ADD/ADHD

Slam_Dunker

Primećen član
Poruka
799
Attention deficit disorder/Attention deficit hyperactive disorder iliti poremecaj koncetracije.

Da li je ovo prava bolest ili je to jednostavno necija lenjost ili nesto drugo? Da li se 'oboljeli' (tek cemo da probamo da dodjemo do zakljucka da li je to uopste oboljenje, zato stavljam pod navodnike) mogu smatrati odgovornim za svoje radnje, ili u ovom slucaju, mozda nerad? Tipa, dijete koje ne uchi, ne radi domace zadatke, dobija lose ocjene, ne slusha nekog dok mu taj neko govori itd.

Dalje, shta mislite o tretmanima ove 'bolesti'? Da li smatrate da su ljekovi bezopasni i na kraju krajeva, ustvari i potrebni? Da li su ljekovi jedini nacin za borbu protiv poremecaja koncetracije ili postoje druge metode? Recimo da li je moguce izboriti se sa ovim 'oboljenjem' pomocu, lupam: psihoterapije, meditacije, citanja knjiga, slushanja muzike i tako sitnih 'vjezbi' zaokupljanja subjektove koncetracije?

Pretpostavljam da postoji slicne teme ali zbog 'neoptimizovanog' imena ovog 'oboljenja', malo mi je teze da ih pronadjem.

Ocekujem kulturu diskutovanja, zaobilazenje argumenata poput 'ma to su gluposti!' i izbjegavanje pozivanja na razne teorije zavjere koje imaju jako slab, ili uopste i nemaju osnov. Hvala unaprijed :ok:
 
Attention deficit disorder/Attention deficit hyperactive disorder iliti poremecaj koncetracije.

Da li je ovo prava bolest ili je to jednostavno necija lenjost ili nesto drugo? Da li se 'oboljeli' (tek cemo da probamo da dodjemo do zakljucka da li je to uopste oboljenje, zato stavljam pod navodnike) mogu smatrati odgovornim za svoje radnje, ili u ovom slucaju, mozda nerad? Tipa, dijete koje ne uchi, ne radi domace zadatke, dobija lose ocjene, ne slusha nekog dok mu taj neko govori itd.

Dalje, shta mislite o tretmanima ove 'bolesti'? Da li smatrate da su ljekovi bezopasni i na kraju krajeva, ustvari i potrebni? Da li su ljekovi jedini nacin za borbu protiv poremecaja koncetracije ili postoje druge metode? Recimo da li je moguce izboriti se sa ovim 'oboljenjem' pomocu, lupam: psihoterapije, meditacije, citanja knjiga, slushanja muzike i tako sitnih 'vjezbi' zaokupljanja subjektove koncetracije?

Pretpostavljam da postoji slicne teme ali zbog 'neoptimizovanog' imena ovog 'oboljenja', malo mi je teze da ih pronadjem.

Ocekujem kulturu diskutovanja, zaobilazenje argumenata poput 'ma to su gluposti!' i izbjegavanje pozivanja na razne teorije zavjere koje imaju jako slab, ili uopste i nemaju osnov. Hvala unaprijed :ok:

Da li si svestan da su ova dva poremećaja u stvari različiti poremećaji i da se nijedan od njih ne zove poremećaj koncentracije? Prvi je nešto što se najčešće zove poremećaj pažnje a drugi je poremećaj naveliko poznat kao hipekrinetički poremećaj! (ADHD).
 
Da li si svestan da su ova dva poremećaja u stvari različiti poremećaji i da se nijedan od njih ne zove poremećaj koncentracije?
Dio "iliti poremecaj koncetracije" nisam napisao kao ime, nego kao ultra kratko objasnjenje. Izvinjavam se ako je doslo do zabune, mada tesko da si ti zbog toga napisao ovaj post.
Prvi je nešto što se najčešće zove poremećaj pažnje
Jedva cekam da cujem razliku izmedju poremecaja paznje i poremecaja koncetracije. Da li bi bio ljubazan da mi objasnis?
a drugi je poremećaj naveliko poznat kao hipekrinetički poremećaj! (ADHD).
Mrzim da navodim wikipediju kao izvor, ali bih u nedostatku vremena citirao tamosnju definiciju hiperkinetickog poremecaja: "Hiperkinetički poremećaj je nemogućnost koncentracije, hiperaktivnost i nepredvidljivo ponašanje koje se pojavljuje kod mladića i devojaka tokom puberteta.". Dakle, poremecaj koji se manifestuje nemogucnoscu koncetrisanja na nesto.

