Ostala bez prijatelja

jockobocko

Zainteresovan član
Poruka
187
Moja situacija je prilicno ozbiljna. Celog zivota sam imala prijatelje osnovna, srednja.... imala sam i najbolju drugaricu ali sada nemam ni jednog prijatelja.Naime. 5 godina sam srudirala u Inostranstvu i tamo stekla prijatelje koje mislim da vise nikada ne mogu da imam ovde, u Beogradu. To je bila grupa od nas sest najblizih i onih sa kojima sam se druzila manje ali su svakako bili super. To su bili ljudi koji su me voleli i ja njih sa kojima sam imala predavanja ucila zajedno, bila upucena na njih potpuno im verovala, a sto je najvaznije nikada se nisam tako "skontala" sa nekim koliko je to bilo sa njima. to su ljudi puni energije, spontani, duhoviti i bili su mi kao porodica.... da ne davim kada sam se vratila u Beograd posle studija, vratili sam se i starim prijateljim koji su nekako postali smaraci. Cure koje nisu "za akciju" da se izadje da uradimo nesto da odemo negde sve to na neko natezanje...imaju sada momke pa ko da su postale domacice....i ja imam momka pa nisam takva. i najbolja drugarica je prosto nestala kada je nasla decka sto puta me je ispalila zbog njega....ja sam se trudila da to shvatim na pocetku ali kako je vreme odmicalo bilo mi je sve gore jer sam ja bila ona koja je nju cimala i ona nije mnogo marila. I druge drugarice su slicne. Jedva mogu neku da nateram da odemo do bioskopa ili na kafu. Shvatila sam da mi takvi ljudi ne trebaju da ako me pozovu ja cu se videti sa njima ali da vise ne zavaravam sebe da sam bliska sa njima. Sto je najveci paradoks moje drustvo sa faksa je vise upiceno u moj zivot nego ovi ovde, cimaju se pa pozovu cesto dopisujemo se, razgovaramo na skajpu, sto znaci da nije vazno koliko si daleko i da ako ti je stalo do nekoga da ces naci nacin da kontaktiras sa njim i ako je daleko. Ocajna sam i ne znam sta da radim, razmisljam da se uclanim negde da idem na neke kuseve i da slobodno vreme provedem na nekim novim mestima gde mogu da upoznam ljude slicne sebi znam da nije lako ali svakako me nervira i da se vidjam sa ovim "smaracima" ili smaracicama. da li je neko bio u slicnoj situaciji i da li moze da mi da neki savet
p.s. izvinjavam se ako je elaboracija malo duza:)
 
moras da zadrzis fleksibilnost i prilagodis novonastalu situaciju djelom sebi, djelom sebe njoj
to sto imaju manje vremena za tebe ne znaci da trebas da ih izbrises sa liste
sami ih zadrzi u tom statusu u kom su sada a prijatelje trazi medju novim ljudima
 
Moja situacija je prilicno ozbiljna. Celog zivota sam imala prijatelje osnovna, srednja.... imala sam i najbolju drugaricu ali sada nemam ni jednog prijatelja.Naime. 5 godina sam srudirala u Inostranstvu i tamo stekla prijatelje koje mislim da vise nikada ne mogu da imam ovde, u Beogradu. To je bila grupa od nas sest najblizih i onih sa kojima sam se druzila manje ali su svakako bili super. To su bili ljudi koji su me voleli i ja njih sa kojima sam imala predavanja ucila zajedno, bila upucena na njih potpuno im verovala, a sto je najvaznije nikada se nisam tako "skontala" sa nekim koliko je to bilo sa njima. to su ljudi puni energije, spontani, duhoviti i bili su mi kao porodica.... da ne davim kada sam se vratila u Beograd posle studija, vratili sam se i starim prijateljim koji su nekako postali smaraci. Cure koje nisu "za akciju" da se izadje da uradimo nesto da odemo negde sve to na neko natezanje...imaju sada momke pa ko da su postale domacice....i ja imam momka pa nisam takva. i najbolja drugarica je prosto nestala kada je nasla decka sto puta me je ispalila zbog njega....ja sam se trudila da to shvatim na pocetku ali kako je vreme odmicalo bilo mi je sve gore jer sam ja bila ona koja je nju cimala i ona nije mnogo marila. I druge drugarice su slicne. Jedva mogu neku da nateram da odemo do bioskopa ili na kafu. Shvatila sam da mi takvi ljudi ne trebaju da ako me pozovu ja cu se videti sa njima ali da vise ne zavaravam sebe da sam bliska sa njima. Sto je najveci paradoks moje drustvo sa faksa je vise upiceno u moj zivot nego ovi ovde, cimaju se pa pozovu cesto dopisujemo se, razgovaramo na skajpu, sto znaci da nije vazno koliko si daleko i da ako ti je stalo do nekoga da ces naci nacin da kontaktiras sa njim i ako je daleko. Ocajna sam i ne znam sta da radim, razmisljam da se uclanim negde da idem na neke kuseve i da slobodno vreme provedem na nekim novim mestima gde mogu da upoznam ljude slicne sebi znam da nije lako ali svakako me nervira i da se vidjam sa ovim "smaracima" ili smaracicama. da li je neko bio u slicnoj situaciji i da li moze da mi da neki savet
p.s. izvinjavam se ako je elaboracija malo duza:)

