Postoji mnogo indikacija da su se određene grupe ljudi, kao i pojedinci upuštali u praktikovanje okultnih ceremonijala tokom cijele naše istorije, uključujući i današnje vrijeme, u pokušaju da manipulišu druge, odnosno, da ostvare veću moć i kontrolu ili zauzmu bolje pozicije u društvu.
Da li se može reći da se sve te vrste rituala obavljaju stvarno uzalud i bez ikakvih rezultata? Kakav bi mogao biti mehanizam njihovog djelovanja? Da li je slučajno to što se upravo u ovo vrijeme popularizira magija među djecom uz pomoć filmova tipa Harry Potter, Gospodar Prstenova, raznih TV serija itd?
Oni koji su pročitali tekst Viteški Pohod, mogli su vidjeti da su naše moći relativno ograničene na ovom našem 3-ćem spratu, što se "stvaranja bolje realnosti tiče", odnosno, onoga šta mi pod tim podrazumijevamo. Oni koji su zašli malo dublje u ezoteriku, mogli su primjetiti da je naša svijest izmanipulisana i da se mi sa ezoteričkog aspekta smatramo "mrtvima" ili "slijepcima," te kao takvi - nismo nigdje prispjeli.
Ako ovu analogiju uzmemo kao istinitu, onda bi se mogli zapitati: Šta može jedan slijepac da učini uz pomoć magije? Možda bi čovjek, prije nego što počne razmišljati o magiji, prvo trebao da proširi svoju svijest u tolikoj mjeri da dostigne sposobnost percepcije objektivne realnosti ili bar nekog njenog značajnijeg dijela. Međutim, kad se tako nešto dogodi, on će vjerovatno istovremeno i primjetiti - da mu nikakva druga "magija" nije više ni potrebna.
Čini se da oni koji pribjegavaju okultizmu već nalaze u određenoj vrsti ‘povratne sprege’ sa nekim od onih ‘Zlokobnih Imena Božjih’, da tako kažemo, odnosno da su oni, u svakom slučaju, ‘malo jačih’ – OPS (Orjentacija Prema Sebi) frekvencija. S obzirom da svaka magija na našem nivou podrazumijeva manipulaciju nečije svijesti i percepcije, odnosno, slobodne volje određenih pojedinaca ili grupe ljudi, s te tačke gledišta, ne možemo magiju dijeliti na "bijelu" i "crnu". Naravno, s tačke gledišta jedne OPS individue, ona može (što i jeste čest slučaj) smatrati da ‘zna’ šta je za druge "najbolje", te odatle i manipulisati određene individue. Čak i u slučaju da se tu radi o "najboljim namjerama", ovdje se ipak radi o jednoj klasičnoj manipulaciji svijesti i slobodne volje drugih ljudi. Dakle, tzv. "bijela" magija vjerovatno ne postoji, mada bi nešto, što bi se moglo generalno nazvati "magijom, "- moglo u nekom smislu da postoji ali ne u onom u kom nam se to prezentira. Naravno, ovdje moramo naglasiti da se pojam ‘bijele magije’ odnosi na vrstu magije koja je, navodno, praktikovana prije nekoliko hiljada godina.
Na temu ritualne magije, u knjizi Secret Teachings of all Ages, M. Hall kaže:
"Ritualna magija je prastara umjetnost prizivanja i kontrolisanja duhova (spirita, prim. prev.) uz pomoć naučne aplikacije određenih formula. Mađioničar je tom prilikom obučen u posvećenu odoru a u ruci drži štap na kome su ispisani određeni hijeroglifi, te on uz pomoć moći određenih riječi i simbola kontroliše nevidljive stanovnike elementalnog i astralnog svijeta. Dok se za drevnu elaboriranu ritualnu magiju može reći da ona po svojoj suštini nije bila zla, iz njene pervezije pojavilo se nekoliko lažnih škola čarobnjaštva, ili crna magija.
Egipat je bio jedan veliki obrazovni centar, i kolijevka mnogih umjetnosti i naučnih disciplina, tako da je on pružao idealnu sredinu za transcedentalno eksperimentisanje. Tu su crni magovi iz Atlantide nastavili da prakticiraju svoje nadprirodne moći sve dok nisu potpuno potkopali i izvitoperili moral primitivnih škola Misterija. Osnivanjem svetih kasti oni su preuzeli vlast i upravu u duhovnoj vladi. Tako je crna magija počela da diktira državnu religiju i paralizira intelektualne i duhovne aktivnosti ljudi, zahtijevajući od njih da se potpuno potčine dogmama koje je formulisalo sveštenstvo. Faraon je postao lutka u rukama Skerletnog Savjeta – komiteta kojeg su sačinjavali vrhovni čarobnjaci koji su se uzdigli na vrhovni nivo sveštenstva.
Ovi čarobnjaci su onda započeli sa sistematskim uništavanjem svih ključeva drevnih mudrosti, tako da niko ne bi mogao steći znanje koje je potrebno da se ovlada vještinama magije, bez članstva u tom svešteničkom redu.
Oni su onda izvitoperili rituale starih Misterija dok su istovremeno tvrdili da ih štite, tako da neofiti koji su uspjeli proći kroz sve stepenice nisu mogli steći znanja koja su im bila obećana.
Uvedena je idolatrija i podsticano je obožavanje simbola koje su stari mudraci prvenstveno koristili za proučavanje ili meditaciju. Počele su se širiti lažne interpretacije amblema i simbola Misterija a osnovane su i veoma elaborirane teologije kako bi se izazvalo što više zbrke u umovima podanika. Ljudske mase kojima je oduzeto prirodno pravo za učenje i razumijevanje, počele su da puze u svoj svojoj ignorantnosti i na kraju su postale robovima ovih duhovnih nametnika.
