvaćanje mitova i legendi.
 
Dokumentarni dokazi o Isusu i kršćanima :rtfm:

Izvanbiblijski dokumentarni dokazi za događaje u životu Isusa i njegovih apostola uistinu su prilično ograničeni. Ne možemo ništa drugo ni očekivati, budući da su kršćani prvoga stoljeća bili razmjerno mala grupa, za tadašnje ljude sekta, koja se k tome nije miješala u politiku. Međutim, dokazi koje pruža svjetovna povijest slažu se s onim što čitamo u Bibliji.

Naprimjer, židovski povjesničar Josip Flavije pisao je 93. n. e. o jednom glasovitom vojnom porazu Heroda Antipe: ”Neki Židovi su bili mišljenja da slom Herodove vojske valja pripisati samo Božjem gnjevu, koji je za smaknuće Ivana, prezimenom Krstitelja zahtijevao pravednu kaznu. Njega je, naime, Herod dao pogubiti, iako je bio dobar čovjek koji je poticao Židove da vode ispravan život opominjujući ih da pokazuju pravednost jedan prema drugom i odanost prema Bogu.“ Josip tako potvrđuje biblijski izvještaj da je Ivan Krstitelj bio pravedan čovjek koji je propovijedao pokajanje i kojeg je Herod dao pogubiti.

Josip spominje i Jakova, Isusovog polubrata, koji, kako nas Biblija izvještava, nije iz početka slijedio Isusa, ali je kasnije postao istaknuti starješina u Jeruzalemu. Josip dokumentira Jakovljevo hapšenje slijedećim riječima: ”[Prvosvećenik Ananus] sazvao je veliko vijeće (Sanhedrin) na sud i pred isto je doveo brata Isusa, zvanog Krist, kao i još neke druge.“ Ovim riječima Josip potvrđuje i to da je ’Isus, zvani Krist‘ bio stvarna, povijesna ličnost.

I drugi rani pisci osvrću se na događaje spomenute u Grčkim spisima. U Evanđeljima se, primjerice, izvještava da je Isusovo propovijedanje u čitavoj Palestini naišlo na velik odjek. Kad je od Poncija Pilata bio osuđen na smrt, bili su njegovi učenici zbunjeni i obeshrabreni. Ali, već ubrzo nakon toga ti isti učenici su napunili Jeruzalem viješću da je njihov Gospodin uskrsnuo. Za nekoliko godina kršćanstvo se proširilo po čitavom Rimskom Carstvu.

Justin Mučenik je sredinom drugoga stoljeća u vezi Isusove smrti pisao: ”Da se to tako dogodilo možete provjeriti u aktima Poncija Pilata.“ Uz to, prema Justinu Mučeniku, ovi isti zapisi spominju i Isusova čuda, u vezi kojih je rekao: ”Da je on to doista učinio, možete doznati iz akata Poncija Pilata.“ Istina, ovi ”akti“ ili službeni zapisi više ne postoje. Ali, očigledno su postojali u drugom stoljeću, i Justin Mučenik uvjerljivo je pozvao svoje čitaoce da ih pregledaju i uvjere se u istinitost njegovih riječi.
 
Arheološki dokazi :rtfm:

I arheološki nalazi objašnjavaju ili potvrđuju ono što čitamo u Grčkim spisima. Godine 1961. je, primjerice, u ruševinama jednog rimskog kazališta u Cezareji pronađen kamen čiji je natpis nosio ime Poncija Pilata. Do ovog otkrića, osim u Bibliji, jedva da je postojao bilo kakav ukaz na postojanje ovog rimskog namjesnika.

U Evanđelju po Luki čitamo da je Ivan Krstitelj započeo svoju službu kad je ”Lizanija [bio] tetrarh u Abileni“. Neki su sumnjali u ovu izjavu, jer je Josip spominjao jednog Lizaniju koji je vladao u Abileni i umro 34. pr. n. e. — dakle, davno prije Ivanovog rođenja. Međutim, arheolozi su u Abileni iskopali natpis na kojem se spominje Lizanija. Bio je tetrarh (vladar oblasti) za vrijeme vladavine Tiberija, koji je vladao u Rimu kao cezar kad je Ivan započeo svoju službu. Ovaj Lizanija mogao bi bez daljnjega biti onaj kojeg je spomenuo Luka.

Kao što čitamo u Djelima apostolskim, Pavao i Barnaba bili su slani da izvršavaju na Cipru misionarsku službu. Tamo su naišli na prokonzula po imenu Sergije Pavao, ”razumnog čovjeka“. Sredinom 19. stoljeća na Cipru je bio iskopan natpis koji potječe iz godine 55. n. e., a spominje ovog čovjeka. Arheolog G. Ernest Wright o tome kaže: ”To je jedino izvanbiblijsko spominjanje ovoga prokonzula i zanimljiv dokaz toga da nam je Luka ispravno prenio njegovo ime i titulu.“

Dok je bio u Ateni, Pavao je rekao da je zamijetio oltar s natpisom ”Nepoznatom Bogu“. U više dijelova nekadašnjeg Rimskog Carstva pronađeni su oltari koji su prema svom latinskom natpisu bili posvećeni nepoznatim bogovima. Jedan u Pergamu pronađeni oltar je — kao možda i onaj u Ateni — nosio grčki natpis.

