Svet želi da bude obmanut ...

Poruka
51.038
ili

Mundus vult decipi, ergo decipiatur – izreka koje se pripisuje Petroniju.


Da li to znači da je čovek, kao nesavršeno biće, nesposobno za spoznaju nekih velikih, tajnih istina, i da ga treba obmanjivati kako bi bio koliko toliko-zadovoljan u životu punom njegovih malih, i samo za njega bitnih (kvazi) istina? To bi značilo privid kao život, iluziju kao istinu, ideale i ideologije kao sofisticirane instrumente za postizanje jednog, jedinog cilja – obmane, tj. uljuljkivanja u svet za koji se, uz servirana lažna obećanja, očekuje da će biti bolji.
Da li je potreba za (samo)obmanom zaista deo čovekovog karaktera, kao linija manjeg otpora?
Ako "svet" želi da bude obmanut, ko ga obmanuje i zašto? Ko je "svet", a ko su majstori obmane?
 
Zalila mi se jedna mlada mama, kaze:
Sin mi je jako jako lenj, i zalim se mami kako ne mogu da ga naucim da spremi stvari iza sebe, da namesti krevet, i slicno a mama mi kaze sledece
"Znas kako dete moje, jos je Ducic rekao kako nema urodjenije ljudskije osobine kod coveka od lenosti. Ne mozes od sina da ocekujes da prevazidje jednu tako duboko ljudsku osobinu."
Mlada mama je posizila. Kaze da je ta ista mama nju maltretirala i te kako da bude vredna, kako se lenjost ne isplati u zivotu.
 
Ne zeli svet, ali zele lenji....

Kakvo je vaše lično mišljenje o nestašici hrane
u ostalim djelovima svijeta?

Anketa se završila katastrofalno:
u Africi nisu znali šta je to hrana,
u Zapadnoj Evropi nisu znali šta je to nestašica hrane,
u Istočnoj Evropi nisu znali šta je to lično mišljenje,
u Americi nisu znali šta je ostatak svijeta.


Lepo je sto ljudi mogu sa tako malo znanja da lepo zive...
-----------------------------------
Kad svi uz pravo na zivot uzmu pravo i na mudrost i vrednost , onda nema ni mudrosti ni vrednosti....i tu pocinje laz i obmana...
 
ili

Mundus vult decipi, ergo decipiatur – izreka koje se pripisuje Petroniju.


Da li to znači da je čovek, kao nesavršeno biće, nesposobno za spoznaju nekih velikih, tajnih istina, i da ga treba obmanjivati kako bi bio koliko toliko-zadovoljan u životu punom njegovih malih, i samo za njega bitnih (kvazi) istina? To bi značilo privid kao život, iluziju kao istinu, ideale i ideologije kao sofisticirane instrumente za postizanje jednog, jedinog cilja – obmane, tj. uljuljkivanja u svet za koji se, uz servirana lažna obećanja, očekuje da će biti bolji.
Da li je potreba za (samo)obmanom zaista deo čovekovog karaktera, kao linija manjeg otpora?
Ako "svet" želi da bude obmanut, ko ga obmanuje i zašto? Ko je "svet", a ko su majstori obmane?
Za malog coveka,koji se jedva nosi sa svakodnevnim zivotnim problemima,ne znati neke vece,vaznije istine,je gotovo blagoslov.
Ukoliko zaista postoje neke velike tajne,zavere itd,ako postoji barem neka od mnogobrojnih koje se pominju na pdf-u nipm,bolje je i da ostanu tajne,inace bi se nadnosile nad covecanstvom kao mracan,mracan oblak.Mrak.
A mrak je praiskonski strah.
i meni je to sasvim logicno-kao sto roditelj u bankrotu nece reci svoj trogodisnjem detetu da su u skripcu,tako i na globalnom planu mocnici nece deliti svoje tajne,naume itd sa malim covekom.
Svakome prema sposobnostima.
 
