Obavestenje: Predavanja na temu "Matematicke teorije prostora"

Paganko

Elita
Poruka
16.640
prostor.jpg


Zadužbina Ilije M. Kolarca
Centar zapredavačku delatnost
Studentski trg 5, Beograd
Tel (011) 2637-609, 32-467

1. VIĐENJE PROSTORA U UMETNOSTI
Dr Slavik Jablan, profesor univerziteta
Četvrtak, 28. januar u 18 časova
2. EUKLIDSKI PROSTOR
Dr Zoran Lučić, profesor univerziteta
Četvrtak, 4. februar u 18 časova
3. MATEMATIČKI I FIZIKALNI PROSTOR
- uloga neeuklidskih geometrija, teorije relativnosti i novijih teorija u razumevanju veze matematičkog i fizikalnog prostora -
Dr Milan Božić, profesor univerziteta
Četvrtak, 11. februar u 18 časova

4. TOPOLOGIJA -- RAZUMEVANJE PROSTORA
Dr Rade Zivaljević, profesor univerziteta
Četvrtak, 18. februar u 18 časova

Predavanja se održavaju u
Maloj sali Kolarčeve zadužbine

Studentski trg 5
Beograd
 
Prisustvovao sam predavanju pod 3. Prof. Bozic se dosta zadrzao oko nacelnog odnosa izmedju matematike i fizike, objasnjavajuci kako je matematika bogata teorijama koje ne iziskuju bilo kakvu vezu s fizickom realnoscu, kao i to da neki teorijski obrazci u matematici isprva nisu imali nikakvu primenu, ali su kasnijim razvojem fizike ipak pronasli svoje mesto. Pomenuo je primer Rimanovih radova koji su nekoliko decenija docnije bili upotrebljeni u razvoju OTR.

Tom prilikom kod mene je nastala izvesna ideja, za koju ne znam koliko je realna, izvodljiva, primenljiva, pa vas pitam sta vi mislite o tome... Neki smatraju da je razvoj fizike zapao u izvestan corsokak tokom poslednjih decenija, pa sam dosao na ideju na koji bi nacin mozda mogao da se usmerava teorijski razvoj ove nauke, a to je da se ide tragom razvoja matematike, tj. da se na osnovu matematickih obrazaca koji nemaju svoju primenu u fizici izmisle fizicki modeli koji bi korespondirali sa cinjenicama iz prirode. Mozda se neko vec toga setio, mozda se takva ideja odavno primenjuje, a mozda je odmah odbacena iz nekih razloga. Zna li neko nesto o tome?

Cuo sam razgovor dvojice dekica koji se vracaju s predavanja, i jedan veli drugome nesto u stilu "ali Bozic ne shvata da fizika "prethodi" matematici". Ja upravo mislim obrnuto, i verujem da ce mozda svi matematicki modeli naci svoju primenu jednoga dana u fizici, odnosno da je fizicki univerzum zapravo indukovan metafizickim svetom matematike koji lezi u samoj srzi fizicke stvarnosti.

-
 
Poslednja izmena:
Vecina pa ako ne isve prirodne nauke su se razvijale istorijom uz pomoc nicega drugog nego matematike

Da, ali poenta je sto mnogi, recimo nobelovac Steven Weinberg, smatraju da je matematika samo alat za izracunavanja u okviru nauke i tehnike. Po takvom vidjenju sledi da je sav matematicki aparat koji ne pronalazi izvan-matematicku primene visak koji nicemu drugom ne sluzi do intelektualnom onanisanju.

Dakle da li je matematika sam temelj prirodnih nauka, a mozda temelj svega sto poznajemo, ili puko pomocno sredstvo bez kojeg nauka, ovakvu kakvu danas poznajemo, doduse ne bi funkcionisala, o tome se radi. Najvise bi me zanimalo sta endonuclease misli o ideji koju sam izlozio.

-
 
Cuo sam razgovor dvojice dekica koji se vracaju s predavanja, i jedan veli drugome nesto u stilu "ali Bozic ne shvata da fizika "prethodi" matematici". Ja upravo mislim obrnuto, i verujem da ce mozda svi matematicki modeli naci svoju primenu jednoga dana u fizici, odnosno da je fizicki univerzum zapravo indukovan metafizickim svetom matematike koji lezi u samoj srzi fizicke stvarnosti.



Хехе, Чарли платонисто! :) Ја се у основи слажем с тобом у болдованом делу и мислим да би ти пријао сер Роџер Пенроуз.

http://www.informatika.com/page/100073/cnt/rodžer-penrouz.sr-Latn-CS.htm

http://www.amazon.com/Road-Reality-...=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1266203944&sr=8-1
 
Poslednja izmena:
Па конкретно:

То је питање кокошке и јајета. Наравно, постоји низ математичких области које су се развиле да би тек потом пронашле своје аналогије у фиѕичком свету, а потом и своју примену. Добар пример би била фракциона анализа, која је буквално започела свој развој преписком између Лагранжа и Лајбница, када је један упитао другог: "А шта би било када степен извода неке функције не би био цео број". Тек много касније, јавља се практична примена нецелих извода и интеграла у теорији вискоеластичности и разним другим областима науке и технике.