Kad je Pavao kasnije bio u Efezu, kovači srebra, čiji je prihod potjecao od izrade malih hramova i kipova božice Artemide, pružili su mu žestok otpor. Efez je važio kao ”štovalac hrama velike Artemide“. Suglasno tome, na mjestu nekadašnjeg Efeza iskopane su terakotne i mramorne figurice Artemide. U prošlom stoljeću čak su bili iskopani ostaci ogromnog hrama.
 
Jos malo o uvodjenju hriscanstva (Vikipedija):

Konstantinovo preobraćanje u hrišćanstvo imalo je dalekosežne posledice. Kao njegov otac, i on je u početku bio privrženik Sunca. Dok je prinosio žrtvu u Velikom hramu Sunca u galskim planinama Vozges imao je svoju prvu, doduše pagansku viziju. Tokom borbi s Maksencijem imao je svoju drugu viziju – osvetljeni krst na nebu – posle čega je dao da se na oklope njegovih ljudi ucrta figura koja je možda predstavljala Hristov monogram (mada je verovatno Hrista pomešao sa Suncem u njegovoj manifestaciji "najvećeg dostojanstva", summa dignitas). Nakon svoje pobede proglasio se hrišćaninom. Njegovo preobraćanje još uvek je pomalo obavijeno velom misterije, a njegovi savremenici – Laktancije i Eusebije iz Cezareje – uglavnom ne osvetljavaju to pitanje, i čak su kontradiktorni. Da li je njegov prelazak na hrišćanstvo bio stvaran ili politička igra danas se ne može reći. Iako su tada samo 10 % stanovnika Rimskog Carstva bili hrišćani ta religija je imala vjerojatno najbolju organizaciju.
Konstantin kaze da mu je Isus rekao "s ovim znakom ces pobediti". Isti onaj Isus koji je rekao "ko tebe kamenom..." i "okreni i drugi obraz" sada podrzava Konstantinovu vojsku u klanju protivnika? Nelogicno, jako nelogicno. Tu nesto smrdi.

Osnovni problem odnosa ranog kršćanstva i Rima je bio u odbijanje kršćana da daju žrtve kultu cara što se po rimskom zakonu graničilo s veleizdajom. Konstantin je s crkvenim ocima dogovorio ono što bi se u moderno doba nazvalo konkordatom to jest dogovor između crkvene i državne vlasti. Dogovor je bio prilično jednostavan a glasi: "kao što postoji jedan Bog na nebu tako postoji jedan car na zemlji kojeg svi moraju slušati". Po Konstantinovim rječima dogovor je glasio:
I ovakav covek je svetitelj SPC. A crkveni oci su mu bili saucesnici, to je savrseno jasno.

"....na čiju brigu je svojom božanskom voljom dao vladanje svih zemaljskih poslova" dio službenog pisma koje je napisao Konstantin Veliki [2]
Bog opet podrzava robovlasnistvo, ovo vec nije stari zavet. Da li samo mene Konstantin podseca na Hitlera?

Drugi dio dogovora hrišćanske crkve i Konstantina se ticao njegovih obaveza prema vjeri. Po njemu crkva je bila odgovorna za religijske dogme i proposivanje načina štovanja Boga dok je car odgovoran za iskorjenjivanje hereze i osiguravanje da se Bog prikladno poštuje.
A ja sam mislio da je crkva odgovorna za duhovnost. Prevario sam se, ipak je u pitanju ispiranje mozga.

Do 320–322. godine na Konstantinovim se spomenicima i novcu pojavljuju solarni simboli, a on sam nikada nije bio naročiti teolog. Ipak, njegova blagonaklona politika prema hrišćanima nikada nije oslabila. Njegova politika je bila oduševljeno prihvaćena na istoku, i nova se religija zahvaljujući Konstantinu sve brže širila; njegova zvanična podrška prouzrokovala je preobraćanje mnogobrojnih pagana, mada sa sumnjivom iskrenošću, jer su bili ravnodušni prema moralnim ubeđenjima.
Eto kome imamo da zahvalimo za to sto smo pravoslavni.