Choveku nije ni potrebna istina za funkcionisanje , potrebna je svrha .
Tako da su se istine krojile da budu dobre svrsi , i da bi opravdao svrhu , nametnutu ili svoju , chovek se obmanjivao i krojio istine .

A tu je i manjina ljudi chija je svrha istina , koliko su u tome uspeli , to bi bila druga tema .
 
Homo sum et homo nihil a me alienum puto.
Čovjek sam i ništa ljudsko nije mi strano.

Ako krenem od pojma obmane...završit ću sa nekim zaključkom koji se opet može posmatrati kao obmana
Ako krenem od čovjeka kao biološkog bića pojam obmane nestaje potpuno u filozofskom smislu jer sa čovjekom sve počinje i završava...
Obmana kao laž...namjerna zloupotreba radi nanošenja štete nekome bi se mogla psihološki posmatrati u najboljem slučaju..patologija takvih slučajeva nije daleka čini mi se
Obmana kao pošteda nekoga ... može biti korisna
Neznanje kao obmana..nesvjesna obmana ..mehanizam ego odbrane...itd...
 
Hajde da se igramo....

znanje je u odnosu sa neznanjem, neznanje je u odnosu sa obmanom.
Samo ovo kratko uvezivanje dovodi do toga je osnovna karakteristika znanja saradnja sa obmanom...
To se moze videti kroz procenu vrednosti znanja....

Kad znanje ili institucije znanja dobiju autoritet, onda je gora stvar...
Onda se autoritet mesa u procenu vrednosti ne samo znanja, vec i novca, sekunde zivota, samog zivota, rada i cak i ljudskog tela....

Ipak najznacajnija poenta ovog posta je da se znanje odnosi na obmanu i to je jedan vazan detalj u jednoj siroj slici , koju sad necu da navodim i sirim temu....
 
Ipak najznacajnija poenta ovog posta je da se znanje odnosi na obmanu i to je jedan vazan detalj u jednoj siroj slici , koju sad necu da navodim i sirim temu....

Hm, da... svakako, bolje nemoj da siris temu, vec budi upravo onakav kao sto si i uvek - jasan, precizan i koncizan, tako da svako ko te cita moze biti sasvim na cisto sa time kakav stav zastupas. Sa tvojom pozicijom sa mozda neko i nece sloziti, ali je svakako mora postovati, jer je jasno i razumljivo iskazana, cime ne ostavlja prostor ni za kakvu dvojbu kod sagovornika, niti nedorecenost.

Ipak, u pogledu relevantnosti, moze se primetiti da je tvoja pozicija referentna, iako svakako nije subjektivna, vec objektivno postavljena u prostor-vremenu sa profilno pozicioniranom perspektivom iz vizure metafizike i dualizma pojmova koji odredjuju fenomenologiju sustastva spiritualizma i globalne pokretljivosti interpersonalnih komunikacija u periodu post-relativistickog egzistencijalizma. Iako se stvari mogu postaviti i posve obrunuto ako kazemo da pogodnost nije od sluha. Ipak se vracam prvom aksiomu koji sam posredno opisao u nacelu, tj. pomalo je i okarakterisana pojmovnom tipizacijom, zbog toga sto je pogodnost tvog pristupa apsolutna, a ne relativna, kao kontrast stavovima ostalih ucesnika diskusije. Objektivnost je, dakle, mala prilikom obrade tipizacije i njenog svodjenja na partikularne pojmove sustastva kulturne terminologije. No, u objektizovanom sistemu tvoj zakljucak nista ne valja!
 
mislim da jeste... svako živi donekle u svooj iluziji i svom svetu onako kako ga je sagradio od stvari koje su njemu bitne... i slabo ko se interesuje za neku višu istinu i smisao. a to io bi bilo besmisleno jer bismo proveli život u traganju nanalazivog ili onog što ni ne želimo da nađemo. obmanjivači su oni koji imaju sposobnost za to, da se ne koristim izlizanom terminologijom, ali moć, čije srazmere ni ne slutimo. obmanjeni smo 99,9999999% ljudi. mada tu dolazimo i na drugi teren a to je da li apsolutne istine postoje i kome su bitne uostalom...
 
ili

Mundus vult decipi, ergo decipiatur – izreka koje se pripisuje Petroniju.


