Прослављен дан усташе Степинца

МАЧАК

Buduća legenda
Poruka
25.542
http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Hrvatska-proslavila-Stepinchevo.sr.html
Хрватска прославила Степинчево
Војни ординариј бискуп Језеринац позвао Јевреје, Србе и Словенце да захвале Степинцу „на свему што је за њих учинио”
stepinac.jpg

Од нашег сталног дописника
Загреб, 10. фебруара – Широм Хрватске домаћа Римокатоличка црква данас је прослављала Степинчево, дан посвећен кардиналу Алојзију Степинцу поводом педесетогодишњице од његове смрти, којег намерава ускоро да прогласи и званичним свецем. Хрватска телевизија је у 11 часова директно преносила ту верску свечаност из његовог родног места Крашић, на обронцима Жумберка, коју је предводио врхбосански надбискуп кардинал Винко Пуљић, а по обичају „најтврђи” у присећањима Степинчевих заслуга за ову цркву био је војни ординариј бискуп Јурај Језеринац на верској прослави у Карловцу.
„Све што је кардинал Алојзије Степинац говорио и чинио имало је за циљ да се заштите хришћанске општељудске и природне вредноте у време када су оне биле угрожене. Стога му је Црква одала посебно признање прогласивши га блаженим (последњи корак пред проглашење светим). Очекивање је да ће и они којима је он посебно помагао, међу осталима Јевреји, Срби и Словенци, бити захвални на свему што је за њих учинио те да ће устати у одбрану истине”, рекао је Језеринац.
У наставку бискуп је рекао да су „слику о Степинцу искривили лобији попут југословенског, српског, масонског и других, који су после Другог светског рата били толико јаки да су сваку истину могли представити на њима својствен начин”.
„Управо су они блаженог Степинца годинама неутемељено представљали као поборника усташке власти и екстремног националисту. Истине ради треба рећи и другу страну медаље која апсолутно противречи њиховим писањима. Степинац је отворено и јасно разоткривао све заблуде времена у којему је живео. Осудио је сва зла прошлога столећа – фашизам, нацизам, комунизам, масонерију, либерализам сваке врсте и неморал. Био је неустрашив борац против сваке врсте зла. У време Другога светског рата спасавао је оне који су били непоћудни властима, па чак и комунисте. Због тога су га покушали сломити”, тврди бискуп Језеринац.
Степинчеви приврженици покушали су да на основу његових заузимања за поједине Јевреје код израелских власти испослују за њега признање праведника, али је то одбијено због оцене да у таквим својим појединачним залагањима није доводио у опасност властити живот.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
„Све што је кардинал Алојзије Степинац говорио и чинио имало је за циљ да се заштите хришћанске општељудске и природне вредноте у време када су оне биле угрожене.
А нигде да спомену заслуге у Јасеновцу....
;)
 
http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Hrvatska-proslavila-Stepinchevo.sr.html
Хрватска прославила Степинчево
Војни ординариј бискуп Језеринац позвао Јевреје, Србе и Словенце да захвале Степинцу „на свему што је за њих учинио”
stepinac.jpg

