- Poruka
- 33.624
evo vec tri godine, svakog dana na krsti.
bilo je lepih, a bogami i ruznih stvari. medjutim, prve se trudim da pamtim, one druge da zaboravim, koji ce mi moj...
nego mene interesuje ovo, sta vi mislite o ovakvima kao ja, ili jos "gorim", koji su na krsti i po pet ili sest godina. kakvi su oni [mi] kao ljudi, uslovno receno.
jel to hrabrost ili ludost?
da li je za zavideti takvima, ili su za sazaljenje.
ja licno se ponekad divim sebi [i kolegama] na ovom uspehu, mada moram prizanti da ponekad pomislim da oteram sve i tri ili cetiri... ali ponovo oni lepi trenutci preovladaju i ja nastavim da se druzim sa ostalim "zavisnicima".
zaista sam u dilemi sta da mislim... a vi???
ps.slicna tema je trebala biti obajvljena pre nekoliko dana, na moju trogodisnjicu ,ali sam zakasnio iz "opravdanih" razloga
bilo je lepih, a bogami i ruznih stvari. medjutim, prve se trudim da pamtim, one druge da zaboravim, koji ce mi moj...
nego mene interesuje ovo, sta vi mislite o ovakvima kao ja, ili jos "gorim", koji su na krsti i po pet ili sest godina. kakvi su oni [mi] kao ljudi, uslovno receno.
jel to hrabrost ili ludost?
da li je za zavideti takvima, ili su za sazaljenje.
ja licno se ponekad divim sebi [i kolegama] na ovom uspehu, mada moram prizanti da ponekad pomislim da oteram sve i tri ili cetiri... ali ponovo oni lepi trenutci preovladaju i ja nastavim da se druzim sa ostalim "zavisnicima".
zaista sam u dilemi sta da mislim... a vi???
ps.slicna tema je trebala biti obajvljena pre nekoliko dana, na moju trogodisnjicu ,ali sam zakasnio iz "opravdanih" razloga