Iskreno ne vidim zasto je toliko bitna pravilna terminologija u zrnca, mislim da ljudi ovdje imaju toliko mozga da shvate o cemu pisem, ali hajde, kada me vec ispravljas, da napisemo i to.
 
Poslednja izmena:
Dio "iliti poremecjaj koncetracije" nisam napisao kao ime, nego kao ultra kratko objashnjenje. Izvinjavam se ako je doshlo do zabune, mada tesko da si ti zbog toga napisao ovaj post. Jedva chekam da chujem razliku izmedju poremecaja paznje i poremecaja koncetracije. Da li bi bio ljubazan da mi objasnis? Mrzim da navodim wikipediju kao izvor ali u nedostatku vremena citirao tamoshnju definiciju hiperkinetickog poremecaja: "Hiperkinetički poremećaj je nemogućnost koncentracije, hiperaktivnost i nepredvidljivo ponašanje koje se pojavljuje kod mladića i devojaka tokom puberteta.". Dakle, nemogucnost koncetracije.

Iskreno ne vidim zasto je toliko bitna pravilna terminologija u zrnca, mislim da ljudi ovdje imaju toliko mozga da shvate o cemu pisem, ali hajde, kada me vec ispravljas da napisemo i to.

Što se ljutiš odmah? :D Ja sam te upravo da ne bi došlo do zabune kasnije, ispravio i rekao kako se danas ovi poremećaji pravilno zovu. Što se tiče definicije sa wikipedie...pa to je wikipedia :), ne treba joj verovati mnogo. Ja sam zapanjenu da je tamo stavljena ovako glupa definicija. Prvo, niti se ADHD javlja samo tokom puberteta, niti se uopšte javlja često u tim godinama, naprotiv, u kasnom pubertetu poremećaj jenjava! Ima i drugih mana ove definicije ali to nije tema.
 
Što se ljutiš odmah? :D Ja sam te upravo da ne bi došlo do zabune kasnije, ispravio i rekao kako se danas ovi poremećaji pravilno zovu. Što se tiče definicije sa wikipedie...pa to je wikipedia :), ne treba joj verovati mnogo. Ja sam zapanjenu da je tamo stavljena ovako glupa definicija. Prvo, niti se ADHD javlja samo tokom puberteta, niti se uopšte javlja često u tim godinama, naprotiv, u kasnom pubertetu poremećaj jenjava! Ima i drugih mana ove definicije ali to nije tema.
Ma ne ljutim se, nego se bojim da ova tema ne krene u pogresnom smjeru, jer je terminologija, u poredjenju sa ostalim pitanjima, prilicno nebitna. :) Ali dobro, rijesismo i to, pa mozemo nastaviti sa mojim ostalim nedoumicama. :)
 
Attention deficit disorder/Attention deficit hyperactive disorder iliti poremecaj koncetracije.

Da li je ovo prava bolest ili je to jednostavno necija lenjost ili nesto drugo? Da li se 'oboljeli' (tek cemo da probamo da dodjemo do zakljucka da li je to uopste oboljenje, zato stavljam pod navodnike) mogu smatrati odgovornim za svoje radnje, ili u ovom slucaju, mozda nerad? Tipa, dijete koje ne uchi, ne radi domace zadatke, dobija lose ocjene, ne slusha nekog dok mu taj neko govori itd.

Dalje, shta mislite o tretmanima ove 'bolesti'? Da li smatrate da su ljekovi bezopasni i na kraju krajeva, ustvari i potrebni? Da li su ljekovi jedini nacin za borbu protiv poremecaja koncetracije ili postoje druge metode? Recimo da li je moguce izboriti se sa ovim 'oboljenjem' pomocu, lupam: psihoterapije, meditacije, citanja knjiga, slushanja muzike i tako sitnih 'vjezbi' zaokupljanja subjektove koncetracije?

Pretpostavljam da postoji slicne teme ali zbog 'neoptimizovanog' imena ovog 'oboljenja', malo mi je teze da ih pronadjem.

Ocekujem kulturu diskutovanja, zaobilazenje argumenata poput 'ma to su gluposti!' i izbjegavanje pozivanja na razne teorije zavjere koje imaju jako slab, ili uopste i nemaju osnov. Hvala unaprijed :ok:

Da nastavimo sa tvojim nedoumicama :).
Kada sam jednog mladića koji je u detinjstvu bolovao od ADHD-a pitao jel se seća kako to izgleda, on je odgovorio da je to osećaj kao da je njegova svest televizor na kome se programi menjaju na svake 2 sekunde. Dakle, stvarno ne verujem da je ovo lenjost ili daleko bilo stvar odluke. Dete koje ima ADHD, kao što si rekao, ima poteškoća da uči, nema koncentracije, ne može da usmeri svoju pažnju, impulsivno je. Deca ga onda često odbacuju na šta ono reaguje povišenom agresivnošću (jer ipak je svesno da je odbačeno), pa kad ovako nešto čujem, stvarno odbijam da poverujem da se radi o lenjosti ili izboru da se ponaša ovako!

Što se tiče terapije, pa sad...kako je tako je! Koliko ja znam ADHD se prilično teško leči. Za Ritalin kažu da ima svoje nus efekte koji se ponekad ispoljavaju ali...ne znam da postoji bolji lek. Od drugih intervencija, znam da postoje neke bihevioralne tehnike za usmeravanje pažnje kod kuće, u školi, i kombinovano! Takođe se primenjuje i kognitivno-bihevioralna terapija gde se insistira na razvijanju samogovora, samoposmatranja itd. Nebojša Jovanović u Srbiji primenjuje tehniku feedback-a. Ne znam zaista koliko su ove tehnike delotvorne, ja ih nisam primenjivao, ali mi kažu da ne mnogo!
 
Poslednja izmena:
Znaci, daleko od toga da je to izmisljena bolest.. Taj mladic, kazes 'bolovao u djetinjstvu', znaci ne boluje vise. Lijecio se ili je oboljenje samo proslo?

Jos jedno pitanje, koje sam gore zaboravio :). Da li je moguca amaterska samodijagnoza? Pomocu raznih upitnika kao:
http://www.thehealthcenter.info/selftest.php?id=7
http://www.additudemag.com/adhd/article/1041.html
http://www.helpguide.org/mental/adhd_add_diagnosis.htm
http://www.addcoachacademy.com/add-adhd-test-diagnosis.html

Pa u principu ADHD tokom godina polako jenjava. E sad, kažu da jedan procenat dece uspeva da ima potpuno ,,normalan'' život kasnije, a postoji ipak i jedan deo te dece koja nikad ne prevaziđu ovaj poremećaj u potpunosti. Kad odrastu, gube onu nemirnost, povećanu motoriku koja su svojstvena deci koja boluju od ove bolesti, ali nikad ne prevazilaze osećanje uznemirenosti, teškoće da organizuju pažnju i koncentraciju. Kaže se da kad ova deca odrastu, ona često ne završavaju fakultete (baš zbog komplikacija sa pažnjom), ostaju impulsivni i što bi se žargonski reklo, imaju teškoću da se skrase. A testovi koje si nabrojao uglavnom se daju roditeljima, učiteljima, ali mogu i deci. A što se tiče amaterske samodijagnoze...pa bolje ne! :)
 
Kad ste već započeli diskusiju i o nedostatku koncentracije...pa,ja imam velikih problema sa tim...i to ne samo kada učim,nego generalno,jako me teško "drži" pažnja šta god da radim...
Učenje,to je već druga priča,evo skoro sam spremala jedan ispit,i to jako dugo vreme,da bih se pojavila tamo i shvatila da sve znam nekako odoka,znam o čemu se radi,ali ne umem precizno da objasnim,a tolike sam dane provela učeći...
E sad,nešto mi se ne mili da uzimam lekove tipa "Acutil fosforo"...
Da li je u stvari pravo rešenje da promenim stil života,i da redukujem stres što je više moguće?
 
ADHD u djetinjstvu

Hiperaktivni poremećaj nedostatka pažnje je poznati dječiji poremećaj koji se može lliječiti.To je zdravstveno stanje povezano sa biološki aktivnim supstancama u mozgu. Dječiji tip ADHAD, i u nekim slučajevima odrasli tip ADHD se odlikuje promjenom ravnoteže biološki aktivnih supstanci mozga. ADHD može zahvatiti određena područja mozga koja su važna za riješavanje problema, planiranje, razumjevanje postupaka drugih, i kontrola impulsa.