Од нашег сталног дописника
Загреб, 10. фебруара – Широм Хрватске домаћа Римокатоличка црква данас је прослављала Степинчево, дан посвећен кардиналу Алојзију Степинцу поводом педесетогодишњице од његове смрти, којег намерава ускоро да прогласи и званичним свецем. Хрватска телевизија је у 11 часова директно преносила ту верску свечаност из његовог родног места Крашић, на обронцима Жумберка, коју је предводио врхбосански надбискуп кардинал Винко Пуљић, а по обичају „најтврђи” у присећањима Степинчевих заслуга за ову цркву био је војни ординариј бискуп Јурај Језеринац на верској прослави у Карловцу.
„Све што је кардинал Алојзије Степинац говорио и чинио имало је за циљ да се заштите хришћанске општељудске и природне вредноте у време када су оне биле угрожене. Стога му је Црква одала посебно признање прогласивши га блаженим (последњи корак пред проглашење светим). Очекивање је да ће и они којима је он посебно помагао, међу осталима Јевреји, Срби и Словенци, бити захвални на свему што је за њих учинио те да ће устати у одбрану истине”, рекао је Језеринац.
У наставку бискуп је рекао да су „слику о Степинцу искривили лобији попут југословенског, српског, масонског и других, који су после Другог светског рата били толико јаки да су сваку истину могли представити на њима својствен начин”.
„Управо су они блаженог Степинца годинама неутемељено представљали као поборника усташке власти и екстремног националисту. Истине ради треба рећи и другу страну медаље која апсолутно противречи њиховим писањима. Степинац је отворено и јасно разоткривао све заблуде времена у којему је живео. Осудио је сва зла прошлога столећа – фашизам, нацизам, комунизам, масонерију, либерализам сваке врсте и неморал. Био је неустрашив борац против сваке врсте зла. У време Другога светског рата спасавао је оне који су били непоћудни властима, па чак и комунисте. Због тога су га покушали сломити”, тврди бискуп Језеринац.
Степинчеви приврженици покушали су да на основу његових заузимања за поједине Јевреје код израелских власти испослују за њега признање праведника, али је то одбијено због оцене да у таквим својим појединачним залагањима није доводио у опасност властити живот.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
„Све што је кардинал Алојзије Степинац говорио и чинио имало је за циљ да се заштите хришћанске општељудске и природне вредноте у време када су оне биле угрожене.
А нигде да спомену заслуге у Јасеновцу....
;)

Значи треба да им се захвалимо што су нас убијали у 3 наврата...

Тадићу упути извињење...

:dash:
 
Србска проеуропска демокрацијска политика.
Спремајте резолуцију и прихватајте злочине,док се ваши крвници проглашавају свецима.
Е,Србине,бедо небеска.

Proslavljaju coveka koji je verovatno u paklu sa svojom ekipom koljaca.

Oni proglasavaju sveca kako im dune u glavu , a neka ih
 
„Све што је кардинал Алојзије Степинац говорио и чинио имало је за циљ да се заштите хришћанске општељудске и природне вредноте у време када су оне биле угрожене.
А нигде да спомену заслуге у Јасеновцу....
[/B];)

Сигурне су те вредноте - Јасеновац.
 
Obilježena je pedeseta obljetnica smrti Alojzija Stepinca.

Nema nikakvi famozni Dan ustaše Stepinca jer dotični nije bio ustaša..

Jel pomagao Srbe i Židove,DA.

Jel mogao više,MOŽDA..
.

Jel pomagao Srbe i Židove,DA. Осетили су Срби ту помоћ.;)

Jel mogao više,MOŽDA. Да је више...данас не би било Срба.;)
 
Obilježena je pedeseta obljetnica smrti Alojzija Stepinca.

Nema nikakvi famozni Dan ustaše Stepinca jer dotični nije bio ustaša..

Jel pomagao Srbe i Židove,DA.

Jel mogao više,MOŽDA...

Umješanost Vatikana u tragediju srpskog naroda koja ga je zadesila u toku drugog svjetskog rata , ali ne samo tada, može se vidjeti i iz redovnih posjeta i savjetovanja sa papom od strane zagrebačkog nadbiskupa Stepinca i drugih vjerskih starješina. Lični kontakti pape i Stepinca služili su za ujednačavanje i jačanje akcija oko “povratnika”, ili “sjedinjenja nesjedinjenih” kako su oni svojom terminologijom nazivali Srbe-pravoslavne i njihovo katoličenje i ubijanje u NDH.
Stepinac je boravio kod pape sredinom maja 1942.godine i poslije obavljenih razgovora bio je vrlo zadovoljan čak “borbeno raspoložen”. To je bio dokaz da mu je papa potpuno odobrio rad na katoličenju pravoslavnih, odnosno da nije ničim doveo u pitanje masovno ubijanje Srba u NDH. O svemu tome ustaški predstavnik u Vatikanu, Rušinović piše Lorkoviću:
“Stepinac je podnio izvještaj Svetom ocu na 9. kucanih stranica strojem. On mi je uglavnom pokazao taj izvještaj, pa te mogu osigurati da je sa naše strane i sa našeg stanovišta apsolutno pozitivan. Napadajući na Srbe četnike i komuniste kao začetnike svega zla što se zbilo u Hrvatskoj, našao je materijala za koji ni ja nisam znao. Neću ti nabrajati pojedina zlodjela, koja je on naveo, ali znaj da je to bilo upravo dragocjeni prilog svemu onome što sam ja do sada radio.
Položaj u zemlji on ocjenjuje povoljno i hvali rad i nastojanja vlade o Poglavnikovim naporima i brizi da se čim prije uspostavi red, te o njihovom vjerskom raspoloženju i postupku prema crkvi govori najljepšim riječima. Kaže da je sigurniji nego ikada prije za sudbinu hrvatskog naroda i države, jer je vođstvo i sam narod pokazao volju i smisla da očuva ono što smo dobili...”

