Sinoć izlazim iz svog stana i krećem širokom ulicom do ćoška da kupim palačinke. Dolazim, naručujem i posle nekoliko minuta dolaze dva cigančeta da prose.
Jedan odlazi na ulicu gubeći se u moru automobila, a ova druga dolazi u prevelikoj suknji do mene, pipkajući me traži da joj kupim palačinku:"kupi mi palačinku. Sa eurokremom. Ajde." Ja joj govorim da ne mogu i okrećem se prema ulici, a tamo na trotoaru trčkara mače od nepunih mesec dana.Baš je slatko-pomislim, ali onaj stariji rom poče nešto da ga gurka-jer nema vremena da se igra sa njim. Prolazi nekoliko minuta stižu dve devojke, a potom i otac sa sinom.Mala cigančica opet počinje:"ajde...sa eurokremom...".Dobro-rekoh i utom klinac koji je stajao sa ocem kaže:"Slušaj tata, čuje se neka maca kako mjauče."...Ja pomislim u sebi kako sam je videla i kako je baš slatka, ali onda nekako shvatim da to nije onaj pravi mjauk, da u tome ima nešto čudno...okrećem se i vidim mače kako mu donji deo na ulici nepomično stoji, dok glavicom bezuspešno pokušava da se pokrene tražeći od bilo koga da ga spase.Trčim,letim ka ulici uzimajući ga pre nego ga neko ptpuno zgazi.Trese se.Pokušava da diše.Bori se.
Mislim, ma možda su mu samo polomljene noge.Preživeće.Zvaću veterinara.Biće sve u redu...
Trčim kući.Kiša pljušti.Penjem se liftom, ulazim u stan, pokušavam da uzmem telefon...
Pogledam ga.Glava mu pada na moje krilo i njegova duša polako odlazi.Njegovo malo telo nije imalo snage da se izbori...
Nisam uspela da ga spasem, ali bar mogu da proširim sećanje na njega.Na jedno malo mače, na jedan deo prirode prirode koji je ugušen modernom civilizacijom.......................
Jedan odlazi na ulicu gubeći se u moru automobila, a ova druga dolazi u prevelikoj suknji do mene, pipkajući me traži da joj kupim palačinku:"kupi mi palačinku. Sa eurokremom. Ajde." Ja joj govorim da ne mogu i okrećem se prema ulici, a tamo na trotoaru trčkara mače od nepunih mesec dana.Baš je slatko-pomislim, ali onaj stariji rom poče nešto da ga gurka-jer nema vremena da se igra sa njim. Prolazi nekoliko minuta stižu dve devojke, a potom i otac sa sinom.Mala cigančica opet počinje:"ajde...sa eurokremom...".Dobro-rekoh i utom klinac koji je stajao sa ocem kaže:"Slušaj tata, čuje se neka maca kako mjauče."...Ja pomislim u sebi kako sam je videla i kako je baš slatka, ali onda nekako shvatim da to nije onaj pravi mjauk, da u tome ima nešto čudno...okrećem se i vidim mače kako mu donji deo na ulici nepomično stoji, dok glavicom bezuspešno pokušava da se pokrene tražeći od bilo koga da ga spase.Trčim,letim ka ulici uzimajući ga pre nego ga neko ptpuno zgazi.Trese se.Pokušava da diše.Bori se.
Mislim, ma možda su mu samo polomljene noge.Preživeće.Zvaću veterinara.Biće sve u redu...
Trčim kući.Kiša pljušti.Penjem se liftom, ulazim u stan, pokušavam da uzmem telefon...
Pogledam ga.Glava mu pada na moje krilo i njegova duša polako odlazi.Njegovo malo telo nije imalo snage da se izbori...
Nisam uspela da ga spasem, ali bar mogu da proširim sećanje na njega.Na jedno malo mače, na jedan deo prirode prirode koji je ugušen modernom civilizacijom.......................