nemcoi
Aktivan član
- Poruka
- 1.406
Da li ste se ikada zapitali koja su pravila igre koja se naziva zivot? Da li sve ljude bar jednom u zivotu dotakne to pitanje ? Verujem da velika vecina prihvati stav nametnut okolinom ili pak neki drugi koji dolazi iz neke druge srednine, cesto smatrane naprednijom. Ponekad ljudi lutaju tragajuci i cesto bivaju prevareni tako sto im se poturaju pod nos raznorazni odgovori koji za cilj imaju da prevare i sve u svrhu materijalne ,ili mozda cak in neke vrste duhovne, koristi. Ponekad nema takvog pokvarenog cilja vec je u pitanju zabluda osobe koja i sama veruje u svoj stav u to koja su pravila igre?
Vrlo cesto se desava da covek poveruje u nesto zato sto mu to u tom trenutku odgovara. Tako zadovoljava njegove potrebe za zatvaranjem pitanja koje je kopkalo ljude tokom cele danas poznate istorije. Inace na to pitanje malo ko ce ostati ravnodusan i reci da ga ne zanima, sem mozda onih koji misle da sva pravila igre vec znaju.
Razmisaljajuci o ovom zaista delikatnom pitanju, na koje niko nije dao odgovor koji bi me u potpunosti uverio, shvatio sam da zapravo nema tog odgovora koji ce do kraja odgonetnuti. Sve je jedna ogromna slagalica koju je vrlo tesko sloziti, pa cak i kad slozimo mi mozda zapravo samo mislimo da smo je ispravno slozili. Jednom recju sve je nalik na iluziju ali u tom moru iluzija jedna ili vise njih mora bar blizu da predstavlja mozaik koji govori koja su pravila igre koju nazivamo zivotom.
Vodeci se glavnim pravilima po kojima funkcionise ljudski mozak, pokusao sam da uporedim zivot sa kompjuterskim programom. Kao sto se covek susrece sa sebi slicnim objektima sa kojima moze da komunicira tako i program moze sve to definisati. Zivot coveka se sastoji od mnogo izbora koje svojom voljom bira. Preko cula opaza svet oko sebe pa tako na vrlo slican nacin prihvata realnost koja ga okruzuje. Tako se recimo ljudi iz jedne sredine razlikuju od ljudi iz neke druge( grad-selo, Amerika-Srbija itd). Fakticki gotovo cela ljudska populacija svoje zakljucke i licnost bazira na nekom obrazcu, koji se uglavnom pokazao kao uspesan u nekoj od oblasti. Uzmimo za primer ponasanje rok-folk muzicara, sta njih definise, koje su njihove karakteristike licnosti? Priznacete da bi se pronaslo dosta slicnosti ali ko je taj covek koji je prvi pronasao takav oblik ponasanja ili je nastao delovanjem manje grupice ljudi a kasnije to veca grupa doradjivala da bi na kraju dobili nesto sto cini licnost ogromnog broja ljudi? Dakle, dolazimo do zakljucka da covek samo bira nesto sta vec postoji, a dosao je sa tim u dodir. Posto ima million mogucnosti za izvrsavanje ovakvog programa, koji nosi naziv kreiranje licnosti, tako nijedan covek nije isti u potpunosti.
Ono sta definise pravila igre je isto ono sta definise licnost, sto bi znacilo neki oblik globalnog sistema na koji su uticali svi ljudi ali sa razlicitim udelom. Svi znamo ko kreira pravila igre a u trenucima, kada se masama to nije dopadalo, dolazilo je do revolucija. Na kraju dospelo se do ovog oblika uredjenja za koji vecina ljudi smatra da je najbolji, bar bolji od predhodnih. Revolucija moze nastati i ostati samo u okvirima misli. Nazovimo to misaoni rat, u kom su suprostavljane srane u sukobu. Uglavnom on se kreira tako sto jedan covek da ideju koju grupa razradjuje i prilagodjava dok na kraju ne postane opste misljenje jednog dela populacije. Moze se ovaj rat prestvaviti i u okviru sitnih misljenja prema npr nekom obliku ponasanja u drustvu ali globalno deluju ona misljenje koja imaju vise saboraca. U mladosti ljudi se poistovecuju svojim uzorima. Kasnije dolazi do preispitivanja tih stavova i brusenja svojeg ja.
Nasuprot predhodnim pravilima zivota koja su uglavnom jasno definisana, postoje i ona koja su u magli, ona koja su proganjala coveka svakog doba a koja su vezana za ciklus zivota jednog coveka. Rodimo se, zivimo ali ne znamo kud to idemo je svkaki ciklus ima svoj pocetak i svoj kraj. Jedna pesma kaze: “ Ne znam gde idem ali bi trebalo da znam gde sam bio”. To je kljucna recenica koja dosta govori o igri ali kako kaze trebalo bi da znamo gde smo bili? E zapravo to je tema ove price, to da li znamo gde smo sada?
