adeptus
Iskusan
- Poruka
- 5.093
Ono što je gore
isto je onome
što je dole.
Hermes Trismegistos
Hermetizam, -zma (isp. hermetika) 1. krajnji subjektivizam, zatvorenost u samoga sebe, izbegavanje ostaloga sveta; 2. u doba helenizma religiozno-mistična sekta koja je obožavala Hermesa Trismegistosa.
Hermetika, 3. -ci (po imenu egipatskog božanstva Tota, koga su stari Grci povezali sa svojim Hermesom i nazvali Hermes Trismegistos (tri puta največi Hermes); Tota su Egipćani smatrali bogom znanosti i astrologije, izumiteljem pisma i drugih veština, a u srednjem veku tome se pridružilo još i mišljenje da je on otac alhemije; odatle pojam i hermetika, tj. nauka o tajnim stvarima, osobito o alhemiji.
Na postavljanje teme koja će se baviti hermetizmom, odlučio sam se iz prostog razloga što želim da pokušam objasniti da "natprirodne pojave i misterije", zapravo uopšte nisu natprirodne niti mistične, kao što većina neupućenih smatra. "Natprirodne pojave i misterije" nisu ništa drugo nego reakcije na PRIRODNE zakone četvoropolnog magneta Tetragramatona (YHVH). Za mene, lično, hermetizam je nauka (za sada još uvek nepriznata) koja se bavi razvijanjem mikrokosmosa, odnosno dizanjem svesti jedinke na nivo makrokosmosa (ono što je gore isto je onome što je dole; kako na nebu tako i na zemlji). Dakle ova tema će se baviti rasvetljavanjem "misterija i natprirodnih pojava", ili će barem pokušati da skine i delić vela sa njih...
Molio bih sve članove foruma, zainteresovane za ovu temu da pišu o svojim "paranormalnim" iskustvima, pa da ih zajedno, uz pomoć ključa Tetragramatona i drugih poznatih zakonitosti iz ove oblasti, jednom za svagda iznesemo iz mraka na svetlost dana. FIAT LUX.
Kao prvi prilog ovoj temi, postavio sam nekoliko uvodnih rečenica iz "INICIJACIJE U HERMETIZAM", Franca Bardona.
Pod terminom "magija", brojne sekte i religije shvataju jedino crnu veštinu, veštičarstvo, ili zaveru sa zlim snagama. Zbog toga nije začuđujuće što većinu ljudi hvata neki strah kada god se pomene "magija", Opsenari, vračevi i šarlatani bacili su ljagu na taj izraz i, pod tim okolnostima, ne iznenađuje to što se na magijsko znanje oduvek gledalo sa izvesnim potcenjivanjem.
Čak i u najdaljoj prošlosti MAG se smatrao jednim od najviših adepata (posvećenika) a možda bi bilo od koristi čuti, kao činjeničnu stvar, da je i sama reč "magija" izvedena iz te reči. Takozvani "vračevi" nisu ni ukom slučaju inicijati (upućeni u tajne) već jedino podražavači misterija, koji su računajući delimično na neznanje a delimično na lakovernost pojedinaca ili čitavog naroda nameravali postići svoje sebične ciljeve putem laži i prevare. Pravi magičari su uvek prezirali takve postupke.
U stvari, magija je sveta nauka; ona je, u najispravnijem smislu zbir svih znanja budući da poučava kako da se spoznaju i upotrebe vladajuće zakonitosti. Ne postoji razlika između magije i mistike ili bilo koje druge predstave tog imena. Gde god je u pitanju prava inicijacija (posvećenje), mora se postupiti po istim osnovima, saglasno istim pravilima, bez obzira koje je ime toj veri dao ovaj ili onaj. Što se tiče univerzalne polarnosti zakona dobra i zla, aktivnog i pasivnog, svetlosti i senke, svaka nauka može služiti kako u dobre tako i u loše svrhe.
isto je onome
što je dole.
Hermes Trismegistos
Hermetizam, -zma (isp. hermetika) 1. krajnji subjektivizam, zatvorenost u samoga sebe, izbegavanje ostaloga sveta; 2. u doba helenizma religiozno-mistična sekta koja je obožavala Hermesa Trismegistosa.
Hermetika, 3. -ci (po imenu egipatskog božanstva Tota, koga su stari Grci povezali sa svojim Hermesom i nazvali Hermes Trismegistos (tri puta največi Hermes); Tota su Egipćani smatrali bogom znanosti i astrologije, izumiteljem pisma i drugih veština, a u srednjem veku tome se pridružilo još i mišljenje da je on otac alhemije; odatle pojam i hermetika, tj. nauka o tajnim stvarima, osobito o alhemiji.
Na postavljanje teme koja će se baviti hermetizmom, odlučio sam se iz prostog razloga što želim da pokušam objasniti da "natprirodne pojave i misterije", zapravo uopšte nisu natprirodne niti mistične, kao što većina neupućenih smatra. "Natprirodne pojave i misterije" nisu ništa drugo nego reakcije na PRIRODNE zakone četvoropolnog magneta Tetragramatona (YHVH). Za mene, lično, hermetizam je nauka (za sada još uvek nepriznata) koja se bavi razvijanjem mikrokosmosa, odnosno dizanjem svesti jedinke na nivo makrokosmosa (ono što je gore isto je onome što je dole; kako na nebu tako i na zemlji). Dakle ova tema će se baviti rasvetljavanjem "misterija i natprirodnih pojava", ili će barem pokušati da skine i delić vela sa njih...
Molio bih sve članove foruma, zainteresovane za ovu temu da pišu o svojim "paranormalnim" iskustvima, pa da ih zajedno, uz pomoć ključa Tetragramatona i drugih poznatih zakonitosti iz ove oblasti, jednom za svagda iznesemo iz mraka na svetlost dana. FIAT LUX.
Kao prvi prilog ovoj temi, postavio sam nekoliko uvodnih rečenica iz "INICIJACIJE U HERMETIZAM", Franca Bardona.
Pod terminom "magija", brojne sekte i religije shvataju jedino crnu veštinu, veštičarstvo, ili zaveru sa zlim snagama. Zbog toga nije začuđujuće što većinu ljudi hvata neki strah kada god se pomene "magija", Opsenari, vračevi i šarlatani bacili su ljagu na taj izraz i, pod tim okolnostima, ne iznenađuje to što se na magijsko znanje oduvek gledalo sa izvesnim potcenjivanjem.
Čak i u najdaljoj prošlosti MAG se smatrao jednim od najviših adepata (posvećenika) a možda bi bilo od koristi čuti, kao činjeničnu stvar, da je i sama reč "magija" izvedena iz te reči. Takozvani "vračevi" nisu ni ukom slučaju inicijati (upućeni u tajne) već jedino podražavači misterija, koji su računajući delimično na neznanje a delimično na lakovernost pojedinaca ili čitavog naroda nameravali postići svoje sebične ciljeve putem laži i prevare. Pravi magičari su uvek prezirali takve postupke.
U stvari, magija je sveta nauka; ona je, u najispravnijem smislu zbir svih znanja budući da poučava kako da se spoznaju i upotrebe vladajuće zakonitosti. Ne postoji razlika između magije i mistike ili bilo koje druge predstave tog imena. Gde god je u pitanju prava inicijacija (posvećenje), mora se postupiti po istim osnovima, saglasno istim pravilima, bez obzira koje je ime toj veri dao ovaj ili onaj. Što se tiče univerzalne polarnosti zakona dobra i zla, aktivnog i pasivnog, svetlosti i senke, svaka nauka može služiti kako u dobre tako i u loše svrhe.