Iz ovog Rušinovićevog izvještaja se vidi nekoliko važnih stvari. Prvo da i katolička crkva i ustaška “država” u Hrvatskoj sva zla koja su se zbila u Hrvatskoj pripisuju Srbima, četnicima koji su za sve krivi.
Drugo, da se i Stepinac i episkopat bavi istim falsifikovanjem istorije, prikuplja lažne podatke kako bi prikazao da su Srbi kao četnici ili komunisti izvršili zločine genocida nad hrvatskim narodom, mada je obrnuto: izvršen je zločin - nad srpskim narodom od strane kleroustaša i ustaške “države”. Stepinac je, prema izvještaju, pripremio takve falsifikate za koje čak ni ustaša Rušinović nije znao, što je, kaže, “dragocjeni prilog svemu onome što sam ja do sada radio.”
Treće, Stepinac ocjenjuje položaj u zemlji kao povoljan i hvali rad i nastojanje ustaške vlade i poglavnikove napore i brigu da se što prije uspostavi red. Znači poslije nekoliko stotina hiljada ubijenih Srba u NDH i Stepinac i Pavelić ocjenjuju stanje u zemlji povoljnim, i posle takvih gnusnih zločina treba da se što prije uspostavi ustaški red – koji u stvari predstavlja nered i anarhiju najgore vrste.
Najzad, četvrto, Stepinac je zadovoljniji i sigurniji “nego ikada prije” za sudbinu hrvatskog naroda i države, vjerovatno zbog uspjeha u masovnom istrebljenju Srba u NDH i zbog toga što je tada fašističkim silama na frontovima još išlo dobro i još je izgledalo da će one dobiti rat – a one su glavna uzdanica i papi i Stepincu u njihovim namjerama da ostvare plan istrebljenja srpskog naroda.

Rušinovićevo pismo Lorkoviću od 28. Maja 1942. ( Tajni dokumenti str. 72 )
 
Vatikan je NDH priznao samo de facto, a ne i de iure...činjenica

U julu 1941. u Zagrebu je održana prva konferencija katoličkih biskupa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Po završetku konferencije biskupi su bili primljeni kod poglavnika Pavelića, pa mu je tom prilikom nadbiskup Stepinac u pozdravnoj riječi izjavio da ga biskupi posjećuju kao legitimni predstavnici crkve božje u NDH s obećanjem iskrene i lojalne suradnje za bolju budućnost naše domovine. Takva je izjava kasnije bila protumačena kao otvorena podrška ustaškom režimu, premda je ona mogla značiti i samo iskazivanje korektnog odnosa Crkve prema novoj vlasti. Jer crkveni vrh na čelu s nadbiskupom Stepincem u narednim je zbivanjima imao i zamjerki na postupke ustaškog režima, pa ih je u više navrata dostavio i samom Poglavniku.

Zauzimanje nadbiskupa Stepinca za ljude koji su ustaške vlasti progonile ko državne neprijatelje (naročito Židove i Srbe) Pavelić nije podnosio, pa je svoju netrpeljivost prema
nadbiskupu na određeni način i iskazivao (npr. nepozivanjem Stepinca u protokolarnim prigodama kad je nazočnost predvodnika Crkve bila očekivana).


No bez obzira na stav visokih crkvenih dostojanstvenika i njihovih službenih kontakata s nositeljima vlasti, mnogi svećenici (iz redova višeg i nižeg klera) zdušno su podržali tu vlast ili su se barem mirili s ustaškom politikom.