.. Možda ce prijatelj tebi doći .;)
 
Pa proslo je pet godina, nije to malo vremena. Videces uostalom za sledecih pet godina da li ces i dalje biti bliska sa drustvom sa faksa. Nije za dzabe ona izreka, daleko od ociju daleko od srca. Na zalost.

Naravno potrudi se da upoznas nove ljude, ali i ove stare prijatelje ne brisi sa spiska :) daj im malo vremena da se opet naviknu na tebe. Nisu ljudi smaraci, samo su cesto jako inertni.
 
promena mesta boravka ponekad dovede coveka u situaciju da se oseca odsecen od sveta..to mi se desilo nekoliko puta, jer sam vise puta menjala grad u kome zivim.
ali novi ljudi se pojave. i da, idi negde, na ples, na planinarenje, na plivanje, bilo gde gde ces sresti nove ljude koji ti vise odgovaraju u tom zivotnom trenutku.
i ne brini, bice sve ok.:)
 
Moja situacija je prilicno ozbiljna. Celog zivota sam imala prijatelje osnovna, srednja.... imala sam i najbolju drugaricu ali sada nemam ni jednog prijatelja.Naime. 5 godina sam srudirala u Inostranstvu i tamo stekla prijatelje koje mislim da vise nikada ne mogu da imam ovde, u Beogradu. To je bila grupa od nas sest najblizih i onih sa kojima sam se druzila manje ali su svakako bili super. To su bili ljudi koji su me voleli i ja njih sa kojima sam imala predavanja ucila zajedno, bila upucena na njih potpuno im verovala, a sto je najvaznije nikada se nisam tako "skontala" sa nekim koliko je to bilo sa njima. to su ljudi puni energije, spontani, duhoviti i bili su mi kao porodica.... da ne davim kada sam se vratila u Beograd posle studija, vratili sam se i starim prijateljim koji su nekako postali smaraci. Cure koje nisu "za akciju" da se izadje da uradimo nesto da odemo negde sve to na neko natezanje...imaju sada momke pa ko da su postale domacice....i ja imam momka pa nisam takva. i najbolja drugarica je prosto nestala kada je nasla decka sto puta me je ispalila zbog njega....ja sam se trudila da to shvatim na pocetku ali kako je vreme odmicalo bilo mi je sve gore jer sam ja bila ona koja je nju cimala i ona nije mnogo marila. I druge drugarice su slicne. Jedva mogu neku da nateram da odemo do bioskopa ili na kafu. Shvatila sam da mi takvi ljudi ne trebaju da ako me pozovu ja cu se videti sa njima ali da vise ne zavaravam sebe da sam bliska sa njima. Sto je najveci paradoks moje drustvo sa faksa je vise upiceno u moj zivot nego ovi ovde, cimaju se pa pozovu cesto dopisujemo se, razgovaramo na skajpu, sto znaci da nije vazno koliko si daleko i da ako ti je stalo do nekoga da ces naci nacin da kontaktiras sa njim i ako je daleko. Ocajna sam i ne znam sta da radim, razmisljam da se uclanim negde da idem na neke kuseve i da slobodno vreme provedem na nekim novim mestima gde mogu da upoznam ljude slicne sebi znam da nije lako ali svakako me nervira i da se vidjam sa ovim "smaracima" ili smaracicama. da li je neko bio u slicnoj situaciji i da li moze da mi da neki savet
p.s. izvinjavam se ako je elaboracija malo duza:)