Da li to znači da je čovek, kao nesavršeno biće, nesposobno za spoznaju nekih velikih, tajnih istina, i da ga treba obmanjivati kako bi bio koliko toliko-zadovoljan u životu punom njegovih malih, i samo za njega bitnih (kvazi) istina? To bi značilo privid kao život, iluziju kao istinu, ideale i ideologije kao sofisticirane instrumente za postizanje jednog, jedinog cilja – obmane, tj. uljuljkivanja u svet za koji se, uz servirana lažna obećanja, očekuje da će biti bolji.
Da li je potreba za (samo)obmanom zaista deo čovekovog karaktera, kao linija manjeg otpora?
Ako "svet" želi da bude obmanut, ko ga obmanuje i zašto? Ko je "svet", a ko su majstori obmane?

Ne. Generalizacija je pogrešna. Mislim da ne postoje kvazi istine. Istine postoje samo su one previše jednostavne da bi ih običan čovek, sklon misterijama i neznanju, prihvatio.
 
Ne. Generalizacija je pogrešna. Mislim da ne postoje kvazi istine. Istine postoje samo su one previše jednostavne da bi ih običan čovek, sklon misterijama i neznanju, prihvatio.

Kvazi istine možda ne postoje..mislim da je neznanje ipak ključna riječ.
Virtuozi i kretatori obmane kao pojma- produžena su ruka tog znanja,a svijet bi onda predstavljao neznanje mada to ipak ne možemo generalizirati zbog svijesti i nastojanja pojedinca da sam odredi mjeru stvari,da oboji svoje i porihvati tuđe(kvazi)istine.
Ipak,neznanje ponekad spašava,ali ne oslobađa,nas od nas,nas od znanja i nas od obmane.
 
ili

Da li to znači da je čovek, kao nesavršeno biće, nesposobno za spoznaju nekih velikih, tajnih istina, i da ga treba obmanjivati kako bi bio koliko toliko-zadovoljan u životu punom njegovih malih, i samo za njega bitnih (kvazi) istina? To bi značilo privid kao život, iluziju kao istinu, ideale i ideologije kao sofisticirane instrumente za postizanje jednog, jedinog cilja – obmane, tj. uljuljkivanja u svet za koji se, uz servirana lažna obećanja, očekuje da će biti bolji.
Da li je potreba za (samo)obmanom zaista deo čovekovog karaktera, kao linija manjeg otpora?
Ako "svet" želi da bude obmanut, ko ga obmanuje i zašto? Ko je "svet", a ko su majstori obmane?

Nesavrsenstva - ljudi i istina (koje se lazima, precutkivanjem, zaobilazenjem zamagljuju) uzajamno se dopunjuju zarad opravdanja svoje egzistencije i postupaka, gresaka koje se cine, kupovine vremena. Savrsen (ko postavlja uslove ovog kriterijuma - moral i moralni, ostvareni i uspesni ljudi, misaoni ideal savesnih kome treba realno stremiti?) minira onu prostu, obicnu, manama i supljinama krcatu konstrukciju vecine koja svesna svojih slabosti takvo savrsenstvo odbija da prihvati i prizna, nalazeci izgovor za svoje nemenjanje. A da li je savrsen uistinu to ili samo naspram onog sto oseca u odnosu na one vidljivo okrnjene? Da li je nesavrsen toliko lenj i nerazuman da ne uvidja svoju poziciju u moru plasiranih lazi koje ga uljuljkuju da je on bas takav sasvim podoban za zivot i mogucnosti koje se pred njim pruzaju? Cini mi se da ni savrsen nije ono sto misli da jeste a ni da nesavrsen nije toliko mentalno pojednostavljen da ne vidi da ne moze vise i bolje. Prvi je izlozen patnji zbog neuklapanja i tudjeg slepila, drugi se oseca mnogo lakse i zdravije kada se usanci u iluziju sebe, ideal malog, ideologiju mase teseci se da je sve dobro, da ce mozda biti bolje a ako ne bude bolje da uvek moze biti gore.
Da, mislim da je hodanje linijom manjeg otpora ono sto daje vetar u ledja i dovodi do nekog cilja, makar on bio u medjuvremenu pomeren na neke druge, neplanirane koordinate. Zmureci sebi pravis prolaz. Da li se sa tim lakse spava to je vec pitanje tvrdoce savesti.
Nijedan master obmane ne moze nas uciniti ovcom ako mu ne dopustimo da bude vodja. Pastir uziva u hladu a stadu je livada dovoljan razlog za neblejanje. Kada dodje do noza, ionako nije vise nista vazno.
 
ili

Mundus vult decipi, ergo decipiatur – izreka koje se pripisuje Petroniju.


Da li to znači da je čovek, kao nesavršeno biće, nesposobno za spoznaju nekih velikih, tajnih istina, i da ga treba obmanjivati kako bi bio koliko toliko-zadovoljan u životu punom njegovih malih, i samo za njega bitnih (kvazi) istina? To bi značilo privid kao život, iluziju kao istinu, ideale i ideologije kao sofisticirane instrumente za postizanje jednog, jedinog cilja – obmane, tj. uljuljkivanja u svet za koji se, uz servirana lažna obećanja, očekuje da će biti bolji.
Da li je potreba za (samo)obmanom zaista deo čovekovog karaktera, kao linija manjeg otpora?
Ako "svet" želi da bude obmanut, ko ga obmanuje i zašto? Ko je "svet", a ko su majstori obmane?

pre nego se zapitamo da l je covek sposoban za spoznaju, treba da se zapitamo da li velike , tajne istine uopste postoje?
a ocekivanje da ce svet biti bolji podrazumeva da sad nije dobar, ili da nije dovoljno dobar da covek u njemu bude ostvaren i srecan...
prica o obmani pocinje pricom o smislu zivota, koju trazi samo onaj ko zivot nije ni prihvatio u njegovoj neopisivoj lepoti
to je jedan aspekat tog pitanja
drugi aspekt, kad si pomenula majstore obmane, je potrosacko drustvo, koje zeli da nas nauci da treba imati, trositi i da je to zivot..i da, svi tu obmanu prihvatamo..nazalost..
 
ili

Mundus vult decipi, ergo decipiatur – izreka koje se pripisuje Petroniju.


Da li to znači da je čovek, kao nesavršeno biće, nesposobno za spoznaju nekih velikih, tajnih istina, i da ga treba obmanjivati kako bi bio koliko toliko-zadovoljan u životu punom njegovih malih, i samo za njega bitnih (kvazi) istina? To bi značilo privid kao život, iluziju kao istinu, ideale i ideologije kao sofisticirane instrumente za postizanje jednog, jedinog cilja – obmane, tj. uljuljkivanja u svet za koji se, uz servirana lažna obećanja, očekuje da će biti bolji.
Da li je potreba za (samo)obmanom zaista deo čovekovog karaktera, kao linija manjeg otpora?
Ako "svet" želi da bude obmanut, ko ga obmanuje i zašto? Ko je "svet", a ko su majstori obmane?

Samoobmana je najveci majstor obmane!
 
Poslednja izmena:
Ovo citiram da bih istakao.
I kad ovo kažemo za samoobmanu, šta onda očekivati od drugih?

Ponajpre treba pronaci kod sebe.
Onaj ko dozvoli da samoobmana(za)gospodari njime, veceg neprijatelja na svetu ne moze naci. U prevodu: Ne misliti da uvek postoji neki laksi i brzi put i da po svaku cenu mora izbeci tezi i strmiji, ne shatajuci da ce upravo tim tezim i strmijim pre stici do sustine zivota...
 
