Da nastavim. Negde sam procitala da pravi prekognitivni snovi uglavnom najavljuju smrt.Nasla sam i kvantno tumacenje istih. Jung ih takodje spominje.Namecu mi se pitanja:
1. KO ih salje (nase nesvesno, Bog-ma ko ili sta to bilo, ili nesto trece)?Ako je u nasem nesvesnom zapisana i buducnost (i to nepromenljiva) onda mi to lici na price o reinkarnaciji-svoju sledecu inkarnaciju sami biramo i znamo njen sadrzaj,s tim sto,nakon rodjenja, svest to "zaboravi". Ako je u pitanju "bozanski glas" onda bi to znacilo da smo preko snova(ne svih) direktno povezani sa Bogom, Univerzalnom svescu ili sta vec.
2. ZASTO ih salje? Da bi nas psihicki pripremio na predstojecu katastrofu? Da bi nam sugerisao da vise vremena provodimo sa osobom na koju se san odnosi,da joj pokazemo svoju ljubav ako to do tada nismo cinili, da poboljsamo odnose s njom(ako su naruseni), da resimo eventualne nesuglasice, itd.?Ili,da probamo da promenimo predskazanje svojim delovanjem? U ovo poslednje ne verujem,kada je smrt u pitanju,na sta sam se,zapravo i fokusirala. Bojim se da "sudnji dan"(datum i cas smrti) ne moze da se promeni. Pored veceg broja prorockih snova, imala sam i veoma jak "predosecaj" da ce se nesto strasno dogoditi; iz cista mira bi mi kroz glavu proletela misao
vo dvoriste sledeceg leta vise nece ovako izgledati (bilo je to mesec i po dana pre mamine smrti;bila sam u poseti roditeljima a dvoriste je mama predivno uredila,pravi rajski vrt).Nisam znala sta mi se desava,odbacivala sam te misli govoreci sebi da nisam normalna ali se neki nespokoj duboko uvukao u moju dusu. Bilo je jos puno tih,nicim izazvanih,misli,koje su proletale kroz glavu ko flesevi;nisam znala njihovo poreklo niti sam nastojala da im pridam neki znacaj;samo sam bih se za trenutak zacudila a potom bih ih odbacila. Neposredno pred tragediju,snovi su dobijali sve jasniju (laksu za tumacenje) simboliku i opet se javio onaj "predosecaj'. Vise nemam dilemu u pogledu postojanja Boga (opet kazem,ma KO ili STA to bilo) koji itekako "slaze kockice" i to zatvorenih ociju,kako rece jedan naucnik cijeg imena ne mogu sad da se setim.
3. KOLIKO DALEKO u buducnost,mogu da dosegnu prekognitivni snovi? Da li je smrt njihov krajnji domet ili "vide" i dogadjaje posle ovozemaljske smrti?
Mislim da "prekognitivni snovi" zasluzuju posebnu temu. Cudi me da relativno mali broj ljudi veruje u ove snove (bar je takav moj utisak) a od svih tzv.parapsiholoskih fenomena,cini mi se da su oni najcesci. Samo da dodam da sam zavrsila prirodne nauke koje,po prirodi stvari,coveka naprave ateistom. Vise nisam ateista.