На другу страну, несумњиво је да је управо развој физике подстакао развој математике у многим областима. Првенствено, целокупна математичка анализа је развијена од стране Њутна и Лајбница управо ради решавања проблема у механици.
 
Па конкретно:

То је питање кокошке и јајета. Наравно, постоји низ математичких области које су се развиле да би тек потом пронашле своје аналогије у фиѕичком свету, а потом и своју примену. Добар пример би била фракциона анализа, која је буквално започела свој развој преписком између Лагранжа и Лајбница, када је један упитао другог: "А шта би било када степен извода неке функције не би био цео број". Тек много касније, јавља се практична примена нецелих извода и интеграла у теорији вискоеластичности и разним другим областима науке и технике.

На другу страну, несумњиво је да је управо развој физике подстакао развој математике у многим областима. Првенствено, целокупна математичка анализа је развијена од стране Њутна и Лајбница управо ради решавања проблема у механици.


Ne ok slazem se ja da je pojedine delove matematike razvijeno ,,pod uticajem fizike,, jer je fizici tako ,,bilo potrebno,, ali daleko je od toga da je fizika prethodila matematici. Bas me zanima sta fizicari kazu na sve to :think:
 
Tom prilikom kod mene je nastala izvesna ideja, za koju ne znam koliko je realna, izvodljiva, primenljiva, pa vas pitam sta vi mislite o tome... Neki smatraju da je razvoj fizike zapao u izvestan corsokak tokom poslednjih decenija, pa sam dosao na ideju na koji bi nacin mozda mogao da se usmerava teorijski razvoj ove nauke, a to je da se ide tragom razvoja matematike, tj. da se na osnovu matematickih obrazaca koji nemaju svoju primenu u fizici izmisle fizicki modeli koji bi korespondirali sa cinjenicama iz prirode. Mozda se neko vec toga setio, mozda se takva ideja odavno primenjuje, a mozda je odmah odbacena iz nekih razloga. Zna li neko nesto o tome?

Ovih dana sam u jako velikoj frci sa slobodnim vremenom, ali ukratko, ovo je u određenom smislu nemoguće, a u određenom je već deo današnje fizike.

Matematičari (i teorijski fizičari) stalno idu po tangentama, proizvodeći raznorazne matematike (koristim ovde reč u množini pošto se doslovno radi o drugačijim algebrama i pristupima iz stvari koje bi većini ljudi izgledali temeljno drugačije od matematike koju uče u školama). Većina ovih matematika a priori ne može postati osnova fizičkim teorijama (ne mogu se nikako uklopiti, ili proizvode kontradikcije); a mnoge od onih koje možda i mogu, nije jasno da li imaju smisla.

No, u ovom procesu se proizvodi mnogo matematičkih alatki koje onda mogu postati osnova za dalji razvoj fizike. Tipičan primer je razvoj brana (višedimenzionalnih "membrana"), pa zatim razvoj D-brane alatki, koji je primenjen i uklopljen u modernu string teoriju.

Zbog takvih stvari se matematičko eksperimentisanje ne smatra gubljenjem vremena, već se smatra potencijalnim izvorom najvažnijih rešenja. Zna se da će većina toga biti đubre, ali se ne zna unapred šta je đubre a šta je čisto zlato, tako da se proces u celini debelo isplati...
 
Ne ok slazem se ja da je pojedine delove matematike razvijeno ,,pod uticajem fizike,, jer je fizici tako ,,bilo potrebno,, ali daleko je od toga da je fizika prethodila matematici. Bas me zanima sta fizicari kazu na sve to :think:

Лоше си прочитао шта сам написао.

Рецимо да је трговина претходила математици а не физика. али то није тема приче.

Само прихвати да је добар део математичких теорија настао управо иѕ практичних ралога, односно јавио се проблем ѕа чије решење је био потребан нов математички апарат. И није само са физиком тако, већ и са економијом и другим дисциплинама.

А такође, има гомила примера где је неки математички апарат развијен па је тек онда нашао примену. Поред годе наведених, ту можемо поменути геометрију Лобашчевског, која, кад је настала није баш имала неке изгледе за практичну примену. Или Риманова, као што је поменуше оне "декице" (који су можда и академици).

развој једне гура напред развој друге и обрнуто. И врло је тешко одвојити место где престаје примењена и почиње чиста матемаитка.
 

Back
Top