ko kaze da prijatelji moraju da budu do kraja zivota?
okolnosti menjaju ljude..
uostalom, jesi li sigurna da i ti nisi bila isti takav smarac kakvi su sada tvoji stari prijatelji, a da je tebe promenio boravak u drugacijoj sredini?
svi mi imamo prioritete u svojim zivotima..nekad je tebi bilo druzenje sa tvojim starim prijateljima, a onda je bilo skolovanje u inostranstvu..
tvojoj drugarici je bilo druzenje sa tobom, a onda- njen decko..
jesi li ti odrzavala blizak kontakt, makar elektronskim putem, svo ovo vreme dok si bila odsutna sa starim prijateljima?
lepo rece neko gore - daleko od ociju..a i pitanje je da li je to zaista bilo takvo cvrsto prijateljstvo kao sto si mislila da jeste..
po svemu sudeci, moraces sebi da trazis neke nove prijatelje sa kojima ces odrzavati dinamican i intenzivan kontakt onako kako tebi to sada odgovara..
 
A jesi ti jocko imala nekad ozbiljnu vezu i povodila vreme s partnerom?jeste ziveli zajedno?ajde slobodno pitaj neke starije rodjake ili komsiluk..to je sasvim normalna i ocekivana pojava..i da imaju volju fizicki ne mogu postici da se vide sa svakim ko bi kao ti razmisljao..i sta jel treba svako da tripuje da ga zapostavljaju..znas nema vise drustva za more..idu s deckom ili devojkom..shvati da teze ka zivotnom saputniku svi i da ces se njemu ti sutra okrenuti pre nego vilenjenju s vecim drustvom
 
ko kaze da prijatelji moraju da budu do kraja zivota?
okolnosti menjaju ljude..
uostalom, jesi li sigurna da i ti nisi bila isti takav smarac kakvi su sada tvoji stari prijatelji, a da je tebe promenio boravak u drugacijoj sredini?
svi mi imamo prioritete u svojim zivotima..nekad je tebi bilo druzenje sa tvojim starim prijateljima, a onda je bilo skolovanje u inostranstvu..
tvojoj drugarici je bilo druzenje sa tobom, a onda- njen decko..
jesi li ti odrzavala blizak kontakt, makar elektronskim putem, svo ovo vreme dok si bila odsutna sa starim prijateljima?
lepo rece neko gore - daleko od ociju..a i pitanje je da li je to zaista bilo takvo cvrsto prijateljstvo kao sto si mislila da jeste..
po svemu sudeci, moraces sebi da trazis neke nove prijatelje sa kojima ces odrzavati dinamican i intenzivan kontakt onako kako tebi to sada odgovara..

pa ja sam studije zavrsila pre vise od dve godine a sa drustvom iz amerike sam i dalje bliska cak se i posecujemo koliko smo u mogucnosti. A smaracica sigurno nisam postala ja jer sam se u americi oslobodila i bila mnogo energicnija i orna za druzenje i zabavu nego pre nego sto sam otisla na studije. Ja sam takodje bila iniciator svih dopisivanja sa prijateljima ovde dok sam bila u americi. Kada sam se vratila iz amerike prvo vreme je sve bilo ok sa najboljom drugaricom ali se kasnije sve promenilo. Meni su svi rekli da sam se promenila ali u pozitivnom smislu da sam u medjuvremenu sazrela....
 
A jesi ti jocko imala nekad ozbiljnu vezu i povodila vreme s partnerom?jeste ziveli zajedno?ajde slobodno pitaj neke starije rodjake ili komsiluk..to je sasvim normalna i ocekivana pojava..i da imaju volju fizicki ne mogu postici da se vide sa svakim ko bi kao ti razmisljao..i sta jel treba svako da tripuje da ga zapostavljaju..znas nema vise drustva za more..idu s deckom ili devojkom..shvati da teze ka zivotnom saputniku svi i da ces se njemu ti sutra okrenuti pre nego vilenjenju s vecim drustvom

pa najgore od svega je sto kada sam se vratila sa faksa pocela sam da radim imala prilicno zahtevno radno vreme pocela sam da se zabavljam sa deckom i sada smo zajedno skoro 3 godine ali sam ipak imala vremena da pozovem da iniciram vidjanje dok su drugarice cesto bile ljenje da izadju. Mozda ja gledam to iz svoje prizme ali mi je malo glupo da mlade cure od 25 nemaju elana da izdju i nemau vremena kao da ih kod kuce ceka copor dece i muz balkanac;)
 