Poslednja izmena:
Meni je kasno, tema je izuzetna, i ne mislim da bi je trebalo ograniciti samo na obmanu, obmana ima mnogo lica i mnogo drugih imena, ili, bolje reci "nadimaka", sto je jednako opasno (samoobmanu sam navela)...
I jedno i drugo (od imenovanih) je veliko zlo, i gorka je cinjenica da nista od toga ne moze da se hrani bez potenijalnih zrtava, kasnije svojih slugu

Rekoh tema je zaista dobra, meni je kasno i prekasno, ali cu sutra pronaci vremena da joj posvetim vise paznje:).
Laku noc
 
ili

Mundus vult decipi, ergo decipiatur – izreka koje se pripisuje Petroniju.


Da li to znači da je čovek, kao nesavršeno biće, nesposobno za spoznaju nekih velikih, tajnih istina, i da ga treba obmanjivati kako bi bio koliko toliko-zadovoljan u životu punom njegovih malih, i samo za njega bitnih (kvazi) istina? To bi značilo privid kao život, iluziju kao istinu, ideale i ideologije kao sofisticirane instrumente za postizanje jednog, jedinog cilja – obmane, tj. uljuljkivanja u svet za koji se, uz servirana lažna obećanja, očekuje da će biti bolji.
Da li je potreba za (samo)obmanom zaista deo čovekovog karaktera, kao linija manjeg otpora?
Ako "svet" želi da bude obmanut, ko ga obmanuje i zašto? Ko je "svet", a ko su majstori obmane?
Ovo se zove zapržavanje čorbe.
A vidi, postavila si temu i nema te više na njoj. I sad mi treba da lomimo glavu.
Pa hajde onda, lomimo glavu :dash:
Da li to znači da je čovek, kao nesavršeno biće, nesposobno za spoznaju nekih velikih, tajnih istina, i da ga treba obmanjivati kako bi bio koliko toliko-zadovoljan u životu punom njegovih malih, i samo za njega bitnih (kvazi) istina?
Prihvatam da je čovek nesavršeno biće, ali znaš li savršenije?
Kakve su to velike tajne istine? Ne treba mistifikovati. Za čoveka to što nazivaš malim istinama on shvata kao velike. U samoj postavci kada si napisala "(kvazi) istina" već je definisano kao obmana (prihvaćena ili samoobmana).
uljuljkivanja u svet za koji se, uz servirana lažna obećanja, očekuje da će biti bolji.
Nije uvek uslov vere u obmanu očekivanje da će svet biti bolji. Mogu biti i mnogi drugi razlozi.
Da li je potreba za (samo)obmanom zaista deo čovekovog karaktera, kao linija manjeg otpora?
Čovek nema svesnu potrebu da bude obmanut i ne radi se o liniji manjeg otpora. Čovek je radoznalo biće i traži odgovore. Ljudska potreba za odgovorima ga često dovede do (samo)obmane. U nedostatku istine upotrebiće maštu i popuniti prazninu. Čovek jednostavno mora imati odgovor makar i pogrešan.
Ako "svet" želi da bude obmanut, ko ga obmanuje i zašto?
Ako "svet" želi da bude obmanut. Ali "svet" ne želi da bude obmanut. "Svet" je obmanut zbog svoje preterane želje za istinom, pa istinom naziva i ono u šta veruje. Ja bih rekao: ili veruješ ili znaš. Malo ko ovo razlikuje pa znanjem nazivaju ono u šta veruju.
Ko je "svet", a ko su majstori obmane?
Ako si već ti upotrebila reč "svet" onda ti treba i da objasniš šta pod time podrazumevaš. Majstora obmane ima na svakom koraku. Kako da ubedite čoveka u nešto uči se u školama i kursevima. Od običnog prodavca pa do nekoga na visokom državnom položaju svi se bave obmanom sa određenim ciljem.
Možemo li generalno reći da više volimo da verujemo u nešto lepo pa makar i ne bila istina nego u nešto ružno pa makar i bila istina. Šta bi bilo s ljudima da se nisu nadali i verovali makar i u obmane. Sve to nas razlikuje od životinje, ali ima i svoju cenu.
 
