Устанак Срба против Византије 1040. године

Срби побеђују најјачу војну силу ондашњег света.
Византијска војска изгубила је 40. 000 војника и седам заповедника, само током једне битке.
:kafa:

Jesi li siguran da su to bili Srbi?
Neko drugi podiže spomenik u čast te bitke i taj datum odredi kao dan svoje vojske.
http://209.85.129.132/search?q=cach...d+tuđemila&cd=1&hl=sl&ct=clnk&gl=si&inlang=pl
http://209.85.129.132/search?q=cach...d+tuđemila&cd=4&hl=sl&ct=clnk&gl=si&inlang=pl
 
Odlična tema. :ok:
Srbi svoju istoriju pre Nemanjića jako, jako slabo znaju. :(



Da, sigurno je da su to bili Srbi.
Sledeće pitanje. :ceka:

Citat iz Wikipedije:
"Gojislav, sin kneza Vojislava, kod Klobuka (Nikšić) je predvodio dukljanske postrojbe i pobijedio je kombiniranu raško-bosansko-humsku vojsku koja se kod Bara trebala spojiti sa bizantskom."

Pa ako su Dukljani bili 100% Srbi, kako tvrdiš, zašto su ih onda napadali "raško-bosanska-humska" vojska.
Možda Rašani nisu bili Srbi, no pali sa Venere.
 
Citat iz Wikipedije:
"Gojislav, sin kneza Vojislava, kod Klobuka (Nikšić) je predvodio dukljanske postrojbe i pobijedio je kombiniranu raško-bosansko-humsku vojsku koja se kod Bara trebala spojiti sa bizantskom."

Pa ako su Dukljani bili 100% Srbi, kako tvrdiš, zašto su ih onda napadali "raško-bosanska-humska" vojska.
Možda Rašani nisu bili Srbi, no pali sa Venere.

Zato što taj navod govori odakle je bila vojska: iz Raške, Bosne i iz Huma. Te oblasti u tom trenutku nisu bile pod vlašću Duklje.
Vrlo jednostavno.
Sledeće pitanje. :ceka:
 
Citat iz Wikipedije:
"Gojislav, sin kneza Vojislava, kod Klobuka (Nikšić) je predvodio dukljanske postrojbe i pobijedio je kombiniranu raško-bosansko-humsku vojsku koja se kod Bara trebala spojiti sa bizantskom."

Pa ako su Dukljani bili 100% Srbi, kako tvrdiš, zašto su ih onda napadali "raško-bosanska
vojska.
Možda Rašani nisu bili Srbi, no pali sa Venere.

Šta bi sa ovima nisu li ovi do malopre bili tvoji?
Odgovor je da su ostale države još priznavale Vizantijsku vlast tj. pojedini župani.

Nakon smrti Vasilija II Bugaroubice 1025. godine Vizantija se našla u naglom opadanju. Ovo je pokušao odmah da iskoristi i mesni gospodar Duklje Stefan Vojislav, poreklom iz Travunije koga vizantijski pisci nazivaju Srbinom, a na nekim mjestima Skitom, Tribalom (Skilica, Zonara) i Dukljaninom (Kekavmen), što ukazuje na nepouzdanost etničkih atribucija kod vizantijskih hroničara, kao i o njihovoj potrebi da upotrebe ime nekog varvarskog naroda iz klasične epohe da bi obavestili svoje učene čitaoce o teritoriji koju naseljavaju savremeni varvari. Podigao je pobunu 1034-6, ali je ova brzo ugušena a on zarobljen i odveden u Carigrad. Uskoro se oslobodio zatočeništva i vratio u Duklju te se ponovo podigao već 1037/8. Uspeo je da se odbrani od Teofila Erotika, namesnika Drača, a zatim je napadao na ostale srpske oblasti koje su još uvek priznavale vizantijsku vlast. U zimu 1039/40. na Dukljanskoj obali nasukao se jedan vizantijski brod sa velikim blagom i zlatu koje je 1040, Vojislav odmah prigrabio. Kada je odbio Carev zahtev da mu ga vrati ovaj je 1040. na njega poslao vojsku koja je potučena negde u srpskim gudurama tako da joj se i zapovednik jedva spasao.

Dugo potiskivano nezadovoljstvo zbog menjanja naturalnog sistema dažbina i zloupotreba vizantijskih namesnika isplivalo je na površinu 1040. godine kada je u Beogradu izbila pobuna vođena Petrom Odeljanom koji je za sebe tvrdio da je unuk Samuilov, a sin Gavrila Radomira (vidi:Slovenski ustanak u Pomoravlju 1040-1041). Ustanak se brzo proširio na jug preko Niša i Skoplja u Makedoniju a Odeljan je izvikan za cara. Tada je buknuo još jedan ustanak, ovoga puta u Draču. Predvodio ga je izvesni Tihomir koji ga su sledbenici takođe uskoro izabrali za cara. Ustanici su verovatno neko vreme nastupali zajedno a zatim je Odeljan likvidirao takmaca. Međutim, tada se među ustanicima pojavio još jedan, ovoga puta nesumnjivi Samuilov unuk – Alusijan, sin Jovana Vladislava, koji je došao da se pridruži iz Jermenije gde je bio vizantijski strateg. Kao drugi unuk on je postao Odeljanov savladar. U neizbežnom sukobu između dvojice vladara Alusijan je pred Solunom oslepeo Odeljana (1041) i prebegao Vizantincima u potpunosti obezglavivši ustanike koji su ubrzo potučeni.