pa ja sam studije zavrsila pre vise od dve godine a sa drustvom iz amerike sam i dalje bliska cak se i posecujemo koliko smo u mogucnosti. A smaracica sigurno nisam postala ja jer sam se u americi oslobodila i bila mnogo energicnija i orna za druzenje i zabavu nego pre nego sto sam otisla na studije. Ja sam takodje bila iniciator svih dopisivanja sa prijateljima ovde dok sam bila u americi. Kada sam se vratila iz amerike prvo vreme je sve bilo ok sa najboljom drugaricom ali se kasnije sve promenilo. Meni su svi rekli da sam se promenila ali u pozitivnom smislu da sam u medjuvremenu sazrela....
ma najgore je sad traziti krivca..
ljudim se menja zivot, pa se normalno menjaju i odnosi. to sto neko provodi vise vremena sa deckom, ne znaci da te vise ne voli. to sto se sa nekim ne vidjas inteznivno ne znaci da ste prestali da budete prijatelji.
promena je deo zivota i normalna je i pozeljna..
samo napred, idi za onim sto ti je potrebno. u covekovom srcu ima mesta za mnogo ljudi.:)
 
E dobro to se slazem da se uchaurimo svi..ali opet pogledaj ko sedi po kaficima i koje je godiste po klubovima..ode voz i pregazi vreme..neke druge stvari nas ispunjavaju i nemamo kondicije pored svakodnevnih aktivnosti i za izlaske..odgovornost je malo veca od ucenja
 
i kamen se manja vremenom a kamoli čovek.
dakle, tebe i tvoje prijatelje je život odveo na različite strane i u tome nema ništa čudno.
gubitak je vremena, pokušaj da se prilagodiš drugima. ne možeš nekoga naterati da ti bude prijatelj. a i da možeš zašto bi?
budi ono što jesi, bavi se onim što voliš i samo napred pojaviće se neki novi ljudi...
koji su i sada tu oko tebe ali ih ne primećuješ
p.s. kao što i prethodnici rekoše, nisi ni prva ni poslednja kojoj se to dešava
 
E dobro to se slazem da se uchaurimo svi..ali opet pogledaj ko sedi po kaficima i koje je godiste po klubovima..ode voz i pregazi vreme..neke druge stvari nas ispunjavaju i nemamo kondicije pored svakodnevnih aktivnosti i za izlaske..odgovornost je malo veca od ucenja

ma ne mora to da bude izlazak nije bitno gde se vidjamo nego koliko mrosto osecam otudjenje od ljudi koji su mi bili bliski i sa nekim sa kim sam se do skoro cula svaki dan sada se cujemo jednom u mesec dana to mislim da nije nirmalno. Pri tom mnogi od njih misle da ako to posalju po neku poruku a nisu ti culi glas mesec dana da je to ok i da mi ostvarujemo kontakt.
 
ma ne mora to da bude izlazak nije bitno gde se vidjamo nego koliko mrosto osecam otudjenje od ljudi koji su mi bili bliski i sa nekim sa kim sam se do skoro cula svaki dan sada se cujemo jednom u mesec dana to mislim da nije nirmalno. Pri tom mnogi od njih misle da ako to posalju po neku poruku a nisu ti culi glas mesec dana da je to ok i da mi ostvarujemo kontakt.

Ma sve mi je jasno..evo ortaka iz srednje sam zvao pre nove god 2 puta..nije mi se javio ni posle nove da cestita..sad ja kao kazem zvao sam 2 puta necu vise..zvao je pre neki dan nisam je javljao..nemam zelju posto mu je trebalo 2 meseca..i tako se ljudi udalje j bg..s nekim sam od malih nogu i kad nadju devojku ista je prica..to je jednostavno kvalitetnije vreme i nije za osudu..pa ni s rodbinom nemamo vremena da se uklopimo..rodjendani slava i to je to
 