Na kraju je praznovjerje potpuno preovladalo a crni magovi su počeli da dominiraju u državnim poslovima. Te sofistrije sveštenstva Atlantide i Egipta ostavile su duboke posljedice, od kojih čovječansvo i dan danas pati."
Bratsvo Zmije
Do interesantnih zaključaka takođe dolazi i William Bramley, (knjiga The Gods of Eden) istražujući ovaj period naše istorije:
Od svih životinja koje su bile poštovane u drevnim ljudskim civilizacijama, nijedna nije bila toliko prominentna i važna kao što je to bila zmija. Zmija je bila simbol jedne grupe koja je bila veoma uticajna kod nekih ranih ljudskih društava, na obe hemisfere ove planete. Ta grupa je bila jedno disciplinovano Bratstvo, koje se posvetilo širenju duhovnih znanja i sticanju duhovne slobode. To Bratstvo Zmije, koje ću ovdje označavati samo kao - Bratstvo, protivilo se porobljavanju duhovnih bića i prema egipatskim zapisima, ono se trudilo da oslobodi ljudsku rasu od okova koje su joj Nadzornici namaknuli.
Bratstvo je prenosilo jedno naučno znanje i podučavalo je ljude visokom eticizmu koje je postojalo u mnogim davnašnjim društvima. Zbog ovog i nekih drugih razloga, zmija je postala jedan veoma poštovan simbol od strane ljudi, a prema nekim egipatskim i biblijskim izvorima, takođe i jedan objekat mržnje od strane Nadzornika.
Ukoliko potražimo odgovor na pitanje ko je osnovao to Bratstvo, perzijski tekstovi nas upućuju natrag sve do jednog „boga-odmetnika," po imenu - princ Ea. Prastari mesopotamijski spisi govore o tome da su Ea i njegov otac Anu posjedovali jedno veliko etičko i duhovno znanje. To je bilo isto ono znanje koje je kasnije bilo simbolizirano u smislu drveta u onoj biblijskoj priči o Adamu i Evi. U stvari, simbol biblijskog drveta je došao iz pre-biblijskih mesopotamijskih radova kao što je onaj koji prikazuje zmiju omotanu oko stabla drveta i koji su identični s onim načinom kako je ona predstavljena u raju.
Na mesopotamijskim crtežima, na tom drvetu su visile dvije voćke. Sa njegove desne strane vidjeo se polumjesec, što je bio Ea-in simbol a s lijeve strane je bila jedna planeta, koja je simbolizirala njegovog oca Anu-a. Taj crtež asocira na to da su Ea i Anu bili u vezi sa zmijom, kao i s tim učenjima. Ova njihova veza je takođe potvrđena i u drugim mesopotamijskim tekstovima koji nam kazuju da je Anu-ova nebeska palata bila čuvana od strane dva boga, - boga Drveta Istine i boga Drveta Života. U jednom slučaju navodi se i to da je Ea slao neka ljudska bića tamo, kako bi oni izučavali ta učenja. (...)
Odatle saznajemo da je Ea bio označen kao prestupnik koji je pokušavao da podučava ranog čovjeka na njegovom putu ka duhovnoj slobodi. Tu nam se sugeriše da je Ea prvo namjeravao da svrha njegove tvorbe, Homo Sapiensa, bude isključivo fizički rad na Zemlji ali da je on u neko doba promijenio svoju odluku u vezi toga da duhovno ropstvo koristi kao sredstvo za to. Ako je Ea stvarno bio jedna istorijska ličnost, kako su to Sameri tvrdili, onda je on vjerovatno postao vođa Bratstva, nakon njegovog osnivanja na zemlji. (…)
Zeharia Sitchin kaže da je orginalna biblijska riječ za zmiju – nahash, što potiće od korijena te riječi – NHSH, što znači: „razaznati", „saznati" ili „spoznati".
Uprkos ovim dobrim namjerama, pokušaj legendarnog Ea i njegovog Bratstva da oslobode ljudsku rasu, nije uspjeo. Stari mesopotamijski, egipatski i biblijski tekstovi tvrde da je ova zmija ubrzo bila poražena od strane nekih drugih frakcija Nadzornika. Biblija nam kaže da je zmija iz rajske bašte bila savladana prije nego što je uspjela da ostvari svoju misiju i tako preda Adamu i Evi „plod" sa drugog „drveta". Ea, koji je bio simbolično označavan kao zmija, protjeran je sa Zemlje i ocrnjen do krajnjih granica od strane njegovih protivnika, kako bi se osiguralo to da se više ne pojavljuju novi sljedbenici njegovih učenja među ljudskim bićima.
Tako je i Ea-ina titula bila promijenjena, iz „Princa Zemlje" u „Princa Tame". Njemu su takođe davali i sljedeće epitete: Satan, Đavo, Inkarnirano Zlo, Kralj Pakla, Princ Lažova, Gospodar Muva itd. On je kasnije predstavljan i kao smrtni neprijatelj Suprematornog Bića (Tvorca) i Čuvar Pakla. Ljudima se govorilo da je njegov jedini cilj bio da duhovno zarobi koga god može i da je on bio kriv za svo zlo na Zemlji. Takođe, ljude su savjetovali da ga traže i otkrivaju u svim njegovim budućim životima (inkarnacijama) o onda da uništavaju i njega i njegova djela, gdje god da ga otkriju. Sva vjerovanja i postupci, koje je on bio zagovarao, proglašavana su toliko užasnim i degradirajućim da ni jedan pošten čovjek ne smije imati ništa zajedničkog s njima. Na njega i njegove sljedbenike moralo se gledati, nikako drugačije, do sa jednim gađenjem.