Bez obzira na nikad odgovorena pitanja da li je Konstantin postao kršćanin zbog svog vlastitog vjerovanja ili pragmatičnih, političkih razloga on je kasnije postao veliki vjernik koji pored ostalog piše molitve za svoju vojsku i na vojne pohode odlazi s mobilnom kapelicom. Crkva, koja je do nedavno bila progonjena, sada je bila obasuta iznenadnom pažnjom: izgradnja velelepnih crkava (u Rimu i Konstantinopolju), donacije i darovi, oslobađanje sveštenika od dekurionskih dužnosti, davanje sudskih ovlašćenja biskupima i munjevito napredovanje činovnika-hrišćana. Ipak, pagani nisu progonjeni i Konstantin je zadržao titulu pontifex maximus. Ali on je o paganskim bogovima govorio s prezirom i zabranio je određene rituale, pre svega prinošenje žrtvi noću. Zatim je 331. godine naredio da se popiše paganska imovina, opljačkao blago u hramovima i, konačno, uništio nekoliko svetilišta na istoku pod izgovorom nemoralnosti.
Bog opet podrzava osvajanja. Eto zasto hriscani veruju u Stari zavet, zato sto opravdava zlocine koje cine robovlasnici.

Crkve su uskoro osetile teret careve brige: "sekularna ruka" (tj. vlada) stavila se u službu kolebljive ortodoksije, jer je car bio veoma podložan argumentima različitih krugova, te se prilično izgubio u teološkim finesama. U Arlu je 312. godine održan sabor, koji je uzalud pokušao da zaustavi donatsku šizmu (nacionalistički jeretički pokret koji je dovodio u pitanje valjanost nekih crkvenih zvaničnika), koja je nastala u Africi posle Dioklecijanovih progona. Arijska je jeres izazvala još više teškoća: Arije, aleksandrijski sveštenik i učenik Lukijana iz Antiohije, doveo je u pitanje dogmu o Trojstvu i božanskoj prirodi Hrista; njegov asketizam i oštrina njegove dijalektike doneli su mu mnogo sledbenika; bio je osuđen nekoliko puta, ali su se neredi nastavljali. Konstantin, zamoljen od obe strane da posreduje i ravnodušan prema doktrinarnim finesama, koje su uostalom bile strane većini vernika na zapadu, želeo je da uspostavi univerzalni simbol vere; stoga je 325. godine sazvao vaseljenski sabor u Nikeji. Osudio je Arija i, uprkos Istočnjacima, proklamovao da je Isus "jednosuštven" sa Bogom ocem. Ipak, arijska je jeres i dalje postojala, jer je Konstantin nekoliko puta promenio mišljenje; na njega su vršili uticaj arijanski i semi-arijanski biskupi, a jedan od njih, Eusebije iz Nikomedije, čak ga je krstio na samrti, 337. godine.
Sapienti sat. Eto ko je doneo dogme o "jednosusnosti" i simbol vere. Jedan apsolutisticki megaloman koji je uz to nekoliko puta promenio misljenje.
 
Poslednja izmena:
Postoji li neki dokaz,istorijski,arheoloski o prvorodjenome iz mrtvih?

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12843014&postcount=1
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12843214&postcount=5
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12843644&postcount=19
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12843707&postcount=20
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12843736&postcount=21

Tko je bio Isus ? :rtfm:

Oni koji su bili povezani sa Isusom u prvom stoljeću razmišljali su o tom pitanju. Kad su vidjeli kako Isus sa prijekorom čudotvorno utišava uzburkano more, u čudu su se pitali: ”Tko je ustvari ovaj?“ Kasnije, u jednoj drugoj prilici, Isus je pitao svoje apostole: ”Što vi kažete, tko sam ja ?

Da se tebi postavi to pitanje, kako bi odgovorio ? Je li Isus ustvari Bog ? Danas mnogi kažu da jest. Ipak, njegovi pratioci nikad nisu vjerovali da je on Bog. Odgovor apostola Petra na Isusovo pitanje glasi: ”Ti si Krist, Sin živoga Boga“.

Isus nikad nije tvrdio da je Bog, već je priznao da je obećani Mesija, ili Krist. Također je rekao da je ”Božji Sin“, ne Bog. Ipak, Biblija ne kaže da je Isus čovjek poput svakog drugog čovjeka. On je uistinu posebna osoba, jer ga je Bog stvorio prije svih ostalih stvari. Bezbrojne milijune godina, čak prije nego je stvoren materijalni svemir, Isus je živio na nebu kao duhovna osoba i radovao se bliskoj zajednici sa svojim Ocem, Jehovom Bogom, Velikim Stvoriteljem.

Zatim je, prije oko dvije tisuće godina, Bog prenio život svog Sina u maternicu žene, i Isus je postao Božji ljudski sin, rođen od žene na prirodni način. Dok se Isus razvijao u maternici i dok je rastao kao dječak, bio je ovisan o onima koje je Bog izabrao da budu njegovi zemaljski roditelji. Konačno je Isus dostigao muževno doba i bilo mu je dodijeljeno potpuno sjećanje na njegovu prijašnju povezanost sa Bogom na nebu.
 

Back
Top