Ma sve mi je jasno..evo ortaka iz srednje sam zvao pre nove god 2 puta..nije mi se javio ni posle nove da cestita..sad ja kao kazem zvao sam 2 puta necu vise..zvao je pre neki dan nisam je javljao..nemam zelju posto mu je trebalo 2 meseca..i tako se ljudi udalje j bg..s nekim sam od malih nogu i kad nadju devojku ista je prica..to je jednostavno kvalitetnije vreme i nije za osudu..pa ni s rodbinom nemamo vremena da se uklopimo..rodjendani slava i to je to

pa slazem se ali evo gledam svog momka on ima veliko drustvo i to su sve ljudi iz prvog razreda ima sigurno 5 bas bliskih ortaka i 10 daljih i sa svima je u kontaktu i oni sa njim. Valjda se momci redje uslovno receno odricu prijateljstava kao se pojavi devojka nego sto to rade cure. Da sam takva ne bih primetila da sam se udaljila od prijatelja ali ovako biti samo sa momkom i da mi je to dovoljno meni to nije normalno. Valjda sam i na faksu imala drugaciju ekipu ljudi smo svi bili u domovima i druzili se. Nekako su svi bili zabavni i spontani a ovo ovde sve baba do babe, sta cu svesna sam da moram da nadjem nesto sto ce mi okupirati slobdno vreme pa mozda i upoznam nove ljude sa kojim bih se sdruzila, ali sam svakako razocarana u svoje drugarice....
 
nije istina daleko od ociju daleko od srca...ali je istina da se ljudi menjaju...tacno znam na sta mislis kad kazes da ljudi ovde nemaju entuzijazma da izadju i da se to razlikuje od inostranstva...mozda tvoja ex najbolja drugarica volid a sedi kuci i lakira nokte, a ti da zujis po gradu...i sto si ti vise u pravu od nje? :)

hocu reci...da imas mesta i vremena za nove prijatelje...ja sam u zadnje 2 godine srela nekoliko ljudi koji su mi postali dobri prijatelji...na putovanju, na kursevima, na poslu se srecu ok ljudi (mada ja ne bejah te srece)... kad sam diplomirala, bila sam ocajna posto sam sasvim izgubila drustvo..naravno da smo i dalje u kontaktu,ali prosto su se nametnuli drugaciji uslovi..elem..ima ljudi tebi slicnih samo treba da ih pronadjes..tamo gde se najvise kreces, da biste se baviliz ajedno aktivnostima koje vam se mile...
ajde, ajde, chin up!
 
potpuno je normalno da sa sazrevanjem menjamo i krug ljudi sa kojima se vidjamo..
ne kazem da prestanemo potpuno da se vidjamo sa onima sa kojima smo isli u vrtic, ali interesovanja se kroz godine menjaju svima nama..
zasto bi tvoja bila ista kao i tvojim drugaricama posle toliko godina?
nekome je zivotna ambicija da bude g-dja necija..a neko svoju buducnost vidi drugacije..
 
Чињеница је да се мењамо. Далеко од очију не мора да значи да је далеко од срца.

Не знам колико си ти заправо била у контакту са свим пријатељима из Србије док си била у иностранству, тако да не могу ништа пуно да кажем о томе.

Али и ти мораш да разумеш да ако ти волиш да скиташ и лумпујеш-не воле сви.
Ја сам рецимо мирнији тип, а немам ни 25 :mrgreen: И што сам ја сада лоша? Да ли то значи да не можемо наћи нешто што можемо заједно да урадимо?

Такође сам напустила пријатеље из Србије и запалила преко. Трудим се да будем у контакту колико ми то време дозвољала. И примећујем да ми неки измичу. Али шта да радим, трудићу се док видим да нису измакли... Бар ћу на крају знати ко је био вредан труда.
 
Pazi, nisi bila tu jako dugo, a tvoje drugarice su nasle neka nova interesovanja...ne znaci da ne zele da se druze sa tobom, ali mozda imaju jace, ozbiljnije veze...okrenule su se malo vise svojim momcima, a pored toga je tu verovatno i posao i tako...hteli to priznati ili ne ali vremenom se sve manje izlazi i luduje.

Nego nesto bitnije sam hteo da ti kazem. Postujem svacije misljenje, svako radi kako hoce, ali mi nije bas najjasnije zbog cega vi ne probate da malo mesate musko i zensko drustvo. Ti pominjes samo svoje drugarice za izlazak. a sta je sa njihovim momcima? Jel' bi bilo pogresno da izadjete recimo u cetvoro negde? Ti , tvoja drugarica i vasi momci? Ili da odete negde da raspalite rostilj? Ili na pecanje, izlet? Ili u grad uvece, nije vazno...sve je to potrebno coveku, zavisi sta ko koliko voli...

da se ne lazemo, devojke same kada izlaze(ili momci) uvece u diskoteku, ili slicno...uvek tu ima nekog flerta sa nekim tipovima koji vam prilaze...mozda to tvoja drugarica ne zeli? mozda bi i izasla sa tobom u provod ako bi isla sa svojim deckom?

Dok sam bio u vezi sa devojkom, imali smo zajednicko drustvo, zajednicke i prijatelje i najcesce smo izlazili zajedno. moji ortaci su bili i njeni ortaci, nije bilo potrebe d aizlazim sam sa njima bez nje...nisam ni hteo...i bilo je bas super.

Bez veze je da ocekujes od drugarice da idete i gluimte sex&grad ako one to ne zele...Zele da se druze sa tobom, ali ne tako. Ne bi rekao da su smaracice zbog toga. I ti bi sad zbog toga okrenula njima ledja i trazila novo drustvo?
Uostalom, nadju ti novo drustvo...pa kad hoces u zezanje, idi sa tim novim drugaricama koje to zele, a ove stare prijatelje cuvaj za neke druge prilike.

Ali probajte da izmesate drustvo, sto momci od tvojih drugarica ne bi bili i tvoji prijatelji kao i one, tvoje stare drugarice...
Sto se tice tog drustva iz SAD...primetices da cete sve redje da se cijete preko skypa vremenom...tako to ide. ali i njih cuvaj, ne valja gubiti kontakte sa ljudima...
 
Posto dugo nisi bila u Srbiji sa starim drustvom nekako je logicno da ste se distancirali jedni od drugih. Pet godina nije malo, interesovanja se menjaju. Mozda si ti isuvise hiperaktivna za njih. Nismo svi isti. Neki vole da luduju ceo dan i noc, a neki su povuceniji. Pokusaj da razgovaras sa njima o tom problemu. Mozda pronadjete neko resenje, neki kompromis. U svakom slucaju zelim ti puno srece! :)
 
Moja situacija je prilicno ozbiljna. Celog zivota sam imala prijatelje osnovna, srednja.... imala sam i najbolju drugaricu ali sada nemam ni jednog prijatelja.Naime. 5 godina sam srudirala u Inostranstvu i tamo stekla prijatelje koje mislim da vise nikada ne mogu da imam ovde, u Beogradu. To je bila grupa od nas sest najblizih i onih sa kojima sam se druzila manje ali su svakako bili super. To su bili ljudi koji su me voleli i ja njih sa kojima sam imala predavanja ucila zajedno, bila upucena na njih potpuno im verovala, a sto je najvaznije nikada se nisam tako "skontala" sa nekim koliko je to bilo sa njima. to su ljudi puni energije, spontani, duhoviti i bili su mi kao porodica.... da ne davim kada sam se vratila u Beograd posle studija, vratili sam se i starim prijateljim koji su nekako postali smaraci. Cure koje nisu "za akciju" da se izadje da uradimo nesto da odemo negde sve to na neko natezanje...imaju sada momke pa ko da su postale domacice....i ja imam momka pa nisam takva. i najbolja drugarica je prosto nestala kada je nasla decka sto puta me je ispalila zbog njega....ja sam se trudila da to shvatim na pocetku ali kako je vreme odmicalo bilo mi je sve gore jer sam ja bila ona koja je nju cimala i ona nije mnogo marila. I druge drugarice su slicne. Jedva mogu neku da nateram da odemo do bioskopa ili na kafu. Shvatila sam da mi takvi ljudi ne trebaju da ako me pozovu ja cu se videti sa njima ali da vise ne zavaravam sebe da sam bliska sa njima. Sto je najveci paradoks moje drustvo sa faksa je vise upiceno u moj zivot nego ovi ovde, cimaju se pa pozovu cesto dopisujemo se, razgovaramo na skajpu, sto znaci da nije vazno koliko si daleko i da ako ti je stalo do nekoga da ces naci nacin da kontaktiras sa njim i ako je daleko. Ocajna sam i ne znam sta da radim, razmisljam da se uclanim negde da idem na neke kuseve i da slobodno vreme provedem na nekim novim mestima gde mogu da upoznam ljude slicne sebi znam da nije lako ali svakako me nervira i da se vidjam sa ovim "smaracima" ili smaracicama. da li je neko bio u slicnoj situaciji i da li moze da mi da neki savet
p.s. izvinjavam se ako je elaboracija malo duza:)

Evo dodji u NS,pa da izadjemo,bez smaranja:):)
 

Back
Top