Sada se Vizantija ponovo okrenula Vojislavu poslavši 1042. na njega veliku vojsku ali predvođenu čovekom bez većeg vojnog iskustva. Vojska je imala uspeha u nizini zauzimajući gradove i pljačkajući ali im je Vojislav zatvarao jedan po jedan klanac za leđima. Kada su se Vizantinci uputili natrag on ih je napao stenjem i strelama u jednoj sutesci i uništio veći deo vojske. Sada je imao slobodne ruke da svoju vlast ne samo učvrsti u Duklji i Travuniji već da je proširi i na Zahumlje i da napada Rašku, gde su tamošnji župani još uvek priznavali vizantijsku vrhovnu vlast.
 
Dugo potiskivano nezadovoljstvo zbog menjanja naturalnog sistema dažbina i zloupotreba vizantijskih namesnika isplivalo je na površinu 1040. godine kada je u Beogradu izbila pobuna vođena Petrom Odeljanom koji je za sebe tvrdio da je unuk Samuilov, a sin Gavrila Radomira (vidi:Slovenski ustanak u Pomoravlju 1040-1041). Ustanak se brzo proširio na jug preko Niša i Skoplja u Makedoniju a Odeljan je izvikan za cara. Tada je buknuo još jedan ustanak, ovoga puta u Draču. Predvodio ga je izvesni Tihomir koji ga su sledbenici takođe uskoro izabrali za cara. Ustanici su verovatno neko vreme nastupali zajedno a zatim je Odeljan likvidirao takmaca. Međutim, tada se među ustanicima pojavio još jedan, ovoga puta nesumnjivi Samuilov unuk – Alusijan, sin Jovana Vladislava, koji je došao da se pridruži iz Jermenije gde je bio vizantijski strateg. Kao drugi unuk on je postao Odeljanov savladar. U neizbežnom sukobu između dvojice vladara Alusijan je pred Solunom oslepeo Odeljana (1041) i prebegao Vizantincima u potpunosti obezglavivši ustanike koji su ubrzo potučeni.

Самуил, Гаврил Радомир, Иван Владислав, Алусиан и Петър Делян сърби ли са? / Are Samuel, Gavril Radomir, Ivan Vladislav, Alusian and Peter Delyan Serbians?

П. п. Бих искал да ти напомня / P. s. I would wish to remind you:

Samuel

sar of western Bulgaria
died Oct. 6, 1014, Prilep, Macedonia
tsar of western Bulgaria, or Macedonia, from 997; his realm was the successor of the first Bulgarian empire.

http://www.britannica.com/EBchecked/topic/520801/Samuel
 
Poslednja izmena:
Da bi ovo shvatio morao bi da znaš nešto o Vizantiji u vreme procvata svi narodi su živeli u miru imali su svoje lokalne kraljeve ili kneževe.
Svako bi mogao napredovati i postati činovnik ili car bez obzira na nacionalnost.

Niko nije ni morao da se buni onda je počeo da se javlja grčki nacionalizam u Vizantijskom društvu i da podriva temelje tog poretka i izaziva nezadovoljstvo ostalih naroda.
To je dovelo i do slabljenja političke i vojne moći jer neGrci više nisu osećali patriotski naklonjeni prema Vizantiji što je i dovelo do njenog kolapsa.

U tim periodima su se javili ustanci u Bugarskoj i u Duklji pa tako dalje.
Posle smrti Časlava Klonimirovića(poslednjeg iz roda Višeslava koji je Srbe doveo na balkan) Raška ostaje politički neugledna zemlja pod vlašću lokalnih župana i niko se nije smeo prozvati knezom,podčinjena Vizantiji jer da nije gubitkom Časlava više ne bi ni postojala.
Pre toga je u sastavu Srbije bilo 2 pokrajne Bosna i Raška koje posle Časlavove smrti se odaljuju i Bosna sve više postaje samostalna.

To posle počinje da se Dešava u Duklji koncem XII veka.
 
Poslednja izmena:
Самуил, Гаврил Радомир, Иван Владислав, Алусиан и Петър Делян сърби ли са? / Are Samuel, Gavril Radomir, Ivan Vladislav, Alusian and Peter Delyan Serbians?

П. п. Бих искал да ти напомня / P. s. I would wish to remind you:

Samuel

sar of western Bulgaria
died Oct. 6, 1014, Prilep, Macedonia
tsar of western Bulgaria, or Macedonia, from 997; his realm was the successor of the first Bulgarian empire.

http://www.britannica.com/EBchecked/topic/520801/Samuel

monitoring posts,I‚m explaining how the war uprisings in Duklja, Macedonia, Bulgaria, in the same time to understand the nature of the uprising that was not only Duklja but there brought results.
 
