- Poruka
- 50
Baranja, Zemun i Pančevački rit, sada anektirani od strane Srbije i Hrvatske đilasovim granicama, bili su u sklopu partizanske centrale za Vojvodinu. Za slobodu tih teritorija se nije borila ni četnička kolaboracionistička Srbija ni ustaška genocidna Hrvatska, već antifašisti - Partizani i Vojvođani svih nacija. Po Zemunu se 45-te po oslobađanju pevalo: Vojvodina naša dika - biće republika! A ovaj najjužniji vojvođanski grad predat je Srbiji, i da stvar bude još gora - Beogradu. Isterani su Nemci, Hrvati i Srbi koji su bili protiv toga da se ovaj grad sa bogatom istorijom i kulturom marginalizuje i postane prigradska beogradska opština.
Što se tiče Baranje, da bi Hrvatska dobila širi pojas na Dunavu, u Baranju je naseljeno 10000 Hrvata iz mađarskog dela Baranje i ta oblast je predata Hrvatskoj - od strane đilasove komisije za granice.
Čerupanje Vojvodine je nastavljeno odvajanjem Pančevačkog rita (Padinska Skela - Borča), iako je bilo protesta naroda iz tih mesta da se te teritorije ne priključuju Beogradu, na kraju je ipak priključena.
Što se tiče Baranje, da bi Hrvatska dobila širi pojas na Dunavu, u Baranju je naseljeno 10000 Hrvata iz mađarskog dela Baranje i ta oblast je predata Hrvatskoj - od strane đilasove komisije za granice.
Čerupanje Vojvodine je nastavljeno odvajanjem Pančevačkog rita (Padinska Skela - Borča), iako je bilo protesta naroda iz tih mesta da se te teritorije ne priključuju Beogradu, na kraju je ipak priključena.