Poslednja izmena:
pre nego se zapitamo da l je covek sposoban za spoznaju, treba da se zapitamo da li velike , tajne istine uopste postoje?
a ocekivanje da ce svet biti bolji podrazumeva da sad nije dobar, ili da nije dovoljno dobar da covek u njemu bude ostvaren i srecan...
prica o obmani pocinje pricom o smislu zivota, koju trazi samo onaj ko zivot nije ni prihvatio u njegovoj neopisivoj lepoti
to je jedan aspekat tog pitanja
drugi aspekt, kad si pomenula majstore obmane, je potrosacko drustvo, koje zeli da nas nauci da treba imati, trositi i da je to zivot..i da, svi tu obmanu prihvatamo..nazalost..
Jeste ti možda u poslednje vreme gadljivo da komuniciraš sa mnom ali moradoh ovo da prokomentarišem.
pre nego se zapitamo da li je covek sposoban za spoznaju, treba da se zapitamo da li velike , tajne istine uopste postoje?
Da, ovo sam pitanje i ja postavio. Na kraju ne znam na šta se misli kada se kaže "velike, tajne istine". Postavljač teme verovatno zna ali neće da nam kaže. :)
ocekivanje da ce svet biti bolji podrazumeva da sad nije dobar, ili da nije dovoljno dobar da covek u njemu bude ostvaren i srecan...
Biti bolji ne znači da nije bio dobar, ali sve može bolje.
Čovek je ne samo radoznalo već i generalno nezadovoljno biće. Baš zbog toga je i moguć dalji napredak i usavršavanje. Gde bi vodilo zadovoljenje sa datim? Ne samo u materijalnom već i duhovnom smislu.
prica o obmani pocinje pricom o smislu zivota, koju trazi samo onaj ko zivot nije ni prihvatio u njegovoj neopisivoj lepoti
Ja bih rekao počinje traganjem... Možda ovaj iskaz ulazi u poetičnost i možda je gledano izdalje život neopisivo lep, naročito kada nam se nešto lepo dešava. Ali ne bih sada da navodim primere koliko život ume da bude surov kada to i sami znate, ne obavezno iz ličnog primera.
drugi aspekt, kad si pomenula majstore obmane, je potrosacko drustvo, koje zeli da nas nauci da treba imati, trositi i da je to zivot..i da, svi tu obmanu prihvatamo..nazalost..
Dobro, a šta je tu obmana? To potrošačko društvo smo i mi sami. To da treba imati i trošiti je pitanje mere. Možda je nekome to jedini cilj, ali nekome je to i nužno zlo. Čudi me da kao ekonomista daješ ovakav komentar. Da nije potrošnje ne bi bilo ni proizvodnje. Da nije masovne proizvodnje ne bi bilo jeftine robe. Da nije proizvodnje i prometa roba i usluga ne bi se mogle finansirati ni nauka, ni istraživanja (znači usavršavanje i napredak), ni umetnost, ni školstvo, ni zdravstvo itd.
Možda mi i jesmo obmanuti (svakako jesmo), samo je pitanje u kolikoj meri je to zlo, kakva je obmana u pitanju, kakvi su ciljevi i kakve posledice.

Muzjak je govorio.
 
Poslednja izmena:
Covekova radoznalost nema kraja i dobro je sto je tako.Lepota zivota je i u tome sto covek pokusava da razume i shvati svekoliko bivstvo.Normalno,nikada nece moci da sazna i razume kako je sve postojece nastalo,osim ako polazi sa verskog aspekta,pa i tada ostaju pitanja bez odgovora!
Sa povecanjem potrosnje materijalnih dobara ljudi ne postaju automatski srecniji.Svaki pojedinac,pa i narodi treba da imaju neku granicu u potrosnji da nebi ugrozili zivot na Planeti.
Niko ne moze oduzeti pravo coveku da postavlja pitanja,da menja svoj svet i da nastoji da ga ucini boljim!
 

Back
Top