Zato što taj navod govori odakle je bila vojska: iz Raške, Bosne i iz Huma. Te oblasti u tom trenutku nisu bile pod vlašću Duklje.
Vrlo jednostavno.
Sledeće pitanje. :ceka:

Jel` to znači da su napali Srbi Srbe! (sami sebe) ili su Srbi Rašani ostali kod kuće a nesrbi iz Raške, Bosne, Huma otišli da napadaju Srbe Dukljane.
Zar to nije malo čudno!
Ili su u ovim nesrećnim vremenima bili svi protiv svih. Dakle borba za FEUD i osvajanje teritorija, bez obzira čijih.

Jedini logičan odgovor je da su ti "poturice"još podržavali Vizantiju pa udarili na svoje.

Sve je ovdje mutno i zamagljeno i zato može svak da piše kako mu se sviđa . To je rodilo Deretića.
 
Poslednja izmena:
Jel` to znači da su napali Srbi Srbe! (sami sebe) ili su Srbi Rašani ostali kod kuće a nesrbi iz Raške, Bosne, Huma otišli da napadaju Srbe Dukljane.
Zar to nije malo čudno!

Cudan je naslov teme. Nacionalizam kakvog mi danas poznajemo nije ni postojao u srednjem veku. Vlastela jednog vladara je se tukla za vlastelom drugog vladara i tako dalje.

U srednjem veku su najcesce isli brat na brata. :ok:
 
Jel` to znači da su napali Srbi Srbe! (sami sebe) ili su Srbi Rašani ostali kod kuće a nesrbi iz Raške, Bosne, Huma otišli da napadaju Srbe Dukljane.
Zar to nije malo čudno!
Ili su u ovim nesrećnim vremenima bili svi protiv svih. Dakle borba za FEUD i osvajanje teritorija, bez obzira čijih.

Jedini logičan odgovor je da su ti "poturice"još podržavali Vizantiju pa udarili na svoje.

Sve je ovdje mutno i zamagljeno i zato može svak da piše kako mu se sviđa . To je rodilo Deretića.

Ne, to znači da su srpske oblasti Raške, Huma i Bosne bile vazali Vizantije, te su morale da ratuju protiv srpske države Duklje.
Baš kao što su u Kosovskoj bici 1389. godine, Dejanovići bili vazali Muratovi, pa su se borili na strani Turaka.
Nije mi jasan tovj komentar u vezi Deretića. :confused:
Što se tiče ovog konkretnog Duklje i Vizantije sve je jasno i ništa nije zamagljeno.
Ne shvatam šta te buni... :think:


Cudan je naslov teme. Nacionalizam kakvog mi danas poznajemo nije ni postojao u srednjem veku. Vlastela jednog vladara je se tukla za vlastelom drugog vladara i tako dalje.

U srednjem veku su najcesce isli brat na brata. :ok:

Zbog čega je naslov čudan? :dontunderstand:
Jesu li se Srbi, okupljeni oko srpske države Duklje pobunili protiv vizantijske vlasti? Jesu.
Otuda i naslov teme.
Možda je naslov donekle neprecizan, ali nije čudan.

Inače, u vezi bratoubilačkih ratova, Srbi su izgleda njima baš skloni, ne samo u srednjem veku, nego i u XX veku. :sad2:
 
Jel` to znači da su napali Srbi Srbe! (sami sebe) ili su Srbi Rašani ostali kod kuće a nesrbi iz Raške, Bosne, Huma otišli da napadaju Srbe Dukljane.
Zar to nije malo čudno!
Ili su u ovim nesrećnim vremenima bili svi protiv svih. Dakle borba za FEUD i osvajanje teritorija, bez obzira čijih.

Jedini logičan odgovor je da su ti "poturice"još podržavali Vizantiju pa udarili na svoje.

Sve je ovdje mutno i zamagljeno i zato može svak da piše kako mu se sviđa . To je rodilo Deretića.

Upada u oči da ne smeta što ratuje Humska,Travunija,Bosna protiv Duklje jer su se tu braća pobila ali smeta kad se komšija umeša u rat tj. Raška.

Mi smo se naselili na već postojeće Grčko-Rimske provincije i te granice postavljene nismo bitno promenili kao što vidiš u svom slučaju i ime je Diokletie je preuzeto i modifikovano u Duklja.

Mi smo se ponašali u skladu tradicije i politike tih provincija koje smo nasledili dok nismo dovoljno omoćali ili Vizantija dovoljno oslabila da nešto od toga promenimo.

Ovo bi bilo najprostije objašnjenje.

Bilo je ono veži konja gde ti gazda kaže a Duklja je rekla NEĆU.;)
 
Poslednja izmena:
Samo me zanima gde na ovoj mapi iz 814. godine dođu Crnogorci i Crna Gora? A da, bili su pod srpskom okupacijom :dash: :dash:


europe814.jpg
 

Back
Top