U odnosima Katoličke crkve u Hrvatskoj i ustaške vlasti postavilo se kao posebno važno pitanje pokrštavanje Srba. Nasuprot tvrdnjama da je ustaška politika pokatoličavanja Srba vršena u suglasju s vrhovima klera zapisnici Biskupske konferencije, održane u studenome 1941, pokazuju da su se katolički biskupi opirali ustaškim pritiscima za nasilno pokatoličavanje pravoslavaca.

U rezoluciji Biskupske konferencije kaže se: U Katoličku crkvu mogu se primiti samo oni, koji bez svake sile, potpuno slobodnom voljom prelaze iz unutarnjeg uvjerenja o istinitosti katoličke vjere i koji su u cjelosti udovoljili crkvenim propisima.

Tom je formulacijom izražen stav hrvatskih biskupa protiv svakog nasilnog i masovnog pokrštavanja Srba, koje su u to vrijeme provodile ustaške vlasti. Biskupi su odbijali i ustaške naredbe da pravoslavni ne smiju biti primljeni među grkokatolike. Naime, Vatikan je sredinom oktobra 1941. u uputama Biskupskoj konferenciji savjetovao da se oni koji se žele obratiti upute na grkokatoličke župe. Biskupi su se uopće usprotivili miješanju države u vjerske prijelaze. Posebno su zamjerali što se ruše pravoslavne crkve. U skladu sa stavom Biskupske konferencije, sam zagrebački nadbiskup izdao je službenu okružnicu u kojoj ističe crkvene zakone po kojima nitko ne smije biti primljen u Katoličku crkvu dok nije uvjeren da to sam posve sigurno želi.

Odmah zatim nadbiskup Stepinac je uputio svećenicima i povjerljivu instrukciju u kojoj ih upućuje: Kad dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote... Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude


POVIJEST NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE Hrvoje Matković
 
Dozvola za ubijanje i proterivanje

Ustaške vođe su za rešenje srpskog pitanja u NDH po trojnom principu imali podršku i "blagoslov" Rimokatoličke crkve i nadbiskupa Stepinca. Katolička crkva i njena jerarhija su, kada su Srbi i njihova Crkva bili u pitanju, u potpunosti odbacili Hristove reči i jevanđelske principe.

Zagrebački nadbiskup dr Alojzije Stepinac je na Uskrs 1941. godine još jednom objavio formiranje NDH i tom prilikom je u ime Vatikana blagoslovio ustaškog poglavnika Ante Pavelića. Tada je, između ostalog, rekao: "Dok Vas mi srdačno pozdravljamo kao glavu NDH, mi molimo Boga Zvezda da da svoj nebeski blagoslov Vama, vođi našeg naroda". Već 28. aprila 1941. godine Stepinac je napisao "pastoralno pismo" u kome je pozvao svoje sveštenstvo da podržava i brani novu katoličku državu Hrvatsku.

Ustaški poglavnik Ante Pavelić je, znajući koliko mu je važna podrška Vatikana, sa velikom ustaškom delegacijom 18. maja 1941. godine otišao u Rim da bi Tomislavu II, s blagoslovom Vatikana, predao hrvatsku krunu. Papa Pije XII primio je celu delegaciju, a pre toga, dugo je razgovarao sa Pavelićem. Pavelić se tada sreo i sa Benitom Musolinijem.

Niže katoličko sveštenstvo je u potpunosti sledilo stavove svojih poglavara - pape Pija XII i nadbiskupa Stepinca. Mnogi katolički sveštenici su direktno učestvovali u mnogim ustaškim zločinima.[4]
 
MIĆO IGNjATOVIC. Lončar iz Brčkog, optužuje Stepinca i Iliju Violanija zbog pokrštavanja i progona Srba:

Godine 1941. u Brčkom počelo je polako prisiljavanje da se prijeđe na katoličku vjeru, da nam se onda neće ništa dogoditi. Izvjesni ljudi, penzioneri, državni službenici i još neki stvarno su prešli, ali ostali koji su bili zatvoreni, među kojima i ja, mi smo ostali uporni. Kad smo iz zatvora oslobođeni, zatvorili su nas ponovo, ali opet se nitko nije prekrstio. Biskup dr Ilija Violani, ratni zločinac, koji je prvih dana poslije oslobođenja osuđen od narodnih vlasti i strijeljan, nekoliko puta se dogovarao s današnjim optuženim dr Alojzijem Stepincem, nadbiskupom, ali rezultat je ostao isti. Kad je u novembru mjesecu poslao dr Alojzije Stepinac dr Iliju Violanija, on je doveo dvije satnije, 18. ustašku i 5. ustašku satniju, sastavljene od ustaških emigranata. Komandant 18. satnije bio je satnik Barjak, a 5. satnije Franjo Kaštel. Došli su 29. novembra u Brčko. Pohapsili su te iste večeri nekoliko gostioničara i napomenuli da oni budu misionari naši i sutra kad su ih pustili, kazali su da do 1. XIII do podne treba podnijeti molbe za prekrštenje. Rekli su da ćemo izgubiti glave ako se ne prekrstimo. Od podne, od 2 sata do 4, sakupili su nas, preko 150 srpskih domaćina i sinova. Kako su nas dognale ustaške patrole, tako su nas bacili u gimnaziju kao u kavez. Tu su nas tukli svim što su imali pri rukama, kundacima, žilama, svukli s nas džempere, iako je bila zima — 15 ispod nule — cipele, poskidali zimske kapute od 4 do 12 sati, tj. 7 sati neprestano nas tukli. Gole i bose protjerivali nas u Gunju, 4 kilometra uz prugu, zatvorili 60 Srba koji nisu mogli ići i 7 Jevreja. Tu smo bili 24 sata. Uvečer je došao zloglasni kotarski predstojnik Montani s ustašama i kazao: »Nismo znali da ste predali molbe«. I mi nismo znali! »Hajde, vi ste slobodni, i sutra na prekrštenje.« Drugog decembra smo se prijavili u župni ured. Dali su nam tamo gotove formulare, koji su doneseni iz Zagreba. Mi smo samo ispunili naša imena. Drugoga prosinca uvečer još su opljačkali pravoslavnu crkvu, koja je bila najveća i najbogatija u Bosni i Hercegovini, svu zlatninu pokupili, knjige od vrijednosti, a onda je zapalili i do temelja srušili; na tom mjestu su pravili zabave i slično. Poslije toga su otišli na groblje i sve srpske-pravoslavne grobove i sve spomenike dinamitom i čekićem razrovali i razbili. Nas su pokrstili, ali nam to nije pomoglo, jer se poslije toga nastavio progon, pa smo i kao katolici trpjeli i stradavali.
http://sr.wikisource.org/sr-el/Сведочења_о_покрштавању_Срба
 
Све што су усташе радиле, радиле су уз благослов Ватикана а касније су имале и њихову заштиту!
Зато је и ишла парола: покољи, прекрсти и протерај: Само чиста Хрватска. Нажалост то се на крају скоро и завршило овим задњим ратом.
И сваки пут црква на њиховој страни- никад осуда за било који злочин!
 
Kada je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac posjetio je Slavka Kvaternika, a zatim i poglavnika dr. Antu Pavelića po njegovu dolasku u Zagreb.

Sam posjet visokog crkvenog predstavnika nositeljima nove vlasti nije još govorio o odnosu Crkve prema njoj. Naime, Crkva je redovito kontaktirala s onima koji stvarno imaju vlast na određenom području radi svoje pastoralne misije i zaštite vjernika. Ipak, vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj, u odnosu na prethodno stanje i položaj Crkve u bivšoj državi, pozdravio je pojavu nove države, kako to nepobitno proizlazi iz poslanice nadbiskupa Stepinca, objavljene potkraj aprila 1941.

Obraćajući se tom poslanicom katoličkim svećenicima u NDH, Stepinac im je uputio poziv na uzvišeni rad oko čuvanja i unapređenja države. U nastavku nadbiskup kaže: Mi vjerujemo i očekujemo da će Crkva u uskrsloj Državi Hrvatskoj moći u punoj slobodi naviještali neoborive principe vječne Istine i Pravde.
 
Vatikan je NDH priznao samo de facto, a ne i de iure...činjenica

U julu 1941. u Zagrebu je održana prva konferencija katoličkih biskupa u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Po završetku konferencije biskupi su bili primljeni kod poglavnika Pavelića, pa mu je tom prilikom nadbiskup Stepinac u pozdravnoj riječi izjavio da ga biskupi posjećuju kao legitimni predstavnici crkve božje u NDH s obećanjem iskrene i lojalne suradnje za bolju budućnost naše domovine. Takva je izjava kasnije bila protumačena kao otvorena podrška ustaškom režimu, premda je ona mogla značiti i samo iskazivanje korektnog odnosa Crkve prema novoj vlasti. Jer crkveni vrh na čelu s nadbiskupom Stepincem u narednim je zbivanjima imao i zamjerki na postupke ustaškog režima, pa ih je u više navrata dostavio i samom Poglavniku.

Zauzimanje nadbiskupa Stepinca za ljude koji su ustaške vlasti progonile ko državne neprijatelje (naročito Židove i Srbe) Pavelić nije podnosio, pa je svoju netrpeljivost prema
nadbiskupu na određeni način i iskazivao (npr. nepozivanjem Stepinca u protokolarnim prigodama kad je nazočnost predvodnika Crkve bila očekivana).


No bez obzira na stav visokih crkvenih dostojanstvenika i njihovih službenih kontakata s nositeljima vlasti, mnogi svećenici (iz redova višeg i nižeg klera) zdušno su podržali tu vlast ili su se barem mirili s ustaškom politikom.



U odnosima Katoličke crkve u Hrvatskoj i ustaške vlasti postavilo se kao posebno važno pitanje pokrštavanje Srba. Nasuprot tvrdnjama da je ustaška politika pokatoličavanja Srba vršena u suglasju s vrhovima klera zapisnici Biskupske konferencije, održane u studenome 1941, pokazuju da su se katolički biskupi opirali ustaškim pritiscima za nasilno pokatoličavanje pravoslavaca.

U rezoluciji Biskupske konferencije kaže se: U Katoličku crkvu mogu se primiti samo oni, koji bez svake sile, potpuno slobodnom voljom prelaze iz unutarnjeg uvjerenja o istinitosti katoličke vjere i koji su u cjelosti udovoljili crkvenim propisima.

Tom je formulacijom izražen stav hrvatskih biskupa protiv svakog nasilnog i masovnog pokrštavanja Srba, koje su u to vrijeme provodile ustaške vlasti. Biskupi su odbijali i ustaške naredbe da pravoslavni ne smiju biti primljeni među grkokatolike. Naime, Vatikan je sredinom oktobra 1941. u uputama Biskupskoj konferenciji savjetovao da se oni koji se žele obratiti upute na grkokatoličke župe. Biskupi su se uopće usprotivili miješanju države u vjerske prijelaze. Posebno su zamjerali što se ruše pravoslavne crkve. U skladu sa stavom Biskupske konferencije, sam zagrebački nadbiskup izdao je službenu okružnicu u kojoj ističe crkvene zakone po kojima nitko ne smije biti primljen u Katoličku crkvu dok nije uvjeren da to sam posve sigurno želi.

Odmah zatim nadbiskup Stepinac je uputio svećenicima i povjerljivu instrukciju u kojoj ih upućuje: Kad dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote... Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude


POVIJEST NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE Hrvoje Matković

Katolička crkva je u svom glasilu “Katolički list” 1941.godine prva objavila “načela ustaškog pokreta” koja je pisao Pavelić 1933.godine, i u kojima se kako kaže “Katolički list” upravlja čitavim životom u NDH.Član 8. glasi:
“Hrvatski narod imade pravo svoju vrhovničku (suverenu) vlast u svojoj vlastitoj državi Hrvatskoj na cijelom svom narodnom povijesnom prostoru oživotvoriti, tj svoju potpuno samostalnu i Nezavisnu Hrvatsku Državu opet uspostaviti.Tu uspostavu imade pravo izvršiti svim sredstvima pa i silom oružja.Hrvatski narod ne vežu nikakve međunarodne niti državnopravne obaveze iz sadašnjosti niti iz prošlosti, koji nisu u potpunoj saglasnosti sa ovim načelima, niti će se na takve u svojoj NDH neko obazirati…
Član 11.
U Hrvatskim narodnim i državnim poslovima u samostalnoj NDH ne snije odlučivati niko tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskoga naroda, te isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i Hrvatske Države nijedan strani narod ni država..”
 
Kada je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac posjetio je Slavka Kvaternika, a zatim i poglavnika dr. Antu Pavelića po njegovu dolasku u Zagreb.

Sam posjet visokog crkvenog predstavnika nositeljima nove vlasti nije još govorio o odnosu Crkve prema njoj. Naime, Crkva je redovito kontaktirala s onima koji stvarno imaju vlast na određenom području radi svoje pastoralne misije i zaštite vjernika. Ipak, vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj, u odnosu na prethodno stanje i položaj Crkve u bivšoj državi, pozdravio je pojavu nove države, kako to nepobitno proizlazi iz poslanice nadbiskupa Stepinca, objavljene potkraj aprila 1941.

Obraćajući se tom poslanicom katoličkim svećenicima u NDH, Stepinac im je uputio poziv na uzvišeni rad oko čuvanja i unapređenja države. U nastavku nadbiskup kaže: Mi vjerujemo i očekujemo da će Crkva u uskrsloj Državi Hrvatskoj moći u punoj slobodi naviještali neoborive principe vječne Istine i Pravde.

“Pavelić i uglednije ustaše su i prije rata imali kontakte sa rimskim papama. Ta veza se ostvarivala i preko crkvenih starješina koji su dolazili kod pape po “vjerskim” pitanjima. Ali sada je trebalo između pape i Pavelića ostvariti službeni kontakt na nivou država. Prvi takav kontakt ostvario je Stepinac koji je preko beogradskog papskog nuncija Pelegrinetija poslao poruku papi u tom smislu. Papa je odgovorio pozitivno, i rekao da inicijativu za diplomatske odnose treba da učini hrvatska strana. Pelegrineti je iz Rima donio ovakvu poruku od pape:
“Sveti otac je pažljivo slušao i rekao auditoru, da kaže nadbiskupu da pošalje pismeni referat u Rim čim prije. Tom zgodom rekao je Sveti Otac da bi inicijativa za uspostavu diplomatskih odnosa morala doći sa strane hrvatske vlade”Čim je od pape dobio ovu poruku Pavelić je poslao pismo u Vatikan kao inicijativu za uspostavljanje odnosa.
Pavelić u istom pismu želi da Hrvatska postane “Kristovo Kraljevstvo”, a zatim nastavlja da u tome:
“živo molim pomoć tvoje Svetosti, da prizna našu državu, zatim da se udostoji što prije mi poslati svoga zamjenika, koji će mi pomagati Tvojim očinskim savjetima, te napokon da meni i narodu mojemu udijeli Apostolski blagoslov. Klečeći do nogu tvoje Svjetlosti, ljubim posvećenu desnu, kao najposlušniji sin Svjetlosti Tvoje..”18. maja 1941.godine dolazi do audijencije Pavelića i cijele njegove vlade od 11 ministara u Vatikanu kod pape Pia XII.
Sve njih je rimski papa Pio XII primio i blagoslovio kao državnu vladinu delegaciju, a zatim je posebno primio poglavnika Pavelića i s njim se zadržao u razgovoru u “četiri oka”.
Čim su se vratili od pape ustaške vodje su automatski počele pokolj nad srpskim narodom u NDH.
Vatikanski zvanični list “L’Oservatore Romano” piše o ovoj “gomili ljudoždera” kao o pobožnim ljudima koji doživljavaju maksimum sreće “klečeći na koljenima” pred papom kao “Kristovim namjesnikom na zemlji”.
-Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške NDH, str. 46-48
List “Hrvatski narod” o tome kaže:
“Ako je papa primio ustašku delegaciju, čak u neuobičajeno vrijeme, tj.uveče, to predstavlja poseban vid pažnje i poštovanja prema ustašama i samom Paveliću. Dobri poznavaoci običaja Vatikana ističu da se nikada nije desilo da bi u nedelju, i k tomu još kasno uvečer Sveti otac bilo koga primio u veliku audijenciju, pa se ova gesta njegove Svetosti pape Pia XII tumači kao vid posebne pažnje prema hrvatskom narodu.”
-Hrvatski narod 23 V 1941. (V.Novak, str. 655).
 
“Pavelić i uglednije ustaše su i prije rata imali kontakte sa rimskim papama. Ta veza se ostvarivala i preko crkvenih starješina koji su dolazili kod pape po “vjerskim” pitanjima. Ali sada je trebalo između pape i Pavelića ostvariti službeni kontakt na nivou država. Prvi takav kontakt ostvario je Stepinac koji je preko beogradskog papskog nuncija Pelegrinetija poslao poruku papi u tom smislu. Papa je odgovorio pozitivno, i rekao da inicijativu za diplomatske odnose treba da učini hrvatska strana. Pelegrineti je iz Rima donio ovakvu poruku od pape:
“Sveti otac je pažljivo slušao i rekao auditoru, da kaže nadbiskupu da pošalje pismeni referat u Rim čim prije. Tom zgodom rekao je Sveti Otac da bi inicijativa za uspostavu diplomatskih odnosa morala doći sa strane hrvatske vlade”Čim je od pape dobio ovu poruku Pavelić je poslao pismo u Vatikan kao inicijativu za uspostavljanje odnosa.
Pavelić u istom pismu želi da Hrvatska postane “Kristovo Kraljevstvo”, a zatim nastavlja da u tome:
“živo molim pomoć tvoje Svetosti, da prizna našu državu, zatim da se udostoji što prije mi poslati svoga zamjenika, koji će mi pomagati Tvojim očinskim savjetima, te napokon da meni i narodu mojemu udijeli Apostolski blagoslov. Klečeći do nogu tvoje Svjetlosti, ljubim posvećenu desnu, kao najposlušniji sin Svjetlosti Tvoje..”18. maja 1941.godine dolazi do audijencije Pavelića i cijele njegove vlade od 11 ministara u Vatikanu kod pape Pia XII.
Sve njih je rimski papa Pio XII primio i blagoslovio kao državnu vladinu delegaciju, a zatim je posebno primio poglavnika Pavelića i s njim se zadržao u razgovoru u “četiri oka”.
Čim su se vratili od pape ustaške vodje su automatski počele pokolj nad srpskim narodom u NDH.
Vatikanski zvanični list “L’Oservatore Romano” piše o ovoj “gomili ljudoždera” kao o pobožnim ljudima koji doživljavaju maksimum sreće “klečeći na koljenima” pred papom kao “Kristovim namjesnikom na zemlji”.
-Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške NDH, str. 46-48
List “Hrvatski narod” o tome kaže:
“Ako je papa primio ustašku delegaciju, čak u neuobičajeno vrijeme, tj.uveče, to predstavlja poseban vid pažnje i poštovanja prema ustašama i samom Paveliću. Dobri poznavaoci običaja Vatikana ističu da se nikada nije desilo da bi u nedelju, i k tomu još kasno uvečer Sveti otac bilo koga primio u veliku audijenciju, pa se ova gesta njegove Svetosti pape Pia XII tumači kao vid posebne pažnje prema hrvatskom narodu.”
-Hrvatski narod 23 V 1941. (V.Novak, str. 655).

Vatikan je NDH priznao samo de facto, a ne i de iure...činjenica
 
Vatikan je NDH priznao samo de facto, a ne i de iure...činjenica

Sve njih je rimski papa Pio XII primio i blagoslovio kao državnu vladinu delegaciju, a zatim je posebno primio poglavnika Pavelića i s njim se zadržao u razgovoru u “četiri oka”.
Čim su se vratili od pape ustaške vodje su automatski počele pokolj nad srpskim narodom u NDH.
Vatikanski zvanični list “L’Oservatore Romano” piše o ovoj “gomili ljudoždera” kao o pobožnim ljudima koji doživljavaju maksimum sreće “klečeći na koljenima” pred papom kao “Kristovim namjesnikom na zemlji”.
-Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustaške NDH, str. 46-48


Činjenica
 

Back
Top