Neki ce reci da znaju gde su, pa i ono drugo, gde ce ici ali niko to ne moze da dokaze, bar ne drugima. Upravo ono gde sam je usko povezano sa onim gde idem i zajedno daju jedno – PRAVILA IGRE.
Voleo bih u ovom tekstu da citiram i neku misao od velikih ljudi koji su nekada u blizoj ili daljoj proslosti bili u slicnoj igri kakvi mi jos uvek igramo danas ali moram priznati da ih vrlo malo znam. Da li je ovde moje obrazovanje zakazalo, da li sam na casovima spavao ili uoste nismo imali prilke da cujemo takve misli? Zapravo siguran sam da su takve misli na rapolaganju samo onom koji trazi. Iako kazem da sam tragac, ovaj deo price nisam se potrudio da cujem. Cuo sam misljenje da takve misli nisu za one kojima je paja patak zanimljiv ali ne mislim tako. Svaka misao budi drugu a potraziti treba one koje su povezane sa ciljem. Ako imamo cilj sredstvo ce doci samo.
Svaka igrica ima svoja pravila koje programeri definisu. Uz mnogo napora, moze se i napraviti ovaj realan svet u obliku programa. Ovde se odnosi na vizealizaciju vec na pravila koji definisu prirodni zakoni kao i objekti, od zvezda pa do trave., kao i ponasanje objekata u skladu sa okolnostima. Ovo medjutim ne resava ono pitanje oko pravila igre jer ce svaki programer, u svojoj igrici, pricu napraviti tako kako je njemu potrebno tj da ce se u krajnjem ili prvom cilju prodati ili ce se voditi nekim drugim vrednostima za koje smatra da su vredna.
Nije moguce doci do pravila igre ali zato vrlo je moguce razmisljati na tu temu i doci do nekh bliskih zakljucaka. Tu moze i nauka da odigra ulogu ali poenta i jeste a trazis u magli jer kada jasno vidis onda si budan. Znaci jedini nacin da neko dozna pravila je da se dogodi nesto za sta je mislio da je nemoguce ali da li je to dovoljan dozaz koji bi te ubedio? Ja licno smatram da nije ali svakako jeste treznjenje i preispitavanje predhodnih stavaova za koje smo ili bili ubedjeni ili pak sumljicavi. I u jednom i u drugom slucaju, pa i u dijapazonu od ta dva, generalno ce se svako zaprepastiti i cak sumnjati u svoj licni vid i sl.
Poenta je da pravila igre ne govori nadprirodno, bar ne svaki oblik nadprirodnog. Zato kada se ugleda nadprordno njegov pravi cilj u poztivnom smeru moze samo da bude budjenje kroz sumnjicavost. Svako drugo iskoriscenje ovakvog licnog ili kolektivnog dozivljaja moze biti pogresan.
Slagalica nikada ne moze biti sastavljena do kraja. Pitanje je da li uopste zelimo?
Vrlo cesto se desava da covek poveruje u nesto zato sto mu to u tom trenutku odgovara. Tako zadovoljava njegove potrebe za zatvaranjem pitanja koje je kopkalo ljude tokom cele danas poznate istorije. Inace na to pitanje malo ko ce ostati ravnodusan i reci da ga ne zanima, sem mozda onih koji misle da sva pravila igre vec znaju.
Razmisaljajuci o ovom zaista delikatnom pitanju, na koje niko nije dao odgovor koji bi me u potpunosti uverio, shvatio sam da zapravo nema tog odgovora koji ce do kraja odgonetnuti. Sve je jedna ogromna slagalica koju je vrlo tesko sloziti, pa cak i kad slozimo mi mozda zapravo samo mislimo da smo je ispravno slozili. Jednom recju sve je nalik na iluziju ali u tom moru iluzija jedna ili vise njih mora bar blizu da predstavlja mozaik koji govori koja su pravila igre koju nazivamo zivotom.
Vodeci se glavnim pravilima po kojima funkcionise ljudski mozak, pokusao sam da uporedim zivot sa kompjuterskim programom. Kao sto se covek susrece sa sebi slicnim objektima sa kojima moze da komunicira tako i program moze sve to definisati. Zivot coveka se sastoji od mnogo izbora koje svojom voljom bira. Preko cula opaza svet oko sebe pa tako na vrlo slican nacin prihvata realnost koja ga okruzuje. Tako se recimo ljudi iz jedne sredine razlikuju od ljudi iz neke druge( grad-selo, Amerika-Srbija itd). Fakticki gotovo cela ljudska populacija svoje zakljucke i licnost bazira na nekom obrazcu, koji se uglavnom pokazao kao uspesan u nekoj od oblasti. Uzmimo za primer ponasanje rok-folk muzicara, sta njih definise, koje su njihove karakteristike licnosti? Priznacete da bi se pronaslo dosta slicnosti ali ko je taj covek koji je prvi pronasao takav oblik ponasanja ili je nastao delovanjem manje grupice ljudi a kasnije to veca grupa doradjivala da bi na kraju dobili nesto sto cini licnost ogromnog broja ljudi? Dakle, dolazimo do zakljucka da covek samo bira nesto sta vec postoji, a dosao je sa tim u dodir. Posto ima million mogucnosti za izvrsavanje ovakvog programa, koji nosi naziv kreiranje licnosti, tako nijedan covek nije isti u potpunosti.