Američka Akademija Dječije Adolescentne Psihijatrije (AACAP) smatra da je neophodno da sledeće karakteristike moraju biti prisutne prije postavljanja dijagnoze djetetu ADHD-a:

Ponašanje prisutno prije dobi od 7 godina
Trajanje simptoma najmanje 6 mjeseci
Simptomi moraju uzrokovati pravi hendikep u najmanje dva od sledećih područja života djeteta:
u učionici
na igralištu
kod kuće
u zajednici, ili
u socijalnim prilikama
Ako je djete suviše aktivno na igralištu, ali ne i drugdje, problem vjerovatno nije ADHD. Također ako se problemi javljaju samo u učionici i nigdje drugdje ne može se postaviti dijagnoza ADHD-a.Dijete sa nekim od simptoma ADHD-a ne može se smatrati da ima navedeni poremećaj ukoliko ne dođe do pogoršanja rezultata u školi ili odnosa sa prijateljima.
Čak i kad dječije ponašanje liči na ADHD, ne mora zapravo biti taj poremećaj; pažljiva procjena slučaja i diferencijalna dijagnoza mora biti učinjena.Mnoga druga stanja mogu biti okidač ponašanja sličnom kao kod ADHD-a.Na primjer, dijete može pokazivati ADHD simptome u slučaju iskustva:

Smrti ili razvoda u porodici, gubitka posla od strane roditelja, ili drugih iznenadnih promjena
Nedetektovanih poremećaja moždane aktivnosti
Infekcija uha koja može uzrokovati privremeni slušni poremećaj
Problem sa školom uzrokovan poremećajem mogućnosti učenja
Anksioznost ili depresija
Insuficijencija ili slab kvalitet sna
Zlostavljanje djece

ADHD kod odraslih

Istraživanja su pokazala da 60% dijagnostikovanih dječijih ADHD poremećaja, nastavljaju ispoljavati kiničku simptomatologiju u odrasloj dobi.To se odnosi na osam miliona odraslih osoba u SAD-u.Mnogi se, u odrasloj dobi, međutim ne liječe.Neliječeni slučajevi,najčešće imaju nesređen, haotičan život, ne mogu se organizovati i mogu biti ovisnici raznih farmakoloških, ne propisanih preparata ili alkoholičari.Obično imaju udružena oboljenja, komorbiditet sa depresijom, anksioznim poremećajima, bipolarnim poremećajem, zloupotrbom supstanci, ili probleme sa učenjem.Dijagnoza ADHD-a može pružiti odraslim osobama uvid u njihovo ponašanje i omogućiti pacijentima da postanu svjesniji i da potraže pomoć u tretmanu.Postoje nesuglasice među ekspertima da li ADHD postoji među odraslima. Prepoznat još 1978.godine još nije odvojen od dječijeg ADHD-a. Kliničarima otežava procjenu ADHD odraslih dijagnostički kriterijumi koji su još u razvoju, promjene uzrokovane godinama, komorbiditeti i mogućnost da visoka inteligencija ili faktori okoline mogu dati maskiranu ADHD.
 
...jeste znali da deca koja do 5-te (posebno do 3-ce god) gledaju tv duze od 2 sata dnevno imaju velike sanse da kasnije postanu agresivna i neposlusna, da imaju problema sa koncentracijom i ucenjem i sa razvojem "socijalnih vestina"
 
Simptomi
Nepažnja, hiperaktivnost, i impulsivnost su ključ ponašanja ADHD-a.Teško je definisati simptome ADHD-a jer je teško nacrtati liniju gdje normalni nivo nepažnje, hiperaktivnosti, i impulsivnosti prestaje, a pojavljuje se klinički značajan poremećaj koji zahtjeva tretman.Da bi bio dijagnostikovan ADHD, simptomi se moraju opservirati u dva navrata u periodu od šest mjeseci ili više i moraju pokazati odstupanje u jačini, nivou ispoljavanja s obzirom na ostalu djecu iste dobi.

S obzirom na simptome ADHD kod djece, razlikujemo tri potencijalno tri podjele ADHD-a - predominantno nepažljiv tip, predominantno hiperaktivno-impulsivni tip, ili kombinacija tipova, ako su kriterijumi oba subtipa prisutni.

Simptomi predominantno nepažljivog tipa mogu uključivati:

Lako narušavanje pažnje, nepamćenje detalja, zaboravljanje stvari, i često mjenjanje aktivnosti
Poteškoće pri fokusiranju pažnje na stvari
Pojavljivanje nestrpljivosti, dosade nakon samo nekoliko minuta riješavanja zadatka, osim ako djete ne radi nešto u čemu zaista uživa
Poteškoće pri fokusiranju pažnje pri rješavanju zadatka ili učenja neček novog
Teškoće pri rješavanju domaćih zadataka, često gubljenje stvari (npr. olovke, igračke,zabilješke) koji su potrebni da bi se uradio zadatak ili aktivnost.)
Ne slušaju kada im se govori
Sanjalice, lako se zbunjuju, kreću se polako
Poteškoće pri brzini obrade informacija u odnosu na druge
Teškoće pri praćenju instrukcija

Simptomi predominantno hiperaktivno-impulsivni tipa mogu uključivati:

Nervoza i osjećaj nelagodnosti u svojoj koži
Neprestano pričanje
Prave štetu naokolo, dirajući ili igrajući se sa svim što vide
Imaju probleme pri sjedenju tokom večere, u školi, ili prodavnici
Konstantno su u pokretu
Imaju poteškoće da rade zadatke koji zahtjvaju tišinu i mirnoću
Impulsivnost kao primarna manifestacija

Veoma su nestrpljivi
Ometanje ili neprikladni komentari, pokazuju emocije bez suzdržavanja, i ponašaju se bez odgovornosti za posljedice
Imaju poteškoće pri čekanju onoga što žele ili čekanju svoga reda za igru
Mnogi ljudi pokazuju neke od ovih karakteristika, ali ne na nivou kada takvo ponašanje značajno utiče na posao osobe, odnose, ili učenje. Simptomi pogoršanja se čak različito tumače s obzirom na drugačiji kulturalni kontekst.

Simptomi mogu biti prisutni u odrasloj dobi kod polovine djece kod kojih je postavljena dijagnoza ADHD-a.Procjena ovoga je teška jer ne postoje oficijalni dijagnostički kriterijumi za ADHD kod odraslih.ADHD kod odraslih ostaje klinička dijagnoza.Simptomi i znaci mogu biti drugačiji od onih u djetinjstvu i adolescenciji tokom perioda prilagođavanja i nakon učenja mehanizama izbjegavanja tokom perioda socijalizacije.

Studija iz 2009godine je pokazala da djeca sa ADHD-om se mnogo kreću jer im to pomaže da ostanu u pripravnosti pri izvršavanju postavljenih zadataka.
 
DSM-IV kriterij
I. Jedno od A ili B:[113]

JEDNO OD:
(A.) Šest ili više sljedećih znakova nepažnje mora biti prisutno najmanje 6 posljednjih mjeseci na takav način da su neprikladni za razvojni nivo osobe.
Nepažnja:
Obično ne poklanjaju dovoljno pažnje detaljima ili prave greške pri školskim zadacima iz nepažnje, na poslu, ili tokom drugih aktivnosti.
Obično imaju problem pri održavanju pažnje na zadatak ili neku aktivnost.
Obično ne slušaju kad im se direktno govori.
Obično ne prate uputstva i ne završe školski zadatak, rutinski posao, ili obavezu na poslu (ne zbog opozicionističkog ponašanja ili nerazumjevanja uputstva).
Obično imaju problem sa organizovanjem aktivnosti
Obično izbjegavaju, ne vole i ne žele da rade stvari koje zahtjevaju mnogo mentalnog napora za duži vremenski period (kao što je domaća ili školska zadaća)
Obično gube stvari neophodne za zadatak ili aktivnost( igračke, školski pribor, olovke, knjige, ili alat)
Obično se lako ometaju.
Zaboravljivi su što se tiče dnevnih obaveza
ILI
(B.) Šest ili više od sledećih znakova hiperaktivno-impulsivnog tipa mora biti prisutno najmanje 6 mjeseci i to na nivou koji je ometajući i neprikladan za razvojni nivo osobe:
Hiperaktivnost:
Obično imaju nervozu u rukama ili nogama ili osjećaju nelagodnost na svom mjestu
Obično ustaju sa mjesta kad se očekuje da ostanu sjediti.
Obično se penju ili trče kada je to neprikladno i gdje je neprikladno(adolescenti i odrasli se mogu osjećati veoma uznemireno)
Obično imaju problema da uživaju u aktivnostima slobodnog vremena na miran način
Obično su ''u pokretu'' ili se obično ponašaju ''kao da se voze na motoru''
Obično mnogo pričaju
Impulsivnost:
Obično se žure da odgovore prije nego li je pitanje i postavljeno
Obično imaju problema sa čekanjem u redu
Obično ometaju ili prekidaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru)

II. Neki znaci koji uzrokuju poremećaj su prisutni prije starosti od 7 godina

III. Neki simptomi poremećaja mogu biti prisutni na dva ili više mjesta(kao što je škola/posao i kuća).

IV. Mora postojati jasan dokaz značajnog pogoršanja socijalnog, školskog ili funkcionisanja na poslu.

V. Simptomi se ne pojavljuju samo tokom Razvojnog Pervazivnog Poremećaja, Šizofrenije, ili drugih Psihotičnih poremećaja.Simptomi nisu dio drugih mentalnih poremećaja (kao Poremećaja Raspoloženja, Anxioznog poremećaja, Disocijativnog Poremećaja, ili Poremećaja Ličnosti).
 

Back
Top