Saša Milivojev
Pravda čika Jove Zmaja
Izvor: PRAVDA (23-24. januar 2010)
Pravda čika Jove Zmaja
Izvor: PRAVDA (23-24. januar 2010)
________________________________________________________________________________________
„Komarac“, „Žiža“ i „Starmali“ J. J. Zmaja su nastojali da podignu otpor u srpskom narodu protiv
Milanove politike, a danas „Pravda“ podiže otpor protiv nepravde i prljave politike!
________________________________________________________________________________________
Davna to beše vremena, ali imam utisak kao da se ništa nije promenilo, a ne bi ni trebalo da se menja! I urednici „Pravde“ osećaju, kao što je i Jovan Jovanović Zmaj osećao dužnost da, svojom poezijom i svojim dnevnim listovima, uzdiže i okrepljuje narodni duh. Hteo je njima da iskaže neku aktuelnu rodoljubivu potrebu, da saopšti, klikne devizu, bojni poklič. Pevao je o gušenju političkih sloboda („Pesma jednog najlojalnijeg građanina“), kršenju obećanja, zatim o gaženju ljudskih prava, proneveri naroda, moralnom rasulu, licemerju, poltronstvu, karijerizmu, političkom nasilju, o razmetljivcima, podmitljivcima, „ispičuturama“, „beskičmenjacima“, špijunima i prodanim dušama!
Muke i patnje raje su bile jedna od stalnih Zmajevih tema, takva je i tematika „Pravde“. Možete li da zamislite šta bi sve napisao čika Jova Zmaj o Dinkiću i „besplatnim akcijama“ da živi u našem posrnulom vremunu?! Njegovi negativci su uglavnom istaknute ličnosti epohe, vladari, vođe, ličnosti iz visoke crkvene hijerarhije, stranački prvaci, pisci, novinari... On je poput Dositeja suprotstavljao crkvene velikodostojnike, odevene u svili i zlatu, narodu koji se muči za koricu hleba. Nikada se nije ustručavao da ih proziva po imenu i prezimenu, zašto bih se ja onda ustručavao da prozivam Kačavendu ili Mlađana Dinkića?!
Otvoreno je poručiovao kralju Milanu da mu se pišu crni dani zbog njegove politike, jer: „Narod može bez kralja,/ Al' ne i kralj bez naroda.“
Zmajeve pesme i listovi uglavnom sadrže tradiciju narodnog duha i bile su u direktnoj službi opozicije, u korist dnevne politike i političke borbe. Pored političke borbe, cilj mu je bio da humorom, šalom i dosetkom zabavlja svoju čitalačku publiku. Satirom, kritikom i ilustracijom misli ispravljao je mane na društvenom i književnom polju. Uzmimo u obzir i prekore i poruke koje je pesmama iskazivao onima koji tuđim potiskuju svoje u jeziku, kulturi i svakodnevnom ponašanju. Mislim da takve poruke danas šalju Kurir i Pravda, listovi koji govore o socijalnim pravima naroda i koji nalaze odjek i odziv u istom.
Zmaj je stvaralaštvo započeo kad se kod Srba stvarao politički pokret sa naprednim i slobodarskim idejama naprednog evropskog građanstva. Taj pokret je obuhvatao celokupan srpski narod: seljaštvo i građanstvo, kao i sve generacije.
Kad su srpski trgovci, umesto nacionalnih, isticali nemačke firme, Zmaj im je dobacivao: „Žur'te se, dakle, ko što ste počeli,/ Oh, dični Srbi, skin'te srpski znak,/ Dobro bi bilo, kad bi u friškoći/ I ime mogo promeniti svak.“
Trideset godina je Zmaj vodio borbu protiv dva vladara Srbije, Mihaila i Milana, iz iskrenog patriotskog ubeđenja da time čini uslugu srpskom narodu. Svojim stihovima je psihološki pripremao javnost za predsojeće događaje. Njegov „Starmali“ nastojao je na sve moguće načine da podigne otpor u srpskom narodu protiv Milanove politike. Tako danas „Pravda“ podiže otpor protiv nepravde i prljave politike!
Zmaj je u sebi posedovao razornu ironiju, govoreći kao reprezentant naroda (uvek se javlja oblik Mi). Od Boga je tražio da vladaru podari što više policajaca, potkazivača i žandara, i da mu time obezbedi veću sigurnost i lakšu vladavinu. U svemu tome krije se aluzija na ono što i sad postoji, što je društvena realnost - policijski sistem vladanja. A ponekad ironija menja smer i pretvara se u kritiku protiv samog naroda, u ogorčenje zbog njegovog ćutanja i pasivnog držanja!