Ono sta definise pravila igre je isto ono sta definise licnost, sto bi znacilo neki oblik globalnog sistema na koji su uticali svi ljudi ali sa razlicitim udelom. Svi znamo ko kreira pravila igre a u trenucima, kada se masama to nije dopadalo, dolazilo je do revolucija. Na kraju dospelo se do ovog oblika uredjenja za koji vecina ljudi smatra da je najbolji, bar bolji od predhodnih. Revolucija moze nastati i ostati samo u okvirima misli. Nazovimo to misaoni rat, u kom su suprostavljane srane u sukobu. Uglavnom on se kreira tako sto jedan covek da ideju koju grupa razradjuje i prilagodjava dok na kraju ne postane opste misljenje jednog dela populacije. Moze se ovaj rat prestvaviti i u okviru sitnih misljenja prema npr nekom obliku ponasanja u drustvu ali globalno deluju ona misljenje koja imaju vise saboraca. U mladosti ljudi se poistovecuju svojim uzorima. Kasnije dolazi do preispitivanja tih stavova i brusenja svojeg ja.
Nasuprot predhodnim pravilima zivota koja su uglavnom jasno definisana, postoje i ona koja su u magli, ona koja su proganjala coveka svakog doba a koja su vezana za ciklus zivota jednog coveka. Rodimo se, zivimo ali ne znamo kud to idemo je svkaki ciklus ima svoj pocetak i svoj kraj. Jedna pesma kaze: “ Ne znam gde idem ali bi trebalo da znam gde sam bio”. To je kljucna recenica koja dosta govori o igri ali kako kaze trebalo bi da znamo gde smo bili? E zapravo to je tema ove price, to da li znamo gde smo sada?
Neki ce reci da znaju gde su, pa i ono drugo, gde ce ici ali niko to ne moze da dokaze, bar ne drugima. Upravo ono gde sam je usko povezano sa onim gde idem i zajedno daju jedno – PRAVILA IGRE.
Voleo bih u ovom tekstu da citiram i neku misao od velikih ljudi koji su nekada u blizoj ili daljoj proslosti bili u slicnoj igri kakvi mi jos uvek igramo danas ali moram priznati da ih vrlo malo znam. Da li je ovde moje obrazovanje zakazalo, da li sam na casovima spavao ili uoste nismo imali prilke da cujemo takve misli? Zapravo siguran sam da su takve misli na rapolaganju samo onom koji trazi. Iako kazem da sam tragac, ovaj deo price nisam se potrudio da cujem. Cuo sam misljenje da takve misli nisu za one kojima je paja patak zanimljiv ali ne mislim tako. Svaka misao budi drugu a potraziti treba one koje su povezane sa ciljem. Ako imamo cilj sredstvo ce doci samo.
Svaka igrica ima svoja pravila koje programeri definisu. Uz mnogo napora, moze se i napraviti ovaj realan svet u obliku programa. Ovde se odnosi na vizealizaciju vec na pravila koji definisu prirodni zakoni kao i objekti, od zvezda pa do trave., kao i ponasanje objekata u skladu sa okolnostima. Ovo medjutim ne resava ono pitanje oko pravila igre jer ce svaki programer, u svojoj igrici, pricu napraviti tako kako je njemu potrebno tj da ce se u krajnjem ili prvom cilju prodati ili ce se voditi nekim drugim vrednostima za koje smatra da su vredna.
Nije moguce doci do pravila igre ali zato vrlo je moguce razmisljati na tu temu i doci do nekh bliskih zakljucaka. Tu moze i nauka da odigra ulogu ali poenta i jeste a trazis u magli jer kada jasno vidis onda si budan. Znaci jedini nacin da neko dozna pravila je da se dogodi nesto za sta je mislio da je nemoguce ali da li je to dovoljan dozaz koji bi te ubedio? Ja licno smatram da nije ali svakako jeste treznjenje i preispitavanje predhodnih stavaova za koje smo ili bili ubedjeni ili pak sumljicavi. I u jednom i u drugom slucaju, pa i u dijapazonu od ta dva, generalno ce se svako zaprepastiti i cak sumnjati u svoj licni vid i sl.
Poenta je da pravila igre ne govori nadprirodno, bar ne svaki oblik nadprirodnog. Zato kada se ugleda nadprordno njegov pravi cilj u poztivnom smeru moze samo da bude budjenje kroz sumnjicavost. Svako drugo iskoriscenje ovakvog licnog ili kolektivnog dozivljaja moze biti pogresan.
Slagalica nikada ne moze biti sastavljena do kraja. Pitanje je da li uopste zelimo